Search

The overall average level of budget transparency in Croatian counties, cities and municipalities – expressed as the number of key budget documents published on their respective websites, stands at 4.5 (out of a maximum 5). All counties published all five requested budget documents, cities published 4.7 documents on average, while municipalities scored an average score of 4.4. However, 19 cities and 92 municipalities still fail to publish the three documents required by law, while 14 cities and 124 municipalities fail to publish the two documents whose publication was recommended by the Ministry of Finance. Two municipalities failed to publish a single budget document. The mere publication of key budget documents can only be considered the first, but nevertheless crucial step toward higher levels of budget transparency and public participation and the necessary prerequisite for getting the citizens acquainted with local budgeting processes. A summary of results for all counties, cities and municipalities is provided in the text below, while more detail is available in the form of an interactive map and an Excel table.

The average level of budget transparency in Croatian counties, cities and municipalities overall – expressed as the number of key budget documents published on their respective websites, stands at 4.6 (out of a maximum 5). The average score for counties stands at 5, while cities and municipalities published an average of 4.8 and 4.5 documents respectively. This is a very good result ; however, there is still one municipality which has failed to publish any of the five required documents ; one county, 19 cities and 99 municipalities failed to publish at least one of the four documents required by law ; while one city and 51 municipalities failed to publish the document recommended by the Ministry of Finance. Having spent all these years researching local budget transparency and considering that the majority of local governments now publish all five key budget documents – which was the ultimate objective of the research – we conclude this research in its present form (i.e. using the present methodology). Between 2015 and 2023, the average budget transparency of all local governments improved from 1.8 to 4.6 (out of a maximum 5), and we hope that it will keep improving, thus enabling citizens to better understand and participate more in the decision- making process regarding their local budgets. A summary of results is provided in the text below, while more detail is available in the form of an interactive map and an Excel table.

Prosječna proračunska transparentnost svih hrvatskih županija, gradova i općina – izražena brojem ključnih proračunskih dokumenata objavljenih na njihovim mrežnim stranicama – iznosi 4, 6 od mogućih 5. Prosjek županija je 5, gradova 4, 8, a općina 4, 5. Riječ je o odličnom rezultatu, no još uvijek jedna općina nije objavila nijedan od traženih pet dokumenata ; 1 županija, 19 gradova i 99 općina nisu objavili sva četiri dokumenta koje su po zakonu obvezni objavljivati ; a 1 grad i 51 općina nisu objavili jedan proračunski dokument koji im je Ministarstvo financija preporučilo objavljivati. Nakon jedanaest godina istraživanja transparentnosti lokalnih proračuna, budući da najveći dio lokalnih jedinica objavljuje svih pet ključnih dokumenata – što je bio naš cilj – završavamo ovo istraživanje u ovom obliku (odnosno s ovom metodologijom). Prosječna proračunska transparentnost svih lokalnih jedinica je u razdoblju 2015.–2023. porasla s 1, 8 na 4, 6 (od mogućih 5) i nadamo se da će se i dalje poboljšavati i omogućavati građanima bolje razumijevanje i više sudjelovanja u odlučivanju o njihovim lokalnim proračunima. Slijedi sažetak rezultata, a detalji su dostupni na interaktivnoj karti i u Excel tablici.

Prosječna proračunska transparentnost svih hrvatskih županija, gradova i općina – izražena brojem ključnih proračunskih dokumenata objavljenih na njihovim mrežnim stranicama – iznosi 4, 5 od mogućih 5. Sve županije objavile su svih 5 traženih dokumenata, prosjek gradova je 4, 7, a općina 4, 4. No, još uvijek 19 gradova i 92 općine ne objavljuju ni sva tri dokumenta koje su po zakonu obvezni objavljivati, dok 14 gradova i 124 općine ne objavljuju dva dokumenta koje im je Ministarstvo financija preporučilo objavljivati. Dvije općine nisu objavile nijedan proračunski dokument. Naravno, sama objava ključnih proračunskih dokumenata može se smatrati tek prvim, ali temeljnim korakom prema potpunijoj transparentnosti i participaciji građana, odnosno neophodnim preduvjetom za educiranje građana i njihovo uključivanje u lokalne proračunske procese. Slijedi sažetak rezultata za sve županije, gradove i općine, a detalji su dostupni na interaktivnoj karti i u Excel tablici.

Zaprešićko područje čini Grad Zaprešić i sedam okolnih općina koje čine njegovu najjaču gravitacijsku zonu i sve do 1990-ih sačinjavali su jedinstvenu gradsku općinu. Ovih osam jedinica lokalne samouprave ima već dugi niz godina izraženu useljeničku demografsku komponentu te stagnirajuću prirodnu promjenu. U odnosu na ostatak Hrvatske demografska slika ovoga područja je znatno pozitivnija. Svrha je ovoga rada uvidjeti koliko populacijske politike Grada i općina na lokalnoj razini utječu na demografska kretanja stanovništva posljednjih dvadeset godina s naglasnom na razdoblje od 2010. do 2020. godine. U radu je korištena metoda intervjua i postupci sinteze, analize i interpretacije sekundarnih podataka iz dostupne literature. U konačnici se zaključuje kako još ne postoji povjerljiva povezanost populacijskih politika na demografska kretanja područja te je potrebno daljnje istraživanje i razvoj validacije mjera populacijskih politika na lokanim razinama, The Zaprešić area consists of the City of Zaprešić and the seven surrounding municipalities that make up its strongest gravity zone and until the 1990s they formed a single city municipality. These eight units of local self-government have for many years had a pronounced immigrant demographic component and a relatively stagnant natural change. Compared to the rest of Croatia, the demographic picture of this area is much more positive. The purpose of this paper is to see how much the population policies of the City and municipalities at the local level affect the demographic trends of the population over the past twenty years with an emphasis on the period from 2010 to 2020. The paper uses the interview method and the procedures of synthesis, analysis and interpretation of secondary data from the available literature. Finally, it is concluded that there is no confidential link between population policies and demographic trends in the area, and further research and development of the validation of population policy measures at local levels is needed.

