Search

U ovome radu prikazana je toponimijska građa Nacionalnoga parka Paklenica prikupljena tijekom terenskih istraživanja u naseljima Starigrad-Paklenica i Seline. Svaki toponim označen je i na toponomastičkome zemljovidu te prikazan u Abecednome kazalu toponima koje omogućava njihovo jednostavnije pretraživanje. U uvodnome dijelu rada ukratko su opisani govori Starigrada- Paklenice i Selina. Glavninu rada čini semantičko-motivacijska klasifikacija toponima, u kojoj su toponimi razvrstani u semantičko-motivacijske skupine te se analiziraju motivacijski poticaji prisutni pri nastajanju toponimskih likova., This article presents the toponymic corpus of the National park Paklenica, collected during the field work in the villages Starigrad-Paklenica and Seline. Each toponym is marked on the toponomastic map and presented in the Alphabetic index which enables a simple search for toponyms. In the introduction, a brief description of the dialects of the villages Starigrad-Paklenica and Seline is given. The main part of the article deals with the semantic systematisation of the toponyms. In this section, the toponyms are classified according to the semantic groups and different impulses which motivated the creation of a name are analysed.

Doktorska disertacija sastoji se od zajedničkog uvoda, tri objavljena rada i zajedničke diskusije. Disertacija se bavi motivacijom za posjetu nacionalnog parka Paklenica te segmentacijom posjetitelja nacionalnog parka Paklenica na temelju motiva, dostupnih usluga i aktivnosti.

Moja zadaca je bila istražiti pleistocenske sedimente na padini Južnog Velebita, a cilj ovog rada bio je utvrditi porijeklo detritusa u pleistocenskim sedimentima usporedbom s litologijom naslaga prisutnih u podrucju NP Paklenica. Na lokalitetu u zaseoku Marasovici u kanjonu Velike Paklenice prikupljeni su uzorci detritusa za kabinetsku analizu granulometrijskog sastava, morfologije i mikrofacijesa. Na deltnim konglomeratima u Selinama provedena je terenska granulometrijska analiza i brojanje valutica razlicitih litologija. Na uzorcima iz aluvijalnog konglomerata u Selinama provedena je kabinetska analiza mikrofacijesa. Svojstva sedimenta u Velikoj Paklenici pokazala su da je detritus bio istaložen subglacijalno kao podinska morena ledenjaka, a potjece od naslaga pretpostavljene gornjepermske, donje, srednje i gornjetrijaske te donjejurske starosti. Aluvijalni i deltni sedimenti u Selinama sadrže detritus iste geološke starosti koji potjece od naslaga pretpostavljene gornjepermske, donje, srednje i gornjetrijaske, donje i srednjejurske, donjekredne i paleogenske starosti. Deltni i aluvijalni konglomerati u Selinama istaloženi su iz ledenjacke vode glaciofluvijalnim transportom. My task was to study Pleistocene deposits at the foothills of the South Velebit Mt. and the aim of this thesis was to determine the origin of debris in Pleistocene deposits from Velika Paklenica and Seline by comparing them to lithologies present in Paklenica National Park area. In village Marasovici in Velika Paklenica Canyon, samples of detritus were collected for granulometry, morphology and microfacies cabinet analyses. In Seline locality, method of field granulometry and counting of different lithologies were used on delta conglomerates, but cabinet microfacies analyses were used on alluvial conglomerate samples. The characteristics of Velika Paklenica samples show that debris was subglacialy deposited as ground moraine. Debris belongs to lithologies of possible Upper Permian, Lower, Middle and Late Triassic and Lower Jurrasic age. Debris in Seline alluvial and delta deposits belongs to the same lithologies of possible Upper Permian, Lower, Middle and Late Triassic, Lower and Middle Jurrasic, Lower Cretaceous and Paleogene age. The Seline alluvial and delta conglomerates were deposited by glacial meltwaters.

Površinske pojave ugljikovodika bile su prva mjesta na kojima su se ljudi sretali s naftom i počeli je iskorištavati. U ovom radu opisana je zato prvo prošlost pridobivanja nafte u Hrvatskoj s naglaskom na tri lokaliteta iz Savske depresije: Paklenica (Ciglenica), brdo Gojlo i Paklenica kod Novske te, jednog iz Murske depresije, a to je Peklenica u Međimurju. Zatim su izrađeni geološki profili na temelju OGK 1:100 000 kojima je prikazan put migracije nafte iz podzemlja do izdanka, te su na izdancima prikupljeni uzorci i poslani u poduzeće INA d.d. koje ima laboratorij za geokemijske analize ugljikovodika. Rezultati su pokazali da se radi o jako oksidiranoj nafti koja po sastavu ima srodnosti s naftama koje su otkrivene u ležištima Savske i Murske depresije, a na fakultetu je napravljena luminiscentna analiza kojom je dokazano da je riječ o teškoj nafti koja je pod UV svjetlom luminiscirala tamnožutim do smeđim bojama.

