Search

Kirurške fistule za stvaranje pristupa dijalizi kod kroničnih bubrežnih bolesnika koriste se više od 50 god. Međutim, zbog problema poput sporog sazrijevanja i visokog rizika od tromboze ili stenoza, rezultati ostaju ispod optimalnih uz visoke stope intervencija i operacija koje trebaju održavati prohodnost.Nedavno su izumljene endovaskularne metode za stvaranje fistula, dopuštajući tako pacijentima na hemodijalizi da imaju alternativnu nekiruršku metodu.Endovaskularno stvaranje A-V fistula uključuje minimalnu traumu žile, ohrabrujuće početne rezultate koji pokazuju visoke stope tehničkog uspjeha i dobro zadovoljstvo pacijenata.Opisuju se tehnički aspekti ovih postupaka, odabir bolesnika te rezultati ispitivanja.

Kompresivna fraktura kralješka jedan je od vodećih uzroka invaliditeta i morbiditeta kod starijih osoba. Osteoporoza predstavlja najčešći uzrok kompresivnih fraktura, uz metastatsku bolest, multipli mijelom, traumu i hemangiome. Posljedice osteoporotskih fraktura uključuju bol i otežanu pokretljivost, a često dovode i do progresivnoga kolapsa trupa kralješka s deformitetom. Sve to značajno utječe na kvalitetu života pa čak i na dugoročno preživljenje pacijenata. Iako su često pacijenti s kompresivnim frakturama konzervativno liječeni, sve se češće indicira primjena minimalno invazivnih perkutanih augmentacijskih metoda liječenja kompresivnih fraktura koje uključuju vertebroplastiku i kifoplastiku. Ove se metode koriste slikovnim radiološkim navođenjem s pomoću dijaskopije ili CT-a kako bi se precizno, uz što manji rizik, postavio cement (polimetilmetakrilat) transpedikularnim pristupom u trup kralješka, s ciljem terapije boli i stabilizacije kompresivnih fraktura., Osteoporotic vertebral compression fracture is one of the leading causes of disability and morbidity in elderly patients. Osteoporosis is the main risk factor, along with metastatic disease, multiple myeloma, trauma and hemangiomas. The consequences of osteoporotic compression fractures include pain and reduced mobility and can lead to progressive vertebral collapse. All this adversely affects the quality of life and even longevity. Patients with compression fractures are often treated with conservative therapy, but minimally invasive percutaneous augmentation therapy is often indicated. This therapy includes vertebroplasty and kyphoplasty. Methods involve image guidance (fluoroscopy or CT) for transpedicular injection of bone cement (PMMA - polymethylmethacrylate) into the fractured vertebra, in attempts to stabilize the fracture and reduce pain.

Zbog rasta incidencije malih KCB, kod pacijenata sa komorbiditetima došlo je do primjene perkutanih ablativnih metoda. MVA bubrega još uvijek nije uvrštena u terapijske smjernice te se smatra eksperimentalnom. Iako postoje studije koje dokazuju učinkovitost i sigurnost MVA-e, nedostaje studija koje bi direktno uspoređivale PN i perkutanu MVA. Ciljevi istraživanja bili su usporediti stopu lokalnog recidiva, ukupno preživljenje, preživljenje bez metastaze i preživljenje specifično za karcinom nakon perkutane visokoenergetske mikrovalne ablacije pod kontrolom kompjuterizirane tomografije i parcijalne nefrektomije u terapiji karcinoma bubrega stadija T1a te usporediti učestalost komplikacija kao i utjecaj MVA i PN na bubrežnu funkciju. U retrospektivnu studiju bilo je uključeno osamdeset pacijenata, od 1. siječnja 2015. do 30. lipnja 2018. s KCB stadija T1a. Od pacijenata indiciranih za PN, izabralo se pacijente koji prema veličini tumora i kompleksnosti tumora odgovaraju skupini liječenih s MVA. Uključeni pacijenti, su radiološki i klinički praćeni najmanje 12 mjeseci nakon zahvata. Zahvat MVA izvodio se kod svih pacijenata perkutanim pristupom, pod kontrolom CT-a. Nije se dokazalo postojanje statistički značajne razlike između ove dvije terapijske metode u ukupnom preživljenju, preživljenju bez lokalnog recidiva, u preživljenju specifičnom za karcinom niti u preživljenju bez metastaza i bez bolesti. Prosječni postotak gubitka bubrežne funkcije, iznosio je –8,9 ± 6,0 % za MVA skupinu i –21,7 ± 8,2 % za PN skupinu, što predstavlja statistički značajnu razliku (P < 0,001). Zabilježena je statistički značajna razlika u učestalosti komplikacija. Nije dokazana hipoteza da MVA ima bolje onkološke ishode od PN-a u terapiji KCB-a stadija T1a, ali dobiveni rezultati ukazuju na jednaku vrijednost ovih dviju metoda. Dokazana je prednost MVA-e u smislu manje učestalosti komplikacija i manjeg utjecaja na bubrežnu funkciju. Može se zaključiti da perkutana MVA može predstavljati jednakovrijednu alternativu zlatnom standardu kirurške PN kod pacijenata sa znatnim komorbiditetima, ali i kod ostalih pacijenata s malim tumorima bubrega, zbog dokazanih prednosti očuvanja funkcije bubrega., An increase in the incidence of small RCC lead to the development of percutanoues ablative therapies in patients with comorbidities. MVA has not been introduced into therapy guidelines and is still considered to be experimental. Despite existing literature confirming the efficacy and safety of MWA, there is still a lack of studies that directly compare PN and percutaneous MWA. The aims of this study were: To compare local recurrence rates, overall survival, metastasis-free survival and cancer specific survival after percutaneous high-energy CT-guided MWA and PN in the therapy of T1a stage RCC and to compare complication rates and the effect on renal function. The retrospective study involved 80 patients with T1a stage RCC from January 1st 2015 to June 30th 2018. Patients who were treated surgically were chosen, according to their tumour size and complexity, to match the patients treated with MWA. All patients were under radiological and clinical follow-up for a period of at least 12 months. The results did not show statistically significant difference between MWA and PN in overall survival, recurrence-free survival, disease-free survival, metastasis-free survival or disease-free survival. Decrease in the glomerular filtration rate was significantly lower after MWA and a significantly higher complication rate found after PN compared to MWA. The hypothesis that MWA has better oncological outcomes compared to PN for T1a RCC has not been proven in our study, however the results point to equal value of both therapy approaches. It can be concluded that MWA can be used as an equally successful therapeutic tool in small RCC, when compared to the golden standard of partial nephrectomy, in patients with severe comorbidities, but also in other patients due to its nephron sparing qualities.