Zbivanja u 2020. negativno su utjecala na proračune hrvatskih lokalnih jedinica te su rezultirala padom prosječnih ukupnih prihoda i rastom prosječnih deficita.1 U ovom osvrtu, na temelju baze podataka Ministarstva financija, sistematiziraju se i prikazuju osnovni podatci o ostvarenju proračuna lokalnih jedinica, njihovim prihodima i rashodima te suficitu/deficitu u 2020. Uz pomoć ove analize i podataka koji su dostupni u Excel formatu, zainteresirani se mogu vrlo lako upoznati s financijskim stanjem svojih općina, gradova i županija te ga uspoređivati sa stanjem u proteklim godinama, ali i sa stanjem u drugim općinama, gradovima i županijama.

The paper examines whether the system implemented for financing local communities (municipalities) in Slovenia in the period 2010-2016 is compliant with the European Charter of Local Self-Government. We examined the cost coverage for performing the tasks of municipalities, the cost structure and the rate of interconnections between the budgeted funds under the eligible expenditure mechanism and the data collected on costs by municipality. Our hypothesis states that the principles whereby funding would be commensurate with tasks were not fulfilled in the period between 2010 and 2016 in the Republic of Slovenia given that the average per capita costs exceeded the funding under eligible expenditure. The discrepancy had increased from the previously examined period of 2007-2009. The findings show that although the principles of the European Charter of Local Self-Government have been satisfactorily included in the country’s laws, certain discrepancies have been found with regard to funding where the principle of municipal funding had not adequately been taken into account to ensure that funding is commensurate with the tasks. Between 2010 and 2016, municipalities received less funding than the scope of their tasks would require. The situation deteriorated in 2010–2016with respect to the 2007–2009 period when the existing funding model was introduced. The municipal funding model should be improved so that the eligible expenditure calculation takes into account in real time the real costs needed to perform the tasks of local communities; and the cost structure should be made more homogeneous. The model should be changed to consider and enable the performance of development tasks of municipalities through investments., Rad ispituje usklađenost sustava financiranja jedinica lokalne samouprave (općina) u Sloveniji, kakav je postojao u razdoblju od 2010. do 2016. s načelima Europske povelje o lokalnoj samoupravi. Ispituje se pokriće troškova za obavljanje općinskih poslova, struktura troškova i stupanj korelacije između proračunskih sredstava dodijeljenih sukladno mehanizmu priznatih troškova i prikupljenih podataka o troškovima po općini. Osnovna je hipoteza da se u razdoblju od 2010. do 2016. u Republici Sloveniji nije poštovalo načelo sukladno kojem bi prihodi lokalnih jedinica bili razmjerni njihovim ovlastima jer je prosječni trošak po stanovniku bio veći od dodijeljenih sredstava na temelju priznatih troškova. Odstupanje je bilo veće od prethodno analiziranog razdoblja 2007.–2009. Rezultati istraživanja upućuju na to da je, unatoč formalnom usvajanju načela Europske povelje o lokalnoj samoupravi, došlo do njihova odstupanja u pogledu financiranju općina jer se načelo koje osigurava da su prihodi razmjerni ovlastima općina nije uzelo u obzir. Od 2010. do 2016. lokalne jedinice primile su manje prihoda nego što je bilo potrebno za obavljanje njihovih ovlasti. Stanje se u periodu 2010.–2016. pogoršalo u usporedbi s prethodnim razdobljem 2007.– 2009. u kojem je bio uveden aktivni model financiranja. Potrebno je unaprijediti model financiranja općina tako da se za utvrđivanje priznatih troškova uzmu u obzir stvarni troškovi obavljanja lokalnih poslova u realnom vremenu te da se ujednači struktura troškova. Model je potrebno promijeniti da bi uključio i omogućio preuzimanje razvojne uloge općina kroz investicije.

Jedan od ključnih elemenata samoupravnosti jedinica lokalne samouprave je materijalno- financijski prema kojemu jedinice lokalne samouprave trebaju posjedovati materijalna i financijska sredstva za provođenje svojih nadležnosti. Prihod od neizravnih poreza, ponajprije porez na dodanu vrijednost, je najvažniji porezni prihod koji ostvaruju općine i gradovi u Bosni i Hercegovini. Porez na dodanu vrijednost je porez na krajnju potrošnju, koji plaćaju svi građani i pravne osobe. U radu je prikazana analiza i usporedbe proračuna, odnosno poreznih prihoda gradova i općina u entitetima Bosne i Hercegovine: Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj. Imajući u vidu rezultate analize poreznih prihoda od neizravnih poreza općina i gradova i složenosti ustroja Bosne i Hercegovine posebice jednog od entiteta Federacije Bosne i Hercegovine došlo se do zaključka da je neophodna reorganizacija istog, a ponajprije s ciljem osiguranja financijskih sredstava jedinicama lokalne samouprave u funkciji njihovog razvoja i financiranja provođenja propisanih nadležnosti.

