Search

U diplomskom radu obrađeni su kordonski sustavi od Transilvanije do Jadrana (bilo u sklopu habsburškog, bilo u sklopu mletačkog imperija), a u obzir je uzeti i osmanski prostor koji je u ovom sustavu sudjelovao trgovinom, pridržavanjem propisa, komunikacijom sa suprotnom stranom i na brojne druge načine. U diplomskom radu je utvrđeno kako su protuepidemijski sustavi predstavljali modernu institucija tada još predmodernog doba. Uočljivo je kako su lazareti, badžane i promatračnice u sklopu mletačkog protuepidemijskog sustava bili pandan habsburških kontumacima, raštelima i čardacima. Lazareti i kontumaci bili su središta protuepidemijske borbe i trgovine, badžane i rašteli od manjeg značaja, a čardaci i promatračnice vršile služili su u nadzorne svrhe. Osim zajedničke svrhe, očigledno je kako je važnost ovih institucija uvjetovao okoliš u kojem će se naći jer je on ujedno uvjetovao i protok ljudi tj. bolesti. Brod je već na moru predstavljao „predkarantenu“, imajući mogućnost biti nalik kontumacu i raštelu u neki segmentima zbog čega se na moru protuepidemijska borba mogla bolje kontrolirati. Isto vrijedi i za pregledne rijeke poput Save gdje je Brod ostao pošteđen iz istih razloga.

Rad se bavi ostavštinom čeških arhitekata, graditelja i sl. na području današnje Hrvatske s fokusom na Zagreb.

Vladavine Marije Terezije obilježena je brojnim reformama i iskoracima koji će se osjetiti u narednim stoljećima. Kao i Bjelovar, Sanitarni kordon će nakon njezina dolaska na vlast 1740. biti jasnije formiran mnogim reformama od koje se najviše ističe ona iz Općeg zdravstvenog pravilnika 1770. godine. Bjelovar je nastao kao jedan od odgovora na reorganizaciju Vojne krajine, a početak osnivanja Sanitarnoga kordona vezan je uza sve češće pojave kuge na habsburškome prostoru koje je trebao spriječiti. Za razliku od Bjelovara, Sanitarni kordon će prestati postojati razvojačenjem Vojne krajine, no njegovo postojanje i razvoj je, kao i ono Bjelovara, bilo jedno do simbola reorganizacije Vojne krajine i cijeloga 18. stoljeća., Numerous reforms and breakthroughs, which were truly felt in the coming centuries, marked Maria Theresa's rule. The Cordon Sanitaire, same as Bjelovar, became – thanks to numerous reforms – better organized after her coming to the throne in 1740. The basis for the most prominent among these reforms was the 1770 General Healthcare Book of Rules (Opći zdravstveni pravilnik). Bjelovar was founded as one of the responses to the reorganization of the Military Border, whereas the Cordon Sanitaire was initially established as response to repeated occurrences of the plague in the Habsburg territory, since this situation needed a solution. Unlike Bjelovar, the Cordon Sanitaire ceased to exist after the demilitarization of the Military Border. Nevertheless, its existence and development, same as Bjelovar's, remains one of the symbols of the reorganization of the Military Border and the 18th century in general.

Nakon završetka Prvog svjetskog rata Vis je, kao i drugi dalmatinski otoci, potpao pod talijansku upravu na temelju tajnog Londonskog ugovora iz 1915. godine. U Prvi svjetski rat Dalmacija je ušla kao pokrajina Habsburške Monarhije, a iz njega će izaći kao teritorij oko kojeg će se talijanska i jugoslavenska vlast sporiti. Vis je kao važna strateška, ali i simbolična točka već početkom Velikog rata to i osjetio kada se tamo sukobljavaju habsburška, talijanska i francuska mornarica. Već tada javlja se želja za pripadanjem južnoslavenskoj državi koja će do kraja rata sve više rasti o čemu svjedoče brojni izvori. Ipak, talijanske pretenzije bile su moguće temeljem Londonskog ugovora iz 1915. te su ubrzo nakon rata bile i ostvarene. Po osnivanju Države SHS, Zemaljska vlada Dalmacije već je tražila ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom do kojeg ipak neće doći sve do 1921. godine. Pokušaj rješavanje krize u periodu talijanske okupacije od 1918. do 1921. naziva se Jadranskim pitanjem koje će riješiti Saint-germanskim, Rapallskim i Nettunskim ugovorom. Vis je nedugo nakon rata (4. studenog 1918.) potpao pod talijansku upravu čime je Italija pokušala kompenzirati poraz iz 1866. što se jasno vidi po djelovanju tadašnje uprave. Talijanska okupacija Visa i Dalmacije nije bila tek vojna kao što je bilo naloženo, već se ubrzo krenulo s raspuštanjem općinskih uprava i vijeća čime se ostvarila administrativna i politička kontrola. Nedugo nakon, dolazi do uvođenja talijanskog jezika u škole, upravu i sudstvo, a za lakšu uspostavu i povećanje popularnosti na okupiranom području Talijani su se oslanjali na podršku i promociju od strane uglednih pojedinaca koji su favorizirali novu vlast. Na Visu je to primjerice Lorenzo Dojmi di Delupis. Glavni zaduženi za okupaciju bio je Giuseppe Genoeze Zerbi. Upravo je Lorenzo Dojmi di Delupis dozvolio da se viški lav prenese u Italiju što je uznemirilo lokalno stanovništvo. Talijanska vlast nakon Rapallskog ugovora ubrzo se počinje osipati i do 1. svibnja 1921. dalmatinsko područje pripast će Kraljevini SHS. Povlačenje talijanske vojske prolongirat će se sve do 1923. kada su ratificirane Santamargeritske konvencije nakon čega je samo Zadar ostao svojevrsna enklava pod talijanskom kontrolom. Vis će, na oduševljenje čitave Dalmacije, pripasti južnoslavenskoj nacionalnoj državi, što se na koncu neće iskazati dobrim za političke prilike i nove podjele među stanovništvom.

