Search

Copyright of Migration & Ethnic Themes: MET / Migracijske i Etničke Teme is the property of Institut za istrazivanje migracija / Institute for Migration Research (IMIN) and its content may not be copied or emailed to multiple sites or posted to a listserv without the copyright holder's express written permission. However, users may print, download, or email articles for individual use. This abstract may be abridged. No warranty is given about the accuracy of the copy. Users should refer to the original published version of the material for the full abstract. (Copyright applies to all Abstracts.)

U radu autori predstavljaju bogatu korespondenciju Frana Kurelca, jednog od najznačajnijih osoba hrvatske lingvistike i buditelja nacionalne svijesti 19. stoljeća, s njegovim suradnicima i učenicima s područja Ličko-senjske županije, poput Mane Sladovića, Frane Plišića, Ivana Krajača, Tome Vrkljana, Jurja Bauera i Petrislava Bogovića, kao i osoba koje su korespondirale s Kurelcem zatekavši se na prostoru navedene županije, poput Ivana Fiamina. Kroz brojne primjere korespondencije, tema i sadržaja razmjene misli i ideja zrcali se duh narodnog preporoda, iz kojeg se mogu iščitati najbitnije koordinate lingvističke i kulturne strategije riječke filološke škole, koja je važan dio hrvatske lingvističke misli u 19. stoljeću.

Agresijom Jugoslavenske narodne armije i srpskih pobunjenika 1991. godine na hrvatske gradove, naselja i sela započeo je rat u Hrvatskoj. Kao posljedica agresije na Republiku Hrvatsku već 1991. godine formirana su bojišta. Jedno od vrlo aktivnih je bilo Ličko bojište gdje je nakon niza priprema izvedena brza i učinkovita Vojno-redarstvena operacija "Džep 93". Operacija je izvedena 9. rujna 1993., a imala je za cilj u taktičkom smislu osloboditi dio okupiranog područja Republike Hrvatske, otkloniti dio topničke ugroze od grada Gospića, uništiti izvidničko-diverzantske baze neprijatelja, skratiti bojišnicu i stvoriti vlastite slobodne snage. Jedan od važnijih ciljeva bio je pokazati sposobnost Oružanih snaga Republike Hrvatske za provedbu napadne operacije i time neprijatelju dati do znanja da se njegove neprijateljske vojne aktivnosti više neće nekažnjeno tolerirati. Autori su na temelju arhivske građe i recentne literature analizirali vojno-redarstvenu operaciju "Džep 93" te njezin taktički i operativni značaj.

Copyright of Journal of the Institute of Croatian History / Radovi Zavoda za Hrvatsku Povijest is the property of Zavod za Hrvatsku Povijest, Filozofski Fakultet and its content may not be copied or emailed to multiple sites or posted to a listserv without the copyright holder's express written permission. However, users may print, download, or email articles for individual use. This abstract may be abridged. No warranty is given about the accuracy of the copy. Users should refer to the original published version of the material for the full abstract. (Copyright applies to all Abstracts.)

Considering the multi-layered issues of rural peripheries and tourism development, we explore actors’ views regarding farm tourism development in the historical/geographical region of Lika. In spite of the fact that important flows of goods and services pass through Lika, it is largely regarded as a peripheral area. Via semi-structured interviews with tourist farm owners and institutional actors involved with farm and rural tourism, we examine how their views relate to characteristics associated with peripherality. In a setting with very few family farms that have developed a farm tourism product, the regional actors see both potential and limitations in characteristics linked to peripherality, general development trends, and local specificities.

Copyright of Mevzu is the property of Ali Sever and its content may not be copied or emailed to multiple sites or posted to a listserv without the copyright holder's express written permission. However, users may print, download, or email articles for individual use. This abstract may be abridged. No warranty is given about the accuracy of the copy. Users should refer to the original published version of the material for the full abstract. (Copyright applies to all Abstracts.)

Copyright of Journal of Language & Literary Studies / Folia Linguistica & Litteraria is the property of Journal of Language & Literary Studies / Folia Linguistica & Litteraria and its content may not be copied or emailed to multiple sites or posted to a listserv without the copyright holder's express written permission. However, users may print, download, or email articles for individual use. This abstract may be abridged. No warranty is given about the accuracy of the copy. Users should refer to the original published version of the material for the full abstract. (Copyright applies to all Abstracts.)

