Search

Due to the SARS-CoV-2 pandemic, the faculties have been met with the task of modifying the traditional teaching environment to remote teaching. During two semesters of remote teaching, the students of the Department of Psychology from the Faculty of Hu- manities and Social Sciences of University of Mostar have been assessing their skills of using technologies, their motivation for class attendance and assignment completion, as well as their time ma- nagement skills ; they have evaluated the teaching process, reported on technical difficulties and assessed the general satisfaction with the remote teaching process. The results of this research show that students have shown a greater assessment of skills of using tech- nology during the second semester of the remote teaching process, while no difference was established in the level of motivation for class attendance and assignment completion, and no difference was found in time management skills between the two semesters. As far as the satisfaction with remote teaching is concerned, the students marked the teaching process with an average grade of “very good” in both semesters, although the mark “excellent” was given more frequently in the second semester than expected per case. The average grade of satisfaction with the teaching process offers insight into the efficacy of adaption to remote teaching, and also opens up space for further improvement.

Detecting phishing attacks is not straightforward, since there are many obstacles that derive from language complexity and technical aspects. Studying phishing attacks and other related issues heavily relies on computer datasets, i.e. digital corpora that reflect these linguistic and technical intricacies. Diverse studies using phishing datasets have been performed, but mainly for the English language. Research for other languages is scarce, and especially for not widely spoken languages. For the Croatian language there is an evident lack of corpora that are essential for diverse analyses and for constructing models that are capable of recognizing phishing attacks and protecting users. These datasets are necessary for natural language processing and building machine learning workflows, where results largely depend on corpora that must be specifically crafted for this purpose. Therefore, creating high-quality domain-specific corpora is of great importance in the domain of information security. Such corpora can be employed for teaching purposes in various courses in higher education, and could be analyzed in numerous ways in order to understand the underlying principles of phishing attack strategies. The aim of this paper is to demonstrate the entire process of data acquisition and corpus creation for the phishing detection domain. In addition, an analysis of the corpus is presented with regard to different aspects, such as descriptive attributes, terminology characteristics, metadata and language.

Ovaj priručnik pripremljen je u sklopu projekta Priro da i odrednice sekstinga među adolescentima i mladima: Kros-kulturalno istraživanje (SextYouth) Odjela za psiholo giju Sveučilišta u Zadru, koji financira Hrvatska zaklada za znanost (HRZZ), od veljače 2021. do veljače 2026. godine. Priručnik sadrži opisane edukativne radionice za adolescen te, nastavnike i roditelje/skrbnike, temeljene na najnovijim znanstvenim spoznajama o važnim karakteristikama i čim benicima koji pridonose sekstingu, ali i o onim čimbenici ma koji mogu biti zaštitni u kontekstu njegovih negativnih posljedica. Glavni su ciljevi radionica razviti znanje i svijest o fenomenu sekstinga te razumjeti strategije procjene i rada s mladima koji su izloženi negativnim posljedicama sekstin ga. Nakon uvodnoga teorijskog dijela o problematici sek stinga priručnik nudi i praktični dio koji uključuje edukativ ne materijale za provedbu i evaluaciju radionica. Uz pomoć ovoga priručnika svi zainteresirani nastavnici, odgajatelji i drugi stručnjaci koji rade s mladima, kao i svi zainteresirani roditelji/skrbnici i adolescenti, mogu se informirati i dalje provoditi program radi sprječavanja negativnih posljedica sekstinga među adolescentima.

The Multiplier Events will see the participation of stakeholders, international experts, and academia. The aim of this regional multiplier event is to bring the results of the research conducted within the DIGITOOLS project. The workshop will also discuss the future of digital education in universities and European frameworks in the field of digital education. Special focus is on the role of Universities in the effective implementation of digital learning, Open educational resources and open access to resources. The crisis generated by the COVID 19 pandemic has forced European universities to move their teaching activities to the online environment. Although most Higher Education Institutions have implemented E-Learning platforms years ago, the teaching staff are now experiencing difficulties in using these platforms and in creating and adapting the course content, needed to quickly adapt to a fast evolving and complex situation. DIGITOOLS is a project aimed at introducing enhanced digital tools and methods to help university staff deliver quality education through online means. The DIGITOOLS project will develop five Intellectual Outputs which will support the teaching staff from Higher Education Institutions to acquire the skills and competencies needed to create and deliver high quality online courses, including blended teaching. The role of university libraries will be crucial in this project, as they will have to adapt their services and provide digital learning materials as well as information and digital skills training, both to teaching staff and students. As a result of the DIGITOOLS project, the universities will be able to provide, through teaching staff and libraries, high quality online training courses, with a focus on subject – specific teaching. The project brings together seven Higher Education Institutions and one consulting SME, specialized in digitization, from seven countries and will focus on the implementation of online and blended teaching, encouraging, at every step, the unitary practice.

