Search

Over the years, there has been a change in awareness of the various types of pollutants emitted by ships and their impact on the environment. Given the international nature of maritime transport, all major issues are regulated by the International Maritime Organization (IMO), including the issue of prevention and control of pollution of the marine environment by ships. The Marine Environment Protection Committee (MEPC), one of several IMO committees, is responsible for the control and prevention of pollutants that may be released from ships into the environment. A wider range of measures should be taken during the year to prevent pollution of the marine environment. Most ship-source pollution, such as oil, harmful liquid substances carried in bulk, pollutants carried by sea in packaged form, sewage, garbage, and air pollution, is regulated by the International Convention for the Prevention of Pollution from Ships. In addition, issues such as anti-fouling systems for ships, the transfer of non-indigenous species through ships' ballast water, and environmentally sound recycling of ships and accompanying regulations should also be considered. This means that in addition to the aforementioned MARPOL Convention, the OPRC Convention and its 2000 Protocol, the Anti-fouling Systems Convention, the International Convention for the Control and Management of Ships' Ballast Water and Sediments, and the Hong Kong International Convention for the Safe and Environmentally Sound Recycling of Ships, 2009 should be considered. The objective of the study is to analyze which pollutants emitted by ships were the focus of the MEPC from 2010 to 2022. For this purpose, the minutes of 20 MEPC meetings during the study period were analyzed. The results show that the most frequently discussed topics concern air pollution.

Kroz ovaj rad detaljno je opisan prikaz korisnosti pametnih upravljanja trošilima i kontrole pristupa pomoću RFID tehnologije. Rad prikazuje samo dio pametnih upravljanja kao što su kontrola klimatizacije, sigurnosni alarm te kontrola prolaza. Razvoj hotelskih sustava dovodi do raznih mogućnosti, a jedna od važnijih je ušteda energije. Rad je podijeljen na nekoliko tematskih cjelina, gdje su ukratko objašnjeni principi rada korištenih tehnologija i sklopovlja. U prvom dijelu je opisana RFID tehnologija, te njezine najčešće primjene, a zatim sklopovlje korišteno za izgradnju uređaja, te softver za dodjelu prava i praćenje statusa., This thesis's focus is on demonstrating the utility of smart consumer management and access control using RFID technology. This work shows only a part of the smart control system such as air conditioning control, security alarm control and access control. The development of hotel rooms leads to various solutions that can contribute in energy saving. Thesis is divided in several thematic units, where the working principles of used technologies and circuits have been briefly explained. RFID technology and it's most common appliactions have been described in the first part, followed by the circuit board used to build the device, and software that is used for assigning right's and monitoring status.

Ljudski promatrači pokazuju nelagodu ukoliko se svesmjerni roboti gibaju u njihovom okruženju pošto njihovo kretanje ne nalikuje ljudskom gibanju. Socijalna navigacija nedavno je robotičko područje istraživanja u kojemu se nastoji imitirati ljudsko gibanje s ciljem povećanja dopadljivosti robota među ljudskom populacijom. U ovom radu je modelirano ljudsko kretanje te je razvijen navigacijski planer koji imitira ljudsko gibanje. Razvijeni planer je testiran u raznim scenarijima iz ljudske svakodnevice. Planer je potom direktno uspoređen sa snimljenim ljudskim trajektorijama. Human observers show discomfort if omnidirectional robots move near them since their movement does not resemble human motion. Social navigation is a recent robotic field of research that seeks to imitate human motion with the goal of increasing the likeability of robots among the human population. In this work, human motion is observed and modeled and a navigation planner that imitates human motion is developed. The developed planner was tested in various scenarios from human everyday life. The planner was then directly compared with recorded human trajectories.

The transport sector is one of the sectors most affected by the coronavirus pandemic. Lockdowns, travel restrictions, and other containment measures reduced the movement of persons and goods. Maritime transport was affected by the COVID-19 including all segments of the shipping industry as well. Shipowners had problems with crew changes due to extreme COVID-19 travel restrictions. This caused deviation of the vessels and increase of expenses and decrease of potential earnings. EU Law authorizes the Member States to support undertakings hit by the consequences of the exceptional occurrences such as pandemics. However, Member States are obligated to ensure that State aid awarded complies with the Treaty on the Functioning of the European Union and EU secondary legislation, as interpreted by the Court of Justice of the EU. By adopting a Temporary Framework for State aid measures to support the economy in the current COVID-19 outbreak (Temporary Framework) the Commission has permitted the Member States to grant high levels of State aid, provided for in that Framework to support undertakings in all sectors. Additionally, European Commission departments issued specific guidelines on the application of the EU State aid rules to the maritime sector during the COVID-19 pandemic that have been analysed in this presentation. Special attention is devoted to the State aid Scheme to support the maritime, transport, transport infrastructure, and related sectors impacted by the COVID-19 outbreak that Republic of Croatia applied to the Commission under the Temporary Framework.

