Search

“Čakavski službeno priznat kao jezik” – naslov je nemušta teksta stanovita Marina Tudora. Ispod naslova toga članka stoji zemljovid hrvatskih narječja s proturječno naslovljenom legendom “‘Hrvatski jezik’: – Štokavski – Kajkavski – Čakavski”, s tim da ozemlje obojeno u zeleno na karti obuhvaća i nehrvatske jezike – bošnjački i dio srpskoga. Najveća bedastoća Tudorova teksta sljedeća je rečenica: “Čakavski i kajkavski se odavno u međunarodnom svijetu lingvističke nauke smatraju jezicima, a ne puka narječja hrvatskog[a] standardnog[a] jezika, to jest štokavskog[a] hrvatskog[a] jezika.” Ovo je neviđeno nepametna tvrdnja! Hrvatski standardni jezik je svojevrsni dijalekt. Standardni jezik nema dijalekte i nijedan imalo upućeni Hrvat, osobito ne hrvatski jezikoslovci, ne tvrdi da su čakavsko i kajkavsko narječje puki dijalekti hrvatskoga standardnoga jezika. Dovoljno je otvoriti školske učbenike Hrvatskoga jezika za najniže razrede da bi se provjerio ovaj podatak! Hrvatski jezik ili jezik Hrvata, kojega je hrvatski standardni/književni jezik od Drave do Sinjega mora tek jedna sastavnica, ima štokavsko, čakavsko i kajkavsko narječje, dijalekte i govore. Hrvatski jezik čak ima dva standardna jezika: hrvatski standardni jezik od Drave do Jadranskoga mora i gradišćanskohrvatski standardni jezik. Kao što britko piše jezikoslovac Domagoj Vidović, kada naši sunarodnjaci u Gradišću govore svojim (kajakvskim, čakavskim i štokavskim) govorima, oni ne govore trima zasebnim jezicima!

“Od stoljeća sedmoga, tu Hrvati dišu” – stih je i naziv poznate domoljubno-rodoljubne pjesme Dražena Žanka. O narodu koji se je “šest stotina i neke” doselio na obale Sinjega mora govori i pjesma “Dolazak Hrvata” popularnoga pjevača Marka Perkovića Thompsona. Taj mitsko-epski događaj prikazuju, svaka na svoj način, kultne slike naših slikara Celestina Medovića i Otona Ivekovića, nastale u XIX. stoljeću. U surječju ove teme, romantičarskoga poimanja proto-nacionalne pripadnosti štokavskoga narječnoga kompleksa, zanimljiv detalj Ivekovićeve slike žena je koja podiže dijete, dok se na Medovićevoj slici u desnom donjem kutu ističe starac s guslama na leđima. Riječ je, dakle, o prikazima doseljenja već oblikovana naroda: ratnika sa ženama, djecom i starcima. Te su slike nastale u XIX. stoljeću u kojem se je u historiografiji držalo da su se u ranom srednjem vijeku Slaveni, pa tako i Hrvati, masovno naselili na istočne obale Jadrana i odmah po doseljenju formirali svoje kneževine. Kao dokaz hrvatskoga višestoljetnoga državotvorstva, u Izvorišnim se osnovama Preambule našega Ustava, među ostalim, navodi stvaranje hrvatskih kneževina već u VII. stoljeću. Kako ćemo uskoro čuti, suvremena historiografija uvelike je napustila mišljenje o masovnom doseljenju Slavena, pomaknula doseljenje nositelja hrvatskoga imena na kraj VIII. stoljeća, pa shodno tomu i stvaranje Kneževine Hrvatske u IX. stoljeće. Osim teze o masovnom doseljenju Slavena, u XIX. se je stoljeću u pojedinim intelektualnim i političkim krugovima oblikovala i raširila sad već odavno napuštena romantičarska zabluda, nastala zbog utjecaja dijela rane slavistike, o čakavštini kao izvornom hrvatskom, a o štokavštini kao izvornom srpskom narodnom jeziku. Hrvati štokavci, ikavci i jekavci, na temelju te zablude proglašavani su “genetskim” Srbima. To se je odnosilo i na kasnosrednjovjekovne i ranonovovjekovne Hrvate štokavce koji su sebe i/ili svoj jezik nazivali hrvatskim imenom. Uz poneka radikalnija odstupanja poput spornoga osnovnoškolskoga učbenika u kojem se i kajkavsko i čakavsko narječje hrvatskoga jezika proglašavaju srpskim i izjave srpskoga povjesničara Nikole Žutića da ni čakavci ne mogu biti Hrvati, suvremene srbijanske javne politike bitno ne odstupaju od, implicitna ili eksplicitna, identificiranja štokavskoga kompleksa isključivo sa srpskim jezikom, a torlačkoga narječja sa štokavštinom. Ta nit velikosrpske misli tema je za sebe, a osobe zadojene tom mitomanijom ne može se prosvijetliti. Ono što se, pak, može analizom primordijalna poimanja etničkoga identiteta predmodernih govornika štokavštine, ali i drugih narječja i idioma, jest produbljivanje znanja o našoj vlastitoj prošlosti i jeziku. Ne samo o našoj hrvatskoj prošlosti i jeziku, već i o prošlosti i jezicima mnogih europskih naroda.