Prosječna proračunska transparentnost svih hrvatskih lokalnih jedinica – izražena brojem ključnih proračunskih dokumenata objavljenih na njihovim mrežnim stranicama – iznosi 4, 5 od mogućih 5. Sve županije objavile su svih 5 traženih dokumenata, gradovi prosječno 4, 7 dokumenata, a općine prosječno 4, 4 dokumenta. No, usprkos odličnim prosjecima, još uvijek 8%, tj. 10 gradova i 16%, tj. 68 općina ne objavljuje sva tri dokumenta za koje postoji zakonska obveza objave, a čak 20% gradova i 31% općina ne objavljuje dva dokumenta koje im je Ministarstvo financija preporučilo objavljivati. Naravno, sama objava ključnih proračunskih dokumenata ne znači apsolutnu transparentnost, no smatra se prvim korakom k višim razinama transparentnosti neophodnim za konstruktivno sudjelovanje građana u proračunskom procesu i kontroli prikupljanja i trošenja javnih sredstava. Sažetak rezultata za sve županije, gradove i općine slijedi u tekstu, a detalji su dostupni na interaktivnoj karti i u Excel tablici.

Prosječna proračunska transparentnost hrvatskih lokalnih jedinica – izražena brojem proračunskih dokumenata objavljenih na njihovim mrežnim stranicama – od mogućih 5, iznosi 4, 1. Prosjek županija je 4, 9, gradova 4, 5, a općina 4. Premda su prosječni rezultati iz godine u godinu sve bolji, još uvijek se njih oko 20% ne pridržava čak ni zakonom propisane objave sva tri dokumenata, a 41% ne slijedi preporuku Ministarstva financija i ne objavljuje oba dva dodatna dokumenta. Naravno, sama objava dokumenata, ne znači apsolutnu transparentnost, no smatra se prvim korakom k višim razinama transparentnosti neophodnim za sudjelovanje građana u proračunskom procesu i kontroli prikupljanja i trošenja javnih sredstava. Osobito u doba krize – kad se zbog koronavirusa (u Zagrebu i okolici dodatno i zbog potresa), prihodi smanjuju, a rashodi rastu – ta je kontrola potrebnija nego ikada. Izvanredne okolnosti ne smiju biti opravdanje za netransparentne radnje koje bi mogle – kratkoročno i dugoročno – utjecati na efikasnost i pravednost, na ekonomska, društvena i politička kretanja, te na blagostanje građana. Podrobniji rezultati za sve županije, gradove i općine slijede u tekstu, a dostupni su i na interaktivnoj karti i u Excel tablici.

Cilj ovoga rada je na što jednostavniji način, na temelju baze podataka Ministarstva financija, sistematizirati i prikazati osnovne podatke o ostvarenju proračuna svih hrvatskih lokalnih jedinica, njihovim prihodima i rashodima, te suficitu/deficitu za 2018. i 2019. godinu. Tako se uz pomoć ovog teksta i tabela koje se nude u Excel formatu zainteresirani mogu upoznati s financijskim stanjem svih općina, gradova i županija u te dvije godine te ih uspoređivati sa stanjem u proteklim godinama.

Cilj je ovog rada pružiti osnovne podatke o pomoćima koje su županije, gradovi i općine primili kao nositelji ili partneri/suradnici provedbe programa i projekata (su)financiranih iz proračuna EU-a 2015. i 2016. Riječ je o sintezi podataka koji se zahvaljujući ponuđenoj bazi mogu i detaljnije analizirati i uspoređivati s prethodnim godinama. Ukazuje se gdje se ti podatci mogu naći, te se izdvajaju neke, već na prvi pogled uočene zanimljivosti. Županije, gradovi i općine su 2015. i 2016. primili gotovo milijardu kuna europskih pomoći, odnosno znatno veće iznose nego prethodnih godina. Pritom su gotovo polovicu iskoristile županije, oko trećinu gradovi, a općine manje od jedne petine. Međutim, gotovo polovica gradova i više od tri četvrtine općina nije u tom razdoblju iskoristila ni kune europskih pomoći.

Prosječna proračunska transparentnost svih hrvatskih županija, gradova i općina – izražena brojem proračunskih dokumenata objavljenih na njihovim službenim mrežnim stranicama – je 3, 9 od mogućih 5. Svake se godine objavljuje sve više proračunskih dokumenata, pa ovogodišnji prosjek županija iznosi 4, 9, gradova 4, 3, a općina 3, 8. Međutim, usprkos vrlo dobrim prosjecima i ohrabrujućim trendovima, još uvijek se samo sve županije u potpunosti pridržavaju zakona. Dosta je gradova i još više općina koje ne objavljuju čak ni one zakonom obvezne dokumente, a još je veći broj gradova i općina (čak i tri županije), koji ne slijede preporuke Ministarstva financija. Premda sama objava proračunskih dokumenata ne znači apsolutnu transparentnost, mora je se i propisivati i poticati kao inicijativu ka višim razinama transparentnosti, neophodnim za participaciju građana. Sve dok proračunska transparentnost ne bude zakonski adekvatno regulirana i dok nadležna ministarstva ne budu provodila primjerene kontrole, građani će uglavnom ovisiti o dobroj volji lokalnih vlasti, koje – kao što se vidi iz dosad postignutih poboljšanja proračunske transparentnosti – uistinu ima u brojnim lokalnim jedinicama. Valja se nadati da će nadležna ministarstva napokon adekvatnije regulirati i kontrolirati lokalne jedinice, da će se lokalne jedinice koje zasad zaostaju ugledati u one koje su već u tome daleko odmakle, a i da će građani, udruge, mediji, sindikati, političke stranke i nezavisni političari konačno početi koristiti brojne, već postojeće oblike proračunske transparentnosti i konstruktivno se uključivati u proračunske procese. Podrobniji rezultati za sve županije, gradove i općine slijede u tekstu, a dostupni su i na interaktivnoj karti i u Excel tabeli.

