Search

Barley is one of the oldest cultivated crops in the world and in the past represented a significant grain in human nutrition. The main purpose of barley cultivation today is for the livestock needs and the brewing industry, where it is used in the form of malt, but also is increasingly used in human nutrition as barley porridge. During the barley grain processing for human consumption, to provide better digestibility, barley is hulled and such grain has a reduced nutritional value. To improve the nutritional properties of barley after hulling, the grains are subjected to a thermal cooking treatment due to the starch gelatinization. This investigation includes two varieties of hulled and unhulled barley Vedran and Titan. In all samples, the nutritional composition according to standard methods was investigated, namely the content of moisture, ash, fat, protein and starch were determined. After the cooking method (adapted "cooking" method), at a pressure of 0.5 bar and a time of 10 and 15 minutes and convection drying of samples with air temperatures of 50 °C, 60 °C and 70 °C, the nutritional composition of all samples was also determined. The research showed that the cooking method and drying affected the change in the nutritional composition of hulled and unhulled barley, and in all investigated nutritional composition parameters there were changes compared to the initial samples.

The Republic of Croatia has entered the new Programming period of the European Union. Until 2027, the agricultural sector will mostly be financed through the measures included in the new Strategic Plan 2023-2027. Also, apart from the Strategic Plan, funds have been made available through numerous measures and programs as an effort to respond to the crisis, particularly in the areas of bioeconomy development and the creation of added value by using the biomass for energy and new sustainable materials. The research was conducted by using the survey method. 1080 farmers were included in the survey, in which the respondents could choose one of the answers offered. The goal of the survey was to determine the needs of farmers for the new period and their readiness for investments that are also necessary for bioeconomy development. The results showed that the greatest need of farmers concerns the financing of basic machinery and that more than half of the respondents did not utilize the measures from the previous period.

Biomass is available in large quantities and is relatively inexpensive. It includes residues from agricultural production, forestry, and wood processing industries. The renewable energy contained in biomass can help reduce greenhouse gas emissions and dependence on fossil fuels, and is a much more environmentally friendly solution as an alternative energy source. The amount of energy that certain biomass can produce depends on the composition of the lignocellulose (lignin, cellulose, and hemicellulose), which directly affects the heating value of the biomass. The calorific value of cellulose and hemicellulose is about 18.60 MJ kg-¹, and that of lignin is 22.2 to 28.5 MJ kg-¹, so it is desirable to have the highest possible lignin content in the biomass. The objective of this work was to determine the lignocellulosic composition of forest and agricultural biomass and to determine if this composition affects the heating value of the biomass.

U nadolazećim godinama proizvodnja energije zahtijevat će sve veće količine biomase te će šumski ostaci, poljoprivredna biomasa i namjenski uzgojeni usjevi biomase igrati ključnu ulogu u procesu proizvodnje goriva. U spomenutu poljoprivrednu biomasu ubraja se i biomasa ječma koji je u Hrvatskoj zastupljena u većim količinama. Stoga je cilj rada prikazati utjecaj količine oborina prilikom uzgoja na energetska svojstva biomase ječma. Istraživanje je pokazalo kako sušna godina utječe na smanjenje nepoželjne komponente pepela, dok na energetska svojstva biomase ječma nema značajan utjecaj.

Prilikom proizvodnje sjemena, u svrhu sprečavanja samozagrijavanja i propadanja sjemena, dorada predstavlja neizostavan korak. Dorada najčešće podrazumijeva posliježetveno čišćenje, sušenje i slično. Razlog tomu je činjenica kako prikupljeno sjeme sadrži, izuzev proizvedenog sjemena i korove te razne organske i anorganske primjese. Pri doradi sjemena, proizvode se znatne količine organskog otpada. Prema dosadašnjim istraživanjima, ta količina najčešće iznosi oko 5 %, dok ponekad dostiže 10 % ukupnog prinosa. Premda se spomenuti otpad može iskoristiti kao hrana za životinje, s obzirom na nisku kvalitetu takve hrane, ali i slabu prisutnost stočarske proizvodnje u blizini poljoprivrednog gospodarstva, ostatak od dorade sjemena predstavlja otpad koji je potrebno zbrinuti na odgovarajući način. U radu je istražena mogućnost iskorištenja otpada od dorade različitih sjemenskih kultura komercijalne proizvodnje (grašak, soja, pšenica, zob, pir, grah i uljana repica) u energetske svrhe, za potrebe vlastite proizvodnje električne energije. Određivanjem energetskih svojstava otpada pojedine kulture, kako i provedbom analize dostupnosti iz ukupne komercijalne proizvodnje, izračunat je energetski potencijal otpada od dorade sjemena. Statističkom obradom podataka utvrđeno je kako sav otpad iz dorade sjemena predstavlja značajan potencijal za iskorištenje u energetske svrhe, kako po jedinici mase, tako i po ukupnoj proizvodnji, dok kulture bogate uljem prednjače.

