Search

Kopački rit na temelju prirodnih osobitosti jedno je od najvrjednijih područja u Europi. Iako je bioraznolikost dobro istražena, ekologija vrsta, fizikalno – kemijski i drugi parametri vodenih ekosustava nedovoljno su istraženi. Osnovni ciljevi projekta su uspostava dugoročno kvalitetnog upravljanja vodnim ekosustavima, unaprjeđenje biološkog monitoringa te doprinos očuvanju i upravljanju dobrog stanja voda i vodenih ekosustava, prvenstveno vlažnih staništa i poplavnih šumskih područja. Slijedom navedenog potrebno je provesti ciljana bio-ekološka istraživanja stanja vodenih ekosustava te uz njih vezanih populacija i njihovu osjetljivost na hidrološke i druge promjene u okolišu. Planirana istraživanja podijeljena su u 6 tematskih cjelina. Grupa 1 predstavlja monitoring ekološkog stanja površinskih voda i dodatnih bioloških pokazatelja koji uključuju biološke elemente (fitoplankton, fitobentos, makrozoobentos, makrofite i ribe), fizikalnokemijske elemente i otopljene metale. Grupu 2 čini monitoring kemijskog stanja površinskih voda i sedimenta gdje se ispituju elementi kakvoće, koncentracija tvari (metala i pesticida) te anorganski i organski pokazatelji. Grupu 3 predstavlja monitoring podzemnih voda u pogledu količinskog i fizikalno – kemijskog stanja. Grupa 4 odnosi se na monitoring staništa, flore i faune koji uključuje staništa i floru, mekušce, kukce, gmazove i vodozemce te ptice. Grupa 5 obuhvaća monitoring vidre i dabra. Grupa 6 obuhvaća praćenje recentne sedimentacije. Svi dobiveni podaci bit će objedinjeni i implementirani u svrhu izrade studije revitalizacije vodenih ekosustava poplavnog područja Parka prirode „Kopački rit“.

Park prirode „Kopački rit“ uvršten je 1986. na Popis ornitološki značajnih područja Europe, kao tzv. IBA (Important Bird Area) područje, a sukladno odredbama Ramsarske konvencije od 1993. u cijelosti je dio međunarodne mreže vlažnih i močvarnih područja od međunarodnog značaja, osobito kao staništa ptica močvarica (Ramsarsko područje). Obzirom na veliku ulogu Parka u „podržavanju“ 300 različitih vrsta ptica, potrebno je sustavno provoditi njihov monitoring te bilježiti informacije s terena. Na terenu je potrebno uspostaviti/odrediti transekte na kojima se monitoring provodi, te na tim transektima bilježiti uočene vrste ptica s brojem jedinki. Transekt je stalni, u prostoru točno određeni pravac kojem dužina i širina ovise o istraživanoj taksonomskoj skupini i lokalnim terenskim uvjetima. Transekte treba prelaziti u određenim vremenskim razmacima (tjednim, mjesečnim), vrijeme prelaska treba biti približno isto, kao i doba dana. Monitoring ornitofaune u Parku prirode „Kopački rit“ provodi se dugi niz godina, no konkretni podaci koji se koriste u brojnim analizama uzimaju se iz baze podataka čiji su najraniji podaci uneseni 2009. te se u nju unose i sadašnji podaci. Cilj ove baze podataka je uspostaviti uniformnost svih informacija i podataka na jednom mjestu koje bi se mogle unijeti u GIS te na temelju toga raditi brojne analize, ovisno o onome što nas zanima i što želimo pratiti. Podaci s terena unose se u Excel tablicu koja sadrži stupce s datumima monitoringa, nazivom te brojnosti jedinki pojedine vrste i nazivom transekta. Svakom transektu dodijeljen je ID broj koji će lako moći povezati Excel tablicu s unesenim podacima monitoringa s GIS - om. Koristeći GIS, podaci će se moći lakše vizualizirati, manipulirati, analizirati i interpretirati. Većina transekata je uspostavljena prije, no kako je Javna ustanova „Park prirode Kopački rit“ nedavno dobila na upravljanje i područje ekološke mreže HR2001309 Dunav sjeverno od Kopačkog rita, nekoliko transekata na tome području je uspostavljeno tek ove godine. Trenutno je uspostavljeno ukupno 105 transekata, 83 na području Parka prirode „Kopački rit“, dok su na navedenom području ekološke mreže uspostavljena 22 transekta.

