Search

The aim of this study was to define risk factors for jaundice and anemia in newborns with a positive direct antiglobulin test (DAT) and/or with an incompatible crossmatch due to ABO incompatibility between mother and newborn. ABO incompatibility has become a more significant cause of hemolytic disease of the fetus and newborn since the introduction of effective anti-D prophylaxis. The condition is common and, if clinically significant at all, causes only mild jaundice, which can be treated with phototherapy (PT). However, rare and serious presentations, requiring transfusion therapy, have been noted. Clinical, laboratory, and immunohematologic data were collected retrospectively from medical records of ABO-incompatible newborns and their mothers over a 5-year period (2016–2020) from University Hospital Centre Zagreb. Two groups of newborns were compared: those who needed medical intervention because of hyperbilirubinemia or anemia and those who did not. Within the group of newborns requiring intervention, we also compared those with A and B blood groups. Over the 5-year period, 72 of 184 (39%) newborns required treatment. The treatment was PT in 71 (38%) newborns and erythrocyte transfusion in 2 (1%). In 112 (61%) newborns, ABO incompatibility was an accidental finding while performing blood group typing ; these newborns did not require any therapy. In conclusion, we found a statistical, but not clinically significant, difference between the groups of treated and untreated newborns, related to the mode of delivery and DAT positivity within hours of delivery. There were no statistically significant differences in characteristics between the groups of treated newborns, except for two newborns with blood group A who received erythrocyte transfusions.

Objective Foundation project for the first human milk banks (HMB) in Croatia was launched in 2017 as the result of a collaboration between the Ministry of Health, University Hospital Centre (UHC) Zagreb, UNICEF and the Croatian Association of Breastfeeding Support Groups. The HMB was opened in UHC Zagreb on November 15, 2019as a part of the Croatian Tissue and Cell Bank, a division of the Department of Transfusion Medicine and Transplantation Biology. The specific technical side is based on the PATH standards and Guide to the quality and safety of tissues and cells for human application, Council of Europe. On January 10, 2020, HMB passed a Competent Authority (CA) inspection, conducted in accordance with the requirements of national tissue legislation that has been adapted to EU Directive 2004/23/EC on setting standards of quality and safety for the donation, procurement, testing, processing, preservation, storage and distribution of human tissues and cells. The specific technical part is based on the PATH standards and Guide to the quality and safety of tissues and cells for human application, Council of Europe. The aim of this study was to review the very first experience in human milk banking in Croatia. Methods We retrospectively analysed the data of the first 28 human milk donors. Results From the opening to mid-February, 135 women showed interest in donating human milk, of which 28 became donors. In February 2020, we had 24 still active donors. Four women stopped donating, with a median donation period of 2 months. All donors were tested for blood borne viruses by serology and NAT and were negative. In total, we received 79 L of donated human milk.We started pasteurizing the milk after obtaining a license. Of the 30 controlled pre-pasteurization milk pools, 10% was over the allowed microbial contamination. Microbiological controls were performed for each pasteurization cycle. They were all sterile. The nutritional values of milk were all within the expected range. Conclusions Human milk is recognised as the optimal feeding for all newborn infants. When mothers’ own milk is not available, donor human milk provided by HMB is the second-best choice, especially for premature or sick infants. The opening of the HMB in Croatia is highly important in helping to provide the best possible medical care for prematurely born babies and infants with a serious medical condition when they cannot receive their mother’s milk.

