Search

Tema ovog rada je razvoj zagrebačkih prigorskih naselja. Ovaj rad povezuje dva metodološka koncepta, povijesni i geografski. U prvom dijelu rada se proučavaju osnovana geografska obilježja prostora kroz njegov geografski smještaj i položaj, također se promatraju geografska obilježja u dvije potkategorije, prirodno-geografska i društveno-geografska obilježja. Historijski dio rada je prikazan kronološki od prapovijesti, preko antike, srednjeg vijeka i novog vijeka, pa do suvremenog doba. Poseban naglasak je stavljen na XX. stoljeće, koje je bilo najdinamičnije na ovom prostoru. Zadnji dio rada posvećen je posebnom identitetu, koji je nastao u zagrebačkom Prigorju, a koji je mješavina urbanog i ruralnog karaktera. Kao dio glavnog grada Zagreba, zagrebačko Prigorje ima povoljnu poziciju za gospodarski i demografski rast. The topic of this paper is the development of the Zagreb piedmont settlements. This paper links the two methodological concepts, historical and geographical. In the first part of the paper the geographical features of space are studied through its geographic location and position, geographical features are also observed in two sub-categories, natural-geographical and socio-geographical features. The historical part of the work is depicted chronologically from prehistory, through Antique, the Middle Ages and the New Age, to the modern times. Particular emphasis was placed on the 20th century, which was the most dynamic in this area. The last part of the work is devoted to a special identity, created in Zagreb Prigorje, which is a mix of urban and rural character. As part of Zagreb's capital Zagreb, Prigorje has a favourable position for economic and demographic growth.

Autorica se u radu zalaže za fotografiju kao jedan od temeljnih izvora za istraživanje odijevanja u 20. stoljeću. Nekoliko fotografija iz obiteljskog albuma Novosel iz Markuševca poslužilo je da potakne istraživanja prijelaza s tradicijskog na građansko odijevanje u razdoblju od 1940. do 1952. godine., The photograph, argues the author, is one of the basic sources for the study of clothing in the 20th century. Several photographs from the album of the Novosel family from Markuševec prompted the study of the transition from traditional to town clothing between 1940 and 1952.

