Search

Predmet istraživanja u radu je socijalnogeografska heterogenost hrvatskog otočnog prostora, dok je osnovni istraživački cilj klasificirati hrvatske otoke u međusobno homogene skupine prema višekriterijskim prostornim i socioekonomskim obilježjima, koji su potencijalno polazište za kvantitativno-kvalitativno razvojno modeliranje te strateško promišljanje prema pojedinim skupinama otoka. Postupak klasifikacija otoka prema višekriterijskim prostornim i socioekonomskim obilježjima je proveden prema uspostavljenoj metodologiji bodovanja 6 prostornih te 18 socio-demografskih i gospodarskih otočnih pokazatelja. Formirano je po 5 razreda (tipova otoka) za prostornu i socioekonomsku klasifikaciju, a stavljanjem u odnos proizašlih tipova kroz dvodimenzionalnu matricu, iznesena su 4 stanja te istodobno potencijalne strategije razvoja otoka i otočnih skupina. Rezultati klasifikacija su potvrdili pretpostavke o međusobnom utjecaju prostornih odrednica na postignutu razinu socioekonomske dinamike otoka, posebice kada je u pitanju veličina otoka izražena kroz površinu i broj stanovnika. The subject of research is socio-geographical heterogeneity of the Croatian island area, while the basic research goal is to classify Croatian islands into mutually homogeneous groups according to multi-criteria spatial and socio-economic characteristics, which represent a potential starting point for quantitative-qualitative development modeling and strategic planning of the islands. The classification of islands according to multi-criteria spatial and socio-economic characteristics is carried out according to the established scoring methodology of 6 spatial and 18 sociodemographic and economic island indicators. 5 classes (types of islands) sre formed for spatial and socio-economic classification and by comparing the resulting types through a two-dimensional matrix, 4 states and at the same time potential strategies for the development of islands and island groups were presented. The results of the classifications confirmed the assumptions about the mutual influence of certain spatial determinants on the level of socio-economic dynamics of the island, especially when it comes to the area and total population of islands..

Planiranje razvoja otočnog prostora dio je regionalne, a time i cjelokupne nacionalne razvojne politike Republike Hrvatske, temeljene na određenim zakonodavnim, planskim i strateškim odredbama i dokumentima te u nadležnosti tijela državne, županijske i lokalne uprave, ali i brojnih drugih dionika, poput organizacija civilnog društva, znanstvene zajednice, poslovnih subjekata te ostalih interesnih skupina i pojedinaca uključenih u razvojno promišljanje, planiranje i participiranje. Otoci se kao posebne prostorne cjeline s mnogih aspekata razlikuju od kopnenih te predstavljaju prvu regiju u Hrvatskoj prema kojoj se postavila razvojna politika. Ipak, poimanje razvojne politike otoka prošlo je značajne promjene od svoje inicijalne uspostave do danas. Nekoć se odnosila isključivo na eksplicitnu razvojnu politiku otoka, odnosno skup odluka i mjera direktno usmjerenih prema otočnom području, definiranih Nacionalnim programom razvoja otoka i Zakonom o otocima. Danas je segmente razvojne politike otoka, osim navedene eksplicitne, moguće prepoznati i implementirati kroz sveukupnu regionalnu te ruralnu razvojnu politiku. Upravo prepoznavanje mogućnosti te njihova implementacija predstavljaju svojevrsne izazove i zadatke različitih dionika razvoja lokalnih zajednica u pokušaju ostvarenja sveukupnih razvojnih ciljeva. Glavni ciljevi u radu su: 1. odrediti temeljne odredbe i načela u poimanju otočne razvojne politike nekada i danas 2. ocijeniti (ne)učinkovitost dosadašnje primjene glavnih zakonskih odredbi i strateških dokumenata otočnog prostora, kao i cjelokupne regionalne i ruralne politike, kroz postignute učinke na otočno recentno razvojno stanje, a u okviru glavnih razvojnih pitanja otoka 3. utvrditi nedostatke i mogućnosti primjenjivanih politika te 4. ocijeniti trenutačno stanje i dinamiku razvoja otočnih jedinica kroz uspostavljeni dinamički indikator regionalne razvojne politike.