The inspection of foreign ships in EU state ports is managed under The Paris Memorandum of Understanding on Port State Control (Paris MOU), adopted in 1982, and amended many times since then. All states signatories of the Paris MOU have pledged to maintain an inspection system of ships calling at their ports, to enable all ships, without discrimination as to flag, to comply with the standards of numerous international conventions on navigation safety, protection of the marine environment, as well as the standards of seafarers’ working and living conditions. In Croatia, the Ordinance on the inspection of navigation safety regulates the inspection of foreign ships. The paper analyzes the inspection system of ships in ports of the States signatories of the Paris Memorandum to reduce the deficiencies in working conditions of seafarers. Labor relations of seafarers are regulated by the Maritime Labour Convention - MLC 2006, which covers almost all aspects of seafarers' life and work. According to its provisions, all Member State ships shall have a maritime labor certificate as prima facie evidence that the requirements of this Convention have been met. In particular, the paper presents and compares statistical data on the types and number of deficiencies on foreign ships related to non-compliance with the MLC in Croatian ports and the number of deficiencies identified in ports of other Paris Memorandum countries over a period of six years (2016-2021). Based on statistical data, an assessment of the effectiveness of monitoring the working conditions of seafarers in the ports of the Republic of Croatia is given.

Javni prijevoz u linijskom obalnom pomorskom prometu je prijevoz putnika, tereta i vozila u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru koji se obavlja na unaprijed utvrđenim linijama prema javno objavljenim uvjetima reda plovidbe i cjenikom usluga. Osnovni propis kojim je reguliran javni prijevoz u linijskom obalnom pomorskom prometu u Republici Hrvatskoj je Zakon o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu. Taj Zakon donesen je 2006., više puta je mijenjan i dopunjavan, a u posljednjim izmjenama i dopunama donesenim krajem 2019. unesene su nove odredbe koje se odnose na povlašteni prijevoz putnika i vozila, osobito prijevoz osoba s invaliditetom, djece s poteškoćama u razvoju i njihove pratnje, detaljnije se uređuju odredbe o nadoknadi financijskih sredstava za besplatni prijevoz te se uređuje mogućnost raspisivanja javnog natječaja za obavljanje javnog prijevoza na državnoj liniji od općeg gospodarskog interesa zajedno s namjenski građenim brodom u vlasništvu Agencije za obalni linijski pomorski promet, odnosno gradnja broda uz financijsku potporu sredstava Europske unije koji brod bi se zajedno s linijom od općeg gospodarskog interesa dodjeljivao temeljem javnog natječaja. Pored toga, dana je ovlast Agenciji za obavljanje kontrole korištenja otočnih iskaznica. Time su odredbe Zakona izmijenjene s obzirom na probleme koji su uočeni u praksi. U Crnoj Gori materija prijevoza u unutrašnjem pomorskom prometu (obalnom pomorskom prometu) regulirana je Zakonom o sigurnosti pomorske plovidbe, na način što se kroz izmjene i dopune Zakona unosi novo poglavlje pod nazivom Prijevoz putnika i/ili stvari u unutrašnjem pomorskom prometu. Poglavlje sadrži dvanaest članaka kojima se nastoji, barem donekle, uvesti red u ovu materiju. Novim zakonskim odredbama uređuje se djelatnost odnosno način obavljanja prijevoza, plan plovidbe, dozvola za prijevoz, prijevoz trajektom, cjenik usluga kao i dodjela koncesije. U radu se daje cjelovita i sustavna analiza novih odredbi o obavljanju javnog prijevoza u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu analizirajući propise u Republici Hrvatskoj i Crnoj Gori.

U radu su implementirani P, T i P/T digitalni postupci mjerenja brzine vrtnje motora s inkrementalnim enkoderom. Zatim je prikazan postupak sinteze PI regulatora brzine vrtnje pomoću frekvencijske metode Bodeovih dijagrama i tehničkog optimuma. Regulator je potom implementiran na realnom sustavu te su dani eksperimentalni rezultati. Rezultati su pokazali kako je ostvareno traženo upravljanje realnim sustavom. This paper shows implementation of digital procedures for measuring the speed of a DC motor with an incremental encoder. The procedure for finding parameters of the PI speed controller using the frequency domain method of Bode plots and the magnitude optimum is presented. The controller was then implemented on a real system and experimental results were given. The results showed that the required behavior of the speed step response was achieved.