Luka Vlatković bio je općinski bilježnik i blagajnik mnogih ličkih općina od 1890-ih do 1920-ih. U to doba događaju se na razini cijele današnje Hrvatske mnoge političke, gospodarske i šire društvene promjene koje utječu i na odnose u općinama kao najnižim samoupravnim jedinicama, a u kojima su općinski bilježnici i blagajnici u pravilu jedini profesionalni kadar. Primjer Luke Vlatkovića pokazuje kako je, unatoč mnogim bezakonjima i zločinima, podobnost kadra koji de facto upravlja općinama bila bitnija nego njihova profesionalnost. Uz to se vidi da je snalažljivost pojedinaca, poput Luke Vlatkovića, njihova moć da osjete „odakle vjetar puše“, tj. dinamiku političkih promjena, često bila presudan faktor za razvoj njihovih karijera i održavanje na položajima.

Budući da se u razgovoru i raspravama o lokalnim pitanjima primjećuje kako ima podosta nejasnoća o funkcioniranju otočne uprave tijekom proteklih vjekova, smatrao sam korisnim prikupiti podatke iz opće poznate povijesne građe i lokalnih odredbi te na jednome mjestu sabrati glavne činjenice o javnoj vlasti i upravi na Krku i lokalnim zajednicama, počevši od najstarijih vremena do danas. Povijesni podaci nedvojbeno svjedoče o gradu Krku kao otočnom središtu već od antičkih vremena, a tijekom vremena nastali su na pojedinim dijelovima otoka kašteli ili općine kojima je pripalo okolno područje. Kašteli, a unutar njih pojedina mjesta i sela, znali su dokud sežu granice njihovih posjeda, što je posebice došlo do izražaja u 15. stoljeću, pri dolasku novih stanovnika s kopna u slabo naseljena područja. Među ostalim, pravo na korištenje javnih površina za ispašu stoke i sječu drva, u narodu poznatih komunada, stvaralo je kod pučana svijest o pripadnosti kaštelu ili mjestu. Drugi važan pokazatelj pripadnosti određenoj sredini iščitava se u plaćanju poreza ili crkvene desetine. Uhodanu vjekovnu praksu funkcioniranja šest otočnih općinskih središta poremetila je Napoleonova vlast smanjivši broj općina sa šest na četiri, ali takva se uprava nije dugo održala. Važan korak u upravljanju na otoku izvela je austrijska vlast izmjerom terena i stvaranjem katastra nekretnina i zemljišnih knjiga. Katastarske općine postale su osnova za stvaranje novih općinskih središta. Nakon početnih nesnalaženja usvojen je prokušani model od šest općina, a svaka je od njih imala u sastavu više katastarskih ili poreznih općina. Krajem 19. stoljeća osamostalio se Punat, pa je otok od šest prešao na sedam općinskih središta. Poslije Drugoga svjetskog rata dokinute su nekadašnje općine i stvorena jedinstvena Općina Krk za cijeli otok. Uspostavom Republike Hrvatske iznova je zaživio sustav od sedam upravnih jedinica, a granice nekadašnjih općina djelomično su izmijenjene. Sadašnji upravni ustroj s gradom Krkom i šest općina višestruko je unaprijedio cjelokupni razvoj otoka. Budući da je navedena tema veoma široka, ovdje se neće ulaziti u pojedinosti, posebice vezane uz pojedina manja mjesta koja su se tijekom povijesti priklanjala jednom ili drugom većem središtu, nego je cilj pružiti što jasniji opći pregled vjekovne uprave na Krku., Given the considerable ambiguities on the functioning of island administration over the past centuries that arise in any conversation or deliberations about local matters, I deemed it useful to gather data from generally well-known historical materials and local provisions and consolidate in a single place the primary facts on public governance and administration on Krk and local communities, beginning from the oldest times and continuing to the present. The historical data undoubtedly testify to the town of Krk as the island’s seat already since Antiquity, and over time castles or municipalities emerged at individual parts of the island, to which the surrounding territory belonged. Castles, and within them individual communities and villages, knew the extent of the boundaries of their possessions, which particularly came to the fore in the 15th century, when new settlers from the mainland came to sparsely populated areas. Among other things, the right to use of the commons to pasture livestock and cut wood, known among the local people as komunada, engendered a sense of belonging to a castle or community among the common people. Another important indicator of belonging to a certain place could be gleaned from the payment of taxes or the church tithe. The well-established, longstanding practice of functioning in six insular municipal seats was disrupted by the Napoleonic government, which reduced the number of municipalities to four, but this administration was not maintained for long. An important step in administering the island was taken by the Austrian authorities with their land survey and the creation of a real property cadastre and land registers. The cadastral districts became the foundation for the creation of new municipal seats. After some initial confusion, the tried-and-tested model with six municipalities was restored, and each of them encompassed several cadastral or tax districts. At the end of the 19th century, Punat became independent, so the island moved from six to seven municipal seats. After the Second World War, the former municipalities were abolished and the unified Municipality of Krk was created for the entire island. After the establishment of the Republic of Croatia, the system of seven administrative units was revived, although the boundaries of the former municipalities were partially altered. The current administrative structure with the town of Krk and six municipalities has improved the island’s overall development. Since this topic is rather board, I shall not delve into details here, particularly with regard to individual smaller communities that were attached to one or another larger seat over the course of history, rather the objective is to provide a general overview of centuries of administration on the island of Krk.