Introduction: Breastfeeding (BF) support is crucial in establishing and ensuring the sustainability of the operation of a human milk bank (HMB). To ensure BF support to all donors and young families of preterm and term infants cared for in neonatal intensive care units (NICUs), as well as the optimal BF education for health professionals a model of HMB which integrates education and clinical aspects of BF support should be established and implemented. The aim of this study was to describe the activities of the Division on Breastfeeding Support established within the HMB in Croatia in November 2019 as a model of comprehensive BF support management. Methods: We described the activities of the Division on BF Support provided between November 2019 and May 2021. As an integral part of the first HMB established at the University Hospital Centre (UHC) Zagreb in November 2019, the Division has had two major activities: a) providing education on BF and DHM use for health professionals and b) organizing a BF Medicine Clinic which provides professional clinical support and counseling for women with BF difficulties. In the BF Medicine Clinic the professional support was provided by a neonatologist who is an IBCLC. We prospectively collected data on a number of hospitals that received BF education on HMB organization, DHM use and BF support, as well as data on a number of women with BF difficulties who visited the BF Medicine Clinic or were seeking counseling via telehealth. Results: During the first 18 months of HMB operation, the Division of BF Support organized and provided the education of health professionals on HMB and DHM use in 11 hospitals throughout Croatia (7 maternity hospitals or hospitals with NICU in Zagreb, 3 regional UHC with NICUs level 3 and 1 general hospital with NICU level 2). For the first 7 facilities the education was organized in-person, while after that the education was organized via webinar. These hospitals/NICUs cared for more than 85% of all preterm and sick infants in Croatia and the pasteurized DHM were distributed to 7 out of 11 hospitals. The BF Medicine Clinic provided clinical care and counseling for 111 women, of whom 5 were donors. There were 130 visits to the Clinic and 539 telehealth counselings. The telehealth was used more often due to the COVID-19 pandemic, lockdowns and two earthquakes in Croatia in the last 18 months. The most common difficulties were lactational mastitis, persistent nipple or breast pain, breast lumps (galactocele) and failure to thrive. Conclusions: The establishment of the Division on BF Support within the HMB in Croatia provides a comprehensive BF support model of HMB which integrates educational activities and clinical aspects of BF support. Taking into account the challenges of the COVID-19 pandemic, our first experience was quite positive. NEW

Darovano humano mlijeko za svako novorođenče u Hrvatskoj

Obilježja prvih 112 darivateljica hrvatske Banke humanog mlijeka

Značaj imunohematološkog ispitivanja u ABO nepodudarnosti majki i novorođenčadi

Darovano humano mlijeko je najbolja zamjena za majčino mlijeko u okolnostima kad ona ne može hraniti svoje dijete. Sigurno i kvalitetno darovano humano mlijeko osiguravaju banke humanog mlijeka. S tim ciljem u Hrvatskoj banci tkiva i stanica Kliničkog bolničkog centra Zagreb osnovana je Banka humanog mlijeka u siječnju 2020. Rad Banke u skladu je sa Zakonom o primjeni ljudskih tkiva i stanica. U ovom radu prikazujemo rezultate njenog rada od otvaranja do lipnja 2020. godine. Iz logističkih razloga uzrokovanih epidemijom COVID-19 i potresom u Zagrebu Banka humanog mlijeka nije prikupljala mlijeko 43 dana. Mlijeko je darovala 31 majka. Medijan dobi bio je 31 godina a 81% ih je bilo visokoobrazovanih. U 52% slučajeva majke su počele darivati mlijeko tri mjeseca nakon porođaja. Najviše darivateljica darovalo je mlijeko samo jedan put (45%). Medijan razdoblja darivanja bio je 46 dana. Većina (52%) darivateljica rodilo je prvi put, u očekivanom terminu porođaja (94%), djecu porođajne mase >2 500 gr. Samo troje od njihove djece (9%) bilo je na intenzivnom liječenju. Ukupno je prikupljeno 175, 5 L mlijeka (prosječno 5, 7 L/darivateljici), od kojih je 151, 5 L zadovoljilo zahtjeve ulazne kontrole kakvoće, a 141 L je bila i pasterizirana. Kritičan broj vijabilnih, aerobnih i fakultativnih bakterija imalo je 32, 6% mješavina mlijeka pripremljenih za pasterizaciju, a nakon nje 8, 9%. Za kliničku primjenu izdano je 78, 7 L u tri jedinice intenzivnog liječenja novorođenčadi. Već u prvim mjesecima rada Banka humanog mlijeka pokazala je važnost svog djelovanja. Kako bi mogli zadovoljiti potrebe za darovanim humanim mlijekom na nacionalnoj razini, potrebno je trajno podučavati/educirati majke o važnosti humanog mlijeka i promicati njegovo darivanje.