Rijeka Dunav je dom bogate bioraznolikosti. Iako DANUBEPARKS - mreža zaštićenih područja Dunava radi na očuvanju najvrjednijih područja, fragmentacija staništa ograničava napore na očuvanju kohezivnog ekosustava. Također, suočavajući se s dugoročnim učincima klimatskih promjena, rijeke postaju sve važnije za ekološku povezanost. Da bi se uhvatila u koštac s tim problemima, Mreža zaštićenih područja na rijeci Dunav pokrenula je Danube Volunteers Day 2017. godine, tijekom projekta DANUBEparksCONNECTED, financiranog iz Interreg transnacionalnog programa za Dunavsku regiju. Ideja koja stoji iza ove inicijative bila je da se mobiliziraju mladi ljudi, školske skupine, lokalne nevladine organizacije, općine, predstavnici korporativnog sektora i razni drugi dionici kako bi duž cijelog Dunava kako bi svojim rukama pomogli u održavanju ovog bio-koridora. Nakon završetka projekta DANUBEparksCONNECTED, organizacija DANUBEPARKS je odlučila održati tradiciju i samostalno organizirati ovu volontersku akciju. Pružajući financijsku potporu članovima za organiziranje lokalnih događaja, DANUBEPARKS je potvrdio da prepoznaje važnost volontera u zaštićenim područjima. U volonterskom radu leži velik potencijal, ali ne bismo trebali na volontere gledati kao na radnu snagu, već kao na silu koja nam može pomoći u širenju svijesti o važnosti naših zaštićenih područja. Ova inicijativa organizirana je u 8 različitih zemalja: Njemačkoj, Austriji, Slovačkoj, Mađarskoj, Hrvatskoj, Srbiji, Bugarskoj i Rumunjskoj. DANUBEPARKS svake godine određuje novu temu za Danube Volunteers Day. Prve godine odabrana je tema: Koridori suhih staništa ; druge godine: Divlji otoci, a treće godine: Šume mekih listača. Tijekom 3 godine uspješne provedbe akcija, mobilizirano je 1.200 volontera koji su proveli preko 3.500 radnih sati u 39 različitih akcija s ciljem očuvanja najvrjednijih prirodnih područja. Neke od uspješno provedenih aktivnosti su: prikupljanje otpada, uklanjanje invazivnih biljnih vrsta, košnja, izgradnja poučnih staza, sadnja drveća i aktivnosti građanske znanosti.

Slavonsko-srijemski podolac kao i ostala podolska goveda spadaju u skupinu dugorožnih goveda Bos taurus te predstavljaju domesticirani oblik izvornog goveda Bos primigenius. Smatra se da je podolsko govedo došlo do hrvatskih prostora u vrijeme velike seobe naroda. Kroz stoljeća, u različitim životnim uvjetima oblikovali su se različiti varijeteti podolskog goveda. Prema zakonu o stočarstvu, izvorne i zaštićene pasmine i sojevi domaćih životinja nastalih na teritoriju Republike Hrvatske predstavljaju dio nacionalne biološke baštine. Očuvanje i iskorištavanje pasmina i sojeva obavlja se prema posebnim programima za pojedine pasmine i sojeve. Zaštita izvornih pasmina i sojeva ostvaruje se držanjem potrebitog broja životinja za održavanje uzgoja i čuvanjem njihova genetskog materijala. Popis izvornih i zaštićenih pasmina i sojeva domaćih životinja te potrebiti broj grla određuje ministar. Prema FAO (Food and Agriculture Organization of the United Nations), koja je krovna institucija strateškog usmjeravanja konzervacijskog upravljanja na globalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, svaka država ima svog nacionalnog koordinatora, koji vodi brigu i redovito izvještava o stanju nacionalnih animalnih genetskih resursa. U Hrvatskoj je Globalni akcijski plan zaštite životinjskih genetskih resursa prihvaćen 2007. godine. Prema FAO klasifikaciji, pasmine se svrstavaju u 4 skupine: IA (kritično ugrožena), I (visoko ugrožena), II (ugrožena) i III (nije ugrožena). Pasmina je kritično ugrožena ako je broj ženskih rasplodnih jedinki manji od 100, a muških ≤ 5. Ugrožena je ako je broj ženskih rasplodnih jedinki između 100 i 1000, a muških od 6 do 20. Slavonsko srijemski podolac svrstan je 2008. godine u kategoriju IA, kritično ugrožena pasmina, iako je tada bilo 116 rasplodnih grla, od čega je 107 krava i 9 bikova. U 2019. godini broj rasplodnih grla povećan je na 278, od čega 264 krave i 14 bikova. Zbog toga je ova pasmina svrstana u kategoriju I ( visoko ugrožena). Javna ustanova „Park prirode Kopački rit“ svoja goveda drži na farmi Eblin koja je u vlasništvu tvrtke Belje Agro-vet + d.o.o. Na farmi je više stotina goveda različitih pasmina, a Javna ustanova „Park prirode Kopački rit„ ih trenutno posjeduje 12. Od toga je 11 slavonsko srijemskih podolaca. Ovaj ukupan broj grla sastoji se od 1 licenciranog bika, 4 junadi, 3 junice, 4 krave i 1 junice koja je križanac mesnih pasmina. U suradnji s tvrtkom Belje Agro-vet + d.o.o., Javna ustanova će i na dalje raditi na održivosti pasmine slavonsko- srijemskog podolca koji ima biološki, ekološki, gospodarstveni i genski značaj.

Monitoring populacije europskog dabra (Castor fiber L.) u Parku prirode „Kopački rit“ započet je 2007. godine. Prikupljani su podaci o dinamici populacije na temelju uspostava i korištenja obiteljskih teritorija. U 2020. godini, zabilježena su 122 (121, 5 ± 12, 5) teritorija. Temeljem višegodišnjeg monitoringa može se zaključiti kako je dinamika populacije dabra u Parku prirode „Kopački rit“, nakon vrlo kratkog perioda naseljavanja novog staništa, ušla u fazu brzog rasta. Obzirom na veliku biomasu, makrofitska vegetacija dabrovima predstavlja primarni izvor hrane u vegetacijskom periodu. Izvan vegetacijske sezone, primarni izvor hrane dabrovima predstavlja bijela vrba (Salix alba) čije su šume dominantne u poplavnom području. Kako se evidentno povećao broj dabrova te kako se povećao i broj njihovih teritorija, stvorio se i veći pritisak na kapacitet staništa pa su dabrovi primorani koristiti i druge vrste drveća za ishranu. To su i dalje vrste drveća koje pripadaju mekim listačama. Na temelju rezultata monitoringa u 2020. godini, možemo zaključiti da je Kopački rit idealno i još uvijek neograničeno stanište za dabrove. Izostanak glavnog predatora vuka (Canis lupus), te do sada ne zabilježena predacija od strane čaglja (Canis aureus) i ne antagonistički odnos s vidrom (Lutra lutra) dodatno daje uporište ovoj tvrdnji. Stoga je za očekivati daljnji brzi rast populacije dabra. Pored toga, do sada su zabilježena četiri teritorija izvan poplavnog područja i to unutar mreže melioracijskih kanala. Monitoring će biti nastavljen i u 2021. godini u okviru aktivnosti projekta Naturavita.