Kosta (Konstantin) Strajnić rođen je u Križevcima 1887. godine, a umro je u Dubrovniku 1977. godine. Bio je povjesničar umjetnosti, konzervator, likovni kritičar i mecena. Isprva se priklanja nacionalno-romantičnoj struji naše moderne umjetnosti koja zagovara nacionalni stil provediv na temelju jugoslavenskog ujedinjenja, no kasnije se priklonio kolorističkom slikarstvu te prema talentu i »čistoj umjetnosti«. Okupljao je mlade likovne talente i pokušavao izgraditi dubrovačku likovnu scenu., Kosta (Konstantin) Strajnić was born in Križevci in 1887, and died in Dubrovnik in 1977. He was an art historian, conservator, art critic and patron. At first, he adhered to the national romantic current of our contemporary art, which advocates a national style enforceable on the basis of Yugoslav unification but later swayed toward colouristic painting, talent and “pure art”. He gathered young artistic talents and endeavoured to build the Dubrovnik art scene.

Prikaz knjige koja se bavi temom kojom se bavi i broj navedenog časopisa.

Češki povijesni prostor kroz povijest je nekoliko pretrpio strašne poplave, a današnje stanovništvo svjedoci su dvije velike poplave, one 2002. i 2013. godine. Osim ovih poplava koje spadaju u najrecentnije razdoblje povijesti, povijesni izvori svjedoče o poplavama kakve su devastirale ova područja još od srednjega vijeka. Iako je kroz povijest specifičan okoliš ovog područja bio razlog nesreće mnogih ljudi, on je danas nacionalni simbol, ponos stanovništva, ali i podsjetnik na konstantnu ovisnost o okolišu i njegovoj moći.

Nakon završetka Prvog svjetskog rata Vis je, kao i drugi dalmatinski otoci, potpao pod talijansku upravu na temelju tajnog Londonskog ugovora iz 1915. godine. U Prvi svjetski rat Dalmacija je ušla kao pokrajina Habsburške Monarhije, a iz njega će izaći kao teritorij oko kojeg će se talijanska i jugoslavenska vlast sporiti. Vis je kao važna strateška, ali i simbolična točka već početkom Velikog rata to i osjetio kada se tamo sukobljavaju habsburška, talijanska i francuska mornarica. Već tada javlja se želja za pripadanjem južnoslavenskoj državi koja će do kraja rata sve više rasti o čemu svjedoče brojni izvori. Ipak, talijanske pretenzije bile su moguće temeljem Londonskog ugovora iz 1915. te su ubrzo nakon rata bile i ostvarene. Po osnivanju Države SHS, Zemaljska vlada Dalmacije već je tražila ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom do kojeg ipak neće doći sve do 1921. godine. Pokušaj rješavanje krize u periodu talijanske okupacije od 1918. do 1921. naziva se Jadranskim pitanjem koje će riješiti Saint-germanskim, Rapallskim i Nettunskim ugovorom. Vis je nedugo nakon rata (4. studenog 1918.) potpao pod talijansku upravu čime je Italija pokušala kompenzirati poraz iz 1866. što se jasno vidi po djelovanju tadašnje uprave. Talijanska okupacija Visa i Dalmacije nije bila tek vojna kao što je bilo naloženo, već se ubrzo krenulo s raspuštanjem općinskih uprava i vijeća čime se ostvarila administrativna i politička kontrola. Nedugo nakon, dolazi do uvođenja talijanskog jezika u škole, upravu i sudstvo, a za lakšu uspostavu i povećanje popularnosti na okupiranom području Talijani su se oslanjali na podršku i promociju od strane uglednih pojedinaca koji su favorizirali novu vlast. Na Visu je to primjerice Lorenzo Dojmi di Delupis. Glavni zaduženi za okupaciju bio je Giuseppe Genoeze Zerbi. Upravo je Lorenzo Dojmi di Delupis dozvolio da se viški lav prenese u Italiju što je uznemirilo lokalno stanovništvo. Talijanska vlast nakon Rapallskog ugovora ubrzo se počinje osipati i do 1. svibnja 1921. dalmatinsko područje pripast će Kraljevini SHS. Povlačenje talijanske vojske prolongirat će se sve do 1923. kada su ratificirane Santamargeritske konvencije nakon čega je samo Zadar ostao svojevrsna enklava pod talijanskom kontrolom. Vis će, na oduševljenje čitave Dalmacije, pripasti južnoslavenskoj nacionalnoj državi, što se na koncu neće iskazati dobrim za političke prilike i nove podjele među stanovništvom.