Uvod: Fenomen blokiranja eritrocitnih antigena novorođenčeta majčinim anti-D protutijelima prvi je put opisan 1944. godine. Zbog blokiranih RhD antigena anti-D protutijelima, oni su prilikom određivanja s anti-D reagensom naizgled negativni. Fenomen je rijedak, a za njegovu pojavnost protutijelo ne mora biti u visokom titru. Protutijela na druge krvno grupne antigene također mogu uzrokovati lažno negativne nalaze prilikom određivanja antigena na eritrocitima novorođenčadi blokiranih protutijelima. U publikacijima postoje dva opisana slučaja lažno negativnog K antigena zbog blokiranja majčinim anti-K protutijelom. Fenomen je zabilježen kod titra od 128 i većeg. Cilj: Željeli smo prikazati slučaj majčinog anti-K protutijela koje je blokiralo K antigen na eritrocitima novorođenčeta. Metode i rezultati: U rujnu 2014. godine rođeno je terminsko muško novorođenče iz majčine pete trudnoće. Nedugo nakon poroda trebalo je nadoknadu koncentrata eritrocita zbog anemije. Krvna grupa novorođenčeta određena je kao AB (RhD) pozitivan, direktni antiglobulinski test (DAT) pozitivan. DAT djeteta je bio pozitivan (3+), s anti-IgG (2+) i -C3d (1+) u mikrokartici (DC Screening II, Bio-Rad). U eluatu je identifi cirano anti-K protutijelo (2+). Iz periferne venske krvi na eritrocitima novorođenčeta određen je s monoklonalnim anti-K reagensom (Diaclone MS-56, BioRad) K antigen kao negativan. Uzorak novorođenčeta testiran je i PCR-om (Inno-train’s RBC-Ready Gene kit) te je određen genotip K1K2. Majčina krvne grupa određena je kao A (RhD) pozitivan, indirektni antiglobulinski test (IAT) pozitivan, specifi čnost protutijela anti-K. Majci je određen fenotip kk, a ocu Kk. Titar majčinih protutijela tehnikom u epruveti bio je 32. Podrazredi anti-K protutijela određeni mikrokarticom (DAT IgG1/IgG3, Bio-Rad) bili su ukupni anti-IgG 1:10 (2+), anti-IgG1 1:100 (w), a anti-IgG3 negativan. Prema anamnestičkim podacima majka je 2008. godine rodila zdravu djevojčicu, 2009. imala je dva spontana pobačaja (u 12. i 16. tjednu trudnoće), a 2011. godine rodila je zdravu djevojčicu. Nije primala transfuzije krvnih pripravaka. Od početka prve trudnoće nije rađen IAT. Protutijelo je identifi cirano prvi put nakon ovog poroda. Nedugo nakon prvog testiranja, novorođenče je primilo transfuziju K negativnog koncentrata eritrocita te ponovljeno određivanje K antigena nije bilo pouzdano. Koncentrati eritrocita transfundirani su mu u još dva navrata. Također je imao blagu hiperbilirubinemiju liječenu fototerapijom. Ponovljeno je određivanje K antigena 3 mjeseca nakon posljednje transfuzije, kad je DAT postao negativan, a na eritrocitima djeteta dokazan je K antigen. U dobi od 5 mjeseci dječak je imao urednu krvnu sliku, nije zahtijevao nikakvu nadomjesnu terapiju ni kontrole hematologa. Zaključak: Nalazi obrade u ovom prikazu slučaja odgovaraju blokiranom K antigenu majčinim anti- K protutijelom na eritrocitima novorođenčeta. Blokiranje K antigena nije često opisivano, moguće nije ni prepoznato. Upute proizvođača trebale bi sadržavati tu mogućnost te bi je laboratorijsko osoblje trebalo imati na umu prilikom izvođenja testiranja. Mi smo dokazali blokiranje K antigena kod titra anti-K protutijela od 32, što je niže nego do sada opisivano.

