Search

Cilj: Cilj rada je prikazati učinkovitost mehaničkog uklanjanja slijepih završetaka te ispiranja izljevnih mjesta u sustavu vrućom vodom kao jedinih mogućih hitnih mjera za smanjenje koncentracije Legionella spp u vrućoj vodi. Metode: Poduzete su dvije mjere: mehaničko uklanjanje slijepih završetaka u sustavu te intenzivno ispiranje vrućom vodom u slučajevima kada se voda nije koristila duže od 7 dana. Rezultati: Legionella pneumophila serogrupe 1 u koncentraciji od 1.000- 55.000 CFU/L izolirana je u svim uzorcima. Kontrolno uzorkovanje nakon tri tjedna pokazalo je sedam mjesta uzorkovanja negativna na bakteriju Legionella, a samo dva mjesta su bila pozitivna. Svih devet mjesta uzorkovanja bila su negativna nakon deset tjedana. Zaključak: Uspostavljanje dobrog protoka vode predstavlja najvažniju mjeru za sprječavanje umnožavanja legionele u bolničkom sustavima za distribucije tople vode.

Cilj: Utvrditi stavove medicinskih sestara Opće bolnice Zadar o vođenju propisane sestrinske dokumentacije u elektroničkom obliku. Materijali i metode: U istraživanje su bile uključene 133 medicinske sestre Opće bolnice Zadar. Instrument mjerenjakorištenu ovom istraživanju je anketni upitnik (preuzet od Ljubičić), proširen za četiri pitanja. Korištena je dihotomna skala zaokruživanjem odgovora tipa da i ne, Likertova skala procjene definirana rangiranjem odgovora od 1-5 tezaokruživanje jednog ili više ponuđenih odgovora. Rezultati: Najviše ispitanika, 99% navodi da provodi sestrinsku dokumentaciju jer to smatra svojom obvezom, također 55, 6% evidentira ju isključivo u elektroničkom obliku, iako ispitanici sa srednjom stručnom spremom navode da im oduzima vrijeme za rad s bolesnikom (M=4, 0). Posjedovanje temeljnih znanja i vještina uporabe računala navodi 51, 91% ispitanika.Ispitanici s visokom stručnom spremom i oni koji su sudjelovali na edukacijiskloniji su podatke pohraniti na prijenosno računalo (M=4, 3) te navode da služe trajnom praćenju stanja bolesnika (M=4, 8). Zaključak: U promatranom razdoblju od osam godina (2010.-2018.) stavovi o vođenju sestrinske dokumentacije nisu pozitivniji, unatoč provedenoj informatizaciji. Porast razine obrazovanja osigurava više znanja i vještina korištenja informacijskih tehnologija. Sestrinska dokumentacija omogućuje dostupnost podataka u svakom trenutku, olakšava rad i povećava njegovu produktivnost. Izloženost edukaciji doprinosi pozitivnijim stavovima o elektroničkom vođenju sestrinske dokumentacije u odnosu na papirnati oblik te utječe na kvalitetu sestrinskog rada.

U radu se prikazala pojavnost legionarske bolesti kao bolničke infekcije i mjere za minimiziranje rizika obolijevanja od legionarske bolesti među pacijentima i osobljem bolnice.

Uvod: U sestrinstvu se nadopunjavaju i međusobno uvjetuju teorijsko i praktično znanje. Pristupanje Hrvatske Europskoj uniji i usklađenje studijskog programa s EU Direktivom 2005/36, donijelo je značajne promjene na svim razinama obrazovanja medicinskih sestara. Promjena studijskog programa i odnosa teorijske i praktične nastave, potakla je na promjene u načinu i obliku mentoriranja. Klinički je mentor profesionalac, koji je neiskusnom kolegi spreman pružiti podršku i preuzeti odgovornost za njegov napredak. Cilj je ispitati zadovoljstvo studenata preddiplomskog studija sestrinstva u Zadru pruženom mentorskom podrškom s obzirom na oblik mentorskog rada tijekom obavljanja kliničkih vježbi. Metode: Istraživanje je provedeno na uzorku od 86 studenata sveučilišnog preddiplomskog studija sestrinstva, Sveučilišta u Zadru, primjenom anketnog upitnika “Upitnik za vrednovanje mentorske podrške”. Sudionici su upitnikom procjenjivali zadovoljstvo mentorskom podrškom tijekom kliničkih vježbi u akademskoj godini 2017./2018. Primjenjena su tri različita oblika mentorskog rada, mentoriranje studenata od strane studenata diplomskog studija sestrinstva pod nadzorom službenog mentora, mentoriranje po obliku jedan student jedan službeni mentor koji je prethodno pohađao radionicu za mentore te mentoriranje grupe studenata od strane službenog mentora. Sudionici su upitnike ispunjavali neposredno po završetku obavljenog turnusa kliničkih vježbi. Rezultati: Primjenom jednosmjerne ANOVA-e utvrđena je statistički značajna razlika u zadovoljstvu mentorskom podrškom između grupa studenata, koji su tijekom obavljanja kliničkih vježbi bili obuhvaćeni različitim oblikom mentorskog rada (F(2, 83)=25.286, p< .01). Studenti koji su mentorirani oblikom jedan student jedan mentor, najzadovoljniji su mentorskom podrškom (M=4.80), a najmanje zadovoljni su studenti obuhvaćeni grupnim mentoriranjem od strane mentora stručnjaka (M=3.32). Zaključci: Studenti su zadovoljni mentorskom podrškom. Najveće zadovoljstvo mentorskom podrškom izrazili su studenti kod kojih je primjenjen oblik mentoriranja jedan student jedan službeni mentor, koji je prethodno pohađao radionicu za mentore.

INTRODUCTION: Hospital-acquired pneumonia is the leading cause of mortality among patients with hospital infection (mortality is greater than 50% among intensive care patients). The most common etiologic agents are Klebsiella spp., Enterobacteriacae, S. aureus, anaerobes, S. pneumoniae, P. aeruginosa and Legionella, and various influenza, RSV and adenovirus viruses. It is estimated that 2¬10% of the total number of pneumonia obtained in the hospital are caused by legionella bacteria. OBJECTIVE: To determine the occurrence of reported infections of legionnaires acquired in hospital in Croatia and to compare the results achieved with those in other European Community countries. MATERIALS AND METHODS: We analyzed the data obtained from the Registry for Legionella of the Croatian Institute of Public Health in Zagreb from 2007 to 2016. years. RESULTS: Of the total number of reported infections in legionnaires in Croatia in the observed period of 2% (2014) to 11, 3% (2010) belongs to those who were hospitalized. In 2008 and 2016 no legionella infections were recorded in the hospital. CONCLUSION: The presence of infections caused by legionella, particularly among immunocompromised populations, and the complexity of hospital water supply systems, implies the need for continuous measures to reduce the risk of these infections within the hospital.