Prikazana je osnovna geološka građa i izrada geološkoga stupa u NP Paklenica. Priložen je cjeloviti rad kao PDF.

The Bat Research Group of the Biology Students Association – “BIUS” conducted additionalfield research of bat fauna in the Paklenica National Park, Croatia in the period between 15–20 August 2009. Considering former substantial results from the 2008 surveys, as well as high abundance and biodiversity of bat fauna in Paklenica NP, this field research was conducted in the summer of 2009, with special emphasis on altitude distribution. The aim was to determine unrecorded bat species for the Park by now and to detect potential differences in the bat fauna at different altitudes, as well as corresponding habitats. The survey was conducted by setting up mist nets on four research points near water at different altitudes in different habitats (380 m, 480m, 680m and 1230m above sea level). As a result, out of 12 bat species recorded two wereregistered for the first time for the Paklenica National Park (Myotis bechsteinii, Miniopterus schreibersii). Most of the captures at the 380 m altitude corresponds to Hypsugo savii (59%, 39 individuals). This species capture percentage declines with increasing altitude and at the 1253 m altitude it wasn’t mistnetted. At 480 m altutude, most of the capture (73%, 46 individuals) corresponds to Nyctalus noctula while at the altitude 676 m the majority (62%, 27 individuals) corresponds to Nyctalus leisleri. Myotis myotis was recorded only at 1253 m above sea level at the same time being the majority of the catch (40%, 10 individuals).

Vodič kroz prirodnu i kulturnu baštinu Nacionalnog parka Paklenica nastao je nakon dugogodišnjih istraživanja i promatranja pretežno ptica, ali i inventarizacije ostalih skupina životinja i biljaka koja su započela intenzivnije od srpnja 1995. god. Posebnost krških ekosustava južnog Velebita i njihova bioraznolikost uočavaju se tek upoznavanjem bogatstva i raznolikosti cjelokupne flore i faune. Složeni ekološki faktori izraženi su u posebnosti klime , geologiji i geomorfologiji, specifičnim edafskim svojstvima , nagibu terena, izloženosti Suncu (ekspoziciji) odnosno zasjenjivanju, obraslosti terena vegetacijom ili ogoljelosti kamenjara, sipara i stijena. Ovi ekološki utjecaji oblikuju posebnu mikroklimu, koja je od presudnog značaja u rasprostranjneosti biljnih i životinjskih vrsta.

The book contains general informations about geology of Croatia and a field trip guide. The planned trip goes from Zagreb, through Plitvice Lakes National Park, Paklenica National Park, Island Rab, Istria Peninsula, Gorski Kotar Region.

U tekstu je iznesen pregled i svojevrstan rezime dosadašnje djelatnosti zadarskog konzervatorskog odjela na evidentiranju, proučavanju i zaštiti tradicijskog graditeljskog nasljeđa. Katalogizira se dosadašnji ukupni popis zaštićenih etnoloških nepokretnih spomenika kulture. U drugom djelu iznose se podaci o etno akcijama i mjerama zaštite u godinama 2004. i 2005. godine. Na kraju rada tabličnim prikazom donosi se popis svih zaštićenih etnoloških nepokretnih spomenika na području zadarske županije., Review and a kind of resume of the past works done by the Department of conservation in Zadar in recording, researching and protecting of the traditional building heritage are given in the text. The whole list of the protected ethnological immovable cultural monuments is catalogued here. Information on the ethnological actions and measures of protection taken in 2004 and 2005 are given in the second part of the text. In the end there is a table showing the list of all protected ethnological immovable monuments in the area of the Zadar County.

Izrazita prevlast karbonatnih stijena u sastavu područja koje svojim granicama obuhvaća NP Paklenica pogodovala je oblikovanju mnogobrojnih krških reljefnih oblika. Na površini se svojom raznolikošću izdvaja velik broj mikroreljefnih krških oblika – grižina. Međutim, učestalošću i veličinom osobito se ističu kamenice, krški bunari i sige. Njihovo oblikovanje i učestalost pojave posljedica je međuovisnosti djelovanja geoloških (prvenstveno litoloških) klimatskih, pedoloških, vegetacijskih i geomorfoloških značajki Parka, ali i antropogenih utjecaja.

