Search

Autor daje kratak pregled i osnovna obilježja hajdučije u zagorskoj Dalmaciji u 18. i 19. st. Mletačko-osmanlijski ratni sukobi u Dalmaciji završeni su 1718. godine. Tada je utvrđena nova, konačna granica među susjedima te započelo dugo razdoblje stabilnih odnosa, trgovine i suradnje. Međutim, odmetništvo se nastavilo intenzivno i dalje pa i onda kad je mletačku vlast u Dalmaciji zamijenila francuska, a zatim ovu austrijska. Na hajduštvo u ovoj pokrajini osvrću se opat Alberto Fortis u svom djelu »Put po Dalmaciji« (Viaggio in Dalmazia), u poglavlju »O običajima Morlaka«, a zatim, reagirajući na Fortisovo djelo, mladi prosvjetitelj Sinjanin Ivan Lovrić u svojim »Bilješkama o Putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa i Život Stanislava Sočivice« 1776. godine. Vladimir Ardalić krajem 19. i početkom 20. st. u svojim tekstovima o životu i običajima u Bukovici ne piše posebno o hajducima, već mjestimice upliće kratka zapažanja o hajducima i hajduštvu, sjećanja kakva su živjela u pučkoj usmenoj tradiciji toga vremena. U našem radu iznose se i komparativno analiziraju Fortisovi, Lovrićevi i Ardalićevi zapisi o hajducima, njihove misli o junaštvu hajdučkih odmetnika i o uzrocima hajduštva na ovim prostorima.

U radu je prikazano usmeno pjesništvo s porječja rijeke Krke koje se nalazi na stranicama knjiga glasovite edicije Hrvatske narodne pjesme Matice hrvatske. Edicija ima deset knjiga, priređivanih i tiskanih u vremenu od 1896. do 1942. godine. Pjesnički tekstovi su birani iz bogatog fonda rukopisanih zbirki koje je Matica prikupila sa svih hrvatskih područja. U tom vremenu nije bilo šireg i sustavnijeg sabiranja usmenog stvaralaštva na terenu Pokrčja. Ipak se relativno lijep broj usmenih pjesničkih umotvora našao u Matičnim knjigama zahvaljujući ponajviše Nikoli Tommaseu i Mihovilu Pavlinoviću, u čijim se vrijednim rukopisnim zbirkama, koje donose građu sa šireg područja Dalmacije, nalaze i zapisi sa šibenskog primorskog i zagorskog područja. Ti, pokrčki tekstovi nisu brojni, ali su najvećim dijelom uspjela pjesnička ostvarenja.

U radu je prikazan lokalitet Otres koji se nalazi u sjeverozapadnom dijelu šibenskog zaleđa. Otres je brdo, voda (izvor i potok), prijevoj i u novije doba arheološki nalaz. Opisano je njegovo značenje u širem prostoru i njegova uloga, kao strateški važne točke na granici Bukovice i Ravnih kotara i važnog puta iz Knina prema Zadru. Istaknuta je njegova uloga u povijesnim zbivanjima, posebno onima u 17. stoljeću, u vrijeme mletačko-turskih ratova, Kandijskog rata (1645-1669) i Morejskog rata (1684-1699), u kojima je masovno sudjelovalo i najviše stradavalo domaće stanovništvo. Ratovanje s Turcima je povijesni okvir i osnovna tema hrvatske usmene epske poezije, a dugotajna ratovanja na području Dalmacije i susjednog bosansko-ličkog prostora osnova je na kojoj je izrasla epopeja uskočko-hajdučkog ciklusa epskih pjesama. Prikazane su i kratko analizirane publicirane epske pjesme u kojima se spominje Otres, a prikaz ilustriran i oživljen primjerima epskih deseteraca ili proznih fragmenata. Teme i motivi vezani uz Otres većim dijelom odgovaraju njegovoj stvarnoj ili mogućoj ulozi u krvavim povijesnim zbivanjima. Snažan dojam ostavljaju deseteračke epske priče o neprijateljskim upadima, haranju i robljenju po Kotarima, o potjerama za napadačima i oslobođenju roblja.

U radu je autor na prikazao koji su elementi prirodne sredine odraženi u južnohrvatskim usmenim epskim pjesmama, na koji način su ih pjevači stvaraoci oblikovali i uplitali u poetsko tkivo svojih umotvora i kakve su umjetniËke rezultate postizali. Glavni prirodni oblici koji su inspirirali narodnog stvaraoca jesu kršne planine, guste šume, rijeke, ravna polja, zeleni lugovi (šumice), oštre planinske zime, te važnije biljne i životinjske vrste koje se susreću u hrvatsko-bosanskim dinarskim krajevima. Prikazi su pojedinih oblika prirodne sredine oživljeni citiranim izvornim epskim desetercima, a važniji stavovi i zaključci ilustrirani zanimljivim i umjetnički uspjelim poetskim ulomcima koji ostavljaju snažan dojam.

