Search

Višestoljetni sukobi Mletačke Republike i Osmanskog Carstva značajno su utjecali i na prostor Dalmacije kao sastavnog dijela prekomorskih posjeda Serenissime. Stoga ne čudi što je uključenost stanovništva s istočne obale Jadrana u vojne strukture Mletačke Republike bila značajna do samog njezinog pada. Temeljeći istraživanje na dosadašnjim dugogodišnjim proučavanjima udjela Hrvata u mletačkim postrojbama u ranom novom vijeku, ovo će se izlaganje fokusirati na vojnike podrijetlom iz Vodica i s otoka Prvića koji su služili u mletačkim kopnenim postrojbama u desetljećima neposredno pred pad Republike sv. Marka prilikom posljednje veće mobilizacije potaknute novonastalom situacijom u Europi. Detaljnom analizom gradiva pohranjenog u Archivio di Stato di Venezia (fond Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli) prezentirat će se imena, brojnost, vojni status, mjesto službe te još neke karakteristike vojnika sa spomenutog prostora čime će se nastojati rasvijetliti jedna zanemarena komponenta povijesti ovog prostora.

Umjetnici današnjice uvelike se razlikuju od „klasičnih“ umjetnika o kojima svi pričaju, što je normalan proces razvoja društva i kulture. Današnji (mladi) umjetnici primorani su koristiti razne društvene mreže kako bi proširili svoj glas, bez centralnog tijela koje bi objedinilo umjetnike cijeloga svijeta. Cilj ovoga rada je ukazati na tu problematiku, te razraditi rješenje koje je pogodno za umjetnike, neovisno o njihovoj starosti, informatičkoj pismenosti, ili lokaciji. Artists of today are very different from „classic“ artists of whom everyone talks about, which is a normal process of cultural and social development. (Young) people of today are forced to use social networks to spread their voice, without any central entity which would unite them across the globe. The goal of this paper is to point out this issue, as well to create a solution that works for all artists, no matter their age, computer literacy, or location.

Prije više godina priređivači ove knjige započeli su, djelujući u sklopu tada aktualnih znanstvenih projekata koje je financiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske rad na objavljivanju izvornog arhivskog gradiva koje se odnosi na povijest istočnoga Jadrana u ranom novom vijeku. Rezultat toga rada bilo je objavljivanje spisa zadarskoga javnog bilježnika Antonija Calogere za razdoblje od 1768. do 1772. godine. Spisi rečenog bilježnika objavljeni su kao dio serije Gradivo za povijest istočnoga Jadrana u ranom novom vijeku, a u sklopu edicije Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium (sv. 57 i 58). Rad je nastavljen objavljivanjem spisa 17. st., pa se ovdje objavljuje prva knjiga spisa zadarskoga bilježnika Franje Sorinija, koja obuhvaća period od 1656. do 1659. godine. Metodologija priređivanja arhivskoga gradiva uglavnom je, u odnosu na priređivanje spisa Antonija Calogere, ostala nepromijenjena i objašnjena je u uvodnoj studiji. Knjiga se objavljuje u sklopu projekta Problematske teme za društvenu i vojnu povijest istočnoga Jadrana u ranom novom vijeku (Hrvatski institut za povijest) na kojem sudjeluju priređivači ovih dokumenata Lovorka Čoralić i Filip Novosel.

Throughout the eighteenth century, the Habsburg Monarchy and Russian Empire became more and more intertwined on various levels. However, many other political entities were also inevitably involved in the affairs of these two growing powers. Among others, when speaking of the influence on the Mediterranean space, the Republic of Venice played a noticeable role, especially in creating modern Russian navy by transferring its respectable knowledge and experience of naval warfare to Russian institutions and individuals alike. One of the crucial contributors to the early eighteenth century Russian naval power can be considered Matija Zmajević. Former Venetian subject from Perast, a small town on the Eastern Adriatic Venetian possessions, Zmajević served in Russia during the time of Peter the Great and his successors, reaching the rank of the admiral and creating the basis for the Russian fleet on the Black Sea. This paper brings a contribution by directing further research of this interesting and in some aspects controversial individual through the presentation of the archival material, namely the collection of the Karaman family (sign. HR- DAZD-495, Obitelj Karaman) kept in the State Archives in Zadar. Some members of the aforementioned family were firmly connected with Matija and left valuable information on his activity in Russia. Finally, Matija Zmajević will serve as a paradigm for the better understanding of the relations between the Serenissima and Russia on a broader plan, yet indicating also complex Venetian affairs with the Habsburgs.

Dokumentarna serija U boj, u boj! u 3. epizodi predstavlja bitku za Vranu 1647. godine. Niz stručnih sugovornika daje širi kontekst ovog važnog ratnog uspjeha mletačke vojske u kontekstu mletačko-osmanskih ratova, posebice na prostoru Dalmacije te govori o brojnim aspektima onovremenog načina ratovanja, ali i svakodnevice.