Copyright of Natura Croatica is the property of Natura Croatica and its content may not be copied or emailed to multiple sites or posted to a listserv without the copyright holder's express written permission. However, users may print, download, or email articles for individual use. This abstract may be abridged. No warranty is given about the accuracy of the copy. Users should refer to the original published version of the material for the full abstract. (Copyright applies to all Abstracts.)

Copyright of Historical Journal / Historijski Zbornik is the property of Drustvo za Hrvatsku Povjesnicu and its content may not be copied or emailed to multiple sites or posted to a listserv without the copyright holder's express written permission. However, users may print, download, or email articles for individual use. This abstract may be abridged. No warranty is given about the accuracy of the copy. Users should refer to the original published version of the material for the full abstract. (Copyright applies to all Abstracts.)

Copyright of Natura Croatica is the property of Natura Croatica and its content may not be copied or emailed to multiple sites or posted to a listserv without the copyright holder's express written permission. However, users may print, download, or email articles for individual use. This abstract may be abridged. No warranty is given about the accuracy of the copy. Users should refer to the original published version of the material for the full abstract. (Copyright applies to all Abstracts.)

Copyright of Journal of the Institute of Croatian History / Radovi Zavoda za Hrvatsku Povijest is the property of Zavod za Hrvatsku Povijest, Filozofski Fakultet and its content may not be copied or emailed to multiple sites or posted to a listserv without the copyright holder's express written permission. However, users may print, download, or email articles for individual use. This abstract may be abridged. No warranty is given about the accuracy of the copy. Users should refer to the original published version of the material for the full abstract. (Copyright applies to all Abstracts.)

Veliko zanimanje engleskih putopisaca već od kraja XVIII., a posebno početkom i sredinom XIX. stoljeća za istočnojadransku obalu kulminiralo je krajem toga i početkom sljedećega stoljeća. Motivi putovanja su različiti: od upoznavanja "egzotičnih" krajeva, otkrivanja nepoznate europske kulturne baštine, pa sve do ciljanoga snimanja stanja i odnosa političkih snaga u Austrijskome carstvu, njegovom odnosu prema susjednome Otomanskom carstvu te jačanja samosvijesti slavenskih naroda u odnosu na mađarski i austrijski hegemonizam i slavenske narode u Otomanskom carstvu. Britanski diplomat, tajni obavještajac britanskoga veleposlanstva u Beču, sa znatnim vojno-diplomatskim iskustvom na Bliskom istoku (Sirija, Egipat) i u Srbiji Andrew Archibald Paton (1811. – 1874.) proputovao je 1846. i 1847. godine istočnojadranskom obalom, Dalmatinskom Zagorom i Likom prvenstveno sa zadatkom prikupljanja podatka o materijalnom stanju toga dijela Austrijskoga carstva, posebno istočnojadranskih luka. Putovanje je započeo kočijom iz Beča u Zadar, nastavio do Kotora, posjetio Crnu Goru te se vratio u Zadar odakle je preko Like otputovao za Rijeku, Trst i završio u Grazu. Istražujući te krajeve Paton je dokumentarnom preciznošću opisao ljude i krajeve riječju i slikom, bilježio neke detalje iz kulturne baštine i lokalne povijesti, koje je uglavnom pabirčio iz putopisa prethodnih britanskih posjetitelja, kao i prirodne fenomene i ljepote krajolika za što je pokazao i dosta literarnoga smisla. To je objavio u kapitalnom djelu: Highlands and islands of the Adriatic: including Dalmatia, Croatia, and the southern Provinces of the Austrian Empire, Volumen I. i II., koje je 1849. godine objavio u Londonu. Ovo je djelo poslovna i politička javnost dobro primila i Paton već 1862. godine objavljuje u Londonu prošireno izdanje Researches on the Danube and the Adriatic; or, Contributions to the Modern History of Hungary and Transylvania, Dalmatia and Croatia, Servia and Bulgaria. 2 vols., u kojem Paton daje zemljopisno - povijesni pregled jugoistočne Europe, svoja zapažanja, posebno ekonomska i politička gledanja na zatečene prilike i budućnost tih zemalja. Patonov opis Like i Senja nije opsežan, već je jezgrovit, kritičan i pun osobnih promišljanja o trenutnom stanju, kao i o potencijalima tih krajeva. Njegovi opisi su dragocjeni podaci i svjedočanstva o krajevima i ljudima i nisu samo povijesna dokumentacija, već je to i uvid u poglede i mišljenje drugih, stranaca o tim krajevima i ljudima. To je dokumentacija koja je bitno utjecala i postupno oblikovala javno mnijenje engleskoga govornoga područja i šire. Danas su nam ti stavovi i mišljenja pomalo čudni, često nerazumljivi i neprihvatljivi, a tako su znatno utjecali na političke odluke anglosaksonskih zemalja (Velika Britanija, SAD) i njihovih sljedbenika u prošlosti, a mogu se i danas prepoznati u političkim, gospodarskim i kulturnim htjenjima i postupcima tih država, posebno Velike Britanije. U ovome radu autor donosi u prijevodu dijelove toga djela s opisima Like i grada Senja s komentarima i potrebnim pojašnjenjima te dosta opširnu bibliografiju britanskih i američkih autora koji su posjetili ili pisali o hrvatskim krajevima od kraja XVIII. do početka XX. stoljeća.