The results of floristic research of the National Park "Paklenica" carried out in the period 1999-2003 are presented. The NP "Paklenica" located in the South part of the Velebit Mt. (Croatia: N Dalmatia) comprises the canyons ot two rivulets transversally cut in the mountain with surrounding and high mountain area. The National Park was proclaimed in 1949 with total area of 36 km2, whilw in 1997 it was widen on 107 km2. Generally, the area belongs to the sub-Mediterranean climatic zone, but as a result of complex relief with wide range of altitudes (20-1757 m a.s.), expositions and inclinations the microclimatic diversity is high. Consequently, the diversity of vegetation is also high. Centuries long human impact has resulted in formation of new habitat types: pastures meadows, fields, orchards, gardens and forest degradation stages which also are floristically very rich. During the research period the 809 taxa of vascular plants from 86 families has been found. The most abundant families are Compositae s.l. (Asteraceae and Cichoriaceae) represented with 13, 8%, Poaceae (7, 4%), Fabaceae (6, 6%), Lamiaceae (5, 8%), Rosaceae (5, 3%), Caryophyllaceae (5, 2%) and Campanulaceae (2, 1%), while 79 taxa (9, 77%) of the total flora can be considered as endemics. Since the portion of endemic taxa in the whole Croatian flora is 6, 04% the area of the Paklenica can be considered as one of plant diversity centres in Croatia.

Iako je Velebit niska planina koja se nalazi u umjerenom klimatskom pojasu, u njegovu vršnom dijelu pri oblikovanju reljefa znatan utjecaj ima snijeg i mraz. Razlog tome je međuovisnost djelovanja geoloških, geomorfoloških, (osobito) klimatskih, vegetacijskih i pedoloških značajki, ali i dugotrajnih antropogenih i zoogenih utjecaja.

Paklenica

Nacionalni park Paklenica smješten je u sjevernoj Dalamciji i u južnom dijelu Velebita. Proteže se na površini od 96 km2. Ornitološki najzanimljiviji dijelovi parka su kanjoni Velike i Male Paklenice, u kojima obitava iznimno bogata stijenjačka fauna ptica. Istraživanje petrofilne ornitofaune u kanjonu Velike Paklenice obavljeno je u travnju, svibnju i lipnju 1999. i 2000. godine metodom transekta. Zabilježeno je ukupno 14 petrofilnih ptičjih vrsta, od kojih je najbrojnija vrsta bila modrokos (Monticola solitarius). U ovom razdoblju zabilježeno je i nestajanje bjeloglavog supa (Gyps fulvus) s tog područja. Ovim radom nastoji se prikazati utjecaj posjetitelja, šetača i penjača na brojnost gnijezdarica stjenjačkog tipa ornitofaune. Pokazalo se da je taj utjecaj mnogo veći na ptice grabljivice, npr. bjeloglavog supa (Gyps fulvus), sivog sokola (Falco peregrinus), sove, primjerice sovu ušaru (Bubo bubo) i gavrana (Corvus corax). Većina vrsta pjevica nije pokazivala promjene u brojnosti parova. Iz rezultata ovog rada zaključujemo da je osjetljivim vrstama ptica potrebno osigurati pravovremenu i adekvatnu zaštitu.

NP Paklenica smješten je u srednjoj Dalmaciji. Kanjon Velike Paklenice iznimno je bogat stijenjačkom faunom ptica. Istraživanje petrofilne ornitofaune u kanjonu Velike Paklenice obavila sam u travnju, svibnju i lipnju 1999. i 2000. god. Zabilježila sam ukupno 14 petrofilnih ptičjih vrsta, od kojih je najbrojnija modrokos (Monticola solitarius). U ovom razdoblju zabilježila sam i nestajanje bjeloglavog supa (Gyps fulvus) s ovog područja. Ovim radom nastojala sam prikazati utjecaj posjetitelja i penjača na gniježdenje ovog tipa ornitofaune. Pokazalo se da taj utjecaj veći na grabljivice nego na pjevice. Osjetijivim vrstama potrebno je osigurati pravovremenu zaštitu.

Imajući u vidu činjenicu da se ne zna mnogo o biologiji i ekologiji rakova u našim vodenim ekosustavima te da je nalazište vrste A. astacus u potoku Velika Paklenica neočekivano (zna se da je u rijekama Jadranskog sliva rasprostranjena vrsta A. pallipes), glavna svrha ovog projekta je bila istražiti dinamiku populacije (veličina i gustoća populacije, odnos spolova), proučiti biologiju vrste (reprodukcija, mriješćenje, inkubacija jaja, izlijeganje juvenilnih rakova, fekunditet, morfometrija) odnosno analizirati životni ciklus, sezonsku dinamiku, bolesti i ekološku uvjetovanost životinja.