Kirurški napravljene fistule se koriste više od 50 godina za stvaranje pristupa za dijalizu kod pacijenata s kroničnim bubrežnim zatajenjem. Međutim, zbog problema kao što su dugotrajna maturacija te visok rizik tromboze ili stenose rezultati ostaju suboptimalni s učestalim reintervencijama i operacijama kako bi se održala prohodnost fistule. Kako bi se premostilo ove nedostatke od nedavno su stvorene endovaskularne metode za kreiranje fistula, što pacijentima na dijalizi daje dodatnu nekiruršku opciju, s dva različita trenutno dostupna sustava.Endovaskularno kreiranje A-V fistule je povezano s minimalnom traumom krvnih žila što može biti razlog za ohrabrujuće rane rezultate, koji pokazuju visoku stopu tehničke uspješnosti, nisku stopu reintervencija uz dobro prihvaćanje od strane pacijenata. U ovom radu opisujemo tehničke aspekte ovih zahvata, pravilan izbor pacijenata kao i rezultate istraživanja te trenutni status endovaskularnog zahvata stvaranja arteriovenske dijalizne fistule.

Hip arthroscopy is a minimally invasive, effective and innovative orthopedic procedure with a relatively low rate of complications. In our patient, residual cam deformity and a bone fragment that remained in the front hip capsule after hip arthroscopy performed three years before caused thigh numbness, muscle fasciculations, and paresthesia. It was assumed that the loose bony fragment remained following burring on prior procedure. During hip flexion, neural structures were compressed and caused the mentioned symptoms. Revision hip arthroscopy was performed and the loose fragment in addition to residual cam deformity was removed. Resolution of pain and anterior thigh numbness was reported after the revision surgery.

Percutaneous ablative techniques under imaging guidance have become a frequently used treatment method in thetherapy of primary T1a or secondary renal tumours, especially in patients who were burdened with comorbidities and arenot surgical candidates. Radiofrequency ablation with single or multiple electrodes has been the primary ablative techniqueused and the mainstay of percutaneous therapy for a long time but with the evolution of technologies, microwave ablationand cryoablation have emerged as possibly more eff ective methods of treatment. After the initial experience with CT-guidedradiofrequency ablation for renal carcinoma treatment in 6 patients, we started using microwave ablation with the following6 patients. Our results showed microwave ablation to have bett er results in achieving complete tumour ablation, while requiring shorter hospitalization time and bett er patient satisfaction. There have not been any major complications, whileminor complications were more frequent with microwave ablation. Due to shorter procedure time patients treated withmicrowave ablation, we no longer used general anaesthesia but only local anaesthetic with conscious sedation.