Pretpristupnim procesima Europskoj uniji, Republika Hrvatska prihvatila je metodologiju i pristup LEADER programa u razvoju svojih strukturno i dinamički heterogenih ruralnih područja, među kojima pripadaju i otočni prostori. Temeljna obilježja i vrijednosti LEADER-a odnose se na prepoznavanje lokalnih razvojnih potencijala, mobiliziranje lokalnog stanovništva te provedbu integriranih strategija održivog razvoja. Najvažniji alat kojim se LEADER izravno implementira je uspostava i djelovanje lokalnih akcijskih grupa (LAG-ova), partnerstava javnog, privatnog (gospodarskog) i civilnog sektora. Njihova uloga je revitalizacija i razvoj lokalnih (ruralnih) područja kroz provedbu razvojnih strategija. Kao zemlja pristupnica od 2007. do 2013. godine (te 2014. kao prijelazna i prilagodbna godina), u Hrvatskoj se LEADER pristup provodio IPARD programom (Instrument for Pre-accession Assistance – Rural Development), kroz mjeru 202- Priprema i provedba lokalnih strategija. Punopravnim članstvom u EU, od 2015. godine, Hrvatska politiku razvoja svojih ruralnih područja implementira kroz Program ruralnog razvoja 2014-2020 te ima mogućnosti korištenja sredstava iz Europskog poljoprivrednog fonda EAFRDF (European Agricultural Fund for Rural Development). Posebna mjera 19- LEADER, namjenjena je razvoju ruralnih područja putem provedbe lokalnih razvojnih strategija (LRS), a kroz 4 podmjere usmjeravati će se i financirati: pripremna pomoć izrade lokalnih razvojnih strategija područja LAG-ova (2014- 2020), implementacija LRS-a, suradnja LAG-ova te tekući troškovi odabranih LAG-ova. Osim navedenog, programsko razdoblje 2014-2020 donosi novitete u pogledu mogućnost apliciranja LAG-ova na odabrane mjere Programa RR (3, 4, 6, 7, 8, 16) usklađenih s LRS-om. Stoga nadolazeće programsko razdoblje za LAG-ove predstavlja brojne mogućnosti povlaćenja financijskih sredstava, provedbe projekata lokalnog razvoja te implementacije LEADER-a u politici razvoja ruralnih područja. Glavni predmet istraživanja u radu je analiza dosadašnje provedbe IPARD mjere 202 na primjeru LAG-a „Škoji“ te evaluacija indikatora Lokalne razvojne strategije 2012-2014. LAG „Škoji“ čini u potpunosti ruralni prostor triju srednjodalmatinskih otoka Hvara, Visa i Šolte, s prepoznatim strukturnim i dinamičkim demografskim, socio-ekonomskim, gospodarskim, prometno-komunikacijskim i okolišnim razvojnim ograničenjima, nedostacima, potrebama i mogućnostima. S obzirom na postavljeni cilj rada, razmatrati će se učinak provedbe IPARD mjere 202 (kroz dosadašnje aktivnosti) i Lokalne razvojne strategije 2012-2014 (kroz evaluaciju planiranih i postignutih razvojnih ciljeva i indikatora). Dodatna mogućnost implementacije LEADER programa u razvoju otočnih prostora je i formiranje FLAG-ova (Fisheries Local Action Group), odnsno LAG-ova u ribarstvu, s mgućnostima korištenja Europskog fonda za ribarstvo (EFR) i Prioritetne osi 4 koja se fokusira na održivi razvoj područjau kojima je ribarstvo jedna od važnijih gospodarskih aktivnosti. U tom kontekstu razmatrati će se mogućnosti uspostave ovakve organizacije na prostoru srednjodalmatinskih otoka.

U radu se razmatra suvremeno višestruko značenje prostora dalmatinskog otočja te mogućnosti njegovog razvoja kroz izabrane skupine revitalizacijskih i razvojnih modela. Poseban dio odnosi se na složene faktore socijalno-ekonomske regresije otočja uočene kroz glavne plansko-strateške i zakonodavne dokumente te pristupe razvoju i regionalnoj politici u bivšoj zajednici te u razdoblju samostalne Hrvatske. Temeljem provedenih prostornih, demografskih i gospodarskih analiza, uočeni su strukturni i dinamički nedostaci, prema kojima su oblikovani parametri, mjere i koncepti pojedinih modela prostornog, demografskog i gospodarskog razvoja. Ciljevi rada su: ukazati na komparativne prednosti i važnosti otočja, uočiti glavne čimbenike današnjeg razvojnog stanja, utvrditi suvremene razvojne procese, prostorne strukture i trendove te ukazati na razvojne mogućnosti i smjerove kroz modelirane parametre. Također, postavlja se nuţnost primjene sveobuhvatnog planiranja razvoja u okviru regionalne politike Hrvatske, s ciljem funkcionalnog iskorištavanja prostora te ravnomjernog regionalnog i ukupnog razvoja. The paper discusses the contemporary multi-purpose importance of Dalmatian islands and the possibility of their development through selected groups of revitalizing and development models. The special part is related to the complex factors of socio-economic regression of islands, observed through the main planning, policy and legislative documents and approaches to development and regional policy in the former community and in the period of independence in Croatian. The structural and dynamic shortcomings of islands were observed on the basis of spatial, demographic and economic analysis on which are designed parameters, measures and concepts of individual models of physical, demographic, and economic development. The objectives of the research were to point out the advantages and importance of the islands, to see the main factors of the today's development situation, to determine the contemporary development processes, spatial structure, and trends and to point the possibilities of development directions of the modeled parameters. Also, there is a need for implementation of a comprehensive development planning trought the Croatian regional policy and the application on the selected areas, with the aim of functional-exploitation of space, even regional and overall national development.

Ostavština JNA može se promatrati i kao dio baštine otoka Visa koji ima zamjetnu ulogu u podlozi za formiranje turističkih proizvoda u njegovoj turističkoj ponudi.