Kritički osvrt na povijesno neutemeljene tvrdnje u predavanjima Gorana Šarića.

Ovaj rad analizira primordijalno-romantičarsko shvaćanje predmoderne etničke zbilje u sklopu velikosrpskoga diskursa Vojislava Šešelja o ranosrednjovjekovnim Hrvatima. Šešelj, naime, narodnosni identitet poima kao nepromjenjivu biološko-ge netsku danost koja se manifestira nezavisno o društvenim okolnostima, i to kroz govorni jezik. Njegov “etnički diskurs” spaja biologističko-rasističko i romantičarsko “jezično” (jezik/narječje = narod/nacija) poimanje predmodernih etničkih i/ili proto-nacionalnih identiteta. U sklopu takva poimanja predmoderne narodnosne zbilje, Šešelj tvrdi da su “pravi” Hrvati bili isključivo govornici čakavskoga narječja. // This paper describes and analyzes the primordial-romantic understanding of pre-modern ethnic reality within Vojislav Šešelj's Greater Serbian discourse on early medieval Croats. Šešelj persists that ethnic identities are fixed biological-genetic categories which are manifested almost solely through language, notwithstanding other social circumstances. His discourse thus combines the biological-racist and romantic “linguistic” (language/(supra)dialect = people/nation) notion of premodern ethnic identities and/or proto-national communities. According to this notion, Šešelj claims that the “real” Croats had only been medieval speakers of the Chakavian (supra)dialect

Od dolaska Hrvata u bivšu rimsku provinciju Dalmaciju krajem 8. stoljeća, ta se etno-politička te buduća etno-kulturna i proto-nacionalna zajednica našla na istočnomu obodu franačke „državine“ ili ondašnjega „Zapada“ (teorija o doseljenju nositelja hrvatskoga imena, tj. prvotnih Hrvata, kao franačkih saveznika krajem 8. stoljeća čini mi se najuvjerljivijom). Vrlo je vjerojatno da su Franci Hrvatima dodijelili ulogu branitelja/graničara jugoistočnoga ozemlja Franačkoga Carstva, čime poznata pjesma „Odavno smo graničari stari“ dobiva dodatnu razinu simbolike. Uz primanje kršćanstva mahom iz zapadnih kršćanskih središta te uz kulturne utjecaje s franačkoga prostora, Hrvati su se od početka svoje povijesti našli u zapadnom uljudbenom krugu. Unatoč tomu, nisu bili zatvoreni za utjecaje s Istoka, no ti utjecaji nikada nisu ozbiljnije doveli u pitanje pripadnost (najvećega dijela) Hrvata zapadnoj uljudbi. Ipak, prostor koji povjesničari određuju kao hrvatske zemlje vazda se nalazio na periferiji spomenuta uljudbeno- društvenoga kruga. Tako je, iz povijesti umjetnosti i drugih grana znanosti, poznato da je hrvatski prostor nerijetko kaskao za kulturno- umjetničko-društveno-znanstveno-duhovnim trendovima središnjih dijelova Zapada, odnosno da se je u iste često uključivao ponešto kasnije. U određenoj mjeri, tomu je tako sve do naših dana.