The modern county system in the Republic of Croatia, and the strategic motorway network linking the Croatian regions, particularly the central and southern parts of the Adriatic coast via the Lika area, have defined new functional links in the central part of Adriatic Croatia. In contrast to reversions to previous divisions and demarcations in the Croatian area made by the Ottoman Empire, Habsburg Monarchy and Venetian Republic, the late 20th and early 21st centuries have seen renewed processes in the transport, economic and functional connectivity of modern Lika and North Dalmatia, which are similar to those in Antiquity and periods when the original nucleus of the Croatian state was affirmed. The construction of the motorway within the Adriatic-Ionian corridor, the focus on the nearest coastal frontage with an airport and sea ports, linking tourist complexes in the chain Novalja / Karlobag – Nin – Zadar – Biograd – Vodice – Šibenik – Primošten – Rogoznica with the Plitvice Lakes tourist complex, and a greater number of national and nature parks, have encouraged new, improved connectivity through direct, easily perceptible sociogeographic processes. This has been helped by relatively simple, spontaneous permeation in trade, transport, banking, administration, education, the judiciary, security, etc., which in spite of individual, political or inherited solutions and local issues prompted by groups with different or overlapping interests, has facilitated appropriate, effective, modern-day and essential integration towards a gravitationally unique, functional regional complex. The significance of existing, established centres of gravity, among which Zadar is prominent as an old developmental hub and node on the Croatian Adriatic coastal front, is of prime importance, particularly in a period of demographic recession, not only for small, rural centres, but also larger urban ones, this regional complex, and Croatia as a whole.Scientific, multidisciplinary recognition of modern processes in development, and spatial determinants in selecting a modern regional system in the Republic of Croatia, are also linked to the modern administrative-territorial, i.e. inherited, traditional county system. It is equally desirable to align these with EU NUTS regionalisation (particularly the NUTS-3 level), which is a challenging, but undeferrable task, for the purpose of the equitable distribution of basic goods, and balanced, decentralised, high quality development in Lika and North Dalmatia and Croatia as a whole in the future.

Copyright of Polemos is the property of Croatian Sociological Association and its content may not be copied or emailed to multiple sites or posted to a listserv without the copyright holder's express written permission. However, users may print, download, or email articles for individual use. This abstract may be abridged. No warranty is given about the accuracy of the copy. Users should refer to the original published version of the material for the full abstract. (Copyright applies to all Abstracts.)

This paper deals with the finds of coins minted by the Greek colonies on the central Dalmatian islands originating from the Lika region. These are individual finds from five Iapodean sites. One coin was found in archaeological reconnaissance, while the others are stray finds. The coins are kept in two public institutions and in a private collection. Two coins were minted in Pharos and three in Issa, including a very rare issue. Most of them have not yet been published. These coins can be dated to the 3rd century BC and belong to the oldest currencies circulating in Iapodea. They probably made their way there via Liburnia that was associated whith Iapodea with the same monetary process. These numismatic finds from the Lika region contribute to better understanding of the spatial distribution of coins from Pharos and Issa. They are an important indicator of cultural links between the indigenous communities from Lika and the Greek colonists on the central Dalmatian islands during the Hellenistic era. [ABSTRACT FROM AUTHOR]

Copyright of Diadora is the property of Archaeological Museum in Zadar and its content may not be copied or emailed to multiple sites or posted to a listserv without the copyright holder's express written permission. However, users may print, download, or email articles for individual use. This abstract may be abridged. No warranty is given about the accuracy of the copy. Users should refer to the original published version of the material for the full abstract. (Copyright applies to all Abstracts.)