Due to the SARS-CoV-2 pandemic, the faculties have been met with the task of modifying the traditional teaching environment to remote teaching. During two semesters of remote teaching, the students of the Department of Psychology from the Faculty of Hu- manities and Social Sciences of University of Mostar have been assessing their skills of using technologies, their motivation for class attendance and assignment completion, as well as their time ma- nagement skills; they have evaluated the teaching process, reported on technical difficulties and assessed the general satisfaction with the remote teaching process. The results of this research show that students have shown a greater assessment of skills of using tech- nology during the second semester of the remote teaching process, while no difference was established in the level of motivation for class attendance and assignment completion, and no difference was found in time management skills between the two semesters. As far as the satisfaction with remote teaching is concerned, the students marked the teaching process with an average grade of “very good” in both semesters, although the mark “excellent” was given more frequently in the second semester than expected per case. The avera- ge grade of satisfaction with the teaching process offers insight into the efficacy of adaption to remote teaching, and also opens up space for further improvement., Uslijed SARS-CoV-2 pandemije, na fakultete su postavljeni zahtjevi za modificiranjem klasične nastave u nastavu na daljinu. U dva semestra izvođenja nastave na daljinu, studenti Studija psi- hologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru procjenjivali su svoje vještine korištenja tehno- logija, motivaciju za praćenje nastave i izvršavanje radnih zadataka, kao i vještine organiziranja vremena; evaluirali su nastavni proces, izvijestili o tehničkim poteškoćama i procijenili generalno zadovoljstvo izvođenjem nastave na daljinu. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da su studenti u drugom semestru izvođenja nastave na daljinu pokazali više procjene vještina korištenja tehnolo- gija, dok nije utvrđena razlika u razini motivacije za praćenje nastave i izvršavanje radnih zada- taka, kao ni u vještini organiziranja vremena između dva semestra. Glede zadovoljstva nastavom na daljinu, studenti u oba semestra izvedenu nastavu ocjenjuju prosječnom ocjenom ‘vrlo dobar’. Nije utvrđena statistički značajna razlika u procjeni zadovoljstva nastavom između dva semestra izvođenja nastave, iako su u drugom semestru izvođenja nastave na daljinu češće dane ocjene ‘izvrstan’ nego što se očekuje po slučaju. Prosječna ocjena zadovoljstva izvedenom nastavom daje uvid u uspješnost prilagodbe na nastavu na daljinu, te ujedno otvara prostor za daljnja poboljšanja.

Svakodnevno smo svjedoci ubrzanoga razvoja tehnologije koja neminovno ima implikacije na odgojno-obrazovne sustave u cijelom svijetu. Odgojno-obrazovne institucije na različite načine pokušavaju odgovoriti na izazove koje pred njih postavlja informacijsko- komunikacijske tehnologija pokušavajući je implementirati na što kvalitetniji način u odgojno-obrazovni proces. Glavni nosioci implementacije informacijsko-komunikacijske tehnologije u nastavi su zasigurno učitelji, ali mnogi su svoje inicijalno obrazovanje završili davno prije digitalne revolucije te se sada zasigurno možemo pitati koliko su osposobljeni za njeno korištenje. Dio učitelja je radeći na svome cjeloživotnom obrazovanju usavršio i svoje digitalne kompetencije, ali je važno propitati na kojoj razini su razvijene posebno kada govorimo o korištenju web 2.0 alata i digitalnih udžbenika koji danas predstavljaju okosnicu nastave potpomognute informacijsko-komunikacijskom tehnologijom. Sa ciljem utvrđivanja osposobljenosti učitelja za korištenje informcijsko-komunikacijske tehnologije u nastavi provedeno je istraživanje među učiteljima razredne i predmetne nastave u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Željelo se utvrditi koliko se učitelji samoprocjenjuju osposobljenima za korištenje informacijsko-komukacijske tehnologije u nastavi, a posebice za korištenje digitalnih udžbenika i web 2.0 alata. Osim samoga korištenja željelo se ispitati i osposobljenost za vrednovanje javno dostupnih digitalnim medijima sukladno didaktičkim i tehhničkim elementima vrednovanja. Također su se ispitale razlike s obzirom na socio-demografska obilježja ispitanika. Dobiveni rezultati istraživanja budućim i sadašnjim učiteljima mogu biti poticaj za kvalitetnije osmišljavanje suvremenoga odgojno- obrazovnoga procesa potpomognuto informacijsko- komunikacijskom tehnologijom. Kreatorima programa inicijalnoga i cjeloživotnoga obrazovanja učitelja mogu pomoći prilikom njihova osmišljavanja kako bi se učitelje na različitim razinama djelovanja osposobilo za kvalitetno korištenje informacijako- komunikacijske tehnologije u nastavi.