Rad se bavi usporedbom demografskog razvoja Grada Imotskog i okolnih općina od 1971. godine do danas. Analizirani su ključni demografski pokazatelji te mogućnosti za demografski oporavak ovoga kraja. Usporedbom demografskih pokazatelja Grada Imotskog i okolnih općina uočeni su izraženi procesi emigracije, deruralizacije i smanjenja broja stanovnika, s time da su navedeni procesi u manjoj mjeri izraženi u Gradu Imotskom, a u puno većoj u općinama iako i među njima postoje određene razlike. Neke od mogućnosti stabiliziranja negativnih demografskih trendova Imotske krajine su provođenje pronatalitetne politike te otvaranje radnih mjesta u ruralnom turizmu i planiranoj budućoj industrijskoj zoni. This paper deals with the demographic development of the Town of Imotski and the surrounding municipalities from 1971 to the present. Key demographic indicators and opportunities for demographic recovery in this region have been analyzed. Comparison of the demographic indicators of the Town of Imotski and the surrounding municipalities shows processes of emigration, deruralization and population decline, with the fact that these processes are less expressed in the Town of Imotski and much larger in the municipalities, although there are some differences between them. Some of the possibilities of stabilizing the negative demographic trends of the Imotski region are the implementation of a pro-natal policy and establishing job opportunities in rural tourism and planned future industrial zone.

U radu se prikazuju rezultati analize proračunske transparentnosti lokalnih jedinica mjerene brojem ključnih proračunskih dokumenata objavljenih na njihovim službenim mrežnim stranicama od studenog 2015. do ožujka 2016. Riječ je o pet ključnih dokumenata: godišnjem izvršenju za 2014., polugodišnjem izvršenju za 2015., te prijedlogu proračuna, izglasanom proračunu i proračunu za građane za 2016. U obzir su uzeti samo dokumenti koji su bili dostupni u navedenom razdoblju i to na dan pretraživanja mrežne stranice, ali ne i naknadno objavljeni dokumenti. Takvim izračunom, razina proračunske transparentnosti može iznositi od 0 do 5. Prosječna transparentnost proračuna svih lokalnih jedinica je nezadovoljavajuća, ali se popravlja, s 1, 75 u prethodnom, na 2, 35 u ovom ciklusu istraživanja. Pritom su županije vrlo transparentne (prosjek 4, 3), gradovi zaostaju (prosjek 3, 05), a općine su izrazito netransparentne (prosjek 2, 04). Premda čak devet gradova i gotovo petina općina nisu objavili niti jedan dokument, ohrabruje što je gotovo polovica lokalnih jedinica objavila više proračunskih dokumenata nego u prethodnom ciklusu istraživanja ; što se među najtransparentnijim lokalnim jedinicama nalaze i one manje i siromašnije ; što neke od manjih i siromašnijih općina imaju vrlo kvalitetne i lako pretražive mrežne stranice. Rezultati analize za sve županije, gradove i općine slijede u tekstu, a detaljnije se mogu pretraživati i na interaktivnoj karti.

Cilj je ovog rada ponuditi osnovne informacije o pomoćima koje su županije, gradovi i općine primili kao nositelji ili partneri provedbe programa i projekata (su)financiranih iz proračuna EU-a od 2011.-14. Nudi se i baza u Excel formatu koju čitatelji mogu preuzeti na svoje računalo i sami detaljnije analizirati. Premda se korištenje pomoći EU-a povećava, i dalje je riječ o relativno skromnim iznosima i zapanjujućem podatku da ih čak 85% općina i više od polovice gradova nisu uopće koristili. Ima, naravno, i odličnih primjera, no vrlo je mali postotak lokalnih jedinica (županija, gradova i općina) bio voljan i kadar koristiti pomoći EU-a. Stoga je, ukoliko se u skorom roku ne namjerava teritorijalno i fiskalno reorganizirati državu, neophodno barem jačati kapacitete lokalnih jedinica i angažman središnje države za bolje korištenje europskih sredstava i osigurati osnovne računovodstvene preduvjete za pravovremeno i kvalitetno praćenje podataka o njihovom korištenju.

Prosječna proračunska transparentnost – mjerena brojem proračunskih dokumenata objavljenih na službenim mrežnim stranicama svih županija, gradova i općina – od mogućih 5 iznosi 3, 52. Sve vrste lokalnih jedinica iz godine u godinu objavljuju sve više proračunskih dokumenata, pa ovogodišnji prosjek županija iznosi 4, 9, gradova 4 i općina 3, 3. Po prvi put nema grada bez objavljenog bar jednog proračunskog dokumenta, ni općine bez službene mrežne stranice. Ipak, usprkos sve boljim prosjecima i dalje su prisutne prevelike razlike, posebice među općinama, a brojni će gradovi i veliki dio općina morati još puno truda uložiti da zadovolje zakonske obveze i preporuke Ministarstva financija. Premda sama objava proračunskih dokumenata ne znači apsolutnu transparentnost, valja je i propisivati i poticati jer predstavlja početak puta ka višim razinama transparentnosti, neophodnim za participaciju građana u proračunskom procesu. Podrobniji rezultati za sve županije, gradove i općine slijede u tekstu, a dostupni su i na interaktivnoj karti i u Excel tabeli.

