Search

Dijalekatno stanje zadarskoga područja iznimno je zanimljivo jer se na relativno malenu području oko samoga grada Zadra, koje je kopneno i otočno, govori četirima dijalektima – dvama štokavskima: zapadnim (novoštokavskim ikavskim) i istočnohercegovačko-krajiškim (novoštokavskim jekavskim), i dvama čakavskima: srednjočakavskim (ikavsko-ekavskim) i južnočakavskim (ikavskim). U ovome se radu1 daje pregled i, po potrebi, kratka ocjena recentnih istraživanja štokavskih govora zadarskoga područja, odnosno rječnika i članaka koji se njima bave. Na kraju rada navedeni su zadatci koje dijalektolozi trebaju izvršiti da bi se upotpunila slika dijalekatnoga stanja zadarskoga područja., The dialect situation of the Zadar area is extremely interesting because four different dialects are spoken within a very small territory around the city, including the islands. Two of these dialects belong to the Štokavian group (Western Neo-Štokavian Ikavian and Eastern-Herzegovinian Neo-Štokavian Jekavian) while two belong to the Čakavian group (Central Čakavian Ikavian-Ekavian and South Čakavian Ikavian). This paper provides an overview and, when necessary, an evaluation of recent research on the Štokavian dialects in the Zadar area, i.e., of the relevant dictionaries and articles. The last section of the paper lists the research tasks still to be accomplished if the picture of the Zadar dialect situation is to be complete.

Prikaz Rječnika mjesta Pridrage autora Zvonka Babića. Rječnik mjesta Pridrage najopsežniji je novoštokavski ikavski rječnik zadarskoga područja, a ističe se iznimnom kvalitetom.

Prikaz knjige Posvojnost u kukljičkom govoru autora Mislava Benića. Knjiga Posvojnost u kukljičkom govoru ima sedam glavnih poglavlja: 1. Uvod, 2. “Posvojnost: granice i osnovne podjele”, 3. “Eksplicitna posvojnost u kukljičkom govoru”, 4. “Kukljički posvojni dativ”, 5. “Vanjska i konsituacijska posvojnost u kukljičkom govoru”, 6. Zaključak i 7. Literatura. Podatci su u knjizi vrlo pregledni i logički uzorno posloženi. Knjigom Posvojnost u kukljičkom govoru postavljen je standard za buduće radove koji će se baviti ne samo posvojnošću u standardnim i nestandardnim idiomima već i drugim sintaktičko-semantičkim pitanjima.

Disertacija se bavi novoštokavskim ikavskim govorima Sjeverne Dalmacije (od Starigrada do Biograda), prvenstveno govorom najstarijih stanovnika odabranog područja. Veći dio jezične analize obuhvaća fonološke i morfološke osobitosti, manji dio sintaktičke i leksičke. Donose se podatci iz dvadeset punktova, a pet odabranih govora (Posedarje, Seline, Suhovare, Sveti Petar na Moru, Zaton) obrađeno je detaljnije. Istraživani govori vrlo su homogeni, uz određene posebnosti pojedinih govora ili skupina govora. Prema nekim jezičnim obilježjima, posebice fonološkim, istraživani se govori mogu podijeliti u nekoliko skupina. Primjerice, prema zatvaranju o > u ispred i iza nazala, izdvajaju se tri skupine govora: 1) bez zatvaranja, 2) sa zatvaranjem ispred nazala, 3) sa zatvaranjem ispred i iza nazala. Većinu istraživanih govora obilježava česta, nikad i beziznimna, redukcija nenaglašenog vokala i. Svi govori poznaju promjenu -m > -n u nastavcima i nepromjenjivim riječima, no doseg promjene nije u svim govorima jednak. Svi su govori štakavski (št < *skʼ/*stʼ). Većina govora poznaje razliku glasova č i ć, odnosno ǯ i . Na prozodijskoj razini izdvaja se zatonski govor, kao jedini među istraživanim govorima u kojem je registrirano kanovačko duljenje, što ga arealno povezuje s obližnjim kopnenim čakavskim govorima. U svim istraživanim govorima dominiraju novoštokavski sklonidbeni obrasci. Infinitivi su u pravilu puni, uz ipak nerijetko otpadanje završnog, nenaglašenog i. Glagolski pridjevi radni u jednini muškog roda imaju različite oblike, ovisno o vokalizaciji dočetnoga glasa l. U velikom broju govora za prepričavanje prošlih događaja rabi se drugo lice imperativa. Među usvojenicama najbrojniji su romanizmi, nešto je manje turcizama i germanizama, znatno manje drugih usvojenica. Istraživani govori na više jezičnih razina očekivano pokazuju sličnost sa zemljopisno bliskim novoštokavskim ikavskim govorima. This dissertation deals with the Neo-Štokavian Ikavian vernaculars of Northern Dalmatia (from Starigrad to Biograd), primarily focusing on the speech of the oldest inhabitants of a selected area. The vaster part of the linguistic analysis includes phonological and morphological features, and the smaller involves the syntactic and lehical features. Data obtained from twenty posts are provided, and the five chosen vernaculars (Posedarje, Seline, Suhovare, Sveti Petar na Moru, Zaton) are analysed in more detail. The researched vernaculars are homogeneous, with certain peculiarities of individual speeches or groups of speeches. According to some linguistic features, especially phonological, the studied vernaculars can be divided into several groups. For ehample, referring to the closure of o > u in front of and behind the nasals, three groups of speech are distinguished: 1) without closure, 2) with closure in front of the nasal, 3) with closure in front of and behind the nasal. The majority of researched vernaculars are characterized by a frequent reduction of an unstressed vocal i, that is never without ehception. All vernaculars undergo the change -m > -n in suffihes and invariant words, but the ehtent of change is not the same in all speeches. Furthermore, all vernaculars are štakavian (št < *skʼ/*stʼ) and most of them recognize the difference between the sounds č i ć, that is ǯ i . At the prosodic level, the vernacular of Zaton emerges as the only one among the investigated vernaculars in which the kanovačko duljenje phenomena is registered, that connects it aerially with the nearby terrestrial Čakavian dialects. Moreover, in all the analysed vernaculars, Neo-Štokavian declension patterns are dominant. Infinitives are regularly full; with a repeated omission of the final, unstressed i. Active verbal adjectives in the masculine singular have different forms, depending on the vocalization of the final sound l. In a considerable number of vernaculars, the second person of the imperative is used to retell past events. Among the loanwords, the majority is from Romance languages; slightly fewer are borrowed from Turkish and German, and there is a small number of other kinds. The ehamined vernaculars at several linguistic levels, as ehpected, show similarities with the geographically close Neo-Štokavian Ikavian vernaculars.

U prikazu se iznose glavne značajke Rječnika novoštokavske ikavice benkovačkoga kraja autora Alojza i Eduarda Pavlovića.

U ovome se radu donose zapažanja o etimologiji, tvorbi i arealnoj distribuciji pogrdnica posvjedočenih u rječnicima kopnenih govora sjeverne Dalmacije. Dopunjuju se Skokova i Vinjina etimološka rješenja te daju etimološki prijedlozi za neke dosad neobrađene likove., This paper aims to provide observations on the etymology, formation, and areal distribution of the derisive expressions attested in the dictionaries of the mainland idioms of northern Dalmatia. It also offers complements for etymological solutions of Skok and Vinja, along with etymological suggestions for some previously undetermined forms.

Rječnik novoštokavskoga ikavskoga govora sela Popovića u blizini Benkovca. Knjiga sadrži uvodnu studiju o govoru Popovića, rječničke natuknice s oprimjerenjima, popis seoskih toponima i prezimena te izreke i poslovice.

U radu se klasičnom dijalektološkom metodom opisuje govor sela Polače u blizini Zadra na fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj razini.

Vladimir Ardalić (1857. – 1920.) bio je samouki etnograf iz Đevrsaka. U ovom radu prikazuju se gramatičke značajke novoštokavskih (i)jekavskih tekstova koje je Vladimir Ardalić zabilježio u Bukovici i Ravnim kotarima.