Search

Ovim se radom nastojalo ukazati na činjenicu da je upotreba metode konačnih elemenata izuzetno povoljna za rješavanje dvodimenzijskih problema nestacionarnog prijenosa topline. Osnovna razlika između ostalih metoda i metode konačnih elemenata je u tome što metoda konačnih elemenata omogućava formulaciju rješenja za individualne elemente promatranog modela, ali i to što se može primijeniti kako za jednostavne tako i za kompleksnije slučajeve prijenosa topline. Radi boljeg razumijevanja metode, u teorijskom dijelu rada su definirani osnovni termodinamički pojmovi i različiti problemi vezani za prijenos topline. Također su obrađene i različite metode konačnih elemenata (varijacijska metoda, metoda reziduuma i dr.), kao i sve bitne karakteristike same metode.