Premda se otvorenost (transparentnost) proračuna lokalnih jedinica u Republici Hrvatskoj s vremenom poboljšava, i dalje je daleko od zadovoljavajuće.1 Neki su gradovi i županije postigli zavidne rezultate, a posebice valja pohvaliti Viškovo, jedinu od 428 općina koja je objavila sve tražene proračunske dokumente. Od županija – po prosjeku svih lokalnih jedinica na svom području – najotvorenija je Karlovačka, a najnetransparentnije su Splitsko-dalmatinska, Zadarska i Bjelovarsko-bilogorska. Po vrstama lokalnih jedinica, županije su vrlo otvorene, gradovi znatno manje, a općine su uglavnom netransparentne. Rezultati za sve županije, gradove i općine mogu se vidjeti i na interaktivnoj karti. Analiza ukazuje da broj stanovnika, proračunski prihodi ili poslovanje lokalne jedinice ne utječu značajnije na rezultate, pa se može pretpostaviti da transparentnost prije svega ovisi o političkoj volji lokalnih vlasti. Otvorenošću proračuna, državne i lokalne vlasti građanima dokazuju svoju odgovornost i stječu njihovo povjerenje. Stoga bi Vlada i Ministarstvo financija morali čvršće obvezivati lokalne jedinice da u zadanim rokovima objavljuju ključne proračunske dokumente i uz njih vezane vodiče za građane, ali i sankcionirati one koje se tih obveza ne pridržavaju. Isto tako, i primjerom pravovremene objave ključnih dokumenata državnog proračuna – uključujući i vodiče za građane – lokalnim će jedinicama ukazati na važnost proračunske otvorenosti u kvalitetnom, učinkovitom i pravednom prikupljanju i trošenju javnih sredstava.

Prosječna proračunska transparentnost hrvatskih lokalnih jedinica, mjerena brojem proračunskih dokumenata objavljenih na njihovim službenim mrežnim stranicama, iz godine u godinu se popravlja. U ovome ciklusu iznosi prosječno 3, 1 (od mogućih 5), pri čemu su županije već vrlo transparentne (prosjek 4, 6), gradovi su dosta dobri (prosjek 3, 7), no općine još uvijek nisu dovoljno transparentne (prosjek 2, 8). Usprkos relativno dobro izgledajućim prosjecima, i dalje je, nažalost, preveliki broj izrazito netransparentnih lokalnih jedinica. Četiri grada (Gospić, Imotski, Valpovo i Vrgorac) i čak 39 općina nisu objavili ni jedan od traženih proračunskih dokumenata, a još sedam gradova i 50 općina su objavili tek po jedan. Kao i prethodnih godina, među najtransparentnijim lokalnim jedinicama ima i onih s malim brojem stanovnika (npr. Ribnik i Dekanovec) i s niskim prihodima po stanovniku (npr. Jarmina i Đelekovec), a među najnetransparentnijima ima i onih s vrlo visokim ukupnim prihodima i prihodima po stanovniku (npr. Sutivan, Šolta, Dugopolje i Bol). Detaljni rezultati za sve županije, gradove i općine slijede u tekstu, a dostupni su i na interaktivnoj karti i u Excel tabeli.

Cilj je rada analizirati anketu o proračunskoj transparentnosti provedenu među zaposlenima u hrvatskim lokalnim jedinicama. Transparentnost lokalnih proračuna omogućuje građanima da se informiraju o prikupljanju i trošenju novca iz lokalnih (županijskih, gradskih i općinskih) proračuna. Premda se iz godine u godinu popravlja, proračunska je transparentnost hrvatskih lokalnih jedinica još uvijek daleko od zadovoljavajuće. Kako bi se dopunila dosadašnja istraživanja odrednica proračunske transparentnosti, provedena je anketa na koju je odgovorilo 42% lokalnih jedinica. Rezultati upućuju na to da su lokalne jedinice uglavnom zadovoljnije vlastitom transparentnošću no što bi to po stvarnim rezultatima trebale biti, ali i da javnost i zakoni od njih ne traže objavljivanje više proračunskih informacija, da u mnogim gradovima i općinama nedostaje administrativnih kapaciteta i da su preopterećeni drugim zadacima. Ako žele građanima pružiti usluge u skladu s njihovim potrebama, lokalne bi jedinice morale ključne proračunske dokumente transparentno objavljivati. Ako to nisu kadre, nužno je preispitati broj, svrhu i održivost broja lokalnih jedinica.

Cilj je ovoga rada što zornije predočiti osnovne podatke o ostvarenju proračuna hrvatskih lokalnih jedinica1 u 2014. Riječ je o sintetiziranim tabelama koje se temelje na bazi podataka Ministarstva financija, a sadrže prihode i rashode2 te suficit ili deficit (po stanovniku i ukupno). Dodani su i podaci o broju stanovnika3 i razini proračunske transparentnosti svih lokalnih jedinica. S ovim tekstom i tabelama koje se nude i u Excel formatu, čitatelji se mogu upoznati s fiskalnim stanjem svojih lokalnih jedinica, a mogu poslužiti i kao podloga za analizu pri eventualnom odlučivanju o teritorijalnoj i fiskalnoj reorganizaciji države.

Radom se daje shematski pregled upravnih tijela od sredine 19. stoljeća do 1945. godine na području nadležnosti Državnoga arhiva u Slavonskom Brodu. Obuhvaćena su sva upravna tijela koja su postojala samostalno. Također su navedena upravna tijela koja su pravno bila u sastavu vojne uprave. Pregled je prvenstveno namijenjen arhivskim djelatnicima, ali i drugim istraživačima koji se bave poviješću uprave i upravnih tijela ovog područja.