U rujnu 2019., Uredbom o ekološkoj mreži i nadležnostima javnih ustanova za upravljanje područjima ekološke mreže, Javna ustanova „Park prirode Kopački rit“ na upravljanje je dobila NATURA 2000 područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove HR2001309 Dunav S od Kopačkog rita i sjeverni dio područja značajnog za očuvanje ptica HR1000016 Podunavlje i Donje Podravlje. Ukupna površina novog područja upravljanja je 13.792, 93 ha, a nalazi se sjeverno od granice Parka prirode „Kopački rit“. Obuhvaća rijeku Dunav s poplavnim područjem do granice s Mađarskom te Banovo brdo. Područje je vrlo raznoliko jer obuhvaća rijeku Dunav s poplavnom dolinom i slično je Kopačkom ritu, no zbog toga što obuhvaća i Banovo brdo, na njemu se mogu pronaći neke vrste i stanišni tipovi koji u Kopačkom ritu nisu prisutni. Jedna od zadaća Javne ustanove u upravljanju ovim područjem je praćenje stanja prirode. U tu svrhu, u 2020. godini, započeti su redoviti monitorinzi ornitofaune, kiseličinog vatrenog plavca (Lycaena dispar) i dabra (Castor fiber). Sve metode monitoringa koje se koriste u Parku prirode „Kopački rit“ primijenjene su i na ovom području. Ove godine je na području sjeverno od Kopačkog rita zabilježena 81 vrsta ptica. Od toga je 45 strogo zaštićenih vrsta i 27 ciljnih vrsta NATURA 2000. Ukupno je 8 ugroženih vrsta od kojih su 4 u kategoriji ugrožene (EN) i 4 u kategoriji osjetljive vrste (VU) prema Crvenoj knjizi ptica Hrvatske. Zabilježene su dvije generacije kiseličinog vatrenog plavca. U prvoj generaciji bilo je 5 mužjaka i 3 ženke, a u drugoj samo jedna ženka. Na ovom području također je zabilježeno 8 teritorija dabra na Dunavu i jedan novi lokalitet na baranjskoj Karašici u području Baratvud. Područje ekološke mreže sjeverno od Kopačkog rita karakterizira iznimno bogata bioraznolikost i vrlo je značajni koridor koji povezuje zaštićena područja Park prirode Kopački rit u Hrvatskoj s Nacionalnim Parkom Dunav-Drava u Mađarskoj. Javna ustanova planira pojačati monitoring prirode na ovom području u svrhu prikupljanja kvalitetnijih podataka koji će biti korišteni u budućem procesu upravljanja područjem.

Usluge ekosustava predstavljaju sve prirodne vrijednosti koje priroda pruža čovjeku. Uključuju sve izravne i neizravne doprinose ekosustava dobrobiti ljudi. Relativno novi pojam u zaštiti prirode koji na važnosti dobiva uvođenjem u strateški plan za bioraznolikost od 2011. do 2020. godine. Usluge ekosustava ugrađene su u Strategiju i Akcijski plan zaštite prirode Republike Hrvatske za razdoblje od 2017. do 2025. godine. Osnovni ciljevi su osigurati kvalitetno pružanje usluga koje se osigurava očuvanjem ekosustava. Činjenica da vrste i staništa u povoljnom stanju očuvanosti čine temelj za pružanje kvalitetnih usluga ekosustava, stavlja teme očuvanja bioraznolikosti i usluga ekosustava pod isti nazivnik te im je moguće usklađeno pristupiti tijekom planiranja i provedbe određenih strategija i aktivnosti. Prema CICES (The Common International Classification of Ecosystem Services) klasifikaciji razlikujemo usluge opskrbe (prehrana, građa, energija), usluge regulacije i podržavanja (ublažavanje štetnog djelovanja otpada i drugih tvari, ublažavanje poplava, odrona i zračnih strujanja te održavanje fizikalnih, kemijskih i bioloških uvjeta) i kulturološke usluge (fizičke, intelektualne ili duhovne interakcije s ekosustavima i krajobrazom). Kopački rit kao prirodno poplavno područje ima koristi u borbi protiv poplava, velikog je kapaciteta zadržavanja vode te sprječava i ublažava sušu. Sedimentacijom čestica na tlo poplavne doline prilikom poplava dolazi do pročišćavanja vode koja se pročišćena vraća u korito rijeke. Poplavno područje upija stakleničke plinove te smanjuje koncentracije u zraku i staklenički učinak te pozitivno utječe na klimu. Vrši obnovu zaliha podzemnih voda koja je jako važna za stanovništvo. Zbog izmjene vodene i suhe faze područje je iznimno bogate biološke raznolikosti. Poplavne šume Kopačkog rita sprječavaju eroziju tla, vrše proces zadržavanja i pročišćavanja vode, proizvodnje kisika, stanište su mnogobrojnim vrstama i vrše regulaciju mikroklimatskih uvjeta (insolacija, mraz). Edukacija stanovništva i posjetitelja te rekreacija kao najbolji primjeri kulturoloških usluga objedinjuju uživanje u prirodnim bogatstvima i tradiciju domaćeg stanovništva koja se očituje kroz gastronomiju, tradiciju lova i ribolova te korištenje materijala iz prirode poput trske i drva za građu i ogrijev. Stoljetni suživot čovjeka i prirode moguće je osigurati daljnjom edukacijom i brigom o prirodnim vrijednostima Kopačkog rita jer samo osiguranjem povoljnog stanja ekosustava moguće je osigurati i kvalitetno pružanje navedenih usluga za čovjeka.