Géza Pálffy is a Hungarian historian. His research interests include the early modern history of the Habsburg Monarchy and the Kingdom of Hungary and for the past 25 years he has worked at the Institute for History of the Hungarian Academy of Sciences. He has published more than a hundred research papers and books in several world languages. Professor Pálffy also studies the history of both the Croatian and the Slavonian Military Frontier: the topic therefore features prominently in the interview. Professor Pálffy has also published numerous relevant studies on early modern Croatian history (full list in Appendix of this interview).

Kratak pregled razvoja i uloge utvrde Čanjevo.

Kratak pregled povijesti i uloge utvrde Rasinja u sklopu Slavonske krajine.

Kratak pregled razvoja i uloge utvrde Božjakovina.

Kratak pregled povijesti i uloge utvrde Ludbreg u sklopu Slavonske krajine.

Kratak pregled razvoja i uloge utvrde Koprivnica.

Kratak pregled povijesti i uloge utvrde Varaždinske Topliceu sklopu Slavonske krajine.

Ovim se radom u prvom redu problematiziraju odnosi razvoja i kontinuiteta egipatske kulture smrti gdje se dovode u pitanju suodnosi religijskih pravila za koje su kao primjer uzeti primarno Tekstovi sarkofaga, slični zapisi te religijski predmeti. Kao praktičan primjer poštivanja religije te njenog bliskog suodnosa, obrađeni su koncepti pogrebnih običaja čiji je razvoj bio imperiran egipatskim tekstovima religijskog sadržaja. Autori ustvari ovim radom pokušavaju ukazati na kontinuitete između religije i prakse, ali i na distinkciju koju pritom valja činiti.

Kratak pregled povijesti i uloge utvrde Gradac u sklopu Slavonske krajine.

Kratak pregled razvoja i uloge utvrde Varaždin.

Kratak pregled razvoja i uloge utvrda Đurđevac, Veliki Kalnik, Ivanić Grad, Koprivnica, Križevci, Varaždin, Bela, Bisag, Božjakovina, Čanjevo, Gorica, Gradac, Kostajnica, Legrad, Ludbreg, Rasinja, Remetinec, Varaždinske Toplice

Intervju s prof. Nenadom Moačaninom, 13. 7. 2020.

Prikaz knjige "Carigradska pisma Antuna Vrančića".

Kratak pregled razvoja i uloge utvrde Veliki Kalnik.

Kratak pregled povijesti i uloge utvrde Đurđevac u sklopu Vojne krajine.

Kratak pregled razvoja i uloge utvrde Ivanić Grad.

Putem prezentacije prikazao je djelovanje Marcela pl. Kiepacha u kontekstu kraja 19. i početka 20. stoljeća. Kako bi publika stekla jasniji dojam o navedenom, prezentacija je prikazala relevantne izume navedenog perioda koji su kroz jednostavne primjere bili povezani s Kiepachovim inovatorskim djelovanjem. Osim odražavanja važnosti Kiepachovih izuma u znanstvenom kontekstu, naglasak je bio i na njegovom karakteru koji je također uz povučene paralele bio pojašnjen uz primjere drugih inovatora, ali i njegovih suvremenika kako bi se stekao dojam “putovanja jednog školarca do znanstvenika”.