Background: Seafarers are usually exposed to many stressors that are related to different duties on board. Several notable researchers have argued that stress is a transactional phenomenon between the individual and the environment that is largely dependent on the meaning given to the stimulus by the perceiver. One of the many causes of stress are poor communication skills. Subjects and methods: The aim of the study was to xplain why respondents drop out of research. The project was originally supposed to take place over a period of two years and involve a minimum of 30 respondents per group (30 skippers and 30 seafarers) who would take part in the research for at least four weeks while on board, or during the skipper season. Activity was to be measured with the Polar A370 fitness tracker, worn as a wrist-watch or bracelet and used for 24-hour heart rate, bodily activity and sleep pattern tracking for every respondent. The other device used is TANITA MC780MA, which is a segmental body composition analyser. Results: We contacted overall 146 seafarers, of whom: 40 (27.4%) skippers, 43 (29.5%) deck officers and 63 (43.1%) engine officers. Participation was refused by 18 (12.3% of all contacted) individuals and 108 (74.0%) respondents dropped out during the research. Due to group dispersal and a low number of respondents who reached the end of the research, the project will have to be prolonged. Conclusion: We believe that the reasons behind respondent dispersal can be found in their inability to recognize the state they are in and in poor communication skills, while at the same time being exposed to extreme and possibly precarious work conditions. This forms a closed loop that only continues to generate even higher stress levels. Further research is needed to look into this phenomenon.

Maritime agent is a specific institute in maritime law and in maritime industry. Maritime agent deals with variety of jobs which includes representation, mediation obligations, assistance in maritime business in general and especially while the vessel is in harbour and during the conclusion of different maritime contracts. The business of services of the recruitment and placement of seafarers should be particularly emphasized. Crewing agent, which deals with the recruitment and placement of seafarers, is a particular type of agent in maritime industry. In Republic of Croatia, the activities of crewing agents are regulated by Regulations on mediation in employment of seafarers from 2018. Those Regulations are fundamental conditions that has to be fulfilled by legal entities engaged in mediation in the employment of the seafarers as well as procedures and methods of their empowerment and the supervision of their work. In addition to the Regulations on mediation in employment of seafarers, especially important is the General Data Protection Regulation (GDPR) considering that the crewing agent collects personal data of the seafarers. Variety of information systems are utilized in modern maritime operations which are used by crewing agents in order to deliver the data of the seafarer’s embarkation or disembarkation, i.e. their navigational service. This paper shows Croatian Integrated Maritime Information System (CIMIS) which is implemented in year 2013 with the purpose to simplify various procedures in maritime business. Crewing agents are the users of CIMIS. In addition, this paper shows other contemporary tools and program packages which are relevant in operations of maritime agents.

Public transport in costal liner shipping is the transport of passengers, cargo and vehicles in the internal marine waters and territorial sea of the Republic of Croatia performed on pre-established lines in compliance with the published terms and conditions of the sailing schedule and services pricelist. Public transport service in costal liner shipping is provided by shipping companies under a public service contract which is concluded as a concession contract for profitable lines, respectively a public transport service contract for non-profitable lines. Shipping companies perform transport by ships specially built for transport of passengers and vehicles, by high-speed passenger craft services, respectively passenger ships. The occupation of public transport service in coastal liner shipping is subject to inspection. Inspection includes in particular the inspection of shipping companies in performing their public transport services in accordance with a public service contract, the inspection of preferential transport, the inspection of international public transport, public coastal liner shipping without public service obligation and occasional transport. In addition inspection includes mandatory surveys for the safe operation of ro-ro passenger ships and high-speed passenger craft services operating on domestic and international voyages. Provisions on inspection are contained in a basic regulation governing the public transport service in costal liner shipping – Law on Coastal Liner Shipping and Occasional Costal Maritime Transport. However other administrative provisions also regulate inspection in costal liner shipping. These activities are also regulated by the Law on Harbourmaster's Offices and the Ordinance on Inspection of Navigation Safety. The work gives full and systematic analysis of provisions on carrying out inspections in costal liner shipping.