Svrha rada je ukazivanje međusobne povezanosti monetarnih i geopolitičkih pitanja s naglaskom na raspodjeli monetarne moći u međunarodnom poretku. Specifični predmet rada je monetarna moć Sjedinjenih Država, odnosno njeni temelji. Taj predmet se obrađuje deduktivno-deskriptivnom metodom i analizom mnogi sekundarnih izvora. Zaključak rada je da se monetarna moć SAD-a temelji na međunarodnom statusu američkog dolara u ulozi vodeće globalne valute. Sama međunarodna snaga dolara bazira se na ekonomsko-financijskoj i geopolitičkoj moći SAD-a te na dolarocentričnom globalnom monetarnom i financijskom poretku., The purpose of this paper is to accentuate mutual connectedness between monetary and geopolitical subjects with the special emphasis on the distribution of monetary power in the international order. Particular subject of the paper is the United States' monetary power, respectively its fundamentals. That subject is dealt by deductive and descriptive method and by analyzing many of the secondary sources. The conclusion of the paper is that the U.S. monetary power lies on the international standing of the U.S. dollar as the world leading currency. The very international strength of the dollar is based on economic-financial and geopolitical power of the United States, as well as on the dollar-centric global monetary and financial order.

Rješenje iznesenog problema, predloženo u disertaciji, temelji se na uvođenju paralelnih mrežnih signalizacijskih elementa. Više signalizacijskih elementa koji rade u paralelnom režimu imaju veći ukupni kapacitet pa prema tome s manjim kašnjenjem mogu obrađivati dolaznu signalizacijsku informaciju. Također, kvar ne jednom elementu ne mora značiti prestanak funkcioniranja cijelog sustava, jer drugi elementi mogu preuzeti njegovu funkciju. Na sličnom principu omogućeno je i održavanje pojedinih signalizacijskih elemenata. Element na kojem se moraju provesti određene administracijske aktivnosti može biti zamijenjen drugim elementom i to tako da se ta zamjena u što manjoj mjeri odrazi na veze koje su uspostavljene ili one koje se tek uspostavljaju. This thesis is concentrated on the signalling aspect of multimedia session establishment, and more precisely on its impact to the IP telephony service quality. Loosely speaking processing of signalling information in servers on signalling path have influence on reliability and call setup time. So question is how to make IP telephony more reliable, scalable and in the same time easy to maintain. Solution is definitely introduction of parallel servers in signaling path. This approach obviously increase reliability and throughput. This thesis propose direct routing approach to SIP proxy load balancing. Direct routing in combination with failover techniques, also analyzed in this thesis, is probably the best choice for introduction of a redundant SIP proxy servers. Approach is based on a standard IPVS (IP Virtual Server) modules distributed within GNU/Linux kernel. IPVS is additionally extended with SIP scheduler especially designed for purpose of SIP traffic distribution across server farm. Failover solution is based on VRRP (Virtual Router Redundancy Protocol), and it is not in depth analyzed in this thesis. Proof of quality of direct routing concept is presented through series of measurement results. Measurements are conducted on a test network and by the principals of the Sip Stone proposal. The measurement result show that system capacity is proportional to the number and capacity of each server added to the SIP proxy farm.

As a consequence of the expected expansion in the number of VoIP technology users in the near future, congestion of nodes that manage VoIP traffic (User Agent Servers - UAS'es) will most likely become a significant problem. This problem can be dealt in two ways: either by using extremely powerful UAS'es or by using traffic balancing among several UAS'es. The latter represents a better solution from economical point of view. It also improves the reliability of the system, potentially increasing the provided quality of service (QoS) as well. Because of SIP's (Session Initiation Protocol) domination among similar VoIP protocols, our work is focused on this protocol. SIP load balancing mechanism has purpose of distributing SIP traffic among several SIP servers using an additional load-balancing device. This device intercepts traffic designated for the SIP domain and directs it to one of the available servers. The load-balancing process is completely transparent to the end user. This work analyzes two basic architectures. The first architecture is called "Flat based" architecture which is network implementation where the IP addresses of the VIP addresses (Virtual IP) and the IP addresses of the real servers are on the same subnet. The second one is known as the NAT-based (Network Address Translator) network architecture, which is network implementation where the IP addresses of the VIP addresses and real servers are on different subnets.

Since the transition from IPv4 to IPv6 is expected to be graduate, IPv4 and IPv6 networks will have to coexist and interoperate for some time to come. There are a few proposed transition mechanisms, one of which is Network Address Translation - Protocol Translation (NAT-PT ). One of the main drawbacks of this approach is a need for an Application Layer Gateway (ALG) for each application layer protocol which carries address information (e.g. DNS and FTP). Since Session Initiation Protocol (SIP) is being hailed as the core protocol for multimedia communications in next generation networks [1], a SIP ALG should also be implemented and used in conjunction with NAT-PT.

