Search

Opisan je slučaj pacijentice s kliničkom slikom opsežnih oralnih lezija nakon što je počela s terapijom Lamotriginom. Kliničkom slikom dominirale su bilateralna facijalna oteklina i oteklina mentalnog prostora s aktivno secernirajućom ekstraoralnom fistulom u središnjem području brade. Doktori dentalne medicine trebali bi biti svjesni rizika povezanih s ovim lijekom te bi trebali uočiti rizičnu populaciju među pacijentima koji boluju od epilepsije, bipolarnog poremećaja i neuroloških poremećaja., We report on a patient who presented with extensive oral lesions. The treatment with lamotrigine is described. The patient presented with bilateral facial swellings and mental space swelling with actively draining extra oral sinus tract in the central chin area. Dental medicine professionals should be aware of the risks involved with using this medication, and should recognize the population at risk among patients suffering from epilepsy, bipolar and neurologic disorders.

Najčešće autoimune bulozne bolesti (AIBB) koje se viđaju u usnoj šupljini su pemfigus vulgaris (PV) i pemfigoid mukoznih membrana (MMP). Rjeđe se u usnoj šupljini mogu vidjeti bulozni pemfigoid, linearna IgA bolest i stečena bulozna epidermoliza. Poseban entitet je paraneoplastični pempfigus, kod kojeg su u pravilu zahvaćene sluznice. Etiologija AIBB je nepoznata. Kao i kod svih autoimunih bolesti radi se o interakciji nepoznatog okolišnog čimbenika i genetske predispozicije. PV je bolest koja je karakterizirana stvaranjem antitijela na dezmogleine, komponente međustaničnih spojeva – dezmosoma epitela odnosno epidermisa. Bolest karakterizira nastanak bula na koži i erozija na sluznicama. U 75-90% slučajeva usna šupljina je prva lokalizacija bolesti. Kožne promjene nastaju obično 4 mjeseca nakon oralnih. MMP je autoimuna bolest karakterizirana stvaranjem antitijela na hemidezmosome, komponente bazalne membrane. Bolest se u 90% slučajeva javlja na sluznici usne šupljine a može zahvatiti i ostale sluznice (konjunktivu, genitalnu sluznicu, traheju). MMP se manifestira nastankom erozija na sluznici a mogu se vidjeti i bule ispunjene hemoragičnim ili seroznim sadržajem. Deskvamativni gingivitis je imunološki posredovan gingivitis, karakteriziran crvenilom i deskvamacijama gingive koji se može javiti u sklopu AIBB a može biti i njihova jedina manifestacija u usnoj šupljini. Zlatni standard za postavljanje dijagnoze AIBB je direktna imunoflorescencija (DIF) koja se radi iz uzorka nepromijenjenog perilezijskog tkiva sluznice ili kože. PV je karakteriziran intercelularnim depozitima IgG i/ili C3 komponente komplementa dok se kod MMP vide depoziti IgG i/ili C3 duž bazalne membrane (epidermodermalna granica). U dijagnostici se još koriste indirektna imunoflorescencija (IIF), IIF na splitiranoj koži, patohistološki nalaz (PHD) i serologija (ELISA) na antidezmogleinska protutijela (za PV) i anti- BP1 i anti-BP2 protutijela (za pemfigoid). PV se liječi visokim dozama sistemskih kortikosteroida (prednizon 1mg/kg). Kao adjuvantna terapija najčešće se upotrebljava azatioprin. U novije vrijeme u terapiji se koriste biološki lijekovi (rituximab). Do kompletne kliničke remisije oralnih lezija PV uz terapiju dolazi u prosjeku za 4.7 ± 2.6 mjeseci. Remisija ne ovisi o stadiju bolesti nego o brzini odgovora na terapiju. Oralne lezije pemfigoida liječe se topikalnim kortikosteroidnim preparatima. U slučaju da topikalna terapija nije djelotvorna primjenjuju se dapson i/ili sistemski kortikosteroidi.

Prema epidemiološkim izvješćima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO)zubni karijes, bolesti parodonta, orodentalne traume, razvojne anomalije, rak usne šupljine i oralne bolesti povezane s infekcijom HIV-om i AIDS-om najprevalentnije su oralne bolesti diljem svijeta i predstavljaju velik javnozdravstveni teret. Ne manje učestale i značajne za kvalitetu oralnog i općeg zdravlja su i bolesti oralne sluznice, ali epidemiološki podatci o prevalenciji pojedinih bolesti sluznice vrlo su oskudni i globalno neujednačeni. Razlog tome su neujednačenosti u socioekonomskim prilikama i trendovima razvoja pojedinih zemalja, čimbenicima rizika i načinu prikupljanja epidemioloških podataka. Oralno zdravlje sastavni je dio općeg zdravlja, a činjenica je da su i neki čimbenici rizika oralnih bolesti (prehrana, zlouporaba alkohola i duhana, loša oralna higijena ) zajednički i vodećim kroničnim nezaraznim bolestima (bolesti srca i krvnih žila, šećerna bolest). Stoga je preporuka SZO uključiti oralno zdravlje u nacionalne strategije zdravlja i pojačati prevenciju i kontrolu oralnih bolesti integriranjem oralnog zdravlja u nacionalne programe prevencije vodećih kroničnih nezaraznih bolesti.