Cilj: Smetnje određivanja ABO krvne grupe uključuju smetnje određivanja antigena i protutijela zbog slabih/izostalih reakcija ili viška reakcija u hemotestu, odnosno eritrotestu. Cilj rada je ispitati učestalost smetnji u određivanju ABO krvne grupe i njihove uzroke. Metode: U Odjel za transfuzijsku medicinu Kliničkog zavoda za transfuzijsku medicinu i transplantacijsku biologiju KBC-a Zagreb, tijekom godine dana na određivanje krvnih grupa upućeno je 18.000 uzoraka, od kojih se u 107 uzoraka ABO krvna grupa nije mogla odrediti standardnim postupkom. Standardni postupak određivanja krvne grupe je aglutinacija u mikrostupcu na uređaju za prijetransfuzijsko ispitivanje AutoVue. Uzorci sa smetnjama u određivanju krvne grupe upućeni su na imunohematološko ispitivanje aglutinacijom u epruveti s dodatnim reagensima ; Anti-A, -B, -AB (Ortho), anti-A1 (Lectin, Ortho) i anti-H (Monoclonal IgM, mouse, Ortho), četverostanični panel test eritrocita (Affi rmagen 4, Ortho) uz primjenu specifi čnih postupaka (snižavanje temperature, povećanje omjera seruma i eritrocita, produživanje vremena inkubacije te postupaka adsorpcije i elucije). Rezultati: Od ukupno 107 (0.6%) slučajeva sa smetnjama u određivanju ABO krvne grupe u 65 (61%) slučaja smetnje su se javile u eritrotestu, a u 42 (39%) u hemotestu. Od 65 (61%) smetnji u eritrotestu bilo je: 18 (17%) hladnih nespecifi čnih protutijela, 18 (17%) protutijela slabog aviditeta anti-B, odnosno 7 (6.5%) anti-A specifi čnosti, 7 (6.5%) specifi čnih aloprotutijela, 7 (6.5%) autoprotutijela, 4 (4%) protutijela anti-A1 specifi čnosti i 4 (4%) slučaja smetnji kod primatelja krvotvornih matičnih stanica (KMS). Od 42 (39%) slučaja smetnji u hemotestu bilo je: 12 (11%) miješanih aglutinacija (MA) iz uzorka krvi iz pupkovine, 10 (9%) slabih A antigena, 9 (8%) MA kod ABO nepodudarne transplantacije KMS, 7 (6.5%) pozitivnih rezultata s negativnom kontrolom, 3 (3%) MA zbog transfuzijskog liječenja i 1 (1%) slabi B antigen. U najvećem broju slučaja, njih 59 (55%), radilo se o pacijentima s hematološkim bolestima, od kojih polovica otpada na pacijente s transplantiranim KMS, a ostatak na pacijente sa zloćudnim hematološkim bolestima i autoimunim hemolitičkim anemijama. U 16 (15%) slučaja radilo se o kirurškim pacijenatima, a u 23 (22%) slučaja krvna grupa se nije mogla odrediti u novorođenčadi. Za 9 (8%) pacijenata dijagnoza je bila nepoznata. Zaključak: Nesukladni rezultati u određivanju ABO krvne grupe najčešće se javljaju u eritrotestu zbog hladnih nespecifi čnih protutijela ili hladno-reaktivno specifi čnih aloprotutijela, protutijela niskog aviditeta ABO specifi čnosti i autoprotutijela, te zbog ABO nepodudarne transplantacije KMS i transfuzija trombocitnih pripravaka ili svježe smrznute plazme druge krvne grupe. Pacijenti s leukemijom ili drugim malignim bolestima mogu imati slabiji izražaj ABO antigena, kao i novorođenčad, uslijed slabo razvijenih antigena ili su smetnje u određivanju krvne grupe posljedica prisutne Whartonove sluzi iz uzorka uzetog iz pupčane vene. U slučaju nemogućnosti riješavanja smetnji krvne grupe serološkim testiranjem, a kada je isključeno prethodno transfuzijsko liječenje drugom krvnom grupom odnosno transplantacija KMS, moguće je odrediti genotip eritrocitnih antigena.