Prije stotinu godina Lika i Senj u sastavu Ličko-krbavske županije našli su se na povijesnom raskrižju između mira i rata. Posljednjih mjeseci mira umrli su senjski i modruški ili krbavski biskup Roko Vučić i gornjo-karlovački episkop Mihajlo Grujić. U ličko-krbavskoj unutrašnjosti pojavili su se tiskani ćirilični letci s pozivom na iseljavanje pravoslavnog stanovništva u Makedoniju i ostale nove srbijanske stečevine, a Društvo za uređenje i poljepšanje Plitvičkih jezera i okolice u Zagrebu zatražilo je predstavkom od Hrvatskoga sabora da se na jezerima ne gradi električna centrala na vodeni pogon. Atentat na austro-ugarskog prijestolonasljenika Franju Ferdinanda u Sarajevu snažno je odjeknuo u svim slojevima ličkih ljudi hrvatske i srpske narodnosti. U Senju su izbile protusrpske demonstracije, a neka Mica Kranjčević iz Brloga osumnjičena je da je odobravala atentat pucanjem iz pištolja. Kad je Austro-Ugarska objavila rat Srbiji, čime je započeo Prvi svjetski rat, skupina mobiliziranih vojnika pravoslavne vjere strgnula je hrvatsku zastavu u Otočcu, a vladin povjerenik u Gospiću zatražio žurno pojačanje oružničkih postaja u Ličko-krbavskoj županiji. Dok su domaći vojnici u sastavu 79. pukovnije grofa Jelačića iz Otočca i domobrani u sastavu 26. domobranske pukovnije iz Karlovca prvih mjeseci rata prolijevali svoju krv "za kralja i domovinu" na balkanskom i galicijskom bojištu, brojne politički sumnjive i nepouzdane osobe u ličko-krbavskoj pozadini bile su uhićene i pritvorene, pri čemu je samo na Udbini internirano 128 politički sumnjivih i nepouzdanih osoba pravoslavne vjere. Razbuktavanje rata do konca godine pogoršalo je gospodarske i socijalne prilike u Ličko-krbavskoj županiji, a uvedeni prijeki sud ostao je ondje zbog sigurnosnih razloga i dalje na snazi.

Na temelju popisne statistike i primjenom odgovarajućih matematičkih metoda, u ovom su prilogu procijenjeni ukupni demografski gubitci Like (bivše općine: Donji Lapac, Gračac, Gospić, Otočac i Titova Korenica) u Drugom svjetskom ratu i poratnom razdoblju. Komparacijom rezultata popisa stanovništva iz 1931. i 1948. sažeto su prikazane najvažnije i najveće agregatne i strukturne demografske posljedice rata. Tako su ukupni demografski ratni gubitci procijenjeni na približno 41.000 osoba, utvrđena je ukupna depopulacija od gotovo 27%, ustanovljen je pad gustoće napučenosti i približavanje Like subekumenskim obilježjima naseljenosti te je zapaženo bitno narušavanje dobnog i spolnog sastava stanovništva, naročito piramide starosti, koja pokazuje značajna udubljenja u najvitalnijim i radno najsposobnijim dobnim skupinama, ponajviše muškog, ali i ženskog stanovništva. S obzirom na to da je Lika i prije Drugoga svjetskog rata pokazivala karakteristike depopulacijskog prostora, ratni demografski gubitci nisu jedini razlog nastavka ukupne depopulacije, ali je ona u velikoj mjeri progredirana zahvaljujući upravo njima. Rezultati popisa iz 1948. su na strani demografske "pasive" obuhvatili i poslijeratnu emigraciju u ravničarska područja Vojvodine i istočne Hrvatske potaknutu drugom velikom agrarnom reformom, ali i na strani demografske "aktive" povećanu rodnost tijekom prvih godina poslijeratnog "baby boom" razdoblja.

Povijest i prošlost hrvatskoga prostora Like i Katoličke crkve u njoj obrađivani su i rezultati objavljivani u brojnim radovima. U tome se napose ističe dosadašnji prvi poglavar kao biskup njezine prve Gospićko-senjske biskupije mons. dr. sc. Mile Bogović. Osim kao svećenik i crkveni voditelj ističe se i kao znanstvenik/historiograf, stručnjak i publicista te voditelj crkvenih komisija. Bio je profesor na fakultetima te urednik edicija. Objavio je niz knjiga i mnogo rasprava i članaka (pa i veoma kritičkih sadržaja) napose o veoma složenoj sudbini Hrvata kao katolika u Lici, koji su bili i na udarima više okupatora, npr. i Osmanlija. Piše o zbivanjima u starijoj povijesti i nedavnoj prošlosti te u sadašnjosti. U svojoj najnovijoj knjizi 2014. god. o Lici i njezinoj Katoličkoj crkvi u nizu poglavlja dao je neke svoje već objavljene članke, ali uglavnom neke dopunjene rezultatima svojih novih istraživanja u vrelima te uvidima u stariju i noviju hrvatsku i stranu literaturu.