The right to education and ICT cooperatively opened the way to education for groups that were limited to only small number of professions. The right to education is guaranteed to everyone, through the international human rights system that has come from the Universal Declaration of Human Rights, a document that, at the end of two World Wars, the international community has opted for work on a better and more humane future. Realizing this right gives everyone the chance to develop their opportunities and to acquire intellectual, spiritual and social autonomy by acquiring knowledge, skills, values and attitudes. In addition, receiving the education and trainingof good qualityare also prerequisites for the enjoyment of many other human rights such as the right to work and the right to informed participation in political and social life. In order to realize and consume the right, people with special needs, especially blind and visually impaired, need the ability to adjust the process for the realization of rights. In this context, the right to education also requires adaptability of the whole process. Adaptability refers to the state's obligation to adapt education to different groups of children and young people, such as minority members, children with special needs, refugee children, etc. Adaptability implies that education and training are flexible and can be adapted to the different needs of different learners, not that pupils have to adapt to school, which unfortunately is a common practice. To secure the right to education for blind and visually impaired people, the Department of Information Science of the Faculty of Philosophy in Mostar, together with the Faculty Library, has launched a project to prepare teaching materials for blind and visually impaired people. The question is how to prepare the teaching material and literature needed for blind and visually impaired people and which method to choose for adaptation of teaching materials. Through the pilot project we tried to find out what is happening with the information that the listener receives by signalled through the audio channel and whether the information is better perceived when the signal is human speech rather than artificially created (computer generated) sound. Methodology: audio recordings of the teaching units has been made from several course topics, after which the recordings are prepared for playback. That was the first test set. The second test set was a textual teaching material prepared for sound reproduction on a computer using computer speech synthesis software. There was no overlap between the test sets. The amount of perceived information was tested for both sets of tests and a comparison of results was made. The purpose of the research was to find the optimal solution for adapting teaching materials to blind and visually impaired, to provide them with the same opportunities that other students have. Results suggest that human speech is still preferredover computer generated speech and enables faster comprehension.

Sada već višegodišnja praksa različitih modela e- učenja omogućuje nam njihovu usporedbu i vrednovanje. Planiranje e-učenja i vrednovanje izrade e-materijala, kao sastavnog dijela obrazovnog sustava ima utjecaj na uspješnost i rezultate u visokom obrazovanju. Do sada su istraživanja pokazala da uporaba ICT i tehnologije e-učenja trebaju biti povezane i usklađene s postavljenim obrazovnim ciljevima. Ono što se do sada nije rješavalo u skladu s načelima i tehnološkim promjenama je vrednovanje izrade e- materijala kao izvora informacija i znanja. Kvaliteta materijala za e-učenje i vrednovanje istoga važna je za obrazovanje u općem smislu. U visokom obrazovanju samo napredovanje nastavnika/znanstvenika vezano je i za propisane uvjete napredovanja koji ne prate dovoljno brzo i promjene koje se događaju u okruženju obrazovanja. Za sustavnu i kvalitetnu primjenu sustava za e- učenje na razini visokoga učilišta i postizanje rezultata, treba uspostaviti sustav vrednovanja izrade materijala, dostupan sustav tehničke i pedagoške potpore. Tezu temeljimo na dosadašnjim iskustvima hrvatskih sveučilišta gdje se pokazalo da pojedinačni pozitivni primjeri djelotvorne primjene e-učenja uključuju pripremu i izradu e- materijala, što za razinu cjelokupnoga sustava znači izrada strateškoga plana izrade i vrednovanja e-materijala za uspostavu kvalitetnog i održivog sustava e-učenja. Stoga ćemo u ovoj disertaciji pomoću komparativne i deskriptivne metode na analizi anketnih upitnika i intrvjua te postojeće prakse i iskustva u svijetu ponuditi model vrednovanja izrade materijala i uporabe sustava za e-učenje. Stvaranje modela stimuliranja i vrednovanja izrade materijala i uporabe sustava za e-učenje nije samo sebi cilj, nego je ono nošeno promijenjenim viđenjem poticaja i vrednovanja nastavničkoga rada i nastave kroz ulogu sveučilišta i novom pedagogijskom paradigmom. U doktorskom radu kvantitativnim i kvalitativnim istraživačkim pristupom istražujemo stavove studenata i nastavnika jednog od najvećih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Filozofskoga fakulteta, o ideji i provedbi sustava za e-učenje i mogućnosti poticanja razvoja istoga, kroz vrednovanje i izradu nastavnoga materijala. Predmetu istraživanja i zaključcima pristupamo interpretativno objedinjujući niz detalja iz raznih izvještaja projekata i doktorskih radova koji su se bavili sličnom temom, u nastojanju na sagledavanju ključnih odrednica sustava za e-učenje i pozicije fakulteta spram sustava utemeljenih na slobodnom pristupu i sagledavanju vrednovanja nastavnog rada u kontekstu pripreme i izrade e-materijala.

