U radu se istražuje uporabna norma hrvatskoga jezika u časopisu Nova revija – Vjeri i nauci koji je neprekidno izlazio tijekom dvaju za opstojnost hrvatskoga jezika burnih desetljeća, od 1922. do 1941. godine. Cilj istraživanja bio je steći uvid u jezičnu sliku časopisa kako bi se utvrdilo u kojoj se mjeri u Novoj reviji njeguju jezično-pravopisne značajke hrvatskoga jezika koji je u tom razdoblju bio izložen jakom utjecaju srpskoga jezika. Provedenom analizom obuhvaćeni su slovopis, pravopis, gramatika i leksik s posebnim obzirom na one jezično-pravopisne značajke koje su svojstvene hrvatskomu jeziku i koje su pokazatelji njegove posebnosti. Analiza je potvrdila početnu pretpostavku da se u Novoj reviji njeguju jezično-pravopisne značajke hrvatskoga jezika, ali je uputila i na odstupanja od hrvatske jezično-pravopisne tradicije koja su nastala pod utjecajem srpskoga jezika. Kao i u drugim onodobnim tiskovinama, taj se utjecaj ponajprije očituje na leksičkoj razini, no nije mimoišao ni pravopisnu, gramatičku ni tvorbenu razinu. Ipak, uza sva kolebanja, u promotrenim jezično-pravopisnim obilježjima Nova revija izrazitije njeguje hrvatske posebnosti, što ju svrstava u red onoga dijela novinstva koji je jezično-pravopisnim izborima u navedenome razdoblju potvrđivao hrvatsku orijentaciju., The Paper deals with the accepted norm of the Croatian Language in the Nova revija – Vjeri i nauci had been continually published during the two for the Croatian language stormy and crucial decades for its survival, from 1922 to 1941. The aim of the research was to get a better insight into the linguistic characteristics in the New Review as for its linguistic and ortographic traits of the Croatian Language, which within that period had been highly exposed to the overwhelming influence of the Serbian. By an analysis carried out there were included: spelling, orthography, grammer, and lexis, with special reference to those linguistic-orthographic features typical of the Croatian, and typical of its particularity. The analysis has affirmed the initial assumption that the New Review stuck to the linguistic-orthographic features of the Croatian, but also pointed out rightly to discrepancies between the Croatian linguistic-orthographic tradition, all influenced by the Serbian language. The same as in other printed matters at the time, that influence was firstly felt at the lexical level, but coming soon to touch the orthographic, grammer, and word formation levels. However, despite all vacillation, Nova revija more distinctly cherished the Croatian peculiarity, thing that aligned it with those who had voted it in the period mentioned above as the confirmed pro-Croatian orientation.