Toponyms in the Gacka Valley

The paper deals with the first Drežnica gathering held on November 17th 2012 at KPD "Jedinstvo-Egyseg" facilities in Bajmok, Bačka. The gathering was held on the 67th anniversary of the settling of the people from Drežnica and other places in Gorski kotar in Bajmok. The day of all Drežnica people migrations was celebrated on this occasion too, starting from the moment when the Serbian population began to inhabit the Ogulin-Gomir region and the Drežnica area in 1600 and later. The gathering has the elements of national, regional, and cultural identity. It also indicates the belonging to the Serbian people and Orthodox faith, the life on the borders of Gorski kotar and Lika, and the songs and dances from these parts. All the above mentioned elements of the gathering are more or less visible indicators of identity. In contrast to this, there are some elements of identity which cannot be seen at the gathering, but which are present in the participants’ consciousness. It is actually a regional identity, that is, the attitudes of the Drežnica people concerning the regional belonging of the Drežnica parts. According to some opinions, the Drežnica area is historically, geographically, culturally and administratively tied to Gorski kotar. They are the people of Drežnica and Gora and their number is quite significant. According to others, whose number is much smaller, Drežnica is a special and self-sufficient area which exists independently of other areas. They are the people of Drežnica. The third group, the younger generations in Bajmok, claims that Drežnica belongs to Lika. They think of themselves as the people of Drežnica and Lika. They seem to be a majority. By all odds, this opinion came as a consequence of the generation gap between the older and the younger generations, parents and children, as well as the migrations with which many cultural roots were pulled out. It also came as a consequence of the influences made by the native inhabitants, the Bunjevci, Croats, and Hungarians, on the newly settled Serbian population, who probably just returned the information received from the colonists about their ancestry to them. So, the basic question for further wider researches on this issue, to which a special attention should be paid, is what makes the people of Drežnica identify themselves with Lika. [Projekat Ministarstva nauke Republike Srbije, br. 177028]

Copyright of Natura Croatica is the property of Natura Croatica and its content may not be copied or emailed to multiple sites or posted to a listserv without the copyright holder's express written permission. However, users may print, download, or email articles for individual use. This abstract may be abridged. No warranty is given about the accuracy of the copy. Users should refer to the original published version of the material for the full abstract. (Copyright applies to all Abstracts.)

Copyright of Historical Journal / Historijski Zbornik is the property of Drustvo za Hrvatsku Povjesnicu and its content may not be copied or emailed to multiple sites or posted to a listserv without the copyright holder's express written permission. However, users may print, download, or email articles for individual use. This abstract may be abridged. No warranty is given about the accuracy of the copy. Users should refer to the original published version of the material for the full abstract. (Copyright applies to all Abstracts.)

Turske su kule, bez obzira koliko slabo bile sačuvane, dio naše kulture, baštine i povijesti, dio naše realnosti. Njihova slaba sačuvanost posljedica je nebrige, koja se vuče još od dana oslobođenja od Turaka – Osmanske vlasti, kao dio narodnog i političkog (ne)raspoloženja kroz više od 160 godina vlasti i usađena neprijateljstva. Od razvijenih srednjovjekovnih hrvatskih krajeva turski su ratovi doveli život do ruba egzistencije i do opustošene zemlje. Tih 160 i više godina osmanske vlasti i strahova od njihova protagonista svjedoče i brojne kule raznih aga i begova hrvatskih i slavenskih imena(!). No, te su im kule trebale biti zaštita od okolna muslimanska stanovništva: čini se da im to krajem 17. stoljeća nije pomoglo. Ove kule također svjedoče koliko se malo osmanska vlast brinula za stanje tog, za njih, zabačenog dijela sandžaka u tom Carstvu. Pa i ovakva je Lika razvila svoje običaje i inačice u gradnji, koji su bili spoj provincijalizirane domaće, lokalne arhitekture i isto takve turske. Bila je ponešto različita od prethodne, srednjovjekovne hrvatske, ali i od one u matici, u susjednoj Bosni, a još više od onih važnijih, bližih Stambolu. Moglo bi se reći da su turske kule ustvari specifična ruralna arhitektura ovih krajeva – Like i Krbave. Nakon oslobođenja ovih krajeva, nastaje praznina u gradnji i oblikovanju jer se napušta prethodna varijanta arhitekture, a osjeća se traženje novih putova, pa čak i okretanje prema hrvatskoj srednjovjekovnoj arhitekturi pri gradnji novih i obnavljanju starih sakralnih objekata. Nažalost, Lika i Krbava nisu ni novim vlastima u Beču i Grazu, osim vojničke, bile važne. Ostao je tek niz planova nekih objekata i utvrđenja za obranu novih granica između dva carstva. Stare, turske kule su zaboravljene...