Prva istraživanja faune vodozemaca i gmazova općenito pa tako i zabilješke o barskim kornjačama započela su još krajem 19. stoljeća i nastavljena su u drugoj polovici 20. stoljeća, sve do danas. Kontinuirano praćenje stanja i procjena rasprostranjenosti barske kornjače (Emys orbicularis L.) na području Parka prirode „Kopački“ rit do sada nije rađeno. Cilj ovog istraživanja je utvrditi rasprostranjenost vrste na staništima u Kopačkom ritu i prisutnost invazivne strane vrste iz roda Trachemys. Barska kornjača je strogo zaštićenih vrsta u Hrvatskoj, jedina je vrsta gmazova na listi ciljnih vrsta Natura 2000 za područje Kopačkog rita. Prema Crvenoj knjizi vodozemaca i gmazova Hrvatske ima status NT (gotovo ugrožena). Jedna je od dviju vrsta slatkovodnih kornjača prisutnih u Hrvatskoj. Istraživanje je rađeno od ožujka do rujna, tijekom 2019. i 2020. godine prema Protokolu biomonitoringa vodozemaca i gmazova na staništima duž Drave te prema Priručniku za inventarizaciju i praćenje stanja vodozemaca i gmazova. Istraživanje je rađeno pasivnim metodama linijskog transekta sa čamca, aktivnim pretraživanjem terena, bilježenjem pregaženih jedinki, te „sit and wait“ metodom. Bilježene su koordinate svakog pojedinog nalaza, stanje i aktivnost jedinki, brojnost, dobna struktura ako je moguće, okolišni parametri te stanišni tipovi prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa. Ukupno je zabilježeno 45 nalaza raspoređenih na 15 različitih lokacija i ukupno 211 jedinki. Prisutnost vrste utvrđena je na svim većim vodenim površinama, uključujući jezero Sakadaš, Mali Sakadaš, Ribnjake, kanale Čonakut i Novi kanal, Čarnu i Podunavske kanale, Vemeljski otok i vlažna staništa na području Čilingeš u Posebnom zoološkom rezervatu. Prilikom istraživanja nisu zabilježene jedinke invazivnog roda Trachemys. Dobiveni podaci o rasprostranjenosti doprinijeti će boljem poznavanju vrste, koristiti izradi karte rasprostranjenosti te utvrđivanju nultog stanje za daljnja istraživanja.