Human umbilical vein (HUV) can be used as a substitute for small caliber blod vessels (

Blocked erythrocyte antigens, first described in 1944, occured due to potent maternal anti-D antibodies that blocked D antigens on foetal red blood cells(RBCs) causing them to be negative when typing with human immunoglobulin M anti-D. The phenomenon is rare and where it does occur antibody doesn't have to be of high titre. There are only two case reports in literature that describe false negative K phenotyping due to blocking with maternal anti- K, phenomenon registered at a titre level of 128 or greater. We want to present a case report of a potent anti-K antibody which blocked K antigens on neonatal RBCs and made them phenotyped as K negative. Complete blocking of K antigen is not widely described, nor perhaps recognized. Manufacturers product inserts should note this possibility and laboratory staff should also have this situation in mind when performing such tests. We proved blocking effect of anti- K at titre of 32, which is lower than previously reported.

Na tržištu je sve više tehnologija koje se mogu koristiti u identifikaciji antieritrocitnih protutijela. Njihova je validacija složena, a za usporedbu nema standardnog postupka. Cilj rada bio je testirati jednostavan bodovni sustav razvijen u našoj ustanovi za ocjenu kvalitete identifikacije antieritrocitnih protutijela. Bodovni sustav se temelji na obilježjima „Sve reakcije s antigen specifičnim test eritrocitima (ASTE)“, „Djelomične reakcije s ASTE“ i „Nema reakcije s ASTE“ kojima je redom dodijeljena numerička vrijednost: 0, -1 i -2. Učinkovitost tehnike izražena je kao omjer dobivenih pozitivnih reakcija s ASTE i njihovog mogućeg ukupnog broja. Primjenjivost bodovnog sustava testirana je identifikacijom 246 protutijela poznate specifičnosti u 189 uzorka. Uspoređene su tri aglutinacijske tehnike u mikrostupcu: DiaMed-ID, Ortho BioVue i Grifols DG Gel. Sve reakcije s ASTE u identifikacijskim panelima u indirektnom antiglobulinskom testu (IAT) u sve tri tehnike imalo je 179, a u enzimu 185 protutijela. Nesukladni rezultati u IAT-u tehnikama u DiaMed-ID, Ortho BioVue i Grifols DG Gel utvrđeni su za 53 (21.5%), 39 (15.9%) i 48 (19.5%), odnosno 27 (12.3%), 11 (5.0%) i 21 (9.5%) protutijela u enzimu. Prema bodovnom sustavom tehnike DiaMed-ID, Ortho BioVue i Grifols DG Gel imale su -72, -46 i -56 bodova u IAT-u te -37, -15 i -27 bodova u enzimu. Učinkovitost tehnika iznosila je 51.3%, 67.7% i 66.3% te 55.5%, 75.0% i 72.6% u IAT-u odnosno u enzimu. Iako svaka tehnika ima svoje prednosti i nedostatke, prema našem bodovnom sustavu, Ortho BioVue tehnika pokazala je nešto bolje rezultate u identifikaciji specifičnosti antieritrocitnih protutijela.