Twelve tones of different durations were presented to subjects several times each. Subjects gave their estimations of tone duration. Their judgments were analized by the informational analysis with the purpuse to determine how manny different time durations they can distinguish.

Cilj ovog ispitivanja bio je utvrditi kako ispitanici koji imaju različito iskustvo sa starijim osobama percipiraju starije osobe različitog zdravstvenog stanja. Tri su skupine ispitanika: medicinske sestre zaposlene u domovima umirovljenika (N=10), medicinske sestre koje rade s bolesnicima mlađe i srednje dobi (N=29) i učenici srednje škole (N=39), procjenjivale na nizu skala semantičkog diferencijala stariju osobu općenito, zdravu stariju osobu i bolesnu stariju osobu. Rezultati pokazuju da svi ispitanici povoljnije percipiraju stariju osobu ako joj se pridoda atribut "zdrava", a nepovoljnije ako je ta osoba slabog zdravstvenog stanja. Pri tome se starijoj osobi pripisuju značajke koje nisu izravno povezane sa zdravljem, što upućuje na postojanje stereotipa zdrave, odnosno bolesne starije osobe. Takvi stereotipi najmanje su izraženi kod osoblja koje radi u domovima umirovljenika. Ispitanici sva tri uzorka podjednako percipiraju stariju osobu općenito, ali se razlikuju u intenzitetu stava prema zdravoj i bolesnoj starijoj osobi. Medicinske sestre zaposlene u bolnici izrazito povoljnije procjenjuju zdravu stariju osobu u odnosu prema ostalim skupinama ispitanika, dok je za učenike karakteristično da najnegativnije vrednuju bolesnu stariju osobu. Te se razlike mogu pripisati specifičnom iskustvu različitih skupina ispitanika.

Ovaj rad je nastao s ciljem prikazivanja načina na koji se očuvala duhovna kultura Brača. U uvodu sam navela dva bitna momenta koja su predstavljala veliku prekretnicu u pogledu održavanja tradicijske kulture: prvi je pojava filoksere (bolesti vinove loze), a drugi je bio Drugi svjetski rat. Oba ova momenta su uvelike osiromašila stanovništvo i ostavilo goleme posljedice na etnografsku baštinu otoka. Taj dio bračke povijesti potvrđuje da su neki gubitci nepovratni. O Braču sam navela nekoliko rečenica kako bih približila ljepotu ovoga kraja. Rad sam nastavila s konkretnim primjerima usmene proze i poezije: pjesme, brojalice, molitve i priče koje su mi kazivači govorili što smatram doista bogatim dijelom ovoga rada. Međutim da bi se upoznala usmena književnost na Braču u svim aspektima, u njenom društvenom kontekstu, ondje bi trebalo dugo boraviti. Ovdje se radi o samo malom dijelu onoga što još uvijek živi među stanovnicima ovoga kraja. Zatim sam pisala o običajima vezanim uz rođenje djeteta, svadbenim običajima i običajima i vjerovanjima vezanim uz smrt. Tradicija koja se najbolje očuvala na Braču je ona povezana sa najvažnijim blagdanima: Božićom i Uskrsom. Običaje i kulturu kraja sam najprije prikazala u vrijeme značajnijih svetkovina jesenskog razdoblja, zatim u božićnom, pokladnom, uskrsnom te u vrijeme proljetnih svetkovina. Sve sam ove blagdane popratila sa mnogobrojnim izrekama koje su vezane uz njih ili karakterističnim pjesmama. Ovaj rad završila sam nabrajanjem poslovica i frazeologizama te različitim vjerovanjima koji čine veliki dio duhovne kulture Brača., Questo lavoro è nato con lo scopo di mostrare il modo in cui viene conservata la cultura spirituale dell' isola di Brač. Nell'introduzione mi sono basata ai motivi che presentano un momento critico in riguardo della cultura spirituale: il primo è apparizione di fillossera (malatia delle viti) e il secondo è la Seconda guerra mondiale. Tutti e due ragioni grandemente hanno impoverito gli abitanti è hanno lasciato grandi conseguenze alla eredita dell'isola. Quella parte della storia di Brač conferma che alcune perdite sono irrecuperabili. Di Brač ho citato alcune frasi di monstrare la belezza di questa regione Poi ho scritto esempi concreti della poesia e prosa della letteratura orale:i canti, le conte, le preghiere, le storie che la gente mi diceva il che considero la parte più ricca di questo lavoro. Però di conoscere la letteratura orale dell'isola di Brač in tutti i suoi aspetti, nel contesto sociale, li si dovrebbe vivere. Qui si tratta soltanto di una piccola parte di quello che ancora vive nel popolo di questa isola. Poi ho monstrato i costumi legati agli avvenimenti della vita: la nascita, il matrimonio e la morte. La tradizione che si è conservata di più sulla isola di Brač e quella legata ai più importanti giorni festivi: Natale e Pasqua .Ho mostrato la cultura e i costumi delle feste importanti dell'autunno, poi ho mostrato un ambiente festivo: di Natale, della Pasqua, e alla fine ho mostrato i costumi caratteristici per altre feste importanti della primavera, per le quali ho raccolto i materiali molto esaurienti. Tutte queste feste sono accompagnate da molti proverbi che sono legati a loro o canti caratteristici. Questo lavoro ho finito con un elenco di frasi, proverbi e credenze varie che costituiscono gran parte della cultura spirituale di Brač.