Iako se ove godine navršava 130. obljetnica zagrebačkog potresa od 9. studenoga 1880. obnova grada tijekom 80-ih i utjecaj te prirodne katastrofe na povijest hrvatske arhitekture kasnog 19. stoljeća još uvijek nije podrobno obrađivan u domaćem stručnom tisku. Osobito važnu ulogu u obnovi Zagreba i okoline odigrao je arhitekt Herman Bollé, kojemu su upravo ti radovi bili svojevrsna odskočna daska i sredstvo materijalne i profesionalne afirmacije u hrvatskoj sredini. Obraditi cjelovito Bolléovu ulogu u obnovi poslije potresa nije dakako moguće u jednom članku pa se ovaj tekst usredotočuje na segment koji se odnosi na obnovu građevina koje je nadzirao zagrebački Stolni kaptol. Točno dva mjeseca od preseljenja u Zagreb, 1. siječnja 1880. zagrebački Nadbiskupski duhovni stol imenovao je Bolléa „pregledateljem nacertah i troškovnikah za cerkve“. Time je dobio poziciju koju su imali Viollet-le-Duc u Parizu a donekle i Friedrich Schmidt u Beču – dijecezanskoga arhitekta, koja mu je otvorila široko polje autorskog djelovanja na polju sakralne umjetnosti. Na korak Nadbiskupskog duhovnog stola i imenovanje Bolléa svojim službenim arhitektom Stolni kaptol će se odlučiti tek nakon potresa u studenom 1880. Prema pisanjima zagrebačkog tiska, Bollé je već 15. 11., šest dana nakon potresa, imenovan glavnim arhitektom obnove svih kaptolskih zdanja. Do kraja 80-ih godina 19. stoljeća, pa i duže, Bollé će, zahvaljujući stečenom položaju, voditi obnovu gotovo svih građevina kojima je Stolni kaptol bio vlasnik ili patron. Upravo je Kaptol bio dio Zagreba koji je najviše stradao u potresu 1880. Rijetko je koja građevina prošla s manjim oštećenjima, pa su ukupne štete na zgradama u ovoj gradskoj četvrti, bez crkvi i kapela, procijenjene na znatnih 740715 forinti. Sve građevine u današnjoj ulici Kaptol nisu dakako pripadale Stolnome kaptolu. Sjemenište, kao i nadbiskupski dvor morao je popravljati nadbiskup, koji je pomogao i popravak crkve svete Marije na Dolcu budući da je ona privremeno služila kao katedrala, a i franjevci su sami popravljali svoje samostanske zgrade i crkvu. Većinu ostalih građevina, među kojima na prvo mjesto treba staviti tada postojećih 30 kanoničkih kurija morao je popraviti, odnosno iznova graditi Stolni kaptol. Tri kanoničke kurije – Kaptol 6, 21 i 30 u potpunosti su uklonjene nakon potresa. Na mjestu kurije Kaptol 30 podići će se novo krilo nadbiskupskog sjemeništa, dok će na Kaptolu 6 i 21 biti podignute nove kurije prema Bolléovim projektima. Kanonička kurija Kaptol 6, podignuta 1881., zajedno s prebendarskim kurijama koje su se gotovo istodobno podizale nešto sjevernije, u ulici Nova Ves, izvrstan su primjer neogotičke stambene građevine u Bolléovom opusu s pročeljima izvedenima od fasadne opeke, neuobičajene u to vrijeme u zagrebačkoj arhitekturi. Kurija Kaptol 21 podignuta je nešto kasnije, 1885. i pokazuje drukčije stilsko rješenje – neoromaničko. Bollé je tijekom 80-ih radio i na popravljanjima gotovo svih ostalih kanoničkih kurija na Kaptolu, no zbog nedostataka sredstava rijetko je na njima mijenjao postojeća stilska rješenja. Na Dolcu nedaleko ulice Kaptol Bolléu će 1886. biti povjerena i restauracija glavnog pročelja i unutrašnjosti župne crkve svete Marije, barokne građevine koju će arhitekt djelomično preoblikovati u stilu njemačke (sjevernjačke) neorenesanse. Kako je Stolni kaptol imao u svojem vlasništvu cijeli niz posjeda u okolici Zagreba, morao je popraviti, prema tadašnjim hrvatskim zakonima o patronatskim dužnostima, župne crkve i dvorove koje su stradale u potresu na 1880., a koje su vezane uz te posjede. Od većih popravaka treba istaći obnove župnih crkvi u Šćitarjevu i Markuševcu. Još većih opsega bila je restauracija župne crkve u Resniku kojoj je dograđen 1888. novi neoromanički zvonik. Dok je resnička crkva bila samo djelomično nadograđena u selu Granešini Bollé je morao pristupiti podizanju posve nove građevine, na mjestu stare, koja je u potresu bila gotovo u potpunost srušena. Riječ je nesumnjivo o najvažnijoj građevini čiju je izgradnju većim dijelom financirao Stolni kaptol nakon potresa. Prostrana trobrodna neogotička građevina s visokim zvonikom na pročelju podignuta je 1886-1887. i među najvažnijim je realizacijama Hermana Bolléa uopće.

Područje zahvaćeno istraživanjem nalazi se na JZ dijelu Medvednice, u naselju Markuševec (sl. 1). Pažnja ovog rada usmjerena je na paleontološke analize i odredbe kremičnog fitoplanktona (silikoflagelati, dijatomeje). Iz ukupno 8 uzoraka sedimenata sarmatske starosti (lapora i glina) na geološkom stupu Mrzljak dobiveni su određeni paleoekološki i biostratigrafski rezultati.

The section of sedimentary profile that has been investigated is located on the southwest part of Mt. Medvednica, in the Markuševec area. This paper focuses on paleontological analyses and the identification of siliceous phytoplankton (silicophlagellates, diatoms) composition of Sarmatian sediments (marls, clays) in the geological column Mrzljak. The Distephanus longispinus Zone has been proposed, on the basis of the silicoflagellate index taxa and their assemblage, for the upper part of the Middle Miocene. Fourteen diatom species have been found for the first time in this region (on the base of available literature) Coscinodiscus rothii (Ehrenberg) Grunow, C. subtilis Ehrenberg, Actinoptychus senarius (Ehr.) Ehrenberg, A. heliopelta Grunow, Actinocyclus octanarius var. tenella (Brebisson) Hendey, A. tenellus (Breb.) Andrews, Anaulus simplex Hajós, Bacteriastrum varians Lauder, Grammatophora macilenta var. subtilis Grunow, Cocconeis scutellum var. scutellum Sheshuk, Diploneis subovalis Cleve, Navicula marina Ralfs, Nitzchia imperforata Andrews and Delphineis lineata Andrews. A few ebridians, such as: Hermesinum adriaticum Zucharias, Ebria triparita (Schum.) Lemmermann, Cardiuifolia gracilis Hovasse and Ammodochium prismaticum Hovasse, and one endosceletal dinoflagellate Actiniscus pentasterias Ehrenberg were determined.