Lučke kapetanije su osnovna upravna tijela službe sigurnosti plovidbe, a obavljaju upravne odnosno inspekcijske poslove sigurnosti plovidbe u okviru zakonskih prava i dužnosti. Posljednjih godina u djelokrug rada ministarstva nadležnog za promet i lučkih kapetanija stavljen je čitav niz novih poslova i zadaća. Stoga je u okviru ministarstva nadležnog za promet pripremljen prijedlog novog Zakona o lučkim kapetanijama, čija je najvažnija značajka što službe sigurnosti pomorske i unutarnje plovidbe organizira u jedinstven sustav sigurnosti plovidbe Republike Hrvatske. Novim Zakonom o lučkim kapetanijama uređuje se teritorijalno ustrojstvo i organizacija rada lučkih kapetanija, utvrđuju se poslovi sigurnosti plovidbe i nadzora pomorskog dobra te organizira njihovo obavljanje, uređuju se prava, obveze i odgovornosti službenika i namještenika u obavljanju tih poslova, njihov radno-pravni položaj, inspekcijske ovlasti te druga pitanja važna za rad lučkih kapetanija i obavljanje poslova iz njihovog djelokruga rada. U radu se daje pregled predloženih zakonskih odredbi te kritička analiza u odnosu na aktualna zakonska rješenja.

Javne ovlasti, općenito, oblik su obavljanja javne vlasti od strane nedržavnih subjekata. Podjeljivanje javne ovlasti predstavlja oblik prenošenja nadležnosti s državnog tijela na pravne osobe izvan sustava državnih tijela. Koncesionar luke nautičkog turizma u obavljanju svojih poslova obavlja određene radnje koje imaju elemente javnih ovlasti. U ovom radu analizira se opseg javnih ovlasti i obveza koncesionara luke nautičkog turizma u kontekstu održavanja reda u luci, posebno njegova zakonska i praktična uloga u osiguranju potrebnih standarda sigurnosti plovidbe, zaštite okoliša te sigurnosne zaštite.

U radu se obrađuju podzakonska pravna vrela koja reguliraju obavljanje djelatnosti javnog prijevoza u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu u Republici Hrvatskoj. Temeljni zakonski propis koji regulira ovu materiju je Zakon o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu iz 2006. godine. Zakon je mijenjan i dopunjavan 2009. i 2011. godine, a posebno značajne su posljednje izmjene i dopune iz 2013. godine kada je ova materija u cijelosti usklađena s pravnom stečevinom Europske unije. Posljednjim izmjenama i dopunama Zakona propisana je obveza donošenja novih podzakonskih propisa kojima bi se ova problematika normirala na cjelovit i sustavan način sukladno najnovijim zakonskim odredbama. Iako sa zakašnjenjem, do danas su doneseni svi podzakonski propisi. To su: Uredba o uvjetima i vrednovanju kriterija za davanje koncesije i sklapanje ugovora o javnoj usluzi za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu, Pravilnik o uvjetima koje mora ispunjavati brod i brodar za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu, Pravilnik o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na povlašteni prijevoz na linijama u javnom pomorskom prijevozu i Odluka o visini popusta na redovne cijene putnih karata u povlaštenom prijevozu osoba i vozila u javnom obalnom linijskom pomorskom prometu. Autori detaljno analiziraju i upućuju na najvažnija rješenja i nedostatke navedenih podzakonskih propisa.

Djelatnost obavljanja javnog prijevoza u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu u Republici Hrvatskoj uređena je Zakonom o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu. Pravo obavljanja javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu stječe se na temelju koncesije. Zakonom je regulirano dodjeljivanje koncesija za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu, a temeljem njega donose se podzakonski propisi koji reguliraju uvjete i način dodjele koncesija za obavljanje te vrste prijevoza. U radu se prikazuju novine koje su nastale donošenjem izmjena i dopuna Zakona 2013. godine, kojima je ova materija usklađena s pravnom stečevinom Europske unije, te se ukazuje na nedostatke i probleme koji se mogu pojaviti u primjeni Zakona u praksi.

Contract of berth is the contract that is not regulated by any special laws, meaning that its essential components, including the contractual obligations of the parties are not specifically prescribed. The practice of using general terms and conditions of marinas is adopted when concluding a contract and determining the scope and content of the parties’ obligations. The paper considers the obligations of marinas as a contractual party that provides specialized and complex services of berthing. The provisions of general conditions of marina business practices are analysed and interpreted in terms of obligations regarding the provision of technically acceptable and safe berth in the marina, control and custody of the vessels at berth. The paper explains the meaning and scope of specific contractual obligations and emphasises the impact of contract commitments on the subject of contractual liability and definition of the legal nature of a particular contract. For a better understanding of marina obligations, the paper compares them with the corresponding obligations of the berth user. The developed market of nautical tourism requires a balanced protection of economic and legal interests of marinas and berth users as its participants, which is reflected through the right balance of their contractual obligations. Bearing in mind contemporary conditions governing the nautical tourism and trends of its growth, the paper presents the thesis on the need for standardization of the provisions on the obligations of parties in specific general conditions of marinas in order to classify them into categories based on scope and content of services that marinas provide.