Continuous increase of the cost of medical services around the world has become a major topic in the world today. Multiparametric prostate MRI has recently become a new standard in prostate cancer detection, especially in repeated biopsy settings. The method, although superior in cancer detection rates, is costly and requires additional training and equipment. The purpose of our study was to determine the costs and benefits that arise when introducing this method in prostate cancer diagnostics. Repeated prostate biopsy was performed in 101 consecutive patients in the period from 1 October 2016 to 1 July 2017. Patients were divided into two groups based on whether prostate mp-MRI was performed or not. The prices of specific procedures were obtained from the billing service of the Sestre milosrdnice University Hospital Center and patient models were created to determine financial costs and benefits. The cost of the entire diagnostic process per patient in the non-MRI group was HRK 1.931,05 and HRK 1.848,42 in the mpMRI group, or 4.28% less. Prostate mpMRI and subsequent mpMRI guided biopsies can reduce the overall cost in prostate cancer diagnostics despite the procedure itself being an additional cost. This is achieved by omitting prostate biopsies in patients with low malignancy risk., Kontinuirani rast troškova medicinskih postupaka aktualna je tema i razlog zabrinutosti u cijelome svijetu. Ciljana, multiparametrijskim magnetom (mpMRI) navođena biopsija prostate polako postaje standard u dijagnostici karcinoma prostate, pogotovo kod ponovljene biopsije. Iako superiorna klasičnoj, sistemskoj biopsiji prostate, navedena metoda zahtijeva skupu dodatnu opremu i vješte, educirane kliničare. Naš cilj je analizirati ekonomsku isplativost uvođenja multiparametrijske magnetne rezonance prostate i posljedične kognitivno mpMRI-om navođene biopsije prostate u dijagnostički protokol bolesnika sa inicijalno negativnom sistemskom biopsijom prostate, kod kojih postoji daljnja klinička sumnja na karcinom prostate. U periodu od 01.10.2016. do 01.07.2017 kod 101 uzastopnog bolesnika s povišenim PSA i/ili pozitivnim DRP, a nakon negativne prve TRUS biopsije učinjena je druga, ponovljena biopsija prostate. Bolesnici su podijeljeni u dvije skupine ovisno o tome dali je učinjen mpMRI prostate ili ne. Učinjena je analiza broja i troškova posjeta specijalisti urologu kao i broja i troškova ordiniranih pretraga za svaku skupinu. Tijek kliničkih postupaka standardiziran je na temelju prosjeka za pojedine promatrane skupine te preračunat na 100 bolesnika za svaku skupinu radi lakše usporedbe rezultata. Kalkulacije su vršene na temelju dobivenih modela. Prosječna cijena obrade bolesnika u skupini bez mpMRI-a iznosi 1931,05 HRK dok u sa mpMRI-em iznosi 1848,42 HRK tj. 4,28% manje. Iako mpMRI prostate pojedinačno predstavlja značajan dodatan trošak u dijagnostici karcinoma prostate, kod bolesnika sa inicijalno negativnom biopsijom prostate isti omogućava velikom broju bolesnika izbjegavanje biopsije te posljedično smanjenje ukupnog troška.

Multiparametric magnetic resonance is assuming an increasingly important role in the diagnosis, initial assessment and monitoring of patients with prostate cancer. This paper offers a more complex insight into the application of magnetic resonance imaging with prostate cancer, with a current literature overview. The focus is on the problem of initial prostate cancer evaluation which strongly affects further decision-making and therapeutic interventions. Clinical suggestions based on the current guidelines are also offered.

Prikaz MSCT vođenih biopsija bubrega u jednom centru

Purpose Methods and Materials Results Conclusion References Personal Information, Purpose: Seronegative spondyloarthropathies are a group of inflammatory rheumatic diseases of unknown etiology characterized by inflammation of the sacroiliac joints. Sacroiliitis is the inflammation of one or both sacroiliac joints and is the key symptom of...

Prikazan je slučaj pacijentice koja se inicijalno prezentirala sa simptomima pretjerano aktivnog mokraćnog mjehura, kojoj je u daljnoj obradi otkrivena dilatacija intrahepatalnog segmenta vene porte. Perzistirajuća valvula vene porte je poznati no iznimno rijetki uzrok dilatacije vene porte

Paper presents goal, scope and organization of the small student project aiming in development of software tool for improvement the communication within project team. The name of the project as well as the name of the software solution is PM Agent, describing underlying technology and used approach. The goal of the agent is to inform project team member about changes in the project activities, documentation modifications and new assigned activities. Paper focuses on the project front-end activities concerning business process modeling, defining PM Agent vision and requirements specification.

U ovom radu su obuhvaćene dvije cjeline: Istraživanje o radu studenata unutar projektnog tima i njihova prilagodba uvjetima rada na projektu te razvoj pokretnog programskog agenta koji bi služio kao pomoć pri komunikaciji unutar projektnog tima. Diplomski rad ima za cilj dokumentirati korake potrebne za uspješno upravljanje malim razvojnim projektom te analiza istih na stvarnom studentskom projektu. Želja je sakupiti i dokumentirati iskustva studenata u susretu s radom po određenoj metodologiji za upravljanje projektima i u strogoj projektnoj okolini. Korištena je metodologija TenStep i programski alat za upravljanje projektima Primavera.