Unapređenje prijetransfuzijskog ispitivanja te posljedično sigurnije transfuzijsko liječenje i veća troškovna učinkovitost poželjni su u radu laboratorija za imunohematologiju. Cilj rada bio je usporediti rezultate probirnog testa otkrivanja i identifikacije antieritrocitnih protutijela dobivene referentnim tehnikama s tehnikom DG Gel, Grifols, Barcelona, Španjolska. Metode: U tri tehnike aglutinacijske tehnike u mikrostupcu (Grifols DG Gel, DiaMed-ID i Ortho BioVue) testirano je 167 uzoraka za probirni test otkrivanja antieritrocitnih protutijela, od čega 86 uzoraka s negativnim probirnim testom otkrivanja antieritrocitnih protutijela i 81 uzorak s 109 protutijela poznate specifičnosti te 38 uzoraka s 62 protutijela za identifikaciju antieritrocitnih protutijela. Testiranja su izvedena u indirektnom antiglobulinskom testu (IAT) i u enzimu, osim za probirni test otkrivanja antieritrocitnih protutijela u DiaMed-ID tehnici kada je testiranje izvedeno samo u IAT-u. Rezultati: Osjetljivost, specifičnost, pozitivna prediktivna vrijednost (PPV) i negativna prediktivna vrijednost (NPV) probirnih testova otkrivanja antieritrocitnih protutijela u IAT-u bili su: 97, 59%, 100%, 100% i 97, 72% za Grifols DG Gel, 98, 77%, 100%, 100% i 98, 85% za DiaMed-ID, te 100% za Ortho BioVue tehniku, a u enzimu: 100% za Grifols DG Gel te 98, 77%, 100%, 100% i 98, 85% za Ortho BioVue tehniku. Nepouzdanost identifikacije protutijela u IAT-u i u enzimu iznosila je: 9, 68% i 8, 06% za Grifols DG Gel i DiaMed-ID te 6, 45% i 1, 61% za Ortho BioVue tehniku. Zaključak: Grifols DG Gel tehnika je pouzdana i sigurna tehnika za prijetransfuzijsko ispitivanje. Prednost ove tehnike je oblikovanje mikrokartice s osam mikrostupaca, koje u slučaju određivanja krvne grupe omogućuju ispitivanje u jednoj mikrokartici.

Cilj: Javna banka krvi iz pupkovine Ana Rukavina osnovana je u ožujku 2007. g. kako bi se povećala mogućnost pronalaženja transplantata za bolesnike, promicalo doniranje krvi pupkovine (KP) i pružila mogućnost svakoj trudnici da postane darivateljica. S tim zadatkom tim liječnika iz Banke, rodilišta i Hrvatskog registra dobrovoljnih darivatelja koštane srži, posjetio je gotovo sva hrvatska rodilišta i proveo edukaciju osoblja o informiranju i odabiru darivateljice, prikupljanju, pohranjivanju i terapijskoj primjeni KP. Metode: Banka surađuje s 22 rodilišta kojima pruža punu logističku potporu. KP se prikuplja u terminskom porodu i transportira u roku 24h. KP koje zadovolje kriterije obrađuju se separatorom Sepax, označavaju ISBT kodom i zamrzavaju u Bioarchive spremniku. Banka šalje kvartalna izvješća o broju uspješnih donacija, uočava probleme i provodi dodatne edukacije. Rezultati: U razdoblju 2007–2010 primljeno je 2879 KP a 1411 (49%) je pohranjeno. Razlozi odbijanja KP kod ulazne kontrole bili su mali TNC (97, 7%), vrijeme do obrade duže od 48h (0, 3%), administrativna greška (0, 1%), višeplodna trudnoća (0, 1%), validacija (1, 6%). Dodatnih 240 KP je odbijeno na završnoj kontroli zbog kvalitete KP (76, 7%), problema u transportu i obradi (14, 7%), zdravstvenog stanja novorođenčeta (0, 8%), majke (3, 3%), oca (2, 9%) ili nepotpune dokumentacije (0, 4%). Uzrok loše kvalitete KP bili su mali TNC nakon obrade (44%), mikrobiološko zagađenje (31, 1%) i izostanak rasta kolonija (1, 6%). U Svjetski Registar prijavljeno je 1171 KP (40, 6% donacija) a izdana jedna KP za bolesnika u Hrvatskoj i jedna u Francuski registar. Zaključak: Kako bi povećali mogućnosti izdavanja transplantata Banka će nastaviti s promocijom donacije KP, postaviti više kriterije ulaznog TNC u KP i nastaviti raditi na dobivanju akreditaciji FACT/Netcord.