Definiranjem „Novog zelenog plana“ (2020. godina) Europske unije potražnja za poljoprivrednom biomasom biti će sve veća. Istovremeno u klimatskim promjenama poljoprivreda je definirana kao jedna od najranjivijih sektora. Kako prehrambeni i neprehrambeni lanac u potpunosti bi bili kompatibilni pojam „održiva biomasa“ svakim danom je sve značajnija. Cilj ovog rada je utvrditi energetska svojstva biomase kukuruza, pšenice i ječma. Istraživanja su obuhvatila negoriva svojstva (vlaga, pepeo, fiksirani ugljik, koks i dušik), goriva svojstva (ugljik, vodik, sumpor, kisik i hlapiva tvar), lignocelulozni sastav (celuloza, hemiceluloza i lignin) te ogrjevnu vrijednost (gornju i donju). Dobiveni rezultati ukazuju da količina pepela kao najvažniji indikator negorivih tvari je najbolji kod pšenice, a najlošiji kod ječma. Isto tako ugljik i sumpor kod gorivih tvari su najbolji kod kukuruza, dok kod pšenice odnosno ječma su lošiji. Ogrjevne vrijednosti su približno jednake za sve tri kulture, a lignocelulozni sastav ukazuje da se sve tri kulture mogu koristiti za proizvodnju prije svega tekućih goriva, ali i krutih.

A significant problem in the use of pumpkin is the fact that its total mass is not used completely, but is thrown away and becomes waste. The meat is used for the production of flour, but after its production there are leftovers. The work includes two varieties of pumpkin (seed with shell and seed without shell). The aim of this study is to determine the impact of drying and variety on the quality of meat flour and the possibility of using residues after the production of peel and seed shells with the goal of producing energy. Drying will be carried out by convection at 50, 60, and 70 °C. The obtained results showed that Variety 1 (with shell) is better for flour production and energy efficiency. LHV of peel was 14.70 MJ/kg and shell 17.80 MJ/kg and classifies pumpkin residues as a very desirable raw material for green energy production.

Prema procjenama Europske komisije, bioekonomija u postizanju ciljeva Zelenog plana može pridonijeti rastu BDP-a EU-27 te otvaranju novih radnih mjesta u ruralnim područjima. Cilj je ovog rada istražiti koje su mogućnosti investiranja poljoprivrednih proizvođača u svrhu razvoja bioekonomije, a koje mogu pridonijeti jačanju održivosti poljoprivrednog sektora. Istraživanje je provedeno u dvije faze. U prvoj fazi ispitani su poljoprivredni proizvođači kroz šest fokus grupa kako bi se utvrdile njihove mogućnosti i spremnost na financiranje inovacija u okviru bioekonomije. U drugoj fazi analizirali su se dostupni podaci o mogućnostima financiranja bioekonomije na nacionalnom nivou i europskom nivou. Rezultati su pokazali kako su proizvođači otvoreni za inovacije i bioekonomiju, nespremni za veća ulaganja iz vlastitih sredstava te da postoji potreba bolje integracije fondova i informacija o istima.

Većina bioplinskih postrojenja u EU koristi kukuruznu silažu kao sirovinu u proizvodnji bioplina. Iako je proizvodnja bioplina iz kukuruzne silaže najučinkovitija i tehnički najnaprednija opcija, mogla bi rezultirati ozbiljnom konkurencijom između opskrbe energijom i hranom, što dugoročno nije poželjno. Imajući u vidu nove smjernice EU kroz program REPowerEU, proizvodnja bioplina mora postati nekonkurentna prehrambenom lancu, odnosno održiva s pozicije sirovine. Energetske kulture, poput miskantusa, predstavljaju zadovoljavajuće rješenje, kako u tehnološkom i ekološkom, tako i u ekonomskom smislu. Cilj ovog rada bio je utvrditi biorazgradivost miskantusa tijekom procesa anaerobne digestije, ovisno o veličini ulazne čestice sirovine. Dobiveni rezultati pokazali su da veličina frakcija ulaznog supstrata utječe na proizvodnju bioplina i biometana.