Rijeka Dunav, koja protječe kroz više država nego bilo koja druga rijeka na svijetu, identificirana je kao žarište bioraznolikosti koje je posebno važno za cijelu Europu te je ustanovljeno kako je potrebno strateški pristupiti njenoj internacionalnoj zaštiti. Kada su se predstavnici osam dunavskih zaštićenih područja sastali u gradu Tulcea u Rumunjskoj 2007. godine, prepoznali su da postoje zajednički izazovi s kojima se susreću sva zaštićena područja te je potpisana „Deklaracija iz Tulceae“. Ovom deklaracijom predstavnici zaštićenih područja su se obvezali da će kreirati mrežu zaštićenih područja. U lipnju 2009. po prvi put, definirani su temeljni principi za rad platforme koja će razviti i implementirati strategiju zaštite Dunava. Ovi principi su navedeni u „Deklaraciji iz Beča“ koja je poslužila kao temelj za osnivanje internacionalne udruge „Danubeparks Network of Protected Areas“. Udruga je osnovana sa sjedištem u Beču, 2014., a od tada služi kao platforma za suradnju partnera iz 9 zemalja u dunavskoj regiji sa 16 zaštićenih područja. Osim provedbe projekata koji su usmjereni za zaštitu i očuvanje cjelovitog ekosustava Dunava, Udruga je posvećena razvoju zajedničkih dokumenata, akcijskih planova i pozicijskih radova te izdavanju različitih publikacija. Također, stavovi Udruge se promiču na političkoj razini, od lokalne do europske i međunarodne razine. Dobar primjer uspješnosti na ovoj razini je izrada Akcijskog plana za zaštitu orla štekavca (Haliaeetus albicilla) duž Dunava, koji je prihvatilo Vijeće Europe. Kontinuirani, dugogodišnji rad na proširenju kapaciteta i povezanosti zaštićenih područja doveo je do širenja Udruge što je rezultiralo otvaranjem tajništva Udruge u Hrvatskoj, 29. lipnja 2019. U ovom priopćenju prezentirane su najvažnije aktivnosti Udruge s ciljem identifikacije ključnih točaka za uspješno djelovanje udruga na području zaštite prirode na internacionalnoj razini.

Europski dabar je u Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta, nestala tijekom 19. stoljeća zbog prekomjernog lova. Reintroduciran je u razdoblju od 1996. do 1998. godine i od tada mu je populacija u porastu. Dabrovi su teritorijalni i žive u obiteljskim skupinama u kojima se monogaman par odraslih dabrova razmnožava dok ostatak grupe čini potomstvo koji pomažu u obrani teritorija i uzdržavanju mladunaca. Istraživanje dabrova provedeno je tijekom 2018. i 2019. godine na lokalitetu Sarvaške bare na području Aljmaškog rita metodom vizualnog pregleda terena kopnenih i vodenih staništa. Vizualnim pregledom ciljani su tragovi (otisci, izmet, nastambe, tragovi hranjenja) na blatu, drvetu i vegetaciji koji su zatim zabilježeni fotoaparatom te potom determinirani kako bi se odredilo kojoj vrsti pripadaju. Rezultati su pokazali prisutnost dabra na istraživanom području. Prilikom prvog terenskog obilaska jedna jedinka je snimljena dok se hrani vodenom vegetacijom te su utvrđeni i dokumentirani otisci u pijesku, tragovi u blatu, oštećena stabla od djelovanja dabrova što je i potvrđeno prilikom drugog terenskog obilaska hranjenjem dabra na srušenom stablu vrbe. Svi dokumentirani nalazi najbolji su pokazatelji dabrove aktivnosti na lokalitetu i potencijala njegova širenja na području Aljmaškog rita.

Dunav kao druga najduža rijeka u Europi i vodom jedna od najbogatijih, na svom dugom putu prema ušću u Crno more prolazi kroz različite klimatske zone te meandrirajući oblikuje krajobraz i utječe na hidrološke, geografske i biološke karakteristike područja. Navedeni parametri utječu na visok stupanj bioraznolikosti koji se očituje u brojnosti biljnih i životinjskih vrsta te stanišnih tipova. Mreža zaštićenih područja Dunava (DANUBEPARKS) obuhvaća najočuvanije ekosustave koji su ugroženi zbog fragmentacije staništa te je njihovo očuvanje ograničeno. Cilj projekta DANUBEparksCONNECTED upravo je kroz