Ovaj pokušaj ulaska u povijest turskog vremena u Lici i Krbavi zaista je tek početak istraživanja mnogih pitanja: političkog i društvenoga stanja, gospodarskih i vjerskih prilika, u vremenskom razdoblju dužem od jednog i pol stoljeća. Pokušali smo ući u ta pitanja istražujući građevna svjedočanstva toga vremena zahvaljujući najviše spoznajama iz naših dosadašnjih istraživanja povijesnoga svjetovnoga i crkvenog graditeljstva na prostorima srednjovjekovnih župa Krbave i Like. Ovaj rad je zaista tek pokušaj, a rezultati govore tek toliko da povijesno doba turske vlasti u Lici i Krbavi ne smije biti zanemareno. Samo bolje poznavanje tog povijesnog vremena može bolje objasniti mnoga kasnija događanja pa i sadašnje stanje i stanje spomeničke baštine i sadašnjega dnevnoga življenja. Brojne su teškoće do željenih istraživačkih rezultata. Najprije nepoznavanje i teža dostupnost turskih arhivskih povijesnih izvora, a onda i neznatni ostatci materijalnih ostataka ličke i krbavske povijesne baštine. Na tu zanemarenu baštinu upozoravaju i brojne ličke gradine i crkvine, brojna topografska imena koja govore o svojem povijesnom podrijetlu i postanku. Već i istraživanje same toponomastike tih krajeva uputilo bi nas na mnoge do sada nepoznate povijesne činjenice. Lika i Krbava očekuju dakle istraživače svoje povijesti i svojih povijesnih, spomeničkih vrijednosti, povjesničare i arheologe, demografe i sociologe. Mnoga pitanja iz tih područja nisu usto dovoljno jasno niti postavljena a još su dalje potrebni na njih odgovori.

Rad je upravljen na raščlambu udjela Senjana, Karlobažana, Ličana i žitelja Krbave u mletačkim prekomorskim kopnenim postrojbama (pješaštvo i konjica) u 18. stoljeću. U istraživanju je ponajprije korišteno izvorno gradivo pohranjeno u Archivio di Stato di Venezia, a riječ je o popisima pripadnika pojedinih vojnih postrojbi koje je provodila državna magistratura Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli. U uvodnome dijelu rada ukratko se iznose opći podatci o mletačkim prekojadranskim postrojbama, dočim je središnji dio teksta usmjeren na raščlambu konkretnih primjera prisutnosti vojnika iz Senja, Karlobaga te s područja Like i Krbave u mletačkim vojnim kopnenim snagama. Istražuje se njihova ukupna brojnost tijekom 18. stoljeća, učestalost spominjanja u izvorima, iznose opći podatci o zapovjednicima postrojbi, navode mjesta njihova djelovanja (popisivanja) te se ukazuje na neka opća (fizička) obilježja onovremenih vojnika (dob, stas i drugo). U prilogu rada donosi se cjelovit pregled vojnika iz Senja, Karlobaga te Like i Krbave zabilježenih, prema dosadašnjim istraživanjima, u mletačkim kopnenim vojnim snagama.

In the region of Central and North Dalrnatia, as well as in thesoutheastern Lika and western Bosnia, the evaporite complex composedmainly of gypswn and anhydrite and associated rocks: clastics, carbonateand somewhere volcanites have been investigated. The lithologicaland petrographical characteristics of these sediments, theirinterrelationships and relations with Mesozoic, Paleogene and Neogenestrata have been shown. Also, the palynological analyses prove UpperPerm ian age of the cvaporite complex for the first time. This conclusionhas been supported with the geochemical and mineralogical dataas well.

