Search

U radu je prikazana kulturna važnost Knjižnice zagrebačke katedrale, koja je ujedno i povijesna knjižnica Zagrebačke (nad)biskupije. U sklopu obnove prvostolnice nakon potresa 2020. valjalo bi knjižnicu vratiti u povijesni prostor katedrale i njezinih ustanova.

Monografija je posvećena radovima na papiru, tj. crtežima, grafikama i akvarelima Dražena Trogrlića. Radovi su nastajali u rasponu od početka osamdesetih godina prošlog stoljeća do 2017. godine. Uvodno poglavlje donosi razmišljanja o naravi, povijesti i likovnosti crteža i grafika. Trogrlićev opus na papiru analiziran je i interpretiran kao važan doprinos suvremenoj likovnoj umjetnosti Hrvatske. Njegove su osnovne značajke sklonost asocijativnoj apstrakciji, lirskoj likovnosti i arhetipskom simbolizmu.

Katalog izložbe obuhvaća uvodnu studiju pod naslovom L'arte del libro croato - abbozzo di un quadro panoramico, nakon koje slijede kataložni opisi s komentarima i reprodukcijama 60 djela koja zastupaju umijeće izrade knjige na tlu Hrvatske od srednjega vijeka do suvremenosti.

U radu je donesen osvrt na faksimilne pretiske najstarijih izdanja Marulićeve Judite. Prvi pretisak izdanja iz 1521. objavila je Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti 1950. Izdanje Judite iz 1522., najbogatije ilustrirano drvorezima, doživjelo je faksimilni pretisak 2001. zaslugom Hrvatske zajednice u Milanu i tamošnjeg Centro studi croato Ruggiero Boscovich. Najnoviji faksimilni pretisak Judite iz 1521. prema primjerku iz knjižnice Franjevačkog samostana Male braće u Dubrovniku objavio je 2021. Muzej grada Splita u suradnji s dubrovačkim samostanom u povodu petstote obljetnice tiskanja Marulićeva djela. Pretisak je izrađen u kvalitetnoj tiskarskoj tehnici, koja, unatoč manjim nedostacima u grafičkom oblikovanju, omogućava razmjerno veliku vjernost originalnom primjerku. Rad se osvrće i na najvažnija komentirana izdanja Judite, opremljena reprodukcijama primjeraka nekog od prvih venecijanskih izdanja. Naposljetku u radu su spomenuta i takva izdanja u kojima se reprodukcije pojedinih stranica izvornika otiskuju a fronte, tj. stranicu uz stranicu s moderniziranom obradom Marulićevih stihova. Faksimilne inačice Judite demonstriraju različite pristupe priređivača i tehničke mogućnosti vremena u kojem su nastale. Originalni primjerci svih pet starih izdanja Marulićeva epa (1521., 1522., 1523., 1586., 1627.), koji se čuvaju u Zagrebu, Zadru, Münchenu i Dubrovniku, mogu se danas konzultirati putem interneta, što omogućava univerzalnu dostupnost i svestranije proučavanje Marulićeva djela., This article was prompted by a facsimile reprint of a copy of Judita (1521) in the library of the Franciscan Friars Minor Priory in Dubrovnik. This is the third fully facsimile edition of Marulić’s poem to appear as a separate book. The first facsimile reprint of the first edition of Judita of 1521 was undertaken by the Yugoslav Academy of Sciences and Arts in 1950, marking the 5th centenary of the birth of Marko Marulić. The 1522 edition of Judita, the most richly illustrated with woodcuts, had a facsimile reprint in 2001 thanks to the Croatian community in Milan, the reprint being edited by Snježana Susović Hefti and appearing in Riccardo Hefti’s Heftiedizioni imprint. The most recent facsimile reprint, published by Split City Museum, has been produced according to excellent digitisation in high quality printing that, notwithstanding minor shortcomings in graphic design, enables highly faithful reproduction of the original copy. As well as in separate facsimile reprints, copies of Marulić’s epic have several times been produced in editions furnished with notes and comments (for example, that of Školska knjiga in Zagreb, 1991, edited by Mirko Tomasović; Matica hrvatska, 1998, edited by Milan Moguš). Although they do permit an inspection of the original text, from the technical and visual viewpoint the reproductions of the pages of the original copy of Judita are in these publications at the level of superior photocopies, and here, as with other, similar, editions, it is not possible to speak of a facsimile in the full sense of the word. A direct inspection of the original printed text of Judita is also enabled by that type of copy of Marulić’s poem in which reproductions of the individual pages of the original are printed a fronte, i.e., each page is faced with a modernised treatment of Marulić’s verses (Matica hrvatska, 2003, edited by Marko Grčić). These facsimile versions of Judita demonstrate the differences in the approaches of the editors and in the technical capacities of the times in which they were produced. The most recent reprint is founded on a digital technology that, apart from the making of a high quality physical copy also offers the possibility of easy and rapid access to virtual doubles of the earliest copies of the work. Copies of all five old editions of Marulić’s epic (of 1521, 1522, 1523, 1586 and 1627), kept in Zagreb, Zadar, Munich and Dubrovnik, can be consulted rapidly and unrestrictedly via the Internet, which must surely open up new spaces for the better acquaintance with and more comprehensive study of Marulić’s work.