Kukuruz je jedan od najvažnijih poljoprivrednih proizvoda u Republici Hrvatskoj te najraširenija žitarica u svijetu. Neizbježan je i najvažniji sastojak krmnih smjesa u hranidbi životinja te se osim za potrebe skladištenja, zrno dorađuje i s ciljem povećanja njegove probavljivosti u hranidbi životinja. Kao posljedica velikog broja hibrida upravo se kod njega javljaju najveće varijacije u pogledu kemijskog sastava. Jedan od načina konzerviranja zrna kukuruza je konvekcijsko sušenje. Najveći otpor prolazu vode kroz zrno prilikom sušenja pruža perikarp, koji zbog svoje građe produžuje put vodi do klice gdje se ona oslobađa. Temeljem navedenog, uvodi se perforiranje kao doradbeni proces kojim se razbija struktura perikarpa te se omogućuje brže otpuštanje vode. Prilikom sušenja u sušari istodobno suše različiti hibridi zrna s različitom početnom vlažnošću, morfološkom građom i veličinom, dolazi do različitog ponašanja zrna u procesu sušenja. Otpuštanje suvišne vode do ravnotežne vlažnosti (14%) različito je za svaki hibrid, stoga je cilj rada odrediti brzinu otpuštanja vode iz perforiranih zrna 4 različite FAO grupe kukuruza 300, 400, 500 i 600 pomoću eksponencijalnih jednadžbi. Također, odrediti će se lom zrna nakon procesa sušenja laboratorijskom centrifugom, koji predstavlja simulaciju pada zrna u silosnu ćeliju, te hranidbena vrijednost zrna istraživanih hibrida kukuruza nakon procesa sušenja, kao i nakon godinu dana skladištenja u pothlađenim uvjetima (5 °C). Najsporiju tendenciju sušenja imao je hibrid FAO grupe 500, dok je najbržu imao hibrid FAO grupe 400. Brzina sušenja utjecala je na lom perforiranog zrna te je najsporije osušen hibrid FAO grupe 500 ostvario najveći postotak loma (50, 4%), dok je najbrže osušeni hibrid FAO grupe 400 ostvario najmanji postotak loma (34, 0%). Hibridi su imali slične hranidbene vrijednosti te se skladištenjem one nisu značajno promijenile, što konvekcijsko sušenje i skladištenje u pothlađenom prostoru čini kvalitetnom metodom čuvanja zrna kukuruza.

Proizvodnja temeljena na održivoj i zelenoj energiji obvezna je od stupanja na snagu EU direktiva kojima su zaključeni ciljevi smanjenja emisija štetnih plinova. Poljoprivredni potencijal korištenja biomase kao obnovljivog i održivog izvora energije postavljen je kao jedan od načina dobivanja energije. Radom će se dati pregled negativnog utjecaja korištenja dosadašnjih tehnologija proizvodnje bioplina iz jednogodišnjih poljoprivrednih kultura kao što je kukuruz. Korištenjem takvog načina tehnologije dolazi do izravne kompeticije između proizvodnje hrane i proizvodnje biogoriva iz iste kulture. Stoga, potrebno je uvesti korištenje višegodišnjih energetskih kultura kao zamjena kukuruznoj silaži. Najznačajnije višegodišnje kulture koje predstavljaju potencijalnu zamijenu su Miscanthus x Giganteus, Panicum Virgatum i Arundo donax L. Cilj rada je dati pregled mogućčnosti skladištenja energetskih kultura te njihovog bioplinskog potencijala kako bi se ustanovilo mogu li biti dostatna zamjena kukuruznoj silaži.