Autori ove knjige su analizirali problematiku sigurnosnih ugroza i pomorskih prijetnji s aspekta suvremenih međunarodnih, europskih i hrvatskih propisa te učinkovitog nadzora i zaštite interesa osiguranih od strane Obalne straže. Zakonom o Obalnoj straži Republike Hrvatske (2007.) utvrđuje se ustrojstvo, organizacija, djelokrug rada, ovlasti, poslovi i zadaci Obalne straže – nove pomorske upravne službe koja pridonosi zaštiti suverenosti, suverenih prava i jurisdikcije Republike Hrvatske na moru, sigurnosti plovidbe i zaštiti morskog okoliša, suzbijanju i sprječavanju kaznenih djela prema međunarodnom pravu i propisima Republike Hrvatske. Temeljni poslovi i zadaće Obalne straže su zaštita suverenih prava i provedba jurisdikcije Republike Hrvatske u zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu, epikontinentalnom pojasu i otvorenom moru dok u području unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Obalna straža pruža potporu drugim nadležnim tijelima državne uprave (lučkim kapetanijama, pomorskoj policiji i Hrvatskoj ratnoj mornarici) u provođenju zakona i drugih propisa iz njihove nadležnosti u skladu s odredbama Zakona o Obalnoj straži. Stoga se izvršavanja zadaća Obalne straže, u pogledu zaštite suverenosti, suverenih prava i jurisdikcije Republike Hrvatske ; suzbijanja i sprječavanja terorizma, organiziranog međunarodnog kriminala i širenja oružja za masovno uništenje ; suzbijanja piratstva i drugih oblika korištenja otvorenog mora u nemiroljubive svrhe ; sigurnost plovidbe ; traganje i spašavanje ; zaštita morskog okoliša, prirode i kulturne baštine i nadzor morskog ribarstva, moraju temeljiti na važećim pravilima međunarodnog prava (priznatim međunarodnim konvencijama i protokolima), europskim pravnim izvorima te važećim zakonskim i podzakonskim propisima Republike Hrvatske.

Before Croatia became the member state of the European Union the activities of renting vessels were performed by natural or legal persons – charter companies registered for that purpose in the Republic of Croatia. These charter companies could rent their own vessels or those owned by other domestic natural or legal persons, which was regulated by the 2005 Ordinance on the conditions to be met by vessels, and natural or legal person performing the activity of leasing vessels. This practice was radically changed by the Croatian accession to the European Union. Since then, the charter business can also be performed by vessels flying flags of the European Union Member States, and to a limited extent, by vessels under the flag of the third country which have been authorized for cabotage by the Ministry responsible for maritime affairs. In Montenegro, the renting of nautical tourism vessels is regulated by the Law on Yachts, as well as the Law on Tourism, which consider the activities of renting navigation facilities for rest, recreation and sailing as a kind of tourist service in nautical tourism. The renting of nautical tourism vessels is performed by a company or entrepreneur (legal or natural person) registered in Montenegro for that kind of activity. It is possible to rent own vessels, or ones belonging to another domestic or foreign legal or natural person. In this regard, the vessels can fly domestic or foreign flags. The Montenegrin laws are more liberal at present than the regulations that were in force in the Republic of Croatia before the European Union accession. However, it will be necessary to amend existing provisions in the process of harmonization of Montenegrin legislation with the European Union acquis.

Nautical tourism on the Adriatic Sea represents a particularly significant sector of maritime and tourist activities. The safety of sport and pleasure boats guarantees successful performance of nautical tourism activities. An increasing number of these boats sailing in the Adriatic Sea is important for the overall economic development of the Republic of Croatia and the Republic of Montenegro. In Croatia, sport and pleasure boats are regulated by the Maritime Code, the Ordinance on Boats and Yachts and a number of subordinate legislation acts, while in Montenegro they are regulated by the Law on Yachts, the Law on Safety of Maritime Navigation, the Regulation on Boats and other subordinate legislation. These regulations govern the conditions for navigation, the area of navigation, seaworthiness of yachts and boats, procedure and conditions for acquiring qualifications and certificates for boat leaders, yacht masters and skippers. This paper puts special emphasis on regulatory laws on yachts, sport and pleasure boats, as well as on requirements that must be met in ensuring the safety of navigation. According to the broadest definition, a yacht is a boat designed and equipped for long sea voyages, and it is used for sport and pleasure. However, more detailed analysis indicates inconsistency in legislative terminology of the two systems, such as the definition of the term “yacht”. The same applies to the term “boat”. It can therefore be concluded that there are certain differences in the Croatian and Montenegrin legislation, and in this respect the paper will also provide de lege ferenda solutions.