Nadu za oboljele od HIV infekcije pružili su brojni lijekovi koji djeluju na virus, sprečavajući njegovu replikaciju. Prvi takav lijek bio je zidovudin, nukleozidni inhibitor reverzne transkriptaze, koji je u uporabi od 1987. godine. Sredinom devedesetih pojavili su se novi lijekovi – nenuklozidni inhibitori reverzne transkriptaze i proteazni inhibitori. U svrhu smanjenja mutacija virusa i što bolje djelotvornosti terapije, istodobno se uzimaju lijekovi iz različitih skupina što je poznato pod nazivom highly active antiretroviral therapy. Takva terapija pokazala se vrlo efikasnom, poboljšavajući imunološki status pacijenata, što je vidljivo i djelovanjem na oportunističke oralne infekcije u usnoj šupljini. Učestalost najčešćih lezija - oralne kandidijaze, vlasaste leukoplakije, Kaposijeva sarkoma i parodontnih lezija značajno opada. Međutim, neke lezije pokazuju značajan porast u eri HAART-a kao lezije uzrokovane HPV-om. Lezije koje nastaju često su multiple i loše reagiraju na terapiju, a pretpostavlja se da su posljedica rekonstitucije imunološkog sustava. Antiretrovirusni lijekovi mogu uzrokovati različite nuspojave. One mogu biti blage, kao kserostomija ili ulceracije u usnoj šupljini, pa i one vrlo ozbiljne kao erythema multiforme i toksična epidermalna nekroliza.

Orofacial pain is a common complaint and challenging diagnostic problem. Among numerous causes of orofacial pain, the most common are diseases of teeth and periodontium, followed by various diseases and lesions of the oral mucosa. Pain of the oral mucosa is an accompanying symptom of different mucosal lesions caused by local or systematic factors. This type of pain belongs to the category of superfitial somatic pain, termed mucogingival pain. However, the pain of oral mucosa may be present in the absence of pathological findings, which can not be detected by clinical, imaging and laboratory studies. This type of pain may be caused by lesion of the nervous system, and termed neuropathic pain, or it is result of psychogenic disturbances.Also, the pain of the oral mucosa can be reflected (refered pain) from other parts of the body. Given the multitude of possible causes of intraoral pain as a component of orofacial pain, the diagnostic process is complex and requires a multidisciplinary approach. A prerequisite for establishing an accurate diagnosis is thorough knowledge of a wide spectrum of diagnostic characteristics of orofacial pain which include the origin and type of pain (somatic, neurogenic and psychogenic), duration (acute or chronic) and mechanisms of pain onset (nociceptive, neuropathic, psychosomatic) and their differentiation. The emphasis in this article is on differential diagnosis of the most common painful conditions of oral mucosa in respect to their clinical features.

The aim of this study was to examine the impact of oral hygiene and the type of orthodontic appliance on oral mucosa in orthodontic patients. The study included 110 children, aged between 6 and 18, (60 subjects were wearers of fixed and removable orthodontic appliances and 50 subjects were control group who had just been referred to orthodontic treatment). A degree of oral hygiene, dental status, and periodontal status as well as the intensity of inflammation of oral mucosa was recorded in all subjects by using verified clinical tests. The frequency and intensity of inflammation were reversely proportional to oral hygiene degree (p= 2.287E-10 ; p

Opisuju se promjene usne šupljine povezane s HPV-om. Procjenjuje se značaj HPV-a kao faktora rizika u razvoju oralnog karcinoma.

Propolis je pčelinji proizvod koji posjeduje brojne biološke učinke zbog kojih se kroz povijest ali i u današnje vrijeme često koristio u medicinske svrhe. Međutim, valja naglasiti da su gotovo svi učinci dokazani u in vitro studijama ili na eksperimentalnim životinjama. S druge strane, antigeni potencijal propolisa dobro je poznat i opisan je veliki broj alergijskih reakcija. Svrha ovog istraživanja bila je prikupiti podatke o osnovnim kliničkim karakteristikama oralnih alergijskih reakcija na propolis. U našoj studiji sudjelovao je 21 ispitanik (13 žena i 8 muškaraca) liječen zbog nuspojava upotrebe propolisa tijekom 2004. i 2005. godine. Dijagnoza oralne alergijske reakcije je postavljena temeljem kliničke slike i anamnestičkog navoda o topikalnoj upotrebi propolisa dok je u jedne ispitanice alergija na propolis dokazana metodom epikutanog testiranja. U istraživanju su korišteni podaci iz medicinske dokumentacije ispitanika kao i telefonsko anketiranje. Iz dobivenih rezultata može se zaključiti da se oralne alergijske reakcije na propolis učestalije javljaju u žena. Najčešće se manifestiraju kao erozivna upala koja zahvaća cijelu usnu šupljinu ali se mogu javiti i lokalizirano, na bilo kojem dijelu usne šupljine. Simptomi se najčešće javljaju 3-4 dana nakon početka upotrebe propolisa iako se mogu javiti i kasnije. Lezije se uspješno liječe topikalnim kortikosteroidima a u rijetkim prilikama potrebno je ordinirati sistemske kortikosteroide. Ovisno o opsežnosti lezija, vrijeme cijeljenja iznosi 6 do 20 dana. Zbog svega navedenog smatramo da se propolis ne bi smio koristiti za liječenje bolesti usne šupljine.