Sveučilište u Zadru, ujedno i najstarije sveučilište na hrvatskom tlu, osnovano je davne 1396. godine. Utemeljeno na tradiciji društveno-humanističkih znanosti, Sveučilište kroz povijest bilježi i nastavu koja je bila u razini visokoškolskog obrazovanja na područja biomedicine i zdravstva. U prilog tome govori bogata tradicija na području medicine u gradu Zadru: prvi medicinski fakultet u Republici Hrvatskoj osnovan je u Zadru davne 1806. godine ; prva primaljska škola 1821. godine ; prva organizacija Crvenog križa 1878. godine. Početkom ovog stoljeća Sveučilište dobiva mogućnost da u okvirima Sveučilišta osnuje Studij sestrinstva unutar Odjela za zdravstvene studije (u daljnjem tekstu Odjel). Na taj način, na području Zadarske županije, svoje mjesto ponovno su dobili studiji zdravstvenog usmjerenja. Osnovna djelatnost Odjela za zdravstvene studije kao znanstveno-nastavne sastavnice Sveučilišta u Zadru je visokoškolsko obrazovanje koje uključuje i cjeloživotno obrazovanje te istraživanje i razvoj u biomedicini i zdravstvu. Za ustroj Stručnog preddiplomskog studija sestrinstva Odjel je ishodovao dopusnicu 04. prosinca 2007. godine te iste godine upisao prvu generaciju studenata. Studij je u potpunosti usklađen s bolonjskom deklaracijom te Studijem sestrinstva na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. U akademskoj godini 2014./2015. Odjel je uveo istovjetni studijski program sestrinstva svih učilišta RH. Program studija je usmjeren na znanstveno i stručno usavršavanje u znanstvenom području biomedicine i zdravstva, polju kliničkih medicinskih znanosti, grane sestrinstvo. Studenti se nakon završenoga preddiplomskog studija kao prvostupnici sestrinstva mogu zaposliti u zdravstvenim ustanovama Republike Hrvatske i u zemljama Europske unije u organizaciji zdravstvene njege, promociji zdravlja, očuvanja zdravlja i napretka društva u cjelini.

Cilj: Cilj istraživanja je utvrditi razinu znanja kod medicinskih sestara o riziku, prevenciji i stupnjevanju dekubitalnoga ulkusa i opisu rane Ispitanici i metode: Ispitanici su medicinske sestre zaposlene na intenzivnim jedinicama Opće bolnice Zadar (N=54). Podaci su prikupljeni primjenom standardiziranog upitnika. Rezultati: Od ukupno 47 postavljenih pitanja odgovoreno je točno na 35, 56 pitanja (75, 65%), netočno na 8, 76 pitanja (19, 15%) i s «ne znam» 2, 69 (5, 20%). Srednja vrijednost točnih odgovora dobivena ovim istraživanjem iznosila je 35, 56 (SD 3, 48). Obradom podataka uočeno je da je razina znanja o dekubitalnom ulkusu na uzorku medicinskih sestara u Općoj bolnici Zadar relativno visoka, iznosi 75%. Postoji veća razina znanja medicinskih sestara koje su pročitale stručni članak unutar jedne godine i manje (p

Aim: To investigate the correlation between the occurrence of VAP and the number of days of mechanical ventilation. Results: VAP developed in 7 (24%) out of 50 patients on mechanical ventilation. The average number of days on mechanical ventilation was 10.67 (SD±9.23), with the number of days ranging from 1-47. The average number of day of mechanical ventilation in patients who developed VAP was 20.28 (SD±13.72). In patients who did not develop VAP, the average number of days of mechanical ventilation was 9.20 (SD±7.41), ranging from 1-30 days. We confirmed a statistically significant positive correlation between the number of days on mechanical ventilation and the occurrence of VAP (0.856897). Out of 7 patients who developed VAP, in 2 (4%) VAP was classified as early, and in 5 (10%) as late , onset VAP. The rate of VAP per 1000 days of mechanical ventilation was 13, and the percentage of patients who developed VAP with regards to the number of patients who were on mechanical ventilation longer than 48 hours was 14%.

Cilj: Rano prepoznavanje kliničkih simptoma i znakova akutnog gastroenteritisa i adekvatno i pravovremeno poduzimanje protuepidemijskih mjera u širenju infekcije. Metode: Klinički pregled hospitaliziranih bolesnika, standardna bakteriološka i virusološka obrada uzoraka stolice i obrada uzoraka stolice imunoenzimnom (EIA) metodom. Rezultati: Norwalk epidemija gastroenteritisa trajala je dva tjedna (26.01. - 09.02.2007.). Ukupno je zabilježeno 39 oboljelih a od toga je 22 hospitalizirana bolesnika (56.5%) i 17 zdravstvenih djelatnika (43.5%). Svi bolesnici (22 ; 100%) bili su hospitalizirani na Internom odjelu u Odsjeku za kardiologiju. Jedanaest (11 ; 64.71%) oboljelih zdravstvenih djelatnika uposleno je na Odsjeku za kardiologiju, tri (3 ; 17.65%) oboljela u Kardiološkom labaratoriju, gdje se obavlja dijagnostika bolesnika hospitaliziranih u Odsjeku za kardiologiju, jedan (1 ; 5.88%) djelatnik iz Odjela za anesteziologiju, rcanimatologiju i jedinicu za intenzivno liječenje, koji je obavljao konziljarne preglede u Koronarnoj jedinici, i dva oboljela (2 ; 5.12%) uposlena u Odsjeku za neurokirurgiju (1 ; 5.88%) i Odjelu za patologiju (1 ; 5.88%), koji su u obiteljskom kontaktu s dva oboljela u Odsjeku za kardiologiju. Rasprava: Povjerenstvo za nadzor bolničkih infekcija obavješteno je o epidemiji gastroenteritisa osmog dana od njenog početka. Protuepidemijske mjere prema izvoru zaraze i prema putevima širenja primjenjivane su nakon epidemiološkog izvida, u razdoblju od dana prijave epidemije do dva tjedna nakon pojave kliničkih simptoma bolesti u posljednjeg zabilježenog bolesnika. Zaključak: Promptna dojava pojave epidemije bolesti Povjerenstvu za nadzor bolničkih infekcija omogućava parovremeno i učinkovito poduzimanje protuepidemijskih mjera u sprječavanju širenja epidemije.