Uz dostupne opise Šimićeva oružja i oružja njegovih suboraca predočen je uopćeni pregled oružja u vremenu 19/20. st.

Na samom početku 17. stoljeća Habsburgovci su pokušali organizirati opsežnu sječu drva u senjskim šumama i prodati drvo Mletačkoj Republici. Službena politika nalagala je da se novac dobiven prodajom iskoristi za renoviranje utvrda i izvidnica na Vojnoj Krajini i općenito poboljšanja krajiške 'infrastrukture'. Ali, došavši u priliku da zaključe ugovor o sječi i prodaji drveta iz senjskih šuma, Habsburgovci su se zapleli u složenu mrežu vlasničkih i interesnih odnosa na Krajini. Sječa drveća u tim prostorima mogla bi biti jedan od glavnih razloga za gradualnu deforestaciju šuma oko Senja i u širem velebitskom području te širenje krša. Ipak, postavlja se pitanje tko je i kako ponajviše iskorištavao ove šume. Kako bi s habsburško-mletačkog aspekta odgovorila na ovo pitanje autorica je iskoristila bogatu dokumentaciju sačuvanu u 'Haus-, Hof- und Staats Archiv' u Beču, tj. zbirku dokumenata pod naslovom 'Comissiones, Instructiones, Relationen, samt der ganzen handlung der Murlaggischen bey Zeng gelegenen Wälder und derenselben von Stockerraumung halben. c. 1600.-1630.'

Plorantis Croatia saecula duo slabo je poznati lirsko-epski spjev Pavla Rittera Vitezovića koji je objavljen 1703. godine u Zagrebu. Spjev ima zanimljivu narativnu strukturu jer personificirana Hrvatska u 1. licu opisuje vlastitu povijest tijekom 16. i 17. stoljeća koja su obilježena osmanlijskim osvajanjima, a iz njega se, pored ostaloga, može iščitati i percepcija okoline tipičnog baroknog plemića. Tu se otkriva i autorovo empirijsko poznavanje toga područja. Vitezović, naime, potječe iz Senja smještenoga na samome rubu tromeđe, a usto je u više navrata, a osobito tijekom 1699. i 1700. godine kao predstavnik hrvatskih staleža u komisiji za razgraničenje nakon Karlovačkog mira obišao čitavo to područje. Na osnovu analize Vitezovićeva teksta nastojat će se istražiti njegova percepcija prirodne okoline, što u širem smislu obuhvaća prirodnu osnovu (planine, rijeke, more), biljni i životinjski svijet, tlo, kao i ljudska naselja (s posebnim naglaskom na diskurzivni tretman fortifikacija). Na taj način pokušat će se predočiti jedna mentalna topo- i geografija tromeđe s početka 18. stoljeća.

U članku su obrađeni antroponimi Tromeđe (Lika, sjeverna Dalmacija, Bosanska krajina) i to samo oni kojima su motivi nastanka uvjetovani prirodnom sredinom, tj. biljnim i životinjskim svijetom. U prvom su planu prezimena, njih blizu dvjesta i pedeset, a od ostalih antroponomastika samo oni koji se nalaze u njihovoj osnovi. Prema njima se može prosuđivati da su ljudi na prostorima nekadašnje Tromeđe bili čvrsto povezani sa svojom prirodnom sredinom i da je podudarnost u načinu oblikovanja antroponomastičkih znakova posljedica migracijskog vrtloženja stanovništva koje se puna dva stoljeća, zahvaćeno neprestanim mletačko-turskim i austrijsko-turskim ratovanjem, kretalo ovim prostorima ravnomjerno s promjenama političke vlasti. Najbolji je primjer grozd od preko osamdeset prezimena tvorenih od osobnog imena Vuk.

Autor se bavi ekohistorijskim opservacijama u Vukasovićevom i Hacquetovom opisu Like i Krbave i okolnoga krškog ozemlja iz 1770-ih i 1780-ih godina u mjeri u kojoj se one posebno odnose na ulogu i značenje vode u prirodnoj sredini i životu ljudi u tim dijelovima tromeđe (&#8220 ; Triplex Confinium&#8221 ; ) u drugoj polovici 18. stoljeća.