Miscanthus × giganteus J.M. Greef, Deuter ex Hodk., Renvoize (M. giganteus) is currently one of the most important energy crops in terms of the cultivation of dedicated crops. However, restricting biomass production to a sterile triploid hybrid may result in insufficient energy efficiency under various agroecological conditions. Therefore, current researches are focused on developing novel hybrids with higher tolerance to abiotic stresses, such as salinity or drought. Increasing the utilization of energy crops, i.e., the potential is achieved by increasing biomass yield and improving its energy properties under certain conditions. In this study, the biomass of five new Miscanthus hybrids (M. sacchariflorus x M. sinensis) and M. giganteus was used as control. The energetic properties were studied during the first two years of the cultivation period. Following the determination of biomass yield in fresh weight, dry matter content was also determined using standard methods, as well as the main energetic properties. Statistical data processing compared the energy potential of the new hybrids with each other and with that of the control hybrids. The results confirmed that there were specific changes in the energy properties of the new genotypes and the control hybrids during the establishment phase. In parallel with the increase in yield, it has a positive effect on energy efficiency and results from different genetic sources and adaptation to environmental conditions.

Globalni pristup energiji je neodrživ te se počinju korisitit obnovljivi izvori energije. Najveći se doprinos očekuje od biomase, jer osim što je ona sama obnovljiva i njeni su produkti obnovljivi te dovoljno slični fosilnim gorivima što omogućuje njihovu zamjenu. Uklanjanje ostataka nakon žetve ili berbe može se povećati prihod poljoprivrednika, osiguravajući sirovine koje bi se mogle koristiti u industrijske i energetske svrhe. Postupci manipulacijom biomasom obuhvaćeni su u sabirno logističkim centrima. Stoga je cilj ovog rada opisati sabirno logističke centrare za biomasu uz opis proizvodnje bioplina.

Dugoročni planovi energetske politike EU i RH zahtijevaju smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima. Na taj način obnovljivi izvori energije na čelu s biomasom postaju važan čimbenik u energetskoj bilanci. Jedan od strateških ciljeva je i povećanje stvaranja energije iz biomase, a kako bi se postigao ovaj cilj, RH treba potaknuti daljnji razvoj korištenja posliježetvenih ostataka ali jednako tako treba potaknuti i gospodarenje šumama i korištenja šumske biomase. Biljke iz kojih se proizvodi električna energija i toplina u zajedničkom procesu mogu povećati energetsku učinkovitost kao dodanu vrijednost. Stoga je cilj ovog istraživanja razviti i analizirati pelet na temelju inovativnih predtretmana poljoprivredne i šumske biomase te drvnog ostatka iz proizvodnje furnira koji bi zadovoljavao najviše kvalitativne standarde i bio energetski efikasniji od običnog peleta koji se može danas pronaći na tržištu. Svrha je zbrinjavanje poljoprivredne biomase i drvnog ostatka na ekonomski isplativ i ekološki prihvatljiv način.

Globalne potrebe za energijom u stalnom su porastu, što je u posljednje vrijeme vidljivo i kroz povećanje cijena energenata. Iz navedenog razloga, obnovljivi izvori predstavljaju sve značajniji izvor energije. Prema zadnjim europskim trendovima, a zbog stupanja na snagu novih EU direktiva (2021/0218/ (COD)) jednogodišnje kulture postaju neodgovarajuće za uzgoj zbog negativnog učinka na prehrambeni sektor, ali i zbog sve većeg utjecaja na klimatske promjene. Jedna od takvih sirovina je silažni kukuruz, odnosno kukuruzna silaža koja se koristi kao sirovina u proizvodnji bioplina. U ovom radu dat je pregled dosadašnjih spoznaja o tehnologiji proizvodnje, ali i skladištenju kukuruzne silaže i njene primjene u proizvodnji bioplina. Cilj rada je dati odgovor na pitanje zašto je kukuruz konzerviran u obliku silaže postao učestalo korištena jednogodišnja energetska kultura u proizvodnji biogoriva, ali i ukazati na probleme njegovog korištenja ukoliko se isti trend nastavi u budućnosti.

Po definiciji skladištenje je završni zahvat u cijelokupnom procesu proizvodnje u poljoprivredi. Za potrebe proizvodnje biogoriva potrebno je skladištiti sječku biomase kroz cijelu godinu. Temeljem toga u ovom radu skladištena je sječka Side hermaphrodite veličine do 5 cm godinu dana u tri vrste skladišta i to u silosu, nadstrešnici i ispod cerade. Dobiveno je da je prosječna temperatura zraka, kao i količina padalina najmanje utjecala na vlagu sječke biomase Side hermaphrodite u silosu, zatim ispod nadstrešnice, a najveći utjecaj bio je na sječku ispod cerade.