Cilj: Rano prepoznavanje kliničkih simptoma i znakova akutnog gastroenteritisa i adekvatno i pravovremeno poduzimanje protuepidemijskih mjera u širenju infekcije. Metode: Klinički pregled hospitaliziranih bolesnika, standardna bakteriološka i virusološka obrada uzoraka stolice i obrada uzoraka stolice imunoenzimnom (EIA) metodom. Rezultati: Norwalk epidemija gastroenteritisa trajala je dva tjedna (26.01. — 09.02.2007.). Ukupno je zabilježeno 39 oboljelih, a od toga je 22 hospitalizirana bolesnika (56.5%) i 17 zdravstvenih djelatnika (43.5%). Svi bolesnici (22 ; 100%) bili su hospitalizirani na Internom odjelu u Odsjeku za kardiologiju. Jedanaest (11 ; 64.71%) oboljelih zdravstvenih djelatnika uposleno je u Odsjeku za kardiologiju, tri (3 ; 17.65%) oboljela u Kardiološkom labaratoriju, gdje se obavlja dijagnostika bolesnika hospitaliziranih u Odsjeku za kardiologiju, jedan (1 ; 5.88%) djelatnik iz Odjela za anesteziologiju, reanimatologiju i jedinicu za intenzivno liječenje, koji je obavljao konzilijarne preglede u Koronarnoj jedinici i dva oboljela (2 ; 5.12%) uposlena u Odsjeku za neurokirurgiju (1 ; 5.88%) i Odjelu za patologiju (1 ; 5.88%), koji su u obiteljskom kontaktu s dva oboljela u Odsjeku za kardiologiju. Rasprava: Povjerenstvo za nadzor bolničkih infekcija obavješteno je o epidemiji gastroenteritisa osmog dana od njenog početka. Protuepidemijske mjere prema izvoru zaraze i prema putovima širenja primjenjivane su nakon epidemiološkog izvida, u razdoblju od dana prijave epidemije do dva tjedna nakon pojave kliničkih simptoma bolesti u posljednjeg zabilježenog bolesnika. Zaključak: Promptna dojava pojave epidemije bolesti Povjerenstvu za nadzor bolničkih infekcija omogućava parovremeno i učinkovito poduzimanje protuepidemijskih mjera u sprječavanju širenja epidemije.

biti će objavljeno

NASLOV: Uloga medicinske sestre u primjeni strategija i smjernica za prevenciju i suzbijanje bolničkih infekcija. UVOD: „Bolnička infekcija koju danas nazivamo infekcija povezana sa zdravstvenom skrbi jest svaka infekcija bolesnika koja se javlja nezavisno o primarnom oboljenju ili svaka infekcija zdrave osobe-zaposlenika, za koju se utvrdi da je do nje došlo kao posljedica dijagnostike, liječenja ili skrbi, a razvije se tijekom liječenja i skrbi, nakon dijagnostičkog ili terapijskog postupka i otpusta iz bolnice ili pružatelja usluga socijalne skrbi u određenom vremenskom periodu (1).“ CILJ RADA: Prikazati ulogu medicinske sestre u primjeni strategija i smjernica za prevenciju i kontrolu infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi. RASPRAVA: Organizaciju programa prevencije i kontrole infekcija provodi tim za prevenciju i kontrolu infekcija. „Sestra za vezu (eng. link nurse) tradicionalno se definira kao sestra u kliničkoj praksi sa izraženim zanimanjem za određenu specijalnost i formalnu vezu s članovima tog specijalističkog tima (9).“ Sestra za vezu povezuje vlastiti klinički prostor i Tim za prevenciju i kontrolu infekcija. Njena je istaknuta uloga umanjiti razliku između teoretskog znanja i praktičnog djelovanja odjelnog osoblja. Sudjeluje u istraživanjima, te pravodobno prepoznaje epidemije i diseminira nova znanja koja su podloga za učinkovitiju praksu. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) zagovara multimodalnu strategiju prevencije, te putem smjernica, temeljenih na dokazima, daje specifične preporuke o načinu primjene multimodalne strategije na nacionalnoj razini i razini akutnih zdravstvenih ustanova. ZAKLJUČAK: Usprkos napretku u modernoj medicini, 10% bolesnika primljenih u bolnicu steći će infekciju povezanu sa zdravstvenom skrbi. Postotak bolničkih infekcija važan je indikator kvalitete procesa provođenja i rezultata pružene zdravstvene skrbi. Potrebno je kontinuirano implementirati standarnde operativne postupke za prevenciju i kontrolu infekcija kako bi pružili kvalitetnu i sigurnu zdravstvenu skrb svim korisnicima podjednako. INTRODUCTION: "Nosocomial infection, which today we call health care associated infection, is any patient infection that occurs independently of the primary disease or any infection of a healthy person-employee, which is determined to have occurred as a result of diagnosis, treatment or care, and developed during treatment and care, after a diagnostic or therapeutic procedure and discharge from a hospital or social care service provider for a certain period of time (1)." OBJECTIVE: To demonstrate the role of the nurse in implementing strategies and guidelines for the prevention and control of healthcare-associated infections. DISCUSSION: The infection prevention and control program is organized by the infection prevention and control team. "A link nurse is traditionally defined as a nurse in clinical practice with an expressed interest in a particular specialty and a formal relationship with members of that specialist team (9)." A link nurse connects their own clinical area and the team for prevention and control infection. Its prominent role is to reduce the difference between theoretical knowledge and practical activities of the departmental staff. It participates in research and recognizes epidemics in a timely manner and disseminates new knowledge that is the basis for more effective practice. The World Health Organization advocates a multimodal prevention strategy and, through evidence-based guidelines, provides specific recommendations on how to apply the multimodal strategy at the national level and at the level of acute health care institutions. CONCLUSION: Despite advances in modern medicine, 10% of patients admitted to hospital will acquire a healthcare-associated infection. The percentage of nosocomial infections is an important indicator of the quality of the implementation process and the results of the health care provided. It is necessary to continuously implement standard operating procedures for the prevention and control of infections in order to provide quality and safe healthcare to all users equally.