As a new visual medium, prints appeared almost at the same time as printing industry and started gaining recognition in Croatia in the second half of the 15th century owing to the use of printed materials which provided the local craftsmen, painters and illuminators with the models to be copied. During the Renaissance, prints became fairly commonplace among the Croatian people, largely due to the illustrations found in religious books, especially those written in the Croatian language which were printed either in Venice or in one of the few local printing-houses (Senj, Rijeka, Nedelišće, Varaždin). Particularly strong at the time was the impact of the Venetian woodcuts found in a number of publications written in Glagolitic script and less frequently in those written in Cyrillic script or Latin. Judging by the works of Marko Marulić (who, contrary to a common belief, was not the author of the illustrations published in his epic poem Judita) to those of Dominko Zlatarić, Venetian woodcuts exerted an important influence on the acceptance of prints along the Croatian Adriatic Coast during the 16th century. Prints frequently provided a source of inspiration for the local artists, thus making a significant contribution to the spreading of the Renaissance style within the intellectual context of Humanism. Around the middle of the 16th century, North-European prints became more widely available, primarily due to the publications of Croatian protestants from Urach near Tübingen. After giving an outline of the above-mentioned, largely passive acceptance of prints, the paper concludes with an emphasis on the creative contribution to the European history of printmaking by some "Schiavone" masters who were of Croatian origin but were active outside the boundaries of present-day Croatia. Those artists include Andrija Medulić (Andrea Meldolla Schiavone), Martin Rota Kolunić, Natale Bonifacio and Juraj Julije Klović (Giorgio Giulio Clovio).

U povodu 50. obljetnice smrti povjesničara umjetnosti Ljube Karamana (1886.-1971.) u članku je prikazano njegovo djelovanje na polju pisanja nacionalne povijesti umjetnosti. Fokus je na Karamanovim radovima sinteznog karaktera, tj. na pregledima povijesti umjetnosti u Dalmaciji i Hrvatskoj, pisanima u duhu nacionalnog posvajanja i tumačenja umjetničke baštine.

U radu su prikazana tri sveska Studija iz starije umjetnosti na Jadranu, koje je istaknuti splitski povjesničar umjetnosti i konzervator Joško Belamarić objavio 2001., 2012 i 2020. Ukazano je na Belamarićev doprinos istraživanju i prezentaciji hrvatske umjetničke baštine u njezinim mediteranskim okvirima.

U članku je na popularan način protumačena ikonografija tzv. Čovjeka boli odnosno imago pietatis prema primjerima iz hrvatske likovne baštine od 14. do 18. stoljeća. Naglasak je na tumačenju prikaza Čovjeka boli kao vizualnog medija u poticanju pobožnosti i skrušenosti s vjerom u otpuštanje kazne za grijehe i smanjenje muka u čistilištu, odnosno s utjehom u ovozemaljskim nedaćama.

U radu je prikazana monografija Dine Milinovića, objavljena 2020. pod naslovom "Umjetnost crkvenih riznica. Bjelokosni plenarij iz Riznice zagrebačke katedrale".

Esej je objavljen kao predgovor katalogu izložbe radova petoro austrijskih dizajnera i arhitekata rođenih i školovanih u Zagrebu: Tomislav Bobinec, Davor Marković, Ognjen Persoglio, Robert Sabolović, Gordana Zeman Marković. Izložba je održana u Galeriji modulor Centra za kulturu Trešnjevka 15. 9.- 2. 10. 2020.

U radu je prikazano šest minijatura iz misala zagrebačkog biskupa Jurja od Topuskog, koji se čuva u Riznici zagrebačke katedrale. Minijature su nastale oko 1500. godine. Ikonografski sadržaj minijatura povezan je s božićnim vremenom, od prve nedjelje adventa do blagdana Sv. tri kralja. Težište tumačenja minijatura je na njihovoj dualističkoj simbolici i pobjedi dobra nad zlom, svjetla nad tamom. Ta je simbolika povezana s ritualima obnove života u prirodi i početka novog ciklusa godine.