Projekt "Bulwark of Europe – Digitizing the Habsburg-Ottoman Frontier" bavi se proučavanjem najranije faze razvoja Hrvatsko-slavonske vojne krajine u 16. stoljeću. Projekt je orijentiran prema digitalizaciji i vizualizaciji povijesnog materijala kako bi se prošlost prezentirala na što interaktivniji način u današnjoj eri interneta. U sklopu projekta napravljena je web-stranica na kojoj se prezentiraju različiti problemsko-pregledni eseji vojnokrajiške tematike, karte, interaktivni grafički prikazi te 3D modeli krajiških utvrda. Navedene materijale mogu koristiti svi uzrasti, a nadamo se da će pronaći svoje mjesto i u obrazovnom sustavu, pogotovo u svjetlu nedavnog okretanja digitalnoj nastavi. Na stranici se sistematiziraju različiti kartografski i pisani izvori te donosi pregled najrelevantnije znanstvene literature. Kako bi prezentacija bila odrađena profesionalno, članovi projekta bave se u arhivskim radom na krajiškim izvorima: transkribirali su, obradili i javnosti predstavili do danas najraniji cjeloviti sačuvani popis za prostor Slavonske vojne krajine. U kratkom roku projekt je uspio prezentirati često zaboravljani dio hrvatske povijesti javnosti, a u planu je održavanje nekoliko izložbi, ali i daljnji rad na arhivskoj građi kako bi se proširile spoznaje. Nadamo se da će naš projekt potaknuti i druge studente, naročito kolege srodnih humanističko- društvenih disciplina, da se okrenu novim načinima prezentacije znanstvenih spoznaja, jer za takve oblike izražaja u današnjem svijetu očito postoji veliki interes.

Weather changes and their belonging manifestations in the form of meteorological phenomena have always been largely associated with economic ascents and descents, and have entailed a series of economic, cultural and political changes that have left their mark on the entire history of a particular region. Meteorological changes, but causally also those in the economy, are also visible in the 1930s in the Adriatic region, where in some cases they completely destroyed economic activities and yields. This paper deals with the disasters that plagued the island of Vis in the period from 1935 to 1939 on numerous occasions and in various occurrences. Some contemporary newspaper articles in Split’s Novo doba, Jadranski dnevnik and Jadranska straža remained, as well as detailed writings on the destruction of vineyards and yields in the fund for the Economy of the Banovina of Croatia (HDA, BH-OSG, IV, 39039-44 / 1939). The overall problem has been viewed from multiple perspectives ; variability of weather and its impact on the overall situation, natural hazards as a considerable factor in the complete destruction of viticulture and their reciprocal echoes, and people‘s perceptions of these hazards as disasters that present themselves within the confines of oral history.

Sama Šestosiječanjska diktatura kralja Aleksandra veliki je incident u javnom životu dotadašnje parlamentarne monarhije. Diktatura kao i svaka ostala podrazumijevala je zabranu određenih organizacija, rada stranaka, parlamenta, zabranu tiskanja novina, djelovanja novinara i njihovo ograničavanje. Upravo će se u tom periodu početi, bilo u inozemstvu, bilo na području države, razvijati tajne organizacije koje su imale u svom cilju srušiti dotadašnje stanje u Jugoslaviji. Jedna takva bila je organizacija Ustaše – hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO), koja je bila sastavljena od radikalnih predstavnika hrvatske desnice. U inozemstvu su pokrenuli i istoimene novine te su pripremali planove za napade na Jugoslaviju. Jedan takav jest i popularno prozvani Velebitski ustanak iz 1932. godine koji je tema ovoga rada. Zbog do sada navedenih procesa koji su zahvaćali jugoslavensko društvo u radu će se prvo pristupiti kratkoj analizi stanja Jugoslavije u razdoblju diktature i Oktroiranog ustava s posebnim naglaskom na stanje novinarstva jer je u ovom radu osnovni izvor tisak. Zatim će se u kratkim crtama opisati početni razvoj ustaške organizacije da bi se moglo prijeći na glavni dio, analize izvora, odnosno prvo će se predstaviti dosadašnje historiografske poglede da bi se onda krenulo u analizu beogradskog tiska te na koncu moglo komparacijom donijeti zaključke.

Izložba povodom pedesete obljetnice Križevačkog Spravišča.

Izložba je zajednička aktivnost članica regionalne platforme (Ne)primjereni spomenici, a razvila se iz istraživanja spomeničkog nasljeđa, njegovog upravljanja i nošenja s njegovim značenjem danas. Istraživanje je bilo fokusirano na pokušaj izgradnje memorijalnog turizma u socijalističkoj Jugoslaviji, čijim su važnim dijelom bili i umjetnički vrijedni spomenici s tematikom NOB-a. Autori koncepta izložbe su Lana Lovrenčić i Milan Rakita, a za križevačko izdanje izložbe istraživačke snage udruge P.O.I.N.T. dat će pregled stanja spomenika iz NOB-a na području Križevaca.