U doktorskoj disertaciji daje se prikaz najznačajnijih rješenja vezanih uz odgovornost prijevoznika sadržanih u aktualnim konvencijama koje reguliraju prijevoz stvari morem s posebnim naglaskom na rješenja Rotterdamskih pravila iz 2009. godine. Od donošenja prve međunarodne konvencije o prijevozu stvari morem – Haaških pravila prošlo je punih devedeset godina te su se uvjeti pomorske plovidbe i međunarodne trgovine bitno promijenili. Tim promjenama potrebno je prilagoditi međunarodni pravni okvir koji regulira tu problematiku. To je ujedno bio jedan od osnovnih zadataka prilikom donošenja Rotterdamskih pravila. Koliko su ona uspješna u tome da se prilagode suvremenim potrebama, a istodobno zadovolje prijevoznika i korisnika prijevoza, svakako je otvoreno pitanje podložno različitim raspravama. U prilog tome, prikazuje se odgovornost prijevoznika kroz najvažnije institute te komentira njihov doprinos u promjenama koje su trebali donijeti. Detaljno se analizira odgovornost prijevoznika za štete na stvarima i zakašnjenje u predaji stvari prema Rotterdamskim pravilima, te se daje poredbena analiza rješenja nove međunarodne konvencije s postojećim stanjem prema aktualnim međunarodnim i domaćim instrumentima. Posebno se analiziraju odredbe o razdoblju odgovornosti prijevoznika, pravnom temelju, opsegu i visini odgovornosti prijevoznika, institutu izuzetih slučajeva odgovornosti prijevoznika, odgovornosti prijevoznika za osobe kojima se u svom poslovanju služi, odgovornosti prijevoznika za stvari složene na palubi, opasne stvari, žive životinje i posebne stvari, ograničenju odgovornosti prijevoznika, utvrđivanju štete na stvarima te zastari tražbine. Slijedom toga daje se ocjena postojećeg stanja, te osobito ocjena mogućnosti prilagođavanja hrvatskog prijevoznog prava odredbama Rotterdamskih pravila.

Tržište javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu priprema se za potpuno otvaranje za brodare iz država članica Europske unije. Koncesije na većini državnih linija ističu krajem 2016. godine te će se nakon toga za koncesije na njima moći natjecati i brodari iz država članica Europske unije. U radu se obrađuju državne linije koje su koncesionirane te se posebno analizira struktura brodova koji sada vrše prijevoz. Postavlja se pitanje je li flota hrvatskih brodara koji sada obavljaju javni prijevoz u linijskom obalnom pomorskom prometu odgovarajuća da bi mogla konkurirati floti europskih brodara te koje radnje se trebaju poduzeti kako bi se uklonili uočeni nedostaci. U tom smislu nude se određene preporuke i rješenja kako bi hrvatski brodari bili što spremniji za nadolazeću konkurenciju.

U radu se daje prikaz nekih značajnijih rješenja koja se nalaze u aktualnim konvencijama koje reguliraju prijevoz stvari morem s posebnim naglaskom na rješenja Rotterdamskih pravila iz 2009. godine. Posebno važno pitanje ove problematike je odgovornost prijevoznika kao jedan od središnjih problema ugovora o prijevozu stvari morem. Od donošenja prve međunarodne konvencije o prijevozu stvari morem – Haaških pravila prošlo je punih 90 godina te su se uvjeti pomorske plovidbe i međunarodne trgovine bitno promijenili. Tim promjenama potrebno je prilagoditi međunarodni pravni okvir koji regulira tu problematiku. To je ujedno bio jedan od osnovnih zadataka prilikom donošenja Rotterdamskih pravila. Koliko su ona uspješna u tome da se prilagode suvremenim potrebama, a istodobno zadovolje i prijevoznika i korisnika prijevoza, svakako je otvoreno pitanje podložno različitim raspravama. U prilog tome, prikazat će se neki važniji instituti te komentirati njihov doprinos u promjenama koje su trebali donijeti.

This paper presents and analyses provisions of the Rotterdam Rules in respect of the shipper’s obligations and liabilities. Also these provisions are compared with the solutions of the current conventions that regulate the carriage of goods by sea. Three main obligations of the shipper - duty to delivery for carriage, duty to cooperate with the carrier in providing information and instructions and shipper’s obligation to provide information, instructions and documents are examined in detail. The article also deals with the liability of the shipper and liability of shipper for other persons. Special attention is devoted to the provisions deal with the basis of shipper’s liability to the carrier. The objects of the examination are also recent solutions in respect of defining and prescribing the liability of documentary shipper. Assumption of shipper’s rights and obligations by the documentary shipper is also analysed. Other important innovations are pointed out, like special rules on dangerous goods and shipper’s liability for failure to provide information for compilation of contract particulars. Rotterdam Rules attempts to regulate in a comprehensive and contemporary manner the obligations and liability of the shipper. The overall assessment is that the shipper’s obligations and liability are not substantially increased under the Rotterdam Rules.

Prikazuje se i analizira pravni okvir funkcioniranja (državne) lučke uprave prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama Republike Hrvatske iz 2003. godine i podzakonskim propisima donesenim temeljem njega. (Državne) lučke uprave osniva Vlada Republike Hrvatske radi upravljanja, gradnje i korištenja luke otvorene za javni promet koja je od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku. Djelatnost lučke uprave obuhvaća briga o pomorskom dobru koje predstavlja lučko područje, gradnja, održavanje i stručni nadzor nad lučkim područjem, osiguravanje obavljanja lučkog prometa, tehničko-tehnološkog jedinstva, sigurnosti plovidbe i usluga od općeg interesa, te usklađivanje i nadzor rada ovlaštenika koncesije na lučkom području.

Sažetak

This paper presents and discusses the legal framework within which the Split Port Authority operates, and provides a statistical analysis of the traffic of cruise vessels and their passengers passing through the area under jurisdiction of the Split Port Authority. The legal framework governing the activities of the Split Port Authority is primarily based on the regulations of the 2003 Maritime Domain and Seaports Act and sub-law regulations following the Act. The Split Port Authority was established by the government of the Republic of Croatia for the purpose of managing, constructing and using the port of Split. A significant share of the overall traffic of vessels and passengers in the area within the Split Port Authority jurisdiction refers to the cruise ships and their passengers. A statistical analysis of the share of passengers on cruise in the total transit of passengers emphasises the importance of this form of maritime traffic with regard to the overall traffic of passengers in the port of Split.

Rad se bavi analizom percepcije obiteljske i socijalne podrške adolescenata povratnika

Rad se bavi utjecajem sastanaka terapijske zajednice na terapijski proces.

Rad se bavi pojavnošću PTSP-a u veterana sa amputacijom ekstremiteta

Pomorski agent je pravna ili fizička osoba koja na temelju opće ili posebne punomoći obavlja poslove zastupanja, posredovanja i pomaganja u pomorskom poslovanju u ime i za račun nalogodavca, a nalogodavac se za uzvrat obvezuje pomorskom agentu isplatiti nagradu i nadoknaditi troškove. Ugovor između pomorskog agenta i njegovog nalogodavca smatra se najvažnijim izvorom prava o pomorskim agencijama. Nalogodavac može biti prijevoznik, brodovlasnik ili brodar, vlasnik tereta odnosno osoba zainteresirana za teret i osiguratelj. Pojam i poslovi pomorskog agenta u Republici Hrvatskoj propisani su Pomorskim zakonikom, Pravilnikom o uvjetima za obavljanje djelatnosti pomorskog agenta, te pravima i obvezama pomorskog agenta i Općim uvjetima poslovanja pomorskih agenata Hrvatske. Na ugovor o pomorskoj agenciji mogu se na odgovarajući način primjeniti i odredbe Zakona o obveznim odnosima. Pojam i poslovi pomorskog agenta u Bosni i Hercegovini propisani su Zakonom o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi, a na odgovarajući način mogu se primjeniti i odredbe Zakona o obligacionim odnosima. U radu se poredbeno prikazuje institut pomorskog agenta u zakonodavstvu Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Pored tijela nadležnih za nadzor i zaštitu interesa Republike Hrvatske na moru (lučkih kapetanija, pomorske policije, Hrvatske ratne mornarice) čija je suradnja prijeko potrebna u cilju ostvarenja sigurnosti pomorskog prometa od svih opasnosti koje prijete moru i od mora, nastala je potreba za ustrojstvom još jedne pomorsko – upravne službe koja bi bitno pridonijela zaštiti suverenosti, suverenih prava i jurisdikcije Republike Hrvatske na moru, sigurnosti plovidbe, zaštiti morskog okoliša, suzbijanju i sprječavanju mnogih kaznenih djela kažnjivih prema međunarodnom pravu i propisima Republike Hrvatske. U te svrhe je Hrvatski Sabor donio Zakon o Obalnoj straži Republike Hrvatske kojim se određuje ustroj i djelokrug rada Obalne straže kao i ovlasti, poslovi i zadaci koje će Obalna straža biti ovlaštena obavljati. Navedeni Zakon je stupio na snagu 1. studenog 2007. godine. Temeljni poslovi i zadaće Obalne straže su zaštita suverenih prava i provedba jurisdikcije Republike Hrvatske u zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu, epikontinentskom pojasu i otvorenom moru, dok u području unutrašnjih morskih voda i teritorijalnog mora Obalna straža pruža potporu drugim nadležnim tijelima državne uprave u provođenju zakona i drugih propisa iz njihove nadležnosti u skladu s odredbama ovog Zakona. Zakonom o Obalnoj straži propisana je obveza donošenja velikog broja uredbi i pravilnika koji detaljnije reguliraju organizaciju i djelokrug rada Obalne straže, od kojih je, iako u zakašnjenju, veći broj donesen.

Ovaj rad se bavi sličnostima i razlikama ugovora o najmu i ugovora o zakupu u pomorskom pravu. Uspoređuje se i analizira ugovor o zakupu, brodarski ugovor na vrijeme (time charter) i ugovor o najmu plovila za razonodu. Prema Pomorskom zakoniku Republike Hrvatske ugovorom o zakupu vlasnik broda (zakupodavac) se obvezuje dati zakupniku određeni brod na korištenje, radi obavljanja plovidbene djelatnosti, a zakupnik se obvezuje platiti zakupninu. Pod korištenjem broda valja razumijevati pravo na gospodarsko iskorištavanje broda, tj. stjecanje koristi. Brodarski ugovor na vrijeme (time charter) također je reguliran Pomorskim zakonikom. To je ugovor o prijevozu stvari morem kojim se brodar obvezuje da će u ugovorenom vremenu i ugovorenim brodom obavljati za naručitelja prijevoze, a naručitelj se obvezuje da će za to vrijeme plaćati ugovorenu vozarinu. Za razliku od zakupa i brodarskog ugovora na vrijeme, ugovor o najmu nije definiran pomorskopravnim propisima. Takav ugovor je pogodan za poslovanje s plovilima za razonodu. Ugovor o najmu plovila za razonodu je ugovor kojim se najmodavac obvezuje predati plovilo (jahtu ili brodicu upisanu u upisnik jahti ili očevidnik brodica za gospodarske namjene) najmoprimcu na uporabu, a najmoprimac se obvezuje za to mu platiti najamninu. Stranke ugovora o najmu plovila su najmodavac, osoba koju Pravilnik o brodicama i jahtama naziva čarter tvrtka, i najmoprimac, osoba koja uporabljuje plovilo za razonodu. Predlaže se da se ugovor o najmu plovila za razonodu uredi u sklopu Pomorskog zakonika.

Pojam pomorska nezgoda obuhvaća štetne posljedice koje pretrpi brod, teret ili druga imovina uključena u pomorski pothvat zbog nekog izvanrednog stanja. Pod tim pojmom podrazumijeva se i događaj koji ima za posljedicu onečišćenje morskog okoliša. Pomorske nezgode s izrazito negativnim učinkom na morski okoliš ojačale su svijest o potrebi ekološke zaštite mora i morskog okoliša. Zapovjednik broda u okviru obavljanja svojih funkcija na brodu ima glavnu i vrlo odgovornu ulogu u sprječavanju nastanka i smanjenju štete zbog onečišćenja mora s broda. Temeljna je dužnost zapovjednika postupati u skladu s politikom zaštite okoliša svoje tvrtke, kao i s brodskim planom u slučaju opasnosti od onečišćenja uljem (SOPEP). Brodar i zapovjednik broda dužni su na brodu ustrojiti sustav sigurnosti glede radnih postupaka kako bi se smanjila opasnost od izlijevanja ulja. U slučaju izlijevanja ulja s broda zapovjednik broda dužan je pobrinuti se da se odmah poduzmu mjere za uklanjanje ili sprječavanje širenja ulja koje je isteklo u more te čišćenje okoliša. On mora bez odgađanja obavijestiti brodara ili upravitelja o nezgodi, a oni P.&I. klub u koji je učlanjen odnosni brod. Zapovjednik broda može izravno obavijestiti klub, ali u prethodnom dogovoru s brodarom. Od zapovjednika broda se očekuje da surađuje s tijelima lokalnih vlasti i pokaže brigu za uklanjanje svih štetnih posljedica nastale nezgode. Naravno, ukoliko se tijekom plovidbe opazi onečišćenje uljem, opasnim kemikalijama ili štetnim tvarima, zapovjednik broda je dužan odmah preko radiokomunikacija obavijestiti nadležna tijela države u čijem je teritorijalnom moru zapaženo onečišćenje. Zapovjednik broda je dužan bilješku o nezgodi onečišćenja ili o zapaženom onečišćenju na plovnom putu bez odgađanja unijeti u brodski dnevnik, a najkasnije u roku od 24 sata.