The paper proposes the case study focused on foreigners in the city of Zadar, the capital of the Venetian Province Dalmatia and Albania, during the War of Crete (1645–1669). Based on the notarial acts of the period, the analysis will elucidate some questions regarding newcomers on the Eastern Adriatic coast, and emphasize the impact of this specific group on local urban society. The outcome will serve to better understanding the Adriatic urban space within the wider Mediterranean world.

Similmente al Mediterraneo di epoca moderna, lo spazio urbano dell’Adriatico orientale era un punto d'incontro per gli stranieri di tutta Europa. Zara, capitale della Dalmazia, provincia veneziana, ha vissuto intensamente questo fenomeno. Si nota, ad esempio, come la lingua, fosse simbolo della ricchezza della città, ma anche una potenziale barriera tra le persone. Questo articolo, dunque, vuole mostrare in che modo i funzionari pubblici fossero di vitale importanza nella comunicazione di tale ambiente multilingue e multiculturale, presentando il lavoro di un notaio zaratino del XVII secolo.

Prikaz godišta časopisa.

Središnja tema istraživanja usmjerena je na udio vojnika iz grada Trogira u mletačkim prekomorskim kopnenim postrojbama tijekom 18. stoljeća. Istraživanje se zasniva na račlambi izvornoga gradiva pohranjenog u Archivio di Stato di Venezia, a ponajprije je riječ o spisima državne magistrature za novačenje pod nazivom Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli. Riječ je o pješačkim (Fanti oltramarini) i konjaničkim postrojbama (Cavalleria Croata, Croati a cavallo) koje su poglavito bile novačene duž mletačkih stečevina na istočnom Jadranu. U radu će se, tragom podataka koje izvor izravno donosi, raščlaniti vremenski okvir njihova djelovanja, mjesta popisivanja (stacioniranja satnije, odnosno pukovnije), fizičke značajke vojnika (dob, stas, boja kose), kao na zapovjedni kadar jedinica u kojima su djelovali vojnici iz Trogira. U prilogu rada donijet će se abacedni popis svih do sada istraženih vojnika iz Trogira koji su zabilježeni u navedenim popisima.

Iako se bilježnički spisi kao vrlo pogodan arhivski materijal naveliko koriste u povijesnim istraživanjima, sami su njihovi tvorci u tom smislu uvelike zanemareni. Ovaj rad fokusira se upravo na rad javnih bilježnika kao zasebne profesionalne skupine u gradu Zadru. Kroz analizu specifičnosti njihove službe i analizu samog procesa nastanka te značenja bilježničkih spisa, članak rekonstruira određene aspekte ranonovovjekovnog urbanog društva, ali i pridonosi boljem razumijevanju ove vrijedne vrste arhivskog gradiva.

U ovom radu obrađena je izvorna arhivska građa iz Državnog arhiva u Zadru, fonda Bilježnici Zadra. Riječ je o 15 sačuvanih oporuka iz zbirke javnog bilježnika Šimuna Lovatella (1656.–1671.) koje se, uz uvodnu studiju, donose prepisane u integralnom obliku. Unatoč svojoj malobrojnosti, ovaj materijal otkriva raznovrsne aspekte života Zadra 17. stoljeća te predstavlja ogledni primjer rada zadarskih bilježnika čime se upućuje pažnja drugim istraživačima na ovaj vrijedni fond.

Središnja tema rada usmjerena je na udio Drnišana u mletačkim prekomorskim vojnim postrojbama tijekom 18. stoljeća (Fanti oltramarini – pješaci i Croati a cavallo/Cavalleria Croati – konjanici). Rad je zasnovan na raščlambi gradiva pohranjenoga u arhivu Archivio di Stato di Venezia. Raščlamba dokumenata pokazuje da su u brojčanom smislu Drnišani činili jednu od zavičajnim podrijetlom vrlo brojnih skupina u mletačkom pješaštvu i konjici. Kontinuirano su prisutni tijekom cijeloga 18. stoljeća, a ponajprije se bilježe u hrvatskom konjaništvu. Podrobno su istraženi vremenski okvir njihova djelovanja odnosno spominjanja u izvorima, dobna struktura, fizičke karakteristike, udio članova pojedinih obitelji u vojnoj službi, kao i dužina trajanja vojne službe. Raščlamba pokazuje kako su vojnim postrojbama u kojima su djelovali Drnišani zapovijedali istaknuti časnici zavičajem iz Dalmacije i Boke, a razvidno je i da su postrojbe bile izrazito mobilne i raspoređivane diljem mletačkih kopnenih i prekomorskih stečevina. U prilogu rada donosi se cjelovit pregled svih do sada istraženih drniških vojnika u pješačkim i konjaničkim snagama Mletačke Republike u 18. stoljeću., During the early modern period, and particularly in the period of Veneto-Ottoman wars in the seventeenth and the eighteenth century, the backbone of the Venetian overseas army forces made units called Fanti oltramarini and Croati a cavallo, recruited primarily from the Venetian acquisitions from Istria to Albania and Greece. In this article, the central research topic is related to the proportion of the denizens of Drniš in the army units mentioned above during the eighteenth century. The article is based on the analysis of the sources kept in the Archivio di Stato di Venezia (archival series: Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli), which keeps full lists of military complement of such units according to their regiments and companies for the period under research. The analysis of the documents shows that the denizens of Drniš made a particular group of soldiers among the numerous groups defined by their homeland origin within the units of Venetian infantry and cavalry. They were continuosly present during the whole eighteenth century, particularly noted in the ranks of elite Croatian cavalry. Chronological frame of their activity and mentioning in the sources, age structure, physical characteristics, family belonging and role of particular families in military service, as well as duration of military service, have been discussed in details. The analysis shows that the denizens of Drniš served in units commanded by prominent military commanders who were by their origin mostly from Dalmatia and Boka Kotorska, and it is evident that such units (companies and their regiments as a whole) were extremely mobile and deployed all over Venetian terrestrial and overseas acquisitions. At the end of the article it is concluded that the problematics of the proportion of the Croats in Venetian military units, in this particular case of those soldiers who were by their origin from Drniš, because of rich sources, still leaves a lot of space for future research and scholarly analysis. As an appendix to the article is given full list of all hitherto identified soldiers from Drniš in infantry and cavalry units of Venetian Republic in the eighteenth century.

During almost 400 years of Venetian governance over the Eastern Adriatic coast, the city of Zadar was a capital of the Province of Dalmatia and Albania. Consequently, together with the local population, its urban area was a meeting point for foreigners of various professions and social statuses from all over Europe, some of them just passing through the city and some never to leave it again. Together with other indicators of diversity on the streets of Zadar, language was surely one of the most noticeable presenting both the city’s richness and a potential barrier in communication. In circulation of information, the role of public notaries as Venetian officials was of vital importance. Therefore, the aim of this paper is to show how they operated in multilingual and multicultural environment and, mostly being foreigners themselves, what was the level of their acculturation in still predominantly Slavic surroundings in one Dalmatian city.

Prikaz godišta časopisa.

Prikaz časopisa.

Kroz intenzivna kretanja u suvremenoj historiografiji tijekom prošlog stoljeća, kao zasebna i legitimna historiografska podddisciplina profilirala se i urbana povijest. Ona je tijekom svojeg, sada već relativno dugog, postojanja dala brojne rezultate na planu boljeg razumijevanja urbanog prostora u prošlosti, od geografski i kronološki sveobuhvatnih pregleda procesa urbanizacije, preko isto tako tematski ograničenijih studija, do fokusiranja na pojedine probleme iz različitih perspektiva političke, vojne, kulturne te društvene povijesti kao i povijesti arhitekture, ali i ostalih područja društvenih i humanističkih znanosti. Uzimajući u obzir ovako širok spektar interesa, urbana povijest u svojim istraživanjima nije zaobišla niti grad u razdoblju ranog novog vijeka te pojedine geografske prostore, uključujući, naravno, i one europske. Kao jedna od najdugovječnijih i najvitalnijih urbanih regija Europe, svakako se ističe Sredozemlje, a jadranski bazen, kao dio većeg sredozemnog, nesumnjivo je odražavao sve karakteristike Sredozemlja u cjelini, uključujući i one urbane. Uostalom, Venecija, kao jedan od najvećih gradova u ranonovovjekovnoj Europi nalazi se na samom sjeveru Jadranskog mora, stoga njegova istočna obala, kroz jednu gustu mrežu urbanih naselja od mletačke Lagune do Otrantskog tjesnaca, u tom smislu nikako ne predstavlja iznimku. Tijekom ranog novog vijeka, najvećim i najvažnijim gradovima istočnojadranske obale upravljala je Mletačka Republika i upravo činjenica da su pripadali ovoj jakoj pomorskoj sili, nesumnjivo potvrđuje njihov status sastavnog dijela šireg prostora Sredozemlja. Potaknuta brojnim dostignućima strane historiografije i nedovoljnom istraženošću dalmatinskih gradova u ranom novom vijeku, ova disertacija fokusirana je na određena pitanja urbane povijesti istočnog Jadrana na primjeru jednog njegovog grada – Zadra. Tijekom gotovo 400 godina mletačke uprave u Dalmaciji, grad Zadar bio je administrativni, gospodarski, trgovački, prometni, crkveni, vojni i kulturni centar mletačke Provincije Dalmacije i Albanije. Kao takav, zajedno sa svojim stanovnicima i okolnim lokalnim stanovništvom, Zadar je predstavljao urbani prostor u kojem su boravili, ili njime barem prolazili, ljudi svih društvenih i profesionalnih profila iz čitave Europe. Visoki i niži dužnosnici vojske i Crkve, bogati i manje bogati trgovci, razni obrtnici, pomorci, kao i sumnjivi lutalice, svi su se oni u jednom trenutku našli unutar gradskih zidina, neki od njih s namjerom da ostanu, drugi samo privremeno. Kako bi se bolje razumjela ova prilično dinamična slika urbanog prostora grada na istočnoj obali Jadrana, glavni fokus ovog istraživanja usmjeren je na detaljnu analizu urbanog društva u Zadru i svakodnevnog života njegovih stanovnika tijekom jednog od brojnih sukoba vođenih između Mletačke Republike i Osmanskog Carstva, Kandijskog rata (1645.– 1669.). Unatoč tome što urbani prostor Zadra nije bio izravno ugrožen vojnim zbivanjima spomenutog rata, grad je bez sumnje osjećao njegovu prisutnost, stoga nije potrebno posebno naglasiti kako je u određenoj mjeri rat utjecao na život stanovništva unutar gradskih zidina. Prema tome, uz analizu društvene strukture i svakodnevnih gradskih aktivnosti, prilikom ovog istraživanja u obzir su uzete i razne devijacije urbanog prostora uzrokovane ratnim zbivanjima. Samo istraživanje temeljeno je prvenstveno na arhivskoj građi koju su u spomenutom vremenu stvorili javni bilježnici, pohranjenoj u Državnom arhivu u Zadru. Već na prvi pogled ovaj materijal otkriva svoje bogatstvo. Naime, među bilježničkim spisima ne izostaju podaci o niti jednoj društvenoj ili profesionalnoj skupini koja je je postojala u jednom istočnojadranskom gradu, što ih čini izuzetnim izvorom za proučavanje ovdje predstavljene teme. Oslanjajući arhivska istraživanja na metodološke i teorijske postavke proizašle iz suvremenih znanstvenih kretanja urbane povijesti kao historiografske poddiscipline, urbano društvo Zadra postavljeno je tako u jedan širi kontekst jadranskog bazena, a time i čitavog Sredozemlja. Stoga, bazirajući se na bogatoj arhivskoj građi i dostignućima suvremene historiografije, osnovni cilj ove disertacije jest detaljno analizirati i rekonstruirati urbani prostor Zadra kao jednog od najvažnijih i najprosperitetnijih gradova na prostoru istočnojadranske obale u nastojanjima da se ovom, po svojim karakteristikama, prvenstveno mikro-historijskom studijom pridonese boljem razumijevanju povijesnih procesa koji su oblikovali sliku čitavog urbanog svijeta Sredozemlja u razdoblju ranog novog vijeka.

Kazalo imena mjesta iz monografije: Gradivo za povijest istočnoga Jadrana u ranom novom vijeku, svezak II. Spisi zadarskoga bilježnika Antonija Calogere (1770.-1772.)

Prije nekoliko godina priređivači ove knjige započeli su, djelujući u sklopu tada aktualnih znanstvenih projekata koje je financiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske (nazivi projekata: Hrvatski istočnojadranski prostor i Mletačka Republika u ranom novom vijeku – Hrvatski institut za povijest ; Latinički izvori, studije i pomagala za društvenu i gospodarsku povijest – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) rad na objavljivanju izvornog arhivskog gradiva koje se odnosi na povijest istočnoga Jadrana u ranom novom vijeku. Rezultat toga rada objavljivanje je spisa zadarskoga javnog bilježnika Antonija Calogere za razdoblje od 1768. do 1770. godine. Spisi rečenog bilježnika objavljeni su kao dio serije Gradivo za povijest istočnoga Jadrana u ranom novom vijeku, a u sklopu edicije Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium. Riječ je o bilježničkim spisima koji se ponajprije odnose na grad Zadar (kao i na njegovu kopnenu i otočnu okolicu), točnije o bilježničkim ugovorima (instrumentima) nastalim radom Antonija Calogere (Callogerà, Calojerà), zadarskoga javnoga bilježnika koji je svoju službu obavljao relativno kratko – od 1768. do 1772. godine. U uvodnim napomenama uz to izdanje naveli smo razloge otpočinjanja rada na objavljivanju izvornoga arhivskog gradiva iz razdoblja ranoga novog vijeka te naglasili važnost koju za rečeni rad imaju središnje državne pismohrane u Mlecima (Archivio di Stato di Venezia) i Zadru (Državni arhiv u Zadru). Ova je knjiga nastavak prethodno otpočetog rada na objavljivanju spisa zadarskih bilježnika i sastavni je dio projekata Hrvatske zaklade za znanost pod nazivima Izvori, pomagala i studije za hrvatsku povijest od srednjeg vijeka do kraja dugog 19. stoljeća (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, šifra: 6547) i Vojnički život i slike ratnika u hrvatskom pograničju od 16. stoljeća do 1918. (Hrvatski institut za povijest, šifra: 3675). Slijedom prethodnih istraživanja, ovdje se objavljuje drugi dio dokumenata koje je načinio spomenuti bilježnik Antonio Calogerà od 1770. do 1772. godine.

Prikaz zbornika radova

Kazalo stvari iz monografije: Gradivo za povijest istočnoga Jadrana u ranom novom vijeku, svezak II. Spisi zadarskoga bilježnika Antonija Calogere (1770.-1772.)

Autor se u ovome radu na temelju spisa biljaženika grada Zadra bavi proučavanjem jedne specifične profesionalne skupine. Radi se o vojnicima koji su bili sveprisutni u samom gradu, prvenstveno zbog njegove važnosti za istočnojadranski posjed Mletačke Republike, ali i same konstantne ugroženosti čitave pokrajine ratnim zbivanjima u razdoblju Kandijskog rata. Navedena građa donosi brojne informacije o materijalnoj i društvenoj situiranosti vojnika, njihovoj interakciji s civilnim stanovništvom te svakodnevnom životu nevezanim nužno za vojne djelatnosti, a njezinom se analizom nastojao dobiti bolji uvid u način na koji je ranonovovojekovni vojnik provodio svoje vrijeme izvan bojišta, unutar zajednice prvenstveno civilnog karaktera.

Istraživanje izvornoga gradiva iz Državnoga arhiva u Mlecima (Archivio di Stato di Venezia), pismohrane koja sadrži vrlo uporabljive fondove vezane za povijest istočnoga Jadrana u dugome nizu stoljeća (od 15. do 18. stoljeća), neizostavno je u sklopu razmatranja pojedinih razvojih sastavnica Sinja i Cetinske krajine u doba nakon prestanka osmanske vlasti. Tijekom proteklih godina u Archivio di Stato di Venezia provedena su istraživanja koja su iznjedrila više cjelovitih serija ili pojedinačnih dokumenata koje se odnose na povijest sinjskoga kraja u 18. stoljeću. U ovome radu obrađeni su spisi državnih magistratura Capi del Consiglio dei Dieci i Capi i Camerlengo del Consiglio dei Dieci (pisma sinjskih providura upućena Vijeću desetorice), koji svojim sadržajem otkrivaju niz pojedinosti iz društvenoga, upravnog i gospodarskog života sinjskoga kraja u 18. stoljeću. Nadalje, zahvaljujući dobroj očuvanosti gradiva magistrature Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli, zadužene za reguliranje vojne službe ljudstva koje je ponajprije bilo unovačeno na istočnoj obali Jadrana, saznajemo za konkretne primjere uključenosti Sinjana i Cetinjana u mletačke prekomorske kopnene postrojbe. Naposljetku, posebno pomno obrađeni su spisi iz fonda Senato (Dispacci), a riječ je o žurnim obavijestima koje su generalni providuri Dalmacije i Albanije upućivali mletačkome senatu. Od posebne su važnosti spisi od konca srpnja do konca kolovoza 1715. u sklopu kojih su sadržani brojni novi i do sada nepoznati podaci o okolnostima i samome tijeku obrane Sinja u kolovozu 1715. godine. Ukazivanjem na spomenuto gradivo pojašnjava se i upotpunjava jedan od ključnih događaja u obrani strateški jednog od najvažnijih dalmatinskih gradova početkom 18. stoljeća.

Kazalo osobnih imena iz monografije: Gradivo za povijest istočnoga Jadrana u ranom novom vijeku, svezak II. Spisi zadarskoga bilježnika Antonija Calogere (1770.-1772.)

Prikaz časopisa Povijesni prilozi

U radu se razmatra važnost Vrane u kontekstu mletačko-osmanskog ratovanja (Kandijski rat, 1645.-1669.) te se donose osnovni podaci o fortifikacijskim obilježjima utvrde.

Prikaz knjige.

Središnja tema istraživanja oblici su povezanosti iseljenih Hrvata sa samostanom i crkvom Reda servita (Madonna dei Servi) u Mlecima u širokom vremenskom rasponu od 15. do 19. stoljeća. Rad je zasnovan na istraživanju i raščlambi izvornoga gradiva iz Državnog arhiva u Mlecima (oporučni spisi hrvatskih useljenika), kao i na uvidu u postojeća saznanja historiografije. Istražuje se na koji su način useljeni Hrvati održavali vezu s tim uglednim mletačkim crkvenim redom (oporučni legati: mjesta pokopa, habit, služenje misa, darovnice i drugo), pri čemu se rečena problematika nastoji uklopiti u opći kontekst hrvatskih prekojadranskih iseljavanja u kasnom srednjem i ranom novom vijeku. U drugome dijelu rada predmet istraživanja je rapski biskup i splitski nadbiskup Pacifik Bizza (r. 1696. – u. 1756.) koji je koncem tridesetih godina 18. stoljeća u Mlecima djelovao kao kapelan i rektor zavoda za obraćenike, a 1742. godine posvetio podizanje oltara u crkvi Reda servita. Naposljetku, u završnome dijelu rada istraživanje je usmjereno na Mlečanku bokeljskoga podrijetla – službenicu Božju Anu Mariju Marović (1815. – 1887.) koja je upravo na mjestu tada već nekdašnjega sjedišta servita utemeljila Istituto Canal ai Servi (Istituto Canal – Marovich), namijenjen preodgoju žena i djevojaka.

Kazalo osobnih imena iz knjige Ljudi 18. stoljeća na hrvatskom prostoru. Od plemića i crkvenih dostojanstvenika do težaka i ribara

Prikaz zbornika radova.

Fond Bilježnici Zadra u Državnom arhivu u Zadru nalazi se pod signaturom HR-DAZD-31, a dio koji se odnosi na razdoblje mletačke uprave u Dalmaciji potpuno je očuvan. Iznimno raznolika, ali još uvijek nedovoljno iskorištena, ova građa svakako pruža višestruke mogućnosti za istraživanje najrazličitijih tema. Sadržavajući razne kupoprodajne ugovore nekretnina u gradu i okolici, miraze, darovnice, zakupe, najrazličitija novčana poslovanja, punomoći, oporuke, inventare i slično, između ostaloga, vrlo je korisna za društvenu povijest i povijest svakodnevnice, posebice urbanih prostora. U prilog ovoj tvrdnji vrlo je bitno naglasiti kako su u bilježničkim spisima o kojima je ovdje riječ zastupljene sve društvene skupine, od najviših crkvenih i svjetovnih slojeva, do članova onih najnižih poput slugu i težaka, međusobno isprepletenih u najrazličitijim poslovima. Uz istraživanje problematike urbanih društvenih struktura i društvene interakcije kako horizontalne, tako i one vertikalne, navedena građa vrlo mnogo govori i o demografskoj problematici kao što su migracije ili podrijetlo stanovništva, ali i o svakodnevnoj kulturi življenja, od kulture stanovanja i materijalne situiranosti pojedinih slojeva općenito, do provođenja vremena u svakodnevnim djelatnostima. Naime, u spomenutoj su građi zastupljena doslovce najrazličitija zanimanja, od crkvenih, upravnih i vojnih dužnosti, do pomorskih, trgovačkih, obrtničkih i agrarnih djelatnosti. S obzirom na dugo trajanje mletačke uprave u Dalmaciji (1409. – 1797.), kao i na veliki geografski prostor s nekoliko većih i više manjih urbanih centara, izlaganje će se kronološki ograničiti na sredinu 17. stoljeća, konkretnije razdoblje Kandijskog rata (1645. – 1669.) i prostorno na glavni grad mletačke Dalmacije, Zadar. U spomenutom razdoblju obilježenom ratnim sukobima na ovom prostoru, svojom šarolikom društvenom slikom i dinamičnim životima pojedinaca, od stalnih stanovnika do prolaznika poput vojnika, trgovaca i u pokojem slučaju zarobljenika, može se reći da Zadar predstavlja paradigmu za istraživanje tematike urbane povijesti istočnojadranskog prostora te je stoga i odabran kao zaseban „case study“ razmatran u širem sredozemnom i europskom kontekstu ranonovovjekovnog urbanog svijeta. U navedenom razdoblju u Zadru je djelovalo devet bilježnika koji su za sobom ostavili građu od nekoliko tisuća dokumenata.

Prikaz znanstvenog časopisa.

Pri proučavanju problema stjecanja znanja u hrvatskim zemljama, pitanja vezana uz sveučilišno školovanje ili karijeru zauzimaju zasebnu temu istraživanja. Naime, zbog nepostojanja domaćih sveučilišta, dalmatinski su se učenjaci bili prisiljeni obrazovati najčešće na nekom od talijanskih sveučilišnih centara. Ovo bi se izlaganje, kroz primjer isusovca Marka Antuna de Dominisa, željelo fokusirati upravo na veze između dviju jadranskih obala kako bi se bolje shvatila razina utjecaja talijanskih sveučilišta na dalmatinske učenjake 16. i 17. stoljeća. Rođen u plemićkoj obitelji na Rabu, Dominis se školovao, a potom i predavao u Italiji. Postavši u tom periodu i isusovac, na njegovu su karijeru svakako utjecale promjene u sustavu školovanja koje je taj crkveni red temeljito provodio. Stoga je Dominisov slučaj, kao svojevrstan “case-study”, svakako vrijedan pažnje te će analiza njegove sveučilišne karijere pomoći pri boljem razumijevanju znanstvenih i uopće intelektualnih odnosa istočne i zapadne obale Jadrana.

Prikaz znanstvenog časopisa.

Središnja tema rada upravljena je na proučavanje prisutnosti i djelovanja vojnih kapelana zavičajem s istočnojadranske obale u mletačkim pješačkim (Fanti oltramarini) i konjaničkim (Cavalleria Croati) postrojbama u 18. stoljeću. Rad je zasnovan na raščlambi dokumenata (popisa pojedinih satnija) iz fonda Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli, pohranjenoga u Archivio di Stato di Venezia. U radu se razmatra njihov brojčani udio, vremenska učestalost spominjanja unutar 18. stoljeća, način bilježenja u vrelima i omjer uključenosti u pješačke i konjaničke postrojbe. Ukazuje se i na zapovjednike satnija i pukovnija unutar kojih su kapelani djelovali, kao i na mjesta njihova stacioniranja, odnosno popisivanja. Posebna se pozornost pridaje djelovanju fra Filipa Grabovca, čije je tragično skončanje bilo u uskoj vezi s njegovim djelovanjem u hrvatskim konjaničkim postrojbama u prvoj polovici 18. stoljeća.

Prikaz znanstvenog časopisa.

Prikaz časopisa.

Prikaz časopisa Miscellanea Hadriatica et Mediterranea

Povijest istočnoga Jadrana u ranome novome vijeku, posebice u 17. i 18. stoljeću, rijetko je i zasigurno nedovoljno – s obzirom na mogućnosti koje pruža obilje gradiva – predmet istraživačke pažnje hrvatske historiografije. Razlog tome možemo, između ostaloga, potražiti i u činjenici da upravo za to razdoblje gotovo i ne posjedujemo objavljene zbirke izvornoga arhivskoga gradiva. Naime, dok je za razdoblje srednjega vijeka objavljeno više serija bilježničkih spisa (zadarskih, šibenskih, trogirskih, splitskih, dubrovačkih i kotorskih notara), kao i drugih zbirki arhivskih vrela, za takav zadatak za 17. i 18. stoljeće istraživači nisu pokazali dovoljan interes, što je obrnuto razmjerno količini raspoloživog gradiva. Upravo iz toga razloga, a s ciljem poticanja istraživačke pozornosti na istočnojadransku povijest u ranome novovjekovlju, osmislili smo rad na objavljivanju serije arhivskih dokumenata pod zbirnim naslovom Gradivo za povijest istočnoga Jadrana u ranom novom vijeku. Gradivo koje objavljujemo u ovoj, prvoj po redu knjizi iz serije pohranjeno je u Državnom arhivu u Zadru, zasigurno – uz Archivio di Stato di Venezia – središnjoj pismohrani za proučavanje povijesti pretežitoga dijela istočnog Jadrana od srednjega vijeka do modernoga doba. Riječ je o bilježničkim spisima iz 18. stoljeća koji se izravno odnose na grad Zadar (kao i na njegovu kopnenu i otočnu okolicu), točnije o dokumentima (bilježničkim ugovorima, odnosno instrumentima) nastalim radom Antonija Calogere (Callogerà, Calojerà), zadarskoga javnog bilježnika koji je službu obavljao relativno kratko, od 1768. do 1772. godine. Uvidom u 335 spisa u prvome i drugom protokolu razvidno je da ne postoji nijedan društveni sloj, nijedno zanimanje, zvanje ili služba, koji ovdje nisu zastupljeni. Odvjetci uglednih zadarskih plemićkih obitelji, zadarski obrtnički majstori najšarolikijih profesija, mornari i paruni brodova, trgovci, liječnici, doktori prava, državni službenici, vojnici i časnici, duhovne osobe, ali i težaci i kućna posluga – svi su oni pronašli svoje mjesto u nekome od spisa koje ovdje prezentiramo. Brojni su i potomci useljeničkih obitelji, ponajprije onih talijanskog i (rjeđe) grčkoga podrijetla. Svoje poslovanje u Zadru i sa Zadranima ostvarivali su i potomci plemićkih obitelji iz drugih dalmatinskih komuna , a svoju poslovnu nazočnost u Zadru nerijetko su bilježili i predstavnici »seoske vojničke elite« – lokalni suci, harambaše i serdari. U ugovorima se bilježe i razne državne ustanove (od najviših tijela državne uprave u Mlecima do lokalnih gradskih i seoskih vlasti), a učestalošću spominjanja zapažene su i brojne crkvene ustanove – (nad)biskupije, crkve, samostani, bratovštine i hospitali. Zavičajno podrijetlo sudionika Calogerinih instrumenata raznoliko je. Prednjače, naravno, stanovnici Zadra, ali su izrazito učestalo prisutni i žitelji zadarske kopnene i otočne okolice. U onodobnome dalmatinskome glavnom gradu prisutni su svojim djelovanjem i sklapanjem ugovora i stanovnici brojnih drugih dalmatinskih komuna (od Paga do Hvara), ali i Istrani i Bokelji. Poslovanje zadarskih građana zahvaćalo je i sjevernohrvatske krajeve pod austrijskom državnom vlašću, a osobito su učestali poslovni odnosi s talijanskim gradovima i mjestima – kako s onima u sastavu Serenissime, tako i s krajevima i gradovima izvan njezina okrilja. Svi navedeni podaci isječak su i sažetak iz bogata gradiva Calogerinih spisa koji – iako pokrivaju kratko vremensko razdoblje – pružaju zornu sliku o društvenom i gospodarskom svakodnevlju Zadra u drugoj polovici 18. stoljeća. Šarolikost zanimanja, prisutnost raznorodnih društvenih, etničkih i vjerskih skupina i pojedinaca te raznolikost međusobnog poslovanja i komunikacije izravna su potvrda kako je Zadar tada predstavljao vodeće mletačko upravno i političko uporište na dalmatinskoj obali. Protocollo primo i Protocollo secondo zadarskoga bilježnika Antonija Calogere pisani su u bilježnicama formata bliskog A4, a svaki je list označen zasebnom folijacijom. U ovome izdanju spisi se objavljuju u integralnom prijepisu, kronološkim slijedom, odnosno upravo onako kako su poredani u oba protokola. Dokument započinje nadnevkom i regestom na hrvatskome jeziku, a potom slijedi cjelovit prijepis svakog pojedinog spisa. Imena i prezimena osoba koja u originalu imaju talijansku (talijaniziranu) inačicu, a svojim su podrijetlom i pripadnošću očito hrvatska, u regestama smo kroatizirali (primjerice, Sime Russev u Šime Rušev). Pri tome smo se nastojali voditi i današnjim oblicima navedenih prezimena koja su – uz blaga odstupanja – uglavnom zadržala istovjetni oblik. Hrvatsku inačicu imena osoba primijenili smo prilikom pisanja regesta i u primjeru osoba koje nisu nužno podrijetlom iz Zadra, ali se navode kao njegovi stanovnici te je očito da ovdje obitavaju već duže vrijeme. Za osobe kojima je izrijekom navedeno da su iz drugih krajeva i gradova (ponajprije s Apeninskoga poluotoka), u regestama je ostavljena talijanska inačica njihovih imena i prezimena. U transkripciji se nastojalo poštivati izvornost rukopisa te su zadržane uglavnom sve pravopisne osobine svakog dokumenta. Neujednačenosti na koje nailazimo rezultat su neujednačenosti pravopisa samoga Calogere. Stoga neke riječi nalazimo upisane na više različitih načina označene su uskličnikom (!), a nesigurna značenja riječi upitnikom (?). U nekoliko primjera na marginama lista drugom je rukom (drugim rukopisom) dopisan dodatni tekst. Riječ je o službenoj zabilješci nekog od općinskih pisara, nastaloj nakon Calogerine smrti, kojom se razjašnjavaju naknadni događaji o kojima je u ugovoru bila riječ. Takve su dopune stavljene u bilješku (u kurzivu). Ako je bilo očito da je Calogerà neka, nama dobro poznata, prezimena pisao na drugačiji način, tada je to razjašnjeno u bilješci, a jednako smo tako upozorili i na različitost u pisanju prezimena istih osoba. U svim ostalim stilskim i jezičnim pojedinostima nastojali smo poštivati izvornost rukopisa koji je – osim za povjesničare – ujedno i dragocjeno vrelo za proučavatelje onovremene primjene talijanskog jezika i mletačkoga dijalekta na području istočnojadranske obale.

Rad se zasniva na istraživanju izvornoga gradiva iz Archivio di Stato di Venezia, a riječ je o zbirci Provveditori all'Armar. U središtu znanstvene obrade je Lošinjanin Petar Vicko Petrina (1750. – 1829.), zapovjednik ratnih brodova Cibele i Pallade u posljednjemu desetljeću opstojanja Mletačke Republike. U uvodnome dijelu rada iznose se osnovni podaci o razvoju lošinjskoga pomorstva i brodarstva kao i o obitelji Petrina i njezinim zaslužnicima. Glavni dio rada usmjeren je na raščlambu sastava brodske posade na navedenim brodovima u vrijeme kada je Petar Vicko Petrina bio njihov zapovjednik, a posebna pozornost pridaje se onim članovima posade koji su zavičajem potjecali s istočne obale Jadrana.

Osvrt na obranu doktorata Društvena i demografska struktura Kotora u 18. stoljeću obranjenog na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.

Prikaz zbornika radova