Pametna kartica (engl. smart card) je veličine standardne kreditne kartice, sadrži minimalno jedan, a često i više integriranih krugova (engl. integrated circuit, IC). Pored IC-a na kartice ovog tipa mogu se postavljati i tehnološki dodaci, od kojih su se neki koristili i na karticama starije generacije, a to su: magnetska traka, bar kod (linearni ili dvodimenzionalni), beskontaktni radijski predajnici, podrška za uporabu biometrije, podrška za šifriranje i autentifikacija ili fotografska identifikacija. U radu je opisana tehnologija pametnih kartica, zahtjevi na sigurnost informacije i komunikacije, sigurnost kartica te je predložena arhitektura organizacije sustava pametne kartice. Dan je pregled mogućnosti upostave nacionalne infrastrukture za elektroničku identifikaciju, autentifikaciju i potpisivanje.

U radu je dan opis mreža s razlučivim uslugama u kontekstu prijenosa govora paketskim mrežama. Opisana je arhitektura čvorova ovako koncipiranih mreža na primjeru operativnog sustava Linux. Također su dani rezulati mjerenja svojstava govornog prometa na testnoj mreži s razlučivim uslugama, koncipiranoj na Linux operativnom sustavu. This work describes differentiated services networks in respect of voice over Internet protocol. Especially work is oriented to Expedited Forwarding PHB nodes for VoIP. It also gives an in detail architecture description of the typical diffserv node, based on the Linux operating system example. Differentiated Services (short: Diffserv) is an architecture for providing different types or levels of service for network traffic. One key characteristic of Diffserv is that flows are aggregated in the network, so that core routers only need to distinguish a comparably small number of aggregated flows, even if those flows contain thousands or millions of individual flows.

The Asynchronous Transfer Mode (ATM) technique was firstly designed for wired networks. In recent years there is high interest in using ATM as wireless transmission technique. The ATM employs header error control in order to protect cell integrity. However, wireless ATM (wATM) systems require a more powerful error control techniques to offer acceptable cell loss ratio (CLR) and mobile QoS (Quality of Service). This paper describes the data link control (DLC) scheme, used in wireless ATM segment, in order to provide reliable connection services. It analyzes extension of the standard ATM protocol stack by a DLC layer and medium access control (MAC) sublayer. DLC scheme uses TDMA MAC system based on ARQ (Automatic Repeat reQuest) control scheme. The efficiency and the buffer requirements of proposed scheme have been performed.

Understanding of queue response to input spectrum will provide us a great deal of knowledge to develop advanced network traffic control and measure theories and to introduce effective network resource allocation policies. The resource allocation, particularly link capacity allocation, is one of the most challenging tasks in modern high-speed networks. The older scheme based on the link capacity allocation according to the peak cell rate is not efficient. There are new methods based on the frequency spectrum of the input traffic signal. The low-pass filtering of the traffic signal represents the crucial moment in the whole method. So, the choice of the accurate and fast filtering method is of a great importance. There are proposals [2, 6] to implement the dynamic link capacity allocation in DSP integrated circuits in the network nodes. Accordingly, all DSP algorithms for traffic control must be extremely fast and efficient. In this paper, we have presented a great importance of a DFT and FFT for simulation and some real-time applications in ATM network control. PDF convolution method that can be used for the estimation of cell loss, and further to estimation of necessary link capacity and buffer space, is based on FFT, too. Of course, the novel approach depends on the penetration of digital signal processing technology in ATM networking hardware.

The dominant problems in ATM networks are network control and network resource allocation. An efficient resource allocation to each traffic source is an extremely complex task. Network must be managed in real-time in order to avoid congestion. Network congestion requires admission control that in turn requires traffic measurements. In this paper we propose two methods, one for the link capacity allocation, an the other for the estimation of a cell loss rate in an ATM switch that is based on the convolution of probability density functions of rate signals at the switch’s input. Both methods are simple and can be easily implemented in a DSP in an ATM node. They also point to a possible application of discrete Fourier transform (DFT) to link capacity allocation and buffer design in high-speed networks.

xxx