tematske aktivnosti istražiti bioraznolikost flore i faune, prisutnost ugroženi stanišnih tipova na međunarodnoj razini te provedenim aktivnostima i izradom strategija, obnoviti i održavati povezanost vrijednih staništa i ekosustava dunavskog sliva. Tematske aktivnosti podijeljene su u cjeline ; DANUBE FREE SKY – utvrđivanje kritičnih točaka za stradavanje ptica na dalekovodima, DANUBE DRY HABITAT CORRIDOR – floristička inventarizacija i kartiranje suhih travnjaka dunavskih parkova, RIPARIAN FORESTS – terenska verifikacija strukturnih parametara šumskih ekosustava, te DANUBE WILDisland CORRIDOR – zaštita riječnih otoka kroz monitoring ihtiofaune. Tijekom dvogodišnje studije analize stradavanja ptica na dalekovodima utvrđeno je 8 žrtava elektrokucije podijeljenih u 6 vrsta koje su pronađene na 5 različitih trafostanica. Vrste najviše pogođene elektrokucijom su vjetruša i kukuvija, zatim bijela roda, škanjac, obični golub i siva vrana. Florističkom inventarizacijom suhih travnjaka zabilježeno je 188 svojti za područje Zmajevac-Batina-Bansko brdo, odnosno 136 svojti flore za područja Opatovac-Šarengrad-Bapska. Među ukupnim popisom nalazi se 40 vrsta koje su svojim značajkama vezane uz suhe travnjake i njihova prisutnost potvrđuje postojanje ciljnih stanišnih tipova 6240* Subpanonski stepski travnjaci i 6250* Panonski stepski travnjaci na praporu. Analizom i kartiranjem šumskih ekosustava utvrđene su površine fragmentiranih prirodnih staništa i alohtonih kultura euroameričke topole. Monitoringom ihtiofaune divljih otoka temeljenom na inventarskom ulovu elektroagregatom i ribarskim mrežama utvrđeno je ukupno 28 vrsta koje su svrstane u 10 porodica. Najbrojnija porodica su šaranke (Ciprinidae) sa 13 utvrđenih vrsta. Dominantne vrste u ulovu su uklija, babuška, okrugli glavoč, zatim bolen, deverika i crni somić. Alohtone vrste zastupljene su sa 30 % u ukupnom broju vrsta utvrđenih na divljim otocima.

Monitoring ornitofaune Aljmaškog rita proveden je u projektu „Aljmaški rit & Boroš-Drava“. Aljmaški rit je poplavno područje rijeke Drave, koje je zbog blizine ušća Drave u Dunav, pod snažnim utjecajem vodostaja i vodnih valova rijeke Dunav. Smješten je na desnoj obali rijeke Drave i južno od Posebnog zoološkog rezervata Kopački rit. Površina područja gdje je proveden monitoring je približno 2, 5 km2 i smješteno je na samom sjevernom rubu sela Sarvaš. To je ostatak meandra rijeke koji je presječen prilikom hidrotehničkih zahvata na rijeci u prošlosti. Prije revitalizacijskih zahvata provedenih u projektu, to je bila bara polumjesečastog oblika koja se naziva Sarvaška bara. Prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa, glavni stanišni tip je A.1.1.1.3. Eutrofna stajaćica. Zbog toga su za glavne indikatorske vrste ptica bile odabrane ptice močvarice, a metoda monitoringa je provedena prema Protokolu za praćenje stanja (monitoring) ptica (Aves) u aluvijalnim nizinama kontinentalnog dijela Hrvatske. Terenska istraživanja izvršena su u periodu od svibnja 2018. do travnja 2019. godine. Zabilježene su 42 vrste i ukupno 362 jedinke ptica. Od toga je bilo 12 vrsta ptica močvarica. Prema statusima populacija, 18 vrsta su stanarice, 19 ih je selica, a samo 5 ih je zimovalica. Prema Crvenoj knjizi ptica Hrvatske, dvije vrste su u kategoriji EN i dvije vrste u kategoriji VU. To znači da su 4 vrste ugrožene. U ostalim kategorijama: NT smatraju se 3, a LC 34 vrste ptica i jedna vrsta nema kategoriju (NA). Broj vrsta koje su ciljevi očuvanja Ekološke mreže Natura 2000 bio je 13, a 24 vrste su strogo zaštićene. U zadnjih 200 godina, u Hrvatskoj je zabilježeno 385 vrsta ptica. To znači da zabilježeni broj vrsta u ovom monitoring čini udio od 11 % ukupne ornitofaune Hrvatske. Možemo zaključiti da Sarvaška bara, sa svojom okolicom, na površini oko 2, 5 km2, predstavlja vrlo važno stanište za ptice.