U raspravi se ističe pristup pitanju nove upravno teritorijalne organizacije Hrvatske, vodeći računa o specifičnim područjima i demokratskim standardima. Također se naglašava odvojeno razmatranje političkog predstavništva od obavljana upravnih i stručnih poslova te načina pružanja javnih usluga.

Budući da svaka država pokušava organizirati svoj teritorij što racionalnije i efikasnije, gradovi i jači centri rada su kao žarišta fizionomske, funkcionalne i socioekonomske preobrazbe inicijatori i nositelji funkcionalnih odnosa te najpogodnija mjesta preko kojih se može osigurati vertikalna i postorna dimenziju upravno-teritorijalne organizacije. Prema tome, zatečeno funkcionalno značenje centara i funkcionalni odnosi u prostoru morali bi činiti temelj organizacije i funkcioniranja upravno-teritorijalne organizacije, a teritoriji bi upravnih jedinica nužno morali biti usklađeni s prirodnim gravitacijskim odnosima u prostoru. Polazeći od navedenih činjenica predlaže se model određivanja centara upravno-teritorijalne organizacije čija bi gravitacijska područja trebala činiti osnovu za određivanje teritorija upravno-teritorijalnih jedinica kako na regionalnoj tako i na lokalnoj razini. Na regionalnoj razini predlaže se, umjesto dosadašnjeg županijskog ustroja, uvođenje 5 regija (Zagrebačka regija, Središnja Hrvatska, Istočna Hrvatska, Zapadna Hrvatska, Južna Hrvatska) koje se temelje na gravitacijskim područjima funkcionalno najznačajnijih centara u Hrvatskoj: Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka. U okviru navedenih regija poželjno bi bilo decentralizirati funkcije u 17 regionalnih centara. Predlaže se model izdvajanja upravno- teritorijalnih centara na lokalnoj razini koji se temelji na modificiranim kriterijima za izdvajanje gradova u Hrvatskoj te funkciji rada. Na lokalnoj razini izdvojena su 123 centra čija bi gravitacijska područja trebala činiti osnovu upravno-teritorijalne podjele na općine.

The issue of economies of scale in many local services leads to amalgamation reforms that should provide economic viability for local governments. Larger local governments thus should be able to provide more functions, which may lead to more public interest and participation in local politics. However, many countries have small local governments, pursuing advantages of smallness. Slovenia is one of them. Slovenian municipalities are about average size in comparison to European Union average, but are extremely heterogeneous in size. The smallest local governments have to provide all local tasks and services stipulated by law as the largest ones. Although it seems that the main problem of the Slovene municipalities is their size, or at least of the majority of them, there are some indices that this could be overcome without amalgamation. This paper explores entrepreneurial ethos of directors of municipal administrations, coupled with informatization of the municipal administrations and state financial support for merging municipal administrations, that could be the important features in overcoming the problem of municipality size. The paper concludes that Slovenian municipal administrations are still very understaffed since the number of current employees does not suit the range of tasks they have to perform, whereby municipalities are aware of the limited employment prospects. The use of modern organisational and administrative tools in Slovenian municipal administrations has not yet become a permanent feature of the majority of municipalities, while communication with citizens through e-tools is slowly becoming a standard. The only visible entrepreneurial principle is the consideration of citizens’ suggestions in the management of a municipality as the directors hold on to the classical bureaucratic stance on other issues., Pitanje ekonomije obujma u mnogim je lokalnim službama dovelo do okrupnjavanja lokalnih jedinica koje bi trebalo osigurati njihovu ekonomsku održivost. Veće lokalne jedinice tako bi trebale obavljati više poslova, što bi moglo potaknuti veći interes javnosti za lokalne političke prilike i sudjelovanje u lokalnoj politici. Međutim, mnoge države pa i Slovenija imaju malene lokalne jedinice te žele iskoristiti prednosti koje takva struktura pruža. Slovenske su lokalne jedinice prosječne veličine ako se usporede s prosjekom Europske unije, ali im je veličina ekstremno heterogena. Najmanje jedinice moraju obavljati sve lokalne poslove i pružati iste zakonom propisane usluge kao i najveće jedinice. Iako se čini da je glavni problem većine slovenskih lokalnih jedinica njihova veličina, postoje određene indikacije da se taj problem može prevladati spajanjem. U radu se istražuje poduzetnički duh direktora lokalnih upravnih organizacija kao i informatizacija općinskih uprava te državna potpora spajanju općinskih uprava, što su važna pitanja koja bi mogla pomoći prevladavanju problema malih općina. Zaključuje se da u slovenskim općinskim upravama još uvijek nedostaje osoblja, budući da trenutačni broj službenika ne odgovara rasponu poslova koje moraju obavljati, a s druge su strane općine svjesne ograničenih mogućnosti zapošljavanja. Moderni organizacijski i upravni alati još se ne primjenjuju u većini slovenskih općinskih uprava, dok komunikacija s građanima putem e-alata ipak polako postaje standardom. Jedino poduzetničko načelo koje se pojavljuje jest razmatranje prijedloga građana koji se tiču upravljanja lokalnom jedinicom. Direktori lokalnih upravnih organizacija u ostalim se pitanjima drže klasičnog birokratskog stava.