The Upper Permian sediments from central part of the Dinarides contain three main facies : 1. - carbonates; 2.- evaporites with early diageneticaldolomites and 3.- clastic rocks (siltstones and sandstones) and one special rock type- carbonate cavity breccias. The carbonate facies include lagoonal and intertidallimestone, evaporite facies contain gypsum (originated by hydration of anhydrites), early-diagenetical dolomites and anhydrites deposited in coastal sabkha environment.The clastic rocks were deposited either fore-shore or playa to saltlakeplaya environments. The carbonate cavity breccias are interpretatedas a terrestrial features, i .e. secondary surface products of physical and chemical weathering oftectonically disrupted carbonate-evaporitesediments. The Upper Permian evaporites and carbonates of the centralDinarides are sediments deposited in evaporitic conditions arround the edges of an epeiric marine basin which existed in conditions of a general regressive tendency and permanent coastal seawards progradation. The Upper Permian evaporites of central Dinarides are comparable with evaporites from the Bellerophon Formation from the Southern Alps, Italy.

Construction of the Kosinj reservoir was planned in a karst terrainon the lower part of the river Lika. Preceding studies of this areadid not completely define the water constraining elements of the terrain,and therefore the more reliable Krušćica reservoir was built. Furtherstudies were undertaken in order to evaluate in detail the terrainof the anticipated location of the dam impoundment at Kosinj. Due tothe lithological homogeneity of the karst terrain, the studies focusedon tectonics and geomorphology, with emphasis on karstification.Terrain zoning was made on the basis of hydrogeological favourabilityfor water retaining in the reservoir.The Velebit hydrogeological barrier inluences the general waterrunoff in the hinterland, as well as the depth and the direction ofadvancement of recent karstificati on processes. In the hinterland ofthe Velebit barrier the karstificat ion is shallow, increases in depth towards the sea, and is characterized by the zoned distribution of springs,estavelles and ponors. This concept played a major role in laterhydrogeological studies of the proposed reservoir.

Prije velikih migracija izazvanih osmanlijskim prodorom Lika je bila u cjelini čakavska. Na jugu i zapadu nastavljalo se također čakavsko područje, na zapadu su se nadovezivali čakavsko-slovenski govori, na sjeveru su se na ličku čakavštinu nastavljali prijelazni čakavsko-kajkavski govori, a na istoku čakavsko-štokavski (šćakavski), o kojima svjedoče ikavski «kajkavci», kajkavski donjosutlanski dijalekt. Sa sigurnošću se za Liku može utvrditi čakavština na temelju današnjega rasporeda hrvatskih dijalekata i na osnovi povijesnih podataka o migracijama. Na temelju ranih zapisa toponima i drugih jezičnih podataka pokušava se odrediti osnovna karakteristika ličke čakavštine. Tekst zapisa može biti odraz i podrijetla ili obrazovanja pisara, a ne samo slika stanja na području o kojem zapis, listina govori. Od jezičnih, dijalektnih crta u ranim toponimima, potvrđenim prije migracija, na području Like malo je onih koje se mogu smatrati tipično čakavskim karakteristikama – većina značajki jednaka je onima u šćakavskim govorima. Daju se pretpostavke o toponimima na -ec na jugu ličkoga područja, u starim županijama (7) Otučka župa / Otuča, (8) Odorjanska župa / Odorja te (4) Gatanska župa / Gacka.

