Results of ureteral reimplantation in infants with primary vesicoureteral reflux (VUR) were retrospectively reviewed and evaluated. From January 1991 till December 2000, a total of 156 patients with primary VUR underwent ureteral reimplantation at University Department of Urology, Sestre milosrdnice University Hospital, Zagreb, Croatia. The indications for surgery were high-grade reflux, breakthrough urinary tract infections, and non-compliance with medical treatment. Ureteral reimplantation was performed according to Cohen.s method (134/156) and Gil-Vernet (22/156) transvesical method. Out of 156 patients treated for primary VUR, 57 patients presented with left sided VUR and 40 with right sided VUR, whereas 52 patients required treatment for bilateral VUR, giving a total of 219 VUR repairs. Five patients had ureteral duplication accompanied by one sided VUR, whereas two patients had ureteral duplication accompanied by bilateral VUR. Out of the 156 surgically treated patients 2 (1.28%) presented with recurrent VUR, 3 (1.93%) with contralateral VUR, 5 (3.2%) patients were treated for urinary tract infection postoperatively, and none of our patients presented with stenosis. The overall complication-free percentage of surgically treated VUR in our study was 93.6%, while 96.8% were successfully treated for VUR. The present results show that transvesical ureteral repairs in infants are safe and very effective for the prevention of urinary tract infections. After surgical treatment in infancy, the individual renal growth of children with primary VUR is stable., Proveden je retrospektivni pregled i procjena rezultata reimplantacije uretera u dojenčadi s primarnim vezikoureteralnim refluksom (VUR). Od siječnja 1991. do prosinca 2000. godine ukupno je 156 bolesnika s primarnim VUR podvrgnuto reimplantaciji uretera na Klinici za urologiju Kliničke bolnice Sestara milosrdnica u Zagrebu, Hrvatska. Indikacije za operaciju bile su refluks visokog stupnja, masivna infekcija mokraćnog sustava te nepridržavanje medikamentnog liječenja. Reimplantacija uretera provedena je prema Cohenovoj metodi (134/156) i Gil-Vernetovoj transvezikalnoj metodi (22/156). Od 156 bolesnika liječenih zbog primarnog VUR 57 ih je imalo lijevostrani VUR, a 40 desnostrani VUR, dok je 52 bolesnika imalo obostrani VUR, tj. ukupno 219 popravaka zbog VUR. Petoro bolesnika je imalo duplikaciju uretera praćenu jednostranim VUR, dok ih je dvoje imalo duplikaciju uretera praćenu jednostranim VUR. Od 156 kirurški liječenih bolesnika dvoje (1,28%) ih je došlo s ponovljenim VUR, troje (1,93%) s kontralateralnim VUR, petoro (3,2%) ih je poslijeoperacijski liječeno zbog infekcije mokraćnog sustava, dok se stenoza nije razvila ni u jednog od naših bolesnika. Sveukupni postotak kirurški liječenog VUR bez komplikacija u našoj studiji je iznosio 93,6%, dok je postotak uspješnog izlječenja VUR bio 96,8%. Ovi rezultati pokazuju kako je transvezikalni popravak uretera u dojenčadi siguran i vrlo učinkovit u sprječavanju infekcije mokraćnog sustava. Rast pojedinog bubrega u djece s primarnim VUR je stabilan nakon kirurškog liječenja u dojenačkoj dobi.