The aim of this paper is to analyze the main determinants of the economic life in Croatian municipalities. For that purpose, we collected data related to the municipal budgets and business results of entrepreneurs registered in 427 municipalities during 2007-2011 period. In order to determine and study the variations in municipal economic outcomes related to the size of municipalities, their administrative status (municipalities belonging to the areas of state national concern, hill and mountain areas, and island areas), their geographic location and dominant political party in the municipality, we apply multivariate statistics methods (Levene’s test of variance homogeneity, ANOVA, and Sheffe post-hoc test). The results suggest that size of the municipalities explains the variation related to municipal fiscal capacity and average net earnings of inhabitants living in municipalities. The political affiliation of a mayor is related to the differences in the relative amount of aid granted from the central government budget, fiscal capacity and indebtness, while the differences in administrative status of municipalities account for discrepancies observed in employment, average net earnings, indebtedness, central government aid, and expenditures for social protection. The basic conclusion of research is that Croatian municipalities differ significantly in the majority of the analyzed economic determinants and that current administrative status should be subject to the general local government reform, not only in special status and number of local units but also in fiscal equalization process., Cilj ovog članka je analizirati temeljne sastavnice ekonomskog života u hrvatskim općinama. U svrhu izrade analize prikupljena je baza podataka za 427 općine koja sadrži podatke o izvršenju proračuna općina i poslovanju poduzetnika registriranih u općinama u razdoblju od 2007. do 2011. U analizi se koriste metode multivarijantne statistike (Levenov test homogenosti varijance, ANOVA i Sheffeov post-hoc test), kako bi se utvrdile i proučile razlike u ekonomskim rezultatima koje nastaju zbog veličine općina, administrativnog statusa općine (općine koje potpadaju u područja posebne državne skrbi, brdsko planinska područja, otočna područja naspram općinama koje taj status nemaju), pripadnosti općine većim administrativnim jedinicama i regijama te stranačke pripadnosti načelnika općine. Rezultati analize sugeriraju da veličina općina objašnjava varijaciju u fiskalnom kapacitetu općina i prosječnoj plaći zaposlenih koji žive u općinama. Politička pripadnost načelnika općina povezana je s razlikama u primljenoj pomoći od središnje države, zaduženosti, i fiskalnog kapaciteta, dok posebni administrativni status općina objašnjava odstupanja u razini zaposlenosti, prosječne neto plaće, državne pomoći i rashoda za socijalnu zaštitu općina. Osnovni zaključak rada je da se hrvatske općine značajno razlikuju u većini promatranih ekonomskih pokazatelja te da bi postojeći administrativni status trebao biti predmetom opće reforme lokalne samouprave, ne samo u pogledu posebnih statusa i broja lokalnih jedinica nego i u pogledu procesa fiskalnog izravnanja.

Ukupna prosječna proračunska otvorenost hrvatskih županija, gradova i općina daleko je od zadovoljavajuće, jer čak i kod najotvorenijih županija iznosi manje od 50%. Čak 37% lokalnih jedinica ne poštuje ni Zakon o proračunu koji propisuje da se izglasani proračun mora objaviti u službenom glasniku lokalne jedinice. Premda se bez temeljite reforme teritorijalnog ustroja i fiskalne (de)centralizacije države proračunska otvorenost ne može bitno popraviti, primjeri – čak i manjih i relativno siromašnijih lokalnih jedinica – ukazuju da su i u postojećim okolnostima poboljšanja ipak moguća. A zbog fiskalne i ekonomske krize, korupcijskih skandala te visokih deficita i dugova - koji zahtijevaju veću fiskalnu disciplinu i efikasniji javni sektor - poboljšanja proračunske otvorenosti su iz dana u dan sve neophodnija.

Cilj je ovoga rada analizirati otvorenost, odnosno transparentnost proračuna hrvatskih lokalnih jedinica. Željeli smo saznati mogu li građani na službenim internetskim stranicama svojih lokalnih jedinica pronaći prijedlog proračuna, izglasani proračun i proračun za građane za 2013. Pokazalo se da je razina otvorenosti lokalnih proračuna, posebice općina, vrlo niska, rijetke se jedinice trude građanima približiti proračun, brojne jedinice imaju vrlo manjkave internetske stranice, a neke ih općine ni nemaju. Ohrabruje, ipak, postojanje jedinica s odličnim internetskim stranicama. Za bolju otvorenost lokalnih proračuna neophodna je reforma sustava lokalnih jedinica, čvršća suradnja Vlade i Ministarstva financija sa zajednicom županija te udrugama gradova i općina u poticanju otvorenosti njihovih proračuna, bolja kontrola otvorenosti proračuna lokalnih jedinica, te napori samih jedinica da pravovremeno objavljuju proračunske dokumente i bitno poprave kvalitetu internetskih stranica.

Uprava je grana izvršne djelatnosti u čijoj je zadaći, prvenstveno, da brine o izvršavanju važećih zakona. Organizacijski ona je skup organa autoriteta vlasti, pozvanih da u ime države osiguravaju mnogobrojne zadaće od općeg interesa koji padaju na državu. Centralna državna vlast je ta koja određuje kako će uprava izgledati organizacijski i funkcionalno, a s te strane vrlo je jasno da se sve potrebe stanovništva u državi ne mogu rješavati u centru države, pogotovo jer postoje određene razlike u potrebama stanovništva između različitih teritorija. Iz tih i drugih razloga centralna državna vlast često priznaje da lokalne samoupravne i upravne jedinica bolje obavljaju određene poslove u interesu građanstva, pa čak i prebacuju dio svojih odgovornosti na neke od njih. Od takvih lokalnih jedinica one hijerarhijski najniže, površinom svog teritorija male, u pogledu financiranja i mogućnostima rada ponekad najskučenije, ali unatoč svemu najbliže potrebama građana - upravo su općine.