Članak je esej o glavnim ikonografskim značajkama prikaza sv. Jeronima, s posebnim osvrtom na hrvatsku sredinu: ikonografija askeze, učenosti i crkvenog autoriteta ; simbolika kreposti pobjede nad grijehom ; pokrovitelj glagoljaša.

U članku su dotaknuti različiti aspekti djelovanja slika kao posrednika u ljudskim nevoljama. Riječ je posebice o vjeri u moć čudotvornih slika kao supstitucija svetih osoba od kojih se očekuje zaštita u različitim kriznim situacijama ljudske zbilje, posebice bolesti i sličnih opasnosti.

U radu su prikazane dvije važne izložbe postavljene u Beču zimi 2019. godine. Jedna je Albrecht Dürer u u Albertini, druga Caravaggio Bernini, otkriće osjećaja u Kunsthistorisches Museumu.

U radu je prikazana knjiga Jasenke Gudelj i Larisa Borića, Uveliko i u malo: lik i likovnost renesansnog Cresa, Zadar, 2019.

Prikazana je izložba: Korvinova biblioteka i budimska radionica, održana u mađarskoj Nacionalnoj knjižnici u Budimpešti (Országos Széchényi Könyvtár, 6. 11. 2018. - 10. 2. 2019.).

Rad je objavljeni govor prigodom otvaranja izložbe "Izkustvoto na knigata v Hrvatia", održane u bugarskoj Nacionalnoj biblioteci u Sofiji u srpnju 2019. Rad donosi kratki osvrt na povijesnu knjižnu baštinu Hrvatske s fokusom na knjižnu umjetnost (iluminacija, ilustracija, grafički dizajn).

U radu su prikazane dvije izložbe u Beču: Albrecht Dürer u Albertini i Caravaggio i Bernini˛otkriće osjećaja, u Kunsthistorisches Museum, održane u jesen/zimu 2019./2020.

U članku je na esejistički način prikazana važnog Gutenbergova pronalaska za kulturu čovječanstva. Povod je otkrivanje spomenika (poprsja) Gutenbergu u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu 2018. Autor poprsja je kipar Tomisalv Šalov.

Izložba s uvećanim reprodukcijama minijatura u misalima nastalim po narudžbi pomoćnog zagrebačkog biskupa Jurja od Topuskog, postavljena je u Sisačkoj biskupiji, Veliki kaptol, od 5. 12. 2018. do 9. 1. 2019. Uz izložbu tiskan je popratni deplijan. Izložba je namijenjena popularizaciji umjetničke baštine, a otvorena je prigodom promocije znanstvene monografije "Minijature u misalima zagrebačkog biskupa Jurja od Topuskog".

The exhibition and the catalogue shed light on some key moments in the historical development of the book art in historical parts of Croatia or connected to Croatia. The catalogue consists of an introductory essay and a choice of 60 items as examples which illustrate the history of book art in Croatia.

U radu su obrađene vedute Kastva iz Valvasorovih djela: tzv. Skicne knjige s crtežima Kranjskih gradova, zbirke bakroreza Topographia Ducatus Carnioliae Modernae (1679.) i Valvasorove „enciklopedije“ Kranjske pod naslovom Die Ehre des Herzogthums Krain (1689.). Akvarelirana veduta u Skicnoj knjizi vjerojatno je djelo Valvasorovoa suradnika Justusa van der Nypoorta. Bakroreznu vedutu u Topografiji Vojvodine Kranjske potpisali su J. V. Valvasor kao autor crteža i Andreas Tros kao bakrorezac. Za Slavu vojvodine Kranjske pripremljena je nova veduta na kojoj nema potpisa autora. Ta se veduta u nizu detalja udaljila od ranijih predložka. Bakrorezne vedute Kastva polaze od crtačkog predloška iz Skicne knjige, ali se od njega u određenoj mjeri i udaljavaju, kako u detaljima „štafaže“ tako i u proporcijama gradskog gabarita i odnosa građevina. Kastav je vidljiv i u pozadini vedute Voloskog, prikazan na vrhu strmoga brijega kao četverokutni kaštel s kružnim ugaonim kulama i s crkvom drugačije orijentacije. Izrađene u skladu s prikazbenim konvencijama vremena, vedute Kastva autentična su vizualna svjedočanstva, no ne valja ih “čitati“ doslovno već ih treba tumačiti kao prikaze s ograničenim informacijskim potencijalom i dodanom estetskom vrijednošću.