UVOD: Spolno prenosivo bolesti su zarazne bolesti koje se prenose bilo kojim oblikom spolnog kontakta. Spolno prenosivo bolesti su javnozdravstveni, globalni problem zbog epidemijske proširenosti, mnogobrojnih komplikacija, kao i golemih troškova koje zdravstveni sustav i pojedinci izdvajaju za njihovo liječenje. CILJ: Prikazati ulogu medicinske sestre u provedbi edukacije za prevenciju spolno prenosivih bolesti na svi razinama zdravstvene zaštite. RASPRAVA: Prema statističkim podatcima broj spolno prenosivih bolesti raste kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Vodeći razlozi takve situacije jest nedostatak edukacije i nedovoljne prevencije istih u populaciji, a naročito prema rizičnim skupinama kao što su adolescenti. Obradom ove teme željela bih prikazati epidemijsku i kliničku sliku spolno prenosivih bolesti, njihovu etiologiju, posljedice za oboljelog, njegovu okolinu, dijagnostiku i liječenje te kao ključno prevenciju spolno prenosivih bolesti. Visok rizik za spolno prenosive bolesti jesu adolescenti koji formiraju svoju spolnosti i seksualnost. Prema podatcima svjetske zdravstvene organizacije svakog dana više od milijun ljudi u svijetu oboli od neke vrste spolno prenosive infekcije. Većina takvih infekcija je asimptomatske i maskirane kliničke slike što pogoduje širenju infekcije i ovakvim zabrinjavajućim brojkama s kojim se svijet suočava. Pravodobnom prevencijom među rizičnim skupinama i populacijom možemo uvelike utjecati na spolno prenosive bolesti, naročito na njihovo rano prepoznavanje, liječenje te prekida lanca širenja bolesti. Ranom prevencijom, edukacijom i detekcijom spolno prenosivih bolesti možemo uvelike utjecati na sprječavanje komplikacija i posljedica koje spolno prenosive bolesti mogu izazvati kod pojedinca te njegove okoline. ZAKLJUČAK: Uloga medicinske sestre u prevenciji spolno prenosivih bolesti je od ključne i velike važnosti. Ona svojim kompetencijama kao što su: znanje, vještine i stavovi, uvelike može doprinijeti prevenciji spolnih bolesti, edukaciji mladih i ranjivih skupina, te naposlijetku samoj dijagnostici i liječenju spolno prenosivih bolesti. INTRODUCTION: Sexually transmitted diseases are infectious diseases that are transmitted by any form of sexual contact. Sexually transmitted diseases are a public health, global problem due to the epidemic spread, numerous complications, as well as the huge costs that the health system and individuals allocate for their treatment. OBJECTIVE: To present the role of the nurse in the implementation of education for the prevention of sexually transmitted diseases at all levels of health care. DISCUSSION: According to statistical data, the number of sexually transmitted diseases is increasing both in the world and in Croatia. The leading reasons for such a situation are the lack of education and insufficient prevention of the same in the population, especially among risk groups such as adolescents. By processing this topic, I would like to show the epidemic and clinical picture of sexually transmitted diseases, their etiology, consequences for the patient, his environment, diagnosis, and treatment, and as a key prevention of sexually transmitted diseases. Adolescents who are forming their sexuality and sexuality are at high risk for sexually transmitted diseases. According to data from the World Health Organization, every day more than a million people in the world get sick from some kind of externally transmitted infection. Most of such infections are asymptomatic and masked clinical pictures that favor the spread of infection and such alarming figures that the world is facing. Through timely prevention among risk groups and the population, we can greatly influence sexually transmitted diseases, especially their early recognition, treatment, and interruption of the chain of spread of the disease. Through early prevention, education, and detection of sexually transmitted diseases, we can greatly influence the prevention of complications and consequences that sexually transmitted diseases can cause in the individual and his environment. CONCLUSION: The role of the nurse in the prevention of sexually transmitted diseases is crucial and of great importance. With her competences such as: knowledge, skills, and attitudes, she can greatly contribute to the prevention of sexually transmitted diseases, the education of young and vulnerable groups, and finally to the diagnosis and treatment of sexually transmitted diseases.

UVOD: „Clostridium difficile (C. difficile) je anaerobna, gram pozitivna, spirogena bakterija koja je uzročnik kolitisa povezanog s upotrebom antibiotika. Kolonizacija intestinalnog trakta odvija se fekalno-oralnim putem i olakšana je narušavanjem normalne intestinalne flore. Clostridium difficile infekcija (CDI) jedna je od najčešćih nozokomijalnih infekcija i značajan uzrok morbiditeta i mortaliteta, pogotovo kod starijih hospitaliziranih pacijenata (1). Mikroorganizmi u promijenjenoj crijevnoj okolini rastu i proizvode toksine koji oštećuju crijevnu sluznicu dovodeći do sekrecije tekućine i proljeva. Dijagnoza se postavlja nalazom toksina u stolici, a simptomatski bolesnici se liječe peroralno odgovarajućim antibioticima (metronidazol, vankomicin) (9).“ CILJ RADA: Prikazati Ulogu medicinske sestre u provedbi zdravstvene njege bolesnika s Clostridium difficile infekcijom (CDI). RASPRAVA: Za smanjenje širenja infekcije među bolesnicima i zdravstvenim djelatnicima neophodno je primjenjivati protuepidemijske mjere za prevenciju širenja infekcije. „Odgovorni liječnik i glavna medicinska sestra trebali bi poduzeti sve propisane protuepidemijske mjere da se bolesnici s Clostridium difficile organizacijski razmjeste po odjelu u zasebnu bolesničku sobu, kako bi se osigurale provedbe izolacije, te preveniralo daljnje širenje spora. Bitno je naglasiti da se svi planirani postupci kod navedenog bolesnika provedu zadnji na Odjelu (35).“ ZAKLJUČAK: „Postupci medicinske sestre su usmjereni na implementaciju svih propisanih standardnih operativnih postupaka (SOP) kod bolesnika, a kako bi se preveniralo širenje Clostridum difficile među hospitaliziranim bolesnicima na odjelu uz primjenu svih propisano dijagnostičko terapijskih postupaka koje propisuje liječnik. Iznimno je važna uloga medicinske sestre u provedbi edukacije bolesnika od mjera prevencije širenja izolata, pravilne prehrane, te postupaka hidracije (32).“ INTRODUCTION: „Clostridium difficile (C. difficile) is an anaerobic, gram-positive, spirogenic bacterium that causes antibiotic-associated colitis. Colonization of the intestinal tract takes place by the fecal-oral route and is facilitated by disruption of the normal intestinal flora. Clostridium difficile infection (CDI) is one of the most common nosocomial infections and is a significant cause of morbidity and mortality, especially in elderly hospitalized patients (1). Microorganisms in the altered intestinal environment grow and produce toxins that damage the intestinal mucosa leading to secretion and secretion. Diagnosis is made by finding toxins in the stool, and symptomatic patients are treated with orally appropriate antibiotics (metronidazole, vancomycin) (9).“ OBJECTIVE: To present the role of the nurse in the proven health care of patients with Clostridium difficile infection (CDI). DISCUSSION: To reduce the spread of infection among patients and healthcare professionals, it is necessary to apply anti-epidemic measures to prevent the spread of infection. The attending physician and the head nurse should have taken all prescribed anti-epidemic measures to ensure that patients with Clostridium difficile were organizationally relocated across the ward to a separate patient room, to ensure isolation checks, and to prevent further spread of the dispute. It is important to emphasize that all planned procedures in this patient were performed last in the Department (35). CONCLUSION: The nurse's procedures are aimed at performing all prescribed standard surgical procedures in patients, in order to prevent the spread of Clostridum difficile among hospitalized patients on the ward using all prescribed diagnostic therapeutic procedures prescribed by the physician. The role of the nurse in the implementation of patient education from measures to prevent the spread of isolates, proper nutrition, and hydration procedures is extremely important (35).