Seline coastal section with well-exposed conglomerates and lacustrine sediments reveals complex depositional history during Pleistocene. Pleistocene succession studied is built of several deltaic bodies of Gilbert-type, divided by thin lacustrine sediments and paleosols. The whole succession is capped by thick lacustrine sediments. This contrasting depositional episodes record alternation of glacial pulses and melt-episodes, possibly of stadial-interstadial range.

No records have previously been available for the genus Crocus in the Paklenica National Park. In 1997 and 2000 three taxa from this genus were found in the Park area and at its fringes. They are: Crocus weldenii Hoppe et Fiirnrohr. C. malyi Vis., and C. vernus (L.) Hill. C. weldenii was found in mixed populations of its yellow-flowered and white-flowered plants (f. lutescens and f. weldenii). Paklenica is the most southern locality of the C. malyi so far.

Glacijalni sedimenti otkriveni su uz sjevernu obalu Novigradskog mora i prikazani u kontekstu glacijacije Dinarida. O glacijaciji na malim nadmorskim visinama pisano je vrlo malo, iako je već Agassiz iznio hipotezu da su pleistocenski ledenjaci dospjeli i do obala Sredozemnog mora. Na glacijalni postanak sedimenata istraženih u Novigradskom moru ukazuju: 1) vrlo krupni detritus u dijamiktitu, inače heterogenog sastava s dobro zaobljenim klastima, 2) velik volumen pojedinih klasta (koji dosežu volumen počev od nekoliko m3 pa do 154 m3), 3) fasetirani i izbru eni blokovi, 4) tragovi vučenja (strije) na pojedinim blokovima, i 5) izolirani klasti decimetarskih dimenzija u jezerskim sedimentima (“dropstoni”). Na postanak u periglacijalnom prostoru ukazuju: a) sedimentni klinovi, b) “zdjele” razvijene u jezerskim sedinentima - interpretirane kao male “kettle” forme, i c) krioturbacije u sitnozrnatim jezerskim sedimenta. Prerađivanjem glacijalnih sedimenata nastajali su periglacijalni sedimenti koji su predstavljeni konglomeratima i ljuncima to ispunjavaju korita meandrirajućih tokova s dobro izraženom lateralnom akrecijom, ali i korito prepletenog toka kojem prostiranje nije poznato. Ishodi te rekonstruiranog ledenjaka nije poznato, ali je najbliže izvori te valutice kalcificiranog gipsa koja je nađena u moreni moglo biti u irijem području gornjeg toka Zrmanje. Ledenjak se vjerojatno kretao sa sjevera-sjeveroistoka, a prerađivanje detritusa bilo je prema sjeverozapadu, to je vjerojatno samo lokalna pojava. Opisani sedimenti dokazuju da su dvije pleistocenske oledbe Vanjskih Dinarida dosegle dana nji nivo mora na sjevernoj geografskoj irini od 44E12'.

U Nacionalnom parku Paklenica bilo je važno utvrditi vrste danjih leptira koje tamo dolaze, upoznati njihovu biologiju i na osnovi tih spoznaja donijeti odluke o djelotvornoj zaštiti zbog očuvanja velike biološke raznolikosti koju taj park posjeduje.

Uz pregled putova preko Velebita koji se podudaraju sa kretanjima stočara i trgovaca još od prethistorije, autor se osvrće i na pitanja nekih kulturnih tekovina - pitanja kulta, zavjeta, pogrebnih običaja i kontinuiteta u podizanju stambenih objekata.

Geografski pristup obradi prostorno-planske dokumentacije za prostor N.P. "Paklenica" koji je pod intenzivnom zaštitom od 1928. godine, a od 1949. je pod kategorijom nacionalnog parka. Prvi prostorni plan Parka izrađen je tek 1986. godine Određena politika s elementima planskog korištenja, namjene i površina i zaštite, kao učinak rudimentarnih oblika planiranja, prepoznatljiva je i znatno ranije. Prvi premjer i podjela stečenih područja, zabrana sječe i izvoza drva koje provode već mletačke vlasti odmah po stabilizacije granice prema Austriji, na prijelazu iz 17. u 18. st. ukazuju na prve mjere zaštite. Autor obrazlaže odrednice planova širih područja vezano za N.P. "Paklenica" kao i temeljne odrednice aktualnog prostornog plana N.P. Paklenica" iz 1986.