There are many examples of SWOT analysis, fuzzy logic and AHP in college education, however, one of the problems is the lack of cooperation between institutions of college education and the employer, which leads to unplanned education of new generation of students. Colleges should provide students education which would provide abilities and knowledge that can be useful in their future profession. However, students are often unsatisfied with the college curriculum which is often out of date, as well as with the fact that too much attention is given to theory, and much less attention is given to practical knowledge which should provide them the ability to compete in the labor market. In this paper we will use multi-criteria decision making methods in college in order to question temporary possibilities for selecting the most appropriate strategy of non-formal ways of learning.

Time has shown that technology has always had a significant influence on and role in education. The more advanced technology was the greater contribution it made to education. When we look back we can clearly see how great an influence film, radio and television have had on education. The second half of the twentieth century was marked by the results of the use of computers and information and communication technologies in education as well as by extensive research in this field. The intense development of e-learning educational technologies initiated the process of transferring contextual meaning through media. In the paper we will analyze and describe the condition of e-learning at the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb, university teachers’ competence necessary for this type of teaching, as well as the models and lifecycle of e-learning materials.

Otkako su uzletom informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT) širom otvorena vrata intenzivnijoj participaciji građana u postupcima donošenja odluka, počivajući na većoj pristupačnosti, otvorenosti, transparentnosti, fleksibilnosti i interdisciplinarnosti koja uključuje doprinose, primjerice, iz područja prava, političkih znanosti, ekonomije te informacijskih i komunikacijskih znanosti, njezina implementacija u parlamentarnom kontekstu rezultirala je oblikovanjem novog koncepta parlamenta, tzv. elektroničkog ili e-parlamenta. Riječ je o konceptu fokusiranom na korištenje IKT-a kao ključnog alata za transformaciju temeljnih funkcija parlamenta, pravovremenost donošenja odluka, otvorenost, transparentnost i smanjenje troškova kojim se građanima pruža prilika za digitalni dijalog s parlamentom u cilju njihova utjecaja na zakone i druge propise koji se donose u parlamentu. Imajući u vidu izloženo, u radu se istražuje, prvo, na koji je način u hrvatskom parlamentarnom pravu uređena mogućnost primjene IKT-a u cilju participacije građana u zakonodavnom postupku ; drugo, kod kojih je pravno uređenih instrumenata participacije građana u postupku donošenja zakona, kao jednoj od temeljnih funkcija parlamenata, IKT isključivi, a kod kojih tek jedan od mogućih načina njihova ozbiljenja. Služeći se relevantnom literaturom i pravnim okvirom, kao i podacima koji su javno dostupni na web stranici Hrvatskoga sabora u radu je utvrđeno da hrvatsko parlamentarno pravo općenito predviđa mogućnost primjene IKT-a u cilju participacije građana u zakonodavnom postupku, ali i da ipak postoje stanovite razlike s obzirom na eksplicitnost, odnosno implicitnost načina njezina uređenja te instrumente na koje se odnosi. Nadalje, utvrđeno je da se kod prava na peticiju, informiranja te uključivanja u radne skupine i parlamentarna radna tijela IKT javlja kao jedan od mogućih načina, a kod prava na savjetovanje kao jedini, isključivi način njegova ozbiljenja.