UVOD: Kirurške infekcije po učestalosti javljanja čine oko 33% svih bolničkih infekcija. Kirurške infekcije jesu najčešća poslijeoperativna komplikacija. Iz tih razloga predstavljaju velik javnozdravstveni i ekonomski problem za zdravstveni sustav. CILJ RADA: Svodi se na prikazivanje preventivnih postupaka koje svakodnevno provode medicinske sestre na odjelima kirurške djelatnosti, a s ciljem prevencije nastanka infekcije kirurškog mjesta. RASPRAVA: Medicinska sestra može doprinijeti prevenciji infekcija kirurškog mjesta ukoliko primjenjuje sve propisane standardne operativne postupke za prevenciju infekcija kirurškog mjesta. Prevencija kirurških infekcija uključuje niz mjera koje možemo podijeliti na preoperativne, intraoperativne i postoperativne. ZAKLJUČAK: Nužno je kontinuirano ulaganje napora zdravstvenih djelatnika, ali i redovite objave novih saznanja kako bi se smanjio broj infekcija kirurških mjesta. INTRODUCTION: Surgical infections make up almost about 33% of all hospital infections. Surgical site infections are the most common postoperative complication. For these reasons, they pose a major public health and economic problem for the health system. THE AIM (OF THIS THESIS): It comes down to the presentation of preventive procedures carried out daily by nurses on surgical wards, with the aim of preventing the occurrence of surgical site infection. DISCUSSION: The nurse may contribute to the prevention of surgical site infections, if she applies all prescribed standard operating procedures for the prevention of surgical site infections. Prevention of surgical infections involves a number of measures that we can divide into preoperative, intraoperative and postoperative. CONCLUSION: It is necessary to continuously invest in the efforts of healthcare professionals, as well as regular publication of new findings in order to reduce the number of surgical site infections.

Uvod: Ospice (lat. Morbilli) jedna su od najzaraznijih infektivnih bolesti koja se najčešće javlja u dječjoj dobi. Prenosi se kapljičnim putem te inkubacija traje najčešće 10 – 12 dana. Uzročnik pripada skupini paramiksovirusa. Klinička slika je specifična te obuhvaća katralni stadij i egzantemski (osipni) stadij. Kliničku sliku karakteriziraju visoka temperatura, makulopapulozni osip i Koplikove pjege u usnoj šupljini. Dijagnoza se postavlja na temelju tipične kliničke slike i tijeka bolesti.Specifičnog lijeka za virus ospica nema, nego se liječe simptomi bolesti. Prevenciju ospica obuhvaća imunizacija. Moguće komplikacije ospica su respiratorne, bakterijske infekcije i neurološke komplikacije. Cilj rada: Prikazati ulogu medicinske sestre kod pojave ospica i kod sumnje na ospice. Rasprava: Uloga medicinske sestre je poznavanje simptoma i tijeka bolesti te komplikacija. Svojim znanjem i vještinama treba ukazati na važnost primjene standardnih epidemioloških mjera teizolacije. Psihički treba pripremiti pacijenta te njegovu obitelj na izolaciju te ih podučiti o infektivnosti same bolesti. Kako su ospice primarno dječja bolest roditeljima treba ukazati na važnost cijepljenja te mogućih ishoda ne cijepljenja. Zaključak: Uloga medicinske sestre je poticati populaciju na cijepljenje te ukazati na pozitivne učinke cjepiva. Sestra je zdravstveni djelatnik, edukator te glavni izvor informacija. Svojim komunikacijskim vještinama treba znati koristiti različite modele komunikacije kako bi potaknula procjepljivanje populacije. Introduction: Measles (lat. Morbilli) is one of the most often occurs in childhood. It is transmitted by droplets and incubation usually last 10 – 12 days. The causative agent belongs to the paramyxovirus group. The clinical picture is specific and includes the catarrhal and the exanthemic (smallpox) stage. The clinical picture is characterized by high fever, msculopspulous rash and Kopliks spots in te oral cavity. There is no specific cure for the rash virus, but the sympthoms of the disease are treated. Prevention of measles includes immunization. Possible complications of measles are respiratory, bacterial infections and neurological complications. Purpose: Show the role of the nurse in the occurens of measles or suspected measles. Discussion: The role of the nurse is to know the symptoms, the course of the disease and the complications. Their knowledge and skills should indicate the importance of applying standard epidemiological measures and isolation. The patient and his family should be mentally prepared for isolation and taught about the infectivity of the disease itself. As measles is primary a childhood disease, parents should be told the importance of vaccination and the possible outcomes of non-vaccination. Conlussion: The role of the nurse is to encourage the population to be vaccinated and to point out the positive effects of the vaccine. The nurse is a health care provider, educator and main source of information. Their communication skills should know how to use different communication models to encourage population fragmentation.