In vitro dolazi do inhibicije proliferacije stanica planocelularnog karcinoma. In vivo rezultati pokazuju znatno usporavanje rasta malignog tumora. Osim kontrole proliferacije tumorskih stanica dolazi i do spriječavanja angiogeneze koja se još treba dokazati imunohistokemijskim studijama.

FDI je dala specifične propise u vezi sa HIV _AIDS kontrolom u prevenciji oralnog zdravlja. U tom sklopu ističu se dijagnostički kriteriji za oralne lezije povezane s HIV infekcijom.To su:Gljivične infekcije usta(kandidijaza-pseudomembrana, eritematozna,angularni heilitis);Bakterijske infekcije usta(eritematozni- vrpčasti gingivitisnekrotizirajuči gingivitis, nekrotizirajučiparodontitis, kronični parodomtitis);Virusne infekcije usta(herpes simplex, herpes zoster,vlasasta leukolpakia);Idiopatske promjene usta(rekurentne aftozne ulceracije, atipične ulceracije);Neoplazme usta(Kaposi sarkom,non Hodgkin limfom). Uspješna stomatološka zaštita uz prevenciji HIV- infekcije i potrebnih tretmana HIV inficiranih osoba, zahtjeva promjene u dosadašnjem ponašanju stomatologa i dobru suradnju sa svim dijelovima društva.Stomatolozi pripadaju struci visokog rizikaza HIV infekciju.Prevencija HIV-AIDs-a nije više pitanje znanja nego standarda zdravstva i svijesti zdravstvenih djelatnika koji moraju štititi, sebe ispriječiti prnos virusa na druge osobe.Edukacija i preventivni rad jedine su efikasne mjere u sprečavanju HIV-a i drugih inokulacijskih infekcija

Uvod: Propolis, smolasta tvar koju proizvode pčele, uporablja se u narodnoj medicini više od dvije tisuće godina. No, njegovi mnogobrojni sastojci mogu djelovati kao potencijalni antigen. Topikalna primjena može uzrokovati nuspojave u usnoj šupljini. Materijali i metode: Retrospektivnom studijom bili su obuhvaćeni pacijenti s oralnim lezijama zbog topikalne uporabe propolisa. Pritom su korišteni podaci iz medicinske dokumentacije pacijenata: izgled i lokalizacija lezija, kada su se pojavili simptomi, terapija i vrijeme cijeljenja te osnovni demografski podaci (dob, spol). Rezultati: Sudjelovalo je dvadeset dvoje pacijenata s lezijama uzrokovanima korištenjem propolisa. Najčešća klinička slika bila je erozivni stomatitis. Simptomi su se obično pojavljivali dva i pol dana nakon uporabe propolisa, iako su se neke lezije pojavile odmah. Većina pacijenata (21/22) uspješno je liječena topikalnim kortikosteroidima. Šestero je bilo podvrgnuto alergološkom testiranju – troje je bile pozitivno, a troje negativno. Zaključak: Topikalni preparati propolisa mogu prouzročiti teške oralne nuspojave. Dosadašnje spoznaje ne podupiru njegovu široku primjenu u terapiji bolesti usta., Objectives: Propolis, a resinous substance produced by bees, has been used in popular medicine for more than 2000 years. Material and methods: Numerous compounds of propolis can act as potent sensitizers. Topical application of propolis can induce oral lesions. Patients with oral lesions due to topical propolis are presented. Basic demographic (age, gender) and clinical data (appearance and localization of the lesions, symptoms onset, treatment and healing time) were recorded. Results: Twenty two patients with propolis-induced lesions were evaluated. The most common occurring presentation was erosive stomatitis. Symptoms tended to appear 2.5 days after propolis use although some lesions occurred immediately after utilization. Majority of patients (21/22) were successfully treated with topical corticosteroids. Six patients underwent patch testing, 3 patients were positive and 3 were negative. Conclusion: Topical propolis can have serious oral side effects. Current knowledge does not support its widespread use in the treatment of oral diseases.