The miniatures from the two missals presented in this monograph, the commission of which is commonly associated with the liturgical and cultural interests of the Auxiliary Bishop of Zagreb, George of Topusko, are considered among the most valuable works of this kind in the Croatian art heritage. These include the missal today housed at the Treasury of the Zagreb Cathedral (call number K 2) and the missal kept at the Library of the Zagreb Archdiocese - the Metropolitan Library (call number MR 170). The main parts of both missals were illuminated in the late 15th and early 16th centuries. The missal from the Metropolitan Library contains as well some illuminations from the late 17th century, the time of Bishop Aleksandar Mikulić, who had the missal from the Cathedral Treasury bound in a resplendent silver cover with gilt reliefs.This study on the miniatures from these exemplary liturgical books (including the antiphonary MR 10, housed at the Metropolitan Library) reinterprets the oeuvre of a Late Gothic illuminator, who worked for two Zagreb bishops: Osvald Thuz and his Auxiliary Bishop, George of Topusko. The identification of the Late Gothic miniaturist as a German artist working in Zagreb at the time, Hans Al[e]manus, proposed by Dragutin Kniewald, did not prove convincing enough. This miniaturist is therefore in this monograph simply referred to as the Master of Bishop George, as this bishop was the one for whom he painted most of his illuminations. The Master of Bishop George cultivated a highly personal and recognisable style, which can only to some extent be related to Central European "illumination schools". His distinctive trait was that he made ample use of the German and Dutch engravings of the period, from which he borrowed motifs for the miniatures in the missals of Bishop George.This study also reinterprets the second, Renaissance layer of miniatures in the missal from the Zagreb Cathedral Treasury and critically reviews the previous theses on the commissioner and the miniaturists. As the case usually is with medieval codices, despite some indications, the identities of the miniaturist and the specific commissioner have remained undetermined. The frequently recurring coat of arms motif indicates that the commissioner of the Renaissance miniatures was a member of the Bakócz-Erdödy family, but it cannot be determined whether this was Cardinal Thomas Bakócz or his nephew Simon Erdödy. The attempt to identify the miniaturist that the Hungarian scholars termed "Bakócz Monogrammist" has yielded no concrete results. In any case, it can be safely assumed that this person was not Giulio Clovio, a renowned miniaturist of Croatian origin, as some Croatian researchers claimed. However, the interpretation of the Renaissance miniatures reveals a semantic framework that completely differs from the one of the Late Gothic miniatures. In the Renaissance miniatures the medieval metaphors evoking a conflicting dualism are replaced by messages communicating the unequivocal bliss of souls devoted to faith in the spirit of humanism. The miniatures of the missal from the Treasury are therefore almost a textbook example of the combination of two world views and two stylistic and semantic paradigms: those of the Late Gothic and the Renaissance periods.

Rad je katalog izložbe održane u Muzeju Matija Skurjeni u Zaprešiću od 26. 10.-25 11. 2018. U katalogu je uvodni esej o slikarstvu Dražena Trogrlića s početka devedesetih godina prošloga stoljeća, vremena u znaku tjeskoba Domovinskog rata koje se na specifičan način, u duhu apstraktne transformacije, održavaju na umjetnikovim slikama.

Sibila Katarine Zrinske je ilustrirana knjiga namijenjena igri pogađanja budućnosti. U ovom radu analiziran je njezin sadržaj u povezanosti s kulturnim djelovanjem istaknutih članova obitelji Zrinski i Frankopan u 17. st. Tekstovi i slike u Sibili interpetrirani su u kontekstu ludičkog, simboličkog, alegorijskog i satiričkog raspoloženja europskoga baroka.

Rad je prikaz knjige: Dino Milinović, Nova post vetera coepit - ikonografija prve kršćanske umjetnosti.

Depictions of the Hungarian rulers in various media are among the most important iconographic constants in the Zagreb (arch) diocese. Before the Battle of Mohács (1526), the Church of Zagreb printed more liturgical books than any other centre in the Hungarian Kingdom except Esztergom: two breviary editions, a Missal, and a Diurnale (Book of Hours). This paper analyses those liturgical books of Zagreb produced during the late 15th and early 16th centuries that contain depictions of the saintly rulers Stephen, Ladislas, and Emeric. By commissioning these images, the bishops of Zagreb expressed their loyalty to the Hungarian Kingdom, and Bishop Luka specifically to the current Hungarian king Władysłav II. Jagiełło. One important reason for this accent was the ius supremi patronatus regis – the traditional privilege of the Hungarian rulers to organize the Church and appoint ecclesiastical dignitaries in their territories. Illustrations on the incipit page of the manuscript Missal of Juraj de Topusko indicate the loyalty of Zagreb’s bishops at the time in which the Ottoman incursions seriously threatened the safety of the diocese and refer equally to all three domains of power: heavenly, ecclesiastical, and secular.