Uvod: Tuberkuloza je jedna od najučestalijih zaraznih bolesti 21. stoljeća. Razvoj medicine utječe i na tuberkulozu: jasnije definiranje kliničke slike, epidemiologije te napredak u postupcima njene dijagnostike i liječenja. Cilj rada: Prikazati usporednost pojave tuberkuloze u Zadarskoj županiji, Hrvatskoj, Europi i svijetu. Rasprava: Grafički prikazana analiza broja oboljelih i broja stanovnika u četirima područjima kojom se dokazuje pad oboljelih. Na takav je pad uvelike utjecala prevencija u vidu cjepiva i PPD testa, zaštitne opreme, poboljšanja životnog standarda, edukacije stanovnika te jačanja imuniteta. Zaključak: Planovi su različitih država kao i krovne zdravstvene organizacije, Svjetske zdravstvene organizacije, djelomično ostvareni, no potrebno je još vremena, kao i medicinskog razvoja, kako bi tuberkuloza postala prošlost. Introduction: The tuberculosis is one of the most common infectious diseases of the 21st century. The development of medicine also affects tuberculosis: a clearer definition of the clinical picture, epidemiology and progress in the procedures of its diagnosis and treatment. The aim (of this thesis): Present comparability of tuberculosis in Zadar County, Croatia, Europe and the world. Discussion: Graphical data analysis of the number of patients and the number of inhabitants in four areas in which the decline in patients is proven. Such a decline was greatly influenced by vaccines and PPD skin test, protective equipment, improvement of living standards, education of residents and strengthening of immunity. Conclusion: Plans of various countries together with The World Health Organization, leading health organization, are partially realized. It will take some time as well as development of medicine in order for tuberculosis becomes a thing of the past.

CILJ RADA: Prikazati ulogu medicinske sestre u primjeni SNOP postupaka u prevenciji VAP-a UVOD: Bolničke pneumonije povezane sa strojnom ventilacijom su vrlo česte i značajne bolničke stečene infekcije u Jedinicama intenzivnog liječenja (JIL) (1). Ventilator-associated pneumonia (VAP) engleski je (i opće prihvaćen) naziv za upalu pluća u intubiranih, strojno ventiliranih bolesnika, koja se pojavila nakon više od 48 sati strojne ventilacije ili koja je nastupila unutar 48 sati nakon što je prekinuta umjetna ventilacija (1). RASPRAVA: Rizik od razvoja VAP-a procjenjuje se na 3% na dan tijekom prvih 5 dana mehaničke ventilacije, 2% na dan od 6. do 10. dana i 1% po danu za svaki dan nakon 10. dana mehaničke ventilacije. Implementacija propisanih snopova skrbi utemeljenih na dokazima rezultira boljim ishodima liječenja te je važan multidisciplinaran pristup liječnika i medicinskih sestara u primjeni snopova skrbi, kao jedne od strategija za prevenciju pneumonija povezanih sa strojnom ventilacijom. ZAKLJUČAK: Iznimno je važno da djelatnici JIL-a u svakodnevnom radu implementiraju snopove skrbi za prevenciju VAP-a. Propisani snop postupaka za prevenciju VAP-a uključuje 1) podizanje uzglavlja postelje na 30° do 45°, 2) svakodnevni prekid sedacije i ocjenu spremnosti za ekstubaciju, 3) profilaksu želučanog ulkusa, 4) profilaksu duboke venske tromboze i 5) njegu usne šupljine preparatima klorheksidina (2). OBJECTIVE: is to show the role of nurses in the implementation of SNOP procedures in VAP prevention. INTRODUCTION: Nosocomial pneumonias associated with mechanical ventilation are very common and significant nosocomial acquired infections in Intensive Care Units (ICUs) (1). Ventilator-associated pneumonia (VAP) is an English (and generally accepted) term for pneumonia in intubated, machine-ventilated patients, which occurred after more than 48 hours of mechanical ventilation or which occurred within 48 hours after artificial ventilation was discontinued (1). DISCUSSION: The risk of developing VAP is estimated at 3% per day during the first 5 days of mechanical ventilation, 2% per day from 6th until 10th day and 1% per day for each day after 10th day of mechanical ventilation. The implementation of prescribed evidence-based bundles of care results in better treatment outcomes and is an important multidisciplinary approach by doctors and nurses in the use of bundles of care, as one of the strategies for the prevention of VAP pneumonia. CONCLUSION: It is extremely important that ICU employees implement bundles of care for VAP prevention in their daily work. Prescribed beam of procedures for the prevention of VAP includes: 1) lifting the headboard of the bed to 30° to 45°, 2) daily interruption of sedation and evaluation of readiness for extubation, 3) prophylaxis of gastric ulcer, 4) prophylaxis of deep vein thrombosis and 5) oral cavity care with chlorhexidine pre-existing products (2).

Uvod: Hepatitis C je infekcija jetre uzrokovana virusom hepatitisa C (HCV). „Iako HCV uzrokuje i akutni hepatitis, infekcija se vrlo često manifestira kao kronični hepatitis. Prenosi se parenteralnim putem najčešće transfuzijom krvi, intravenskim unosom u narkomana, u bolesnika na hemodijalizi, operativnim zahvatima, akunpunkturom, transplatacijom organa, te rjeđe seksualnim putem“(1). „Vrijeme inkubacije hepatitisa C je 6 do 10 tjedana. Najveći broj akutnih infekcija ostaje asimptomatski, tako da samo ¼ bolesnika ima simptome akutnog hepatitisa. Približno 20% do 25% bolesnika tijekom 20 do 30 godina razvija cirozu jetre“ (2). „DAA terapija uključuje samo peroralnu primjenu temeljenu na kombinaciji direktno djelujućih antivirusnih lijekova“ (11)“. Cilj rada: Prikazati ulogu prvostupnice sestrinstva u provedbi zdravstvene njege bolesnika oboljelog od virusnog hepatitisa C. Rasprava: Kod infekcije virusom hepatitisa C vrlo je bitno sprječiti širenje infekcije te educirati bolesnika o simptomima bolesti, načinu prijenosa infekcije te mogućim nuspojavama. Također edukacija osoblja o zaštitnim sredstvima je od iznimne važnosti. Zaključak: Prvostupnica sestrinstva kod bolesnika oboljelog od hepatitisa C procjenjuje potrebe za zdravstvenom njegom, uočava napredovanje bolesti te planira, provodi i evaluira zdravstvenu njegu. Provodi edukacijske intervencije na svim razinama zdravstvene zaštite s ciljem promocije zdravlja i prevencije bolesti. Introduction: Hepatitis C is a liver infection caused by the hepatitis C virus (HCV). “Although HCV also causes acute hepatitis, the infection very often manifests as chronic hepatitis. It is transmitted parenterally, most often by blood transfusion, intravenous intake in drug addicts, in patients on hemodialysis, surgery, acupuncture, organ transplantation, and less often sexually ”(1). "The incubation time for hepatitis C is 6 to 10 weeks. Most acute infections remain asymptomatic, so that only ¼ patients have symptoms of acute hepatitis. Approximately 20% to 25% of patients develop liver cirrhosis within 20 to 30 years ”(2). "DAA therapy involves only oral administration based on a combination of direct-acting antiviral drugs" (11). Purpose: To show nurses rolein care for patients with viral hepatitis C. Discussion: In the case of hepatitis C virus infection, it is very important to prevent the spread of the infection and to educate the patient about the symptoms of the disease, the way the infection is transmitted and possible side effects. Also educating staff on protective equipment is of utmost importance. Conclusion: Nurse in a patient with hepatitis C assesses the needs for health care, observes the progression of the disease and plans, implements and evaluates health care. Conducts educational interventions at all levels of health care with the aim of health promotion and disease prevention.

Uvod: Humani Papiloma Virus (HPV) je virus koji pogađa pločasti epitel kože i sluznica. Premda je poznato više stotina vrsta HPV-a najviše se spominju podtipovi 6,11,34,41,42,43,44 kao niskorizični i podtipovi 16,18,45,56,58 kao visokorizični. Niskorizični tipovi uzrokuju bradavice, dok visokorizični mogu dovesti do pojave prekanceroza i karcinoma. Znatan broj infekcija ima sposobnost samoizlječenja, dok kod određenih treba upotrijebiti neke metode liječenja, kao što su krioterapija bradavica, elektrodisekcija ili ablacija laserom (1). Ključni su redoviti posjeti ginekologu što uključuje i uzimanje briseva cerviksa, čime se u velikoj mjeri pomaže u otkrivanju infekcije. Cilj rada: Prikazati ulogu medicinske sestre, te zdravstvenu njegu bolesnika inficiranog Humanim papiloma virusom. Rasprava: Infekcija Humanim Papiloma Virusom infekcija je suvremenog doba. Iako znanje o HPV-u raste u općoj populaciji, i dalje postoji znatna količina netočnih informacija. Upravo je tu važna uloga medicinske sestre, kao i svih ostalih zdravstvenih djelatnika. Oni trebaju prepoznati sve simptome, uzroke i rizične faktore, kako bi se što ranije moglo započeti sa liječenjem i ostalim postupcima. Od medicinske sestre očekuje se da će biti stručna u procjeni fizičkog i emocionalnog statusa, pacijentove anamneze, kao i kod upoznavanja pacijenta i obitelji s bolesti i njezinim liječenjem. Zaključak: U zdravstvenoj njezi pacijenata zaraženih HPV-om, kaoi kod oboljelih od karcinoma uzrokovanog HPV-pm, ističe se značajna uloga medicinske sestre. Krenuvši od edukacije mlađih generacija o rizičnom spolnom ponašanju i znakovima bolesti, dijagnosticiranju i prijeoperativnim pripremama, pa sve do palijativne skrbi. Introduction: HPV is a virus that affects the squamous epithelium of the skin and mucous membranes. Although hundreds of HPV types are known, subtypes 6,11,34,41,42,43,44 are mostly mentioned as low-risk and subtypes 16,18,45,56,58 as high-risk. Low-risk types cause warts, while high-risk types can lead to precancerous lesions and cancer. A significant number of infections have the ability to heal themselves, while some require the use of some treatment methods, such as nipple cryotherapy, electrodesection, or laser ablation (1). Regular visits to the gynecologist are crucial, which includes taking cervical swabs, which greatly helps in detecting the infection. Aim of the paper: To present the role of a nurse and health care of a patient infected with the Human papilloma virus. Discussion: Human papilloma virus infection is a modern infection. Although knowledge about HPV is growing in the general population, there is still a significant amount of inaccurate information. This is where the role of the nurse, as well as all other health professionals, is important. They need to identify all the symptoms, causes and risk factors, so that treatment and other procedures can be started as early as possible. The nurse is expected to be expert in assessing the physical and emotional status, the patient's medical history, as well as in introducing the patient and family to the disease and its treatment. Conclusion: When we talk about the health care of patients infected with HPV and those with cancer, it is a very important task of the nurse. Starting from educating the younger generations about risky sexual behavior and signs of disease, diagnosis and preoperative preparations, all the way to palliative care.

UVOD: Higijena ruku je obvezni, standardizirani postupak u sestrinskoj praksi i osnovna mjera za sprječavanje infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi. Svjetska zdravstvena organizacija je izradila za sve zdravstvene djelatnike Smjernice za higijenu ruku koje sadrže koncept „Mojih pet trenutaka za higijenu ruku“ i protokol za održavanje higijene ruku. S ciljem podizanja svijesti zdravstvenih djelatnika o važnosti pravilne higijene ruku u zdravstvenim ustanovama u našoj zemlji su izrađene nacionalne smjernice za higijenu ruku. Kontinuirana edukacija, osigurani tehnički uvjeti i prihvatljiva sredstva za higijenu ruku doprinose boljoj suradljivosti za higijenu ruku. CILJ RADA: Prikazati ulogu medicinske sestre pri implementaciji smjernica za higijenu ruku u Zavodu za hitnu medicinu Zadarske županije. RASPRAVA: Zavod za hitnu medicinsku pomoć Zadarske županije je zdravstvena ustanova koja u ambulanti/prostoriji za reanimaciju, na terenu i tijekom prijevoza pruža zdravstvenu skrb pacijentima kojima je potrebna hitna medicinska pomoć i pacijentima koji nisu životno ugroženi. Higijena ruku je neizostavni, temeljni postupak medicinskih sestara i tehničara u hitnoj pomoći prilikom provođenja zdravstvene njege. Medicinske sestre/tehničari primjenom smjernica za higijenu ruku, vođeni načelom sestrinske etike i u suradnji s članovima tima hitne pomoći doprinose kvaliteti zdravstvene njege i zbrinjavanja pacijenata u izvanbolničkoj hitnoj pomoći, pacijentovoj i osobnoj sigurnosti, suradljivost za higijenu ruku, sprječavanju infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi, ugledu i smanjenju troškova ustanove. ZAKLJUČAK: Medicinska sestra svojom ulogom pri implementaciji smjernica za higijenu ruku doprinosi sprječavanju infekcija koje se prenose nečistim rukama. Medicinske sestre/tehničari u hitnoj pomoći su upoznati s indikacijama za higijenu ruku, prilikom pružanja zdravstvene njege primjenjuju postupke rutinskog i higijenskog pranja ruku, te higijenskog utrljavanja u ruke. Zbog opće poznatog raskoraka između znanja i ponašanja bitno je trajno podsjećati na važnost provedbe propisanih smjernica. INTRODUCTION: Hand hygiene is a mandatory, standardized procedure in nursing practice and basic measures for preventing healthcare associated infections. The World Health Organization has developed for all healthcare professionals the Hand Hygiene Guidelines, which include the term "My Five Moments for Hand Hygiene" and a hand hygiene protocol. In order to raise awareness of the health professionals about the importance of proper hand hygiene in health institutions in our country, national hand hygiene guidelines have been developed. Continuous education, secured technical conditions and acceptable hand hygiene tools contribute to better hand hygiene. OBJECTIVE: Show the role of nurse in the implementation of hand hygiene guidelines at the Department of Emergency Medicine of the County of Zadar. DISCUSSION: The Department of Emergency Medical Assistance of the County of Zadar is a health institution that provides ambulance / rehabilitation facilities, on-site and during transportation, providing health care for patients with urgent medical help and for people who are not endangered. Hygiene is an indispensable, basic procedure for nurses and emergency nursing technicians in the provision of health education. Medical nurses / technicians applying hand hygiene guidelines, guided by the principle of nurses ethics and collaborating with members of the emergency team, contribute to the quality of healthcare and care of outpatient emergency patients, patient and personal safety, hand hygiene, prevention of healthcare associated infections , reputation, and cost reduction of institutions. CONCLUSION: The nurse's role in the implementation of hand hygiene guidelines contributes to the prevention of infections that are transmitted by impure hands. Medical nurses / emergency technicians are familiar with the hand hygiene indices, while performing health care procedures apply routine and sanitary hand wash procedures, and hygienic laundry in their hands. Due to the generally known discrepancies between knowledge and behavior, it is essential to recall the importance of implementing the prescribed guidelines.

Učestalost infekcija uzrokovanih C.difficile u stalnom su porastu te su postale vodeći uzrok proljeva povezanih sa boravkom u bolničkim ustanovama. Infekcije su učestalije kod bolesnika starije životne dobi sa komorbiditetima te kod onih koji su nedavno bili hospitalizirani i pod antibiotskom terapijom. Budući da je broj zahtjeva za hitnim prijemom sve veći, a ista skupina bolesnika je i najzastupljenija, važna je brza identifikacija bolesnika inficiranih ili koloniziranih sa C. difficile. Cil rada je prikazati ulogu medicinske sestre pri implementaciji propisanih mjera izolacije kod Clostridium difficile u Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu. Medicinska sestra na OHBP-u obično je prva osoba koja dolazi u kontakt sa pacijentom, stoga mora biti educirana da na temelju anamnestičkih podataka, kratkog orijentacijskog pregleda i vitalnih parametara, identificira potencijalno inficiranog bolesnika. Ukoliko medicinska sestra posumnja da je pacijent inficiran ili koloniziran sa C. difficile, mora obavijestiti liječnika te poduzeti sve mjere kontaktne izolacije. Ovaj rad daje uvid u etiologiju infekcija uzrokovanih C. difficile, postojeće standarde, smjernice i mjere prevencije na OHBP-u OB Šibenik, u kojem je naglasak na radu medicinske sestre. Medicinska sestra mora podsjedovati znanja vezana za etiologiju infekcija uzrokovanih C. difficile te biti upoznata sa smjernicama za prevenciju širenja infekcije, kako bi pravovremeno mogla poduzeti sve propisane mjere izolacije. The frequency of Clostridium difficile infections (CDI) is steadily increasing and they have become the leading cause of healthcare associated diarrhea. Infections are more frequent in elderly patients with comorbidities and those who have recently been hospitalized and under antibiotic therapy. Since the number of requests for emergency reception is increasing and the same group of patients is the most frequent, it is important to quickly identify patients infected or colonized with C. difficile. The purpose of this thesis is to demonstrate the role of the nurse in the implementation of prescribed Clostridium difficile isolation measures in the Unified emergency hospital admissions. The nurse at emergency hospital admission is usually the first person to come into contact with the patient, so she must be educated to identify a potentially infected patient based on anamnestic data, short orientation examination and vital parameters. If a nurse suspects that a patient is infected or colonized with C. difficile, she must notify the doctor and take all isolation contact measures. This paper provides an insight into the etiology of infections caused by C. difficile, existing standards, guidelines, and prevention measures at Unified emergency hospital admissions of the Šibenik General Hospital , with an emphasis on nursing work. The nurse must submit knowledge related to the etiology of infection caused by C. difficile and be familiar with the guidelines for the prevention of infection spreading, so that she can take all prescribed isolation measures on time.

UVOD: Infekcije mokraćnog sustava nakon kateterizacije ili drugog zahvata spadaju u najčešće infekcije stečene u bolnici, čineći oko 30-40% svih bolničkih infekcija. Zbog toga je važno izbjeći kateterizaciju mokraćnog sustava kad god je to moguće, odnosno kateterizirati jedino bolesnike s jasnom medicinskom indikacijom (1). CILJ RADA: Prikazati ulogu medicinske sestre pri implementaciji smjernica za prevenciju infekcija kod bolesnika s trajnim urinarnim kateterom na Odjelu za neurologiju Opće bolnice Šibenik, a tijekom provedbe zdravstvene njege bolesnika i sestrinskih intervencija. RASPRAVA: Prevencija infekcija kod bolesnika s trajnim urinarnim kateterom predstavlja standardni operativni postupak (SOP) medicinskih sestara. U prevenciji infekcija urinarnog trakta od ključnog je značaja redovita i pravilna toaleta uretralnog ušća. Stoga je na svakom bolničkom odjelu potrebno razviti dobru strategiju za upravljanje rizicima za sprječavanje nastanka bolničkih infekcija, a koja uključuje izradu i implementaciju smjernica za prevenciju infekcija, koje će biti jedinstveni vodič medicinskim sestrama u njihovom svakodnevnom radu. U novije vrijeme sestrinska dokumentacija uvelike olakšava sestrinski posