Murina (Muraena helena L.) mediteranska je vrsta ribe poznata iz antičkih vremena, zanimljiva sa biološkog, i komercijalnog stajališta. Zbog bentičkog i višegodišnjeg načina života, sedentarnog stila života, ograničene stope migracije zajedno s brzinom rasta i konzumiranjem širokog raspona vrsta na različitim trofičkim pozicijama, ova vrsta mogla bi biti zanimljiv potencijalni bioindikatorski organizam za proučavanje bentičkog zagađenja teškim metalima u Jadranu/Mediteranu. Ovim se radom nastoji pokazati kako se glavni rezidualni metali akumuliraju unutar različitih organa ove vrste. Murine su prikupljene u nezagađenom području Jadranskog mora, Elafiti-Dubrovnik u ljetnom i zimskom periodu. Cilj rada je pokazati bioakumulacijski potencijal različitih organa za metale Hg, As, Cd, Pb i odrediti koji organi bi bili najbolji za bioindikatorski potencijal nakupljanja metala iz morskog okoliša. U većini organa, osim srca, najveća je bioakumulacija tijekom ljetnog perioda. Iznimno u zimskom periodu, živa i arsen akumuliraju se najviše samo u mišićnom tkivu. Od svih istraživanih metala, promatramo li sve prikupljene uzorke riba bez obzira na sezonu, živa je najzastupljeniji akumulirani metal u svim organima osim srca i kože. Koža najviše nakuplja olovo. Arsen je drugi po zastupljenosti metal prisutan u većini organa osim jetre i škrga (u škrgama je olovo jednako zastupljeno po postotnom udjelu). Iako je olovo treće po zastupljenosti u svim organima (osim škrga), postotni udio koncentracije u odnosu na druge metale nije zanemariv i relativno je visok. Najveće dosegnute prosječne koncentracije za živu su oko 0,5 mg/kg u jetri i oko 0,25 mg/kg u kostima, za arsen oko 0,2 mg/kg u škrgama, za olovo oko 0,175 mg/kg u kostima a za kadmij 0,25 mg/kg u koži. Moray eel (Muraena helena L.) is a Mediterranean species of fish known from ancient times, interesting from a biological and commercial point of view, and due to its benthic and perennial lifestyle, sedentary lifestyle, limited migration rate along with growth rate and consumption of a wide range of species in different trophic positions, this species could be an interesting potential bioindicator for studying benthic heavy metal pollution in the Adriatic / Mediterranean. This paper shows how the major residual metals accumulate within different organs of this species. Moray eels were collected in the unpolluted area of the Adriatic Sea, Elafiti-Dubrovnik in summer and winter period. The aim of the work is to show the bioaccumulation potential of different organs for metals Hg, As, Cd, Pb and to determine which would be best for the bioindicative potential for the accumulation of metals from the marine environment. In most organs, except the heart, the highest bioaccumulation occurs during the summer. Exceptionally, in winter, mercury and arsenic accumulate most only in muscle tissue. Of all the metals studied, if we look at all collected samples regardless of season, mercury is the most represented accumulated metal in all organs except heart and skin. The skin mostly accumulates lead. Arsenic is the second most abundant metal present in most organs except liver and gills (in gills lead is equally abundant by percentage). Although lead is the third largest in all organs (except gills), the percentage concentration relative to other metals is not negligible and is relatively high. The highest average concentrations reached for mercury are about 0.5 mg/kg in the liver and about 0.25 mg/kg in the bones, for arsenic about 0.2 mg/kg in the gills, for lead about 0.175 mg/kg in the bones and for cadmium 0.25 mg/kg in the skin.