Since ancient times, grain has been used for human consumption and feeding of animals. In post-harvest cereal technology, it is important to process and store the grain well, in order to maintain quality until use. In the process of grain processing, the most important is hydrothermal processing. When processing grain for human consumption and animal nutrition, a hydrothermal steaming process is used, the so-called "cooking", which is a technological process of grain treatment with the aim of gelatinizing starch, i.e., to improve the nutritional properties and better digestibility of grain. This research presents the results of changes in the nutritional properties of wheat grains of two cultivars, Kraljica and Srpanjka, and on two cultivars of triticale, Goran and Ranko. The thermal treatment by convection drying was performed at (50°C, 60°C and 70°C), as well as the cooking process in a period of 10 and 15 minutes at a pressure of 0.5 bar. In the drying process, the Srpanjka variety released water faster than other investigated samples at all temperatures. From all the obtained results, it can be concluded that the hydrothermal treatment leads to a change in the nutritional properties of wheat and triticale, or to a change in the content of ash, fat and starch in the grain.

Biomass from the agricultural sector is heterogeneous in its chemical and physical properties. Its properties influence the choice of energy conversion technology and the final form of useful energy. Biomass can be converted to various forms of energy using various conversion technologies. By using it as an energy source, energy dependence on fossil fuels and production of greenhouse gases are reduced. Biomass and its products belong to renewable energy sources, and since they are sufficiently similar to fossil fuels, direct replacement is possible. The use of conventional field crops in the production of first biofuels generation has led to negative reactions in the public, therefore, over the last fifteen years, increasing attention has been focused on lignocellulose biomass. Due to heterogeneity, it is necessary to monitor the energy properties of biomass (structural, ultimate, proximate analysis, heating values). Namely, the characterization of these components, both qualitative and quantitative, is essential for defining the further processing of biomass into biofuels. Biomass conversion is possible through biochemical and thermochemical processes. The thermochemical process such as pyrolysis is available for converting the biomass to a more useful energy. Pyrolysis of biomass can be described as the direct thermal decomposition of the organic matrix in the absence of oxygen to obtain an array of solid, liquid and gas products. Pyrolysis constitutes an attractive process for the conversion of carbonaceous materials, often poorly suited as fuels, in high yields of a carbon-rich solid product (biochar) with better fuel properties. Char properties depend strongly on the raw material employed as feedstock and on pyrolysis conditions. Accordingly, characterization of chars is important to assess their potential use as fuel. The aim of this paper is to investigate the energy properties of the Arundo Donax L. energy crop and the possibility of its conversion to solid fuel (biochar) by pyrolysis. Investigations included structural, ultimate and proximate analysis, and the content of macro elements, as well as the share of biochar after the pyrolysis process, its energy properties, and the content of micro and macro elements. Based on the research conducted on direct combustion and pyrolysis of Arundo donax L. biomass, it can be concluded that this energy crop has great potential as raw materials for direct combustion. In addition, this culture is also characterized by significant potential in the process of pyrolysis, ie the production of bio-oil as an energy source and biochar as an added value product. Comparing the results obtained with biomass composition and biochar composition as a pyrolysis product, Arundo donax L. biomass is a quality raw material for the production of solid biofuels.

The European Commission Draft Regulation on Common Agricultural Policy 2021- 2027, proposes that the concept of ”genuine farmers” shall be defined so as to ensure that no support is granted to those whose agricultural activity forms only an insignificant part of their overall economic activities or whose principal business activity is not agricultural, while not precluding from support pluri-active farmers. The Commission proposal has sparked debate among Member States, since defining the concept of “genuine farmer” is the basis for receiving support. The aim of the research was to determine the opinion of agricultural representatives regarding the definition of “genuine farmer”. Consequently, agricultural representatives of various agricultural associations from the Republic of Croatia were interviewed in two phases. In the first phase, agricultural representatives were examined within a focus group under the project “CAP for You” funded by the European Commission. In the second phase, agricultural representatives from the Croatian Chamber of Agriculture were asked to write their own definition of “genuine farmer”. The results showed that the majority of these representatives considered “genuine farmer” one whose primary business activity is agriculture.