Polazeći od shvaćanja pojedinih autora o temeljnoj krizi u kojoj se nalazi suvremeni homo politicus i tvrdnje da građani postaju sve više pasivni primatelji političkih sadržaja, a sve manje aktivni sudionici političkog procesa, u ovom radu nastoji se istražiti utemeljenost takvog shvaćanja putem analize izvješća o provedenom savjetovanju koja su objavljena na središnjem državnom internetskom portalu za savjetovanje s javnošću (e-Savjetovanja), kao jednom od načina participacije javnosti u postupku izrade zakona, drugih propisa i akata u Republici Hrvatskoj, od pokretanja tog portala 2015. do danas. Pod pretpostavkom da materija pravosudnog sustava, o čijem se funkcioniranju bilježi negativno opće mišljenje javnosti, djeluje poticajno na javnost da prilikom savjetovanja izloži svoje komentare (prijedloge i mišljenja), predmet istraživanja čine izvješća o provedenom savjetovanju iz područja pravosuđa. U radu se polazi od teze da se broj komentara i njihovih podnositelja koji sudjeluju u savjetovanju s javnošću u postupku izrade zakona, drugih propisa i akata kontinuirano povećava te da nije riječ o smanjujućem interesu javnosti za participacijom u tom postupku. Nakon prvoga, uvodnog dijela rada, u drugom dijelu nastoji se ukratko izložiti teorijska polazišta participacije javnosti u postupku donošenja političkih odluka, nakon čega se u trećem dijelu rada izlaže važeći normativni okvir savjetovanja s javnošću u postupku izrade zakona, drugih propisa i akata u Republici Hrvatskoj. Nakon što se u četvrtom dijelu analiziraju dostupna izvješća o provedenim savjetovanjima o nacrtima zakona, drugih propisa i akata iz područja pravosuđa, u petom dijelu rada pristupa se zaključnim razmatranjima.

Godišnjak Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru IDENTITETI – KULTURE – JEZICI Quo vadis, homo: multidisciplinarni pristupi suvremenom čovjeku sadrži devet radova koji se na interdisciplinaran način bave istraživanjem ideologija, kultura i jezika.

Zbornik radova s Međunarodne znanstvene konferencije IDENTITETI - KULTURE - JEZICI: Nasljeđe totalitarizma u suvremenom društvu sadrži sedam autorskih radova.

Polazeći od kritika instituta autentičnog tumačenja zakona koje počivaju na shvaćanju o ideološkoj i nedemokratskoj pozadini tog instituta, u ovom radu razmatra se pitanje može li se o interpretaciji zakona od strane parlamenta u državama bivše SFRJ koje su do danas zadržale taj institut govoriti kao o reliktu prošlosti koji je, kako pojedini autori navode, „vjeran totalitarnoj praksi“? U tom cilju, nakon prvoga, uvodnog dijela rada, u drugom dijelu pobliže se razmatra utjecaj Ustava SSSR-a iz 1936. i sovjetske doktrine o državi i pravu na uvođenje interpretativne ovlasti Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ 1946. u Ustav FNRJ iz 1946., što je činilo jednu od ishodišnih točaka u oblikovanju instituta autentičnog tumačenja zakona kakav postoji danas. U trećem dijelu rada ukratko se izlaže kako je u FNRJ, a zatim i u SFRJ bila uređena ovlast za davanje autentičnog tumačenja zakona, kakva je bila zbiljska uloga tog instituta, ali i učestalost njegova korištenja na saveznoj razini, pri čemu se kao primjer uzima formativno razdoblje izgradnje institucija državne vlasti i prava FNRJ, tj. od 1946. do 1953. U četvrtom dijelu rada istražuje se zbiljska uloga koju autentično tumačenje zakona ima danas u državama bivše SFRJ koje su ga nastavile koristiti i nakon stjecanja njihove samostalnosti te se u tom cilju razmatraju stajališta njihovih ustavnih sudova, kao i proceduralni mehanizmi parlamentarnih poslovnika te učestalost njihova korištenja interpretativne ovlasti u razdoblju od stjecanja njihove samostalnosti do danas, dok se u petom dijelu rada pristupa zaključnim razmatranjima i davanju odgovora na istraživačko pitanje.

Zahtjevi koji se u današnje vrijeme postavlja na željezničke pruge su: osiguranje prometovanja vlakova velikih brzina, povećanje prometnog opterećenja, osiguranje udobne i sigurne vožnje, te sve veća pouzdanost i raspoloživost. Posljedica navedenog su značajna povećanja opterećenja ne samo na kolosiječnu rešetku već i na zastornu prizmu. Posebno su osjetljiva mjesta prijelaza sa kolosijeka na elastičnoj podlozi na kolosijeke na čvrstoj podlozi te područja u zoni skretnica, izoliranih lijepljenih sastava te zavara tračnica. Također se velika pažnja mora se posvetiti i bočnoj stabilnosti kolosijeka kako ne bi došlo do njegova izbacivanja. Navedene pojave zahtijevaju od željezničkih uprava učestalije radove na održavanju kolosijeka, posebice na održavanju zastorne prizme. Da se izbjegnu učestala održavanja te smanje troškovi, pojedine željezničke uprave počele su primjenjivati tehnologiju lijepljenja tucanika u cilju osiguranja stabilnosti kolosijeka po smjeru i visini. U radu se razmatraju prednosti navedene tehnologije te su prikazana iskustva nekoliko željezničkih uprava iz Europe koje već primjenjuju navedenu tehnologiju.

U radu je dan osvrt na razvoj HŽ-a u posljednjih trinaest godina kao i na produktivnost rada. Sagledavaju se tendencije razvitka željeznica u Europi i daju osnovne preporuke za razvoj i modernizaciju HŽ-a u narednom petogodišnjem razvoju.

Osnovno pitanje pri izradi i donošenju Poslovnih planova, Plana razvoja, odnosno Plana investicija je da li biramo najracionalnija rješenja, odnosno da li donosimo najbolje optimalne razvojne odluke? Stoga se u radu ukazuje na proces odlučivanja, na postupke optimizacije, sustavnu analizu i modeliranje, metode i modele optimizacije, s posebnim osvrtom na izbor rješenja i donošenje odluke o razvoju Hrvatskih željeznica.

Opseg i kvaliteta prijevoza putnika i robe na Hrvatskim željeznicama trebaju biti temeljni čimbenici razine modernizacije i visine investicijskih ulaganja u razvoj željezničke infrastrukture i prijevoznih sredstava. Ova činjenica je poznata, ali često puta je zanemarena, pa se utvrđivanju količine i kvalitete prijevoza pristupa površno, što rezultira netočnim i neobjektivnim prognozama prometa. Krajnji rezultat takvog pristupa je vremensko odgađanje izvođenja investicije, a nerjetko i odustajanje od izgradnje pojedinih objekata, iako za njima postoji realna potreba. Utvrđivanje objektivnog opsega i strukture željezničkog prometa je složen i odgovoran posao. Složenost tog preblema dodatno uvećavaju objektivne činjenice, ali i subjektivne slabost. Postepeno se napuštaju tradicionalni prijevozi rudače, uglja, nafte i drugih masovnih tereta željeznicom, a javljaju se novi suvremeni oblici prijevoza, kao stoje integralni i multi-modalni transport. Novi pristup izrade &laquo ; ; ; ; ; scenarija transportne ponude i potražnje-&raquo ; ; ; ; ; bolji je od klasične prognoze prometa. Model utvrđivanja opsega i kvalitete prijevaoza u tom slučaju ima aktivnu i bitno drugačiju ulogu. To postaje sveobuhvatan i dinamički funkcionalno definiran proces, a procjena opsega, strukture i kvaliteta prijevoza realna osnova za utvrđivanje razine modernizacije i visine investiranja u željezničkom prometu.

Procesi europskih integracija u koje smo neizostavno uključeni podrazumijevaju između ostalog i cjeloviti zajednički prometni sustav svih njegovih grana. S time u svezi Hrvatska je veoma aktivno uključena u procese prometne integracije što se najbolje vidi na intenzivnoj realizaciji suvremene auto-ceste Zagreb - Split kao i ostalih cestovnih spojnica prema Europi. Željeznica ne želi i ne može ostati na margini događanja. Primjenom suvremenih tehnoloških rješenja koja omogućuju prilagodbe na sve razvojne opcije HZ je pristupio osuvremenjivanju voznog parka nabavkom novih garnitura s nagibnom tehnikom. Držimo da je ona izuzetna strateška odrednica komparativna s postojećim prometnim, socijalnim i gospodarskim stanjem u Hrvatskoj. Na ovome se bazira čitav rad uzimajući u obzir odrednice postojećega stanja te na temelju njih plan i prognozu budućega stanja putničkog prijevoza sa svim implementiranim efektima.