Iako je Lika bogata predrimskim (japodskim) i prethrvatskim arheološkim nalazištima, pretpovijesnih toponima nije se mnogo sačuvalo (Anvendon, Arupion, Epidocij, Ausankalij, Pset) kao u prekovelebitskom, primorskom (liburnskom) dijelu današnje Like, ali je naslijeđeno poprilično imena iz romansko-hrvatske jezične simbioze (Lika, Bag, Supetar, Kosinj, Kvarte, Turan, Kaniža, Počitelj). Takva toponimija upućuje na diskontinuitet života u doba hrvatske doseobe, kad su se poromanjeni starinci povukli u gore i bavili se stočarstvom, a Hrvati zauzeli polja uz ponornice Liku, Gacku i Krbavu, na prostoru staroga kulturnog tla, koje su za doseobe Hrvati naselili i intenzivno obrađivali. U radu se istražuje toponomastička stratigrafija s posebnim osvrtom na jezično porijeklo ojkonima prethrvatske i hrvatske provenijencije. Po ličkim poljima mnoga su zemljišna imena motivirana svojstvima i izgledom prirodnog reljefa (čret, kal, resnik, mekota, drezga, plas, *plěšъ, gvozd) ili su nastala ljudskim, kulturnim utjecajem (gradina, crkvište, vas, selište, grad, gradščak, gradište, turan). U srednjovjekovnoj ličkoj toponimiji vrlo su zastupljeni etnički ojkonimi na -’ane: Rešane, Brodnjane, Breštane, Brušane, Jelšane, Pećane... Takvi ojkonimi pridruženi su uvijek naseljima, kao i ojkonimi od rodovskih, plemenskih te patronimnih ojkonima na -ići: Mogovići, Kukljići, Lagodušići... i na -ci: Novaci, Morinci, Dugopoljci, Glavaci. Mnogo je toponima koji odslikavaju posjedovne odnose: Raduč, Otež, Bužim (-m < -n), Hotuča, Janče, Sičevo, Tribikovo; Kovačica, Letinac; Ljupča Vas, Tihotinja Vas, Hotilja Vas... i društveni ustroj: Banj Dvor, Banji Stol, Županj Dol... Doista bogata i još uvijek nedovoljno istražena srednjovjekovna lička ojkonimija doživljava s Krbavskom bitkom 1492. radikalne promjene. Od tada Liku napuštaju mnogi starosjedioci čakavci, a na njihove prostore naseljavaju se novoštokavci ikavci, uglavnom iz zapadne Hercegovine i zapadne Bosne te pravoslavci (Vlasi i Srbi novoštokavci ijekavci) iz unutrašnjosti Balkanskoga poluotoka. U vezi s tom izmijenjenom slikom Like razmatraju se novonastale demografske prilike, nov razmještaj ličkih dijalekata i mjesnih govora i s obzirom na starosjedilačku, čakavsku vlašku populaciju i one nadošle populacije novoštokavskoga ikavskog dijalekta (Bunjevci) i one novoštokavskoga ijekavskog dijalekta, koju sačinjavaju vlaško- -srpski naseljenici.

An effort is made in the text to evaluate the practical applicability of current theoretical paradigms in the sociology of religion at the level of local communities in Croatian society. The basic point of departure of the text is the thesis that none of the more recent theories of religiosity can claim without difficulties to be universally valid, not even at the level of any particular society (Croatian, in this case). Empirical research into religiosity in three Croatian regions (Gorski Kotar, Istria ands Lika) called attention to the significant diversities in the dissemination, structure and importance of religiosity. These differences can be explained by taking into consideration the uneven intensity of modernisation processes, historical factors shaping specific cultural matrices and the (non)existence of inter-ethnic conflict. The results suggest that only the Istrian case can be partially explained from the modernisation perspective. Despite the anticipated similarity in the religiosity of Gorski Kotor and Lika, there are still considerable differences, primarily in connection with religiosity and political orientation.

The modern county system in the Republic of Croatia, and the strategic motorway network linking the Croatian regions, particularly the central and southern parts of the Adriatic coast via the Lika area, have defined new functional links in the central part of Adriatic Croatia. In contrast to reversions to previous divisions and demarcations in the Croatian area made by the Ottoman Empire, Habsburg Monarchy and Venetian Republic, the late 20th and early 21st centuries have seen renewed processes in the transport, economic and functional connectivity of modern Lika and North Dalmatia, which are similar to those in Antiquity and periods when the original nucleus of the Croatian state was affirmed. The construction of the motorway within the Adriatic-Ionian corridor, the focus on the nearest coastal frontage with an airport and sea ports, linking tourist complexes in the chain Novalja / Karlobag -- Nin -- Zadar -- Biograd -- Vodice -- Šibenik -- Primošten -- Rogoznica with the Plitvice Lakes tourist complex, and a greater number of national and nature parks, have encouraged new, improved connectivity through direct, easily perceptible socio-geographic processes. This has been helped by relatively simple, spontaneous permeation in trade, transport, banking, administration, education, the judiciary, security, etc., which in spite of individual, political or inherited solutions and local issues prompted by groups with different or overlapping interests, has facilitated appropriate, effective, modern-day and essential integration towards a gravitationally unique, functional regional complex. The significance of existing, established centres of gravity, among which Zadar is prominent as an old developmental hub and node on the Croatian Adriatic coastal front, is of prime importance, particularly in a period of demographic recession, not only for small, rural centres, but also larger urban ones, this regional complex, and Croatia as a whole. Scientific, multidisciplinary recognition of modern processes in development, and spatial determinants in selecting a modern regional system in the Republic of Croatia, are also linked to the modern administrative-territorial, i.e. inherited, traditional county system. It is equally desirable to align these with EU NUTS regionalisation (particularly the NUTS-3 level), which is a challenging, but undeferrable task, for the purpose of the equitable distribution of basic goods, and balanced, decentralised, high quality development in Lika and North Dalmatia and Croatia as a whole in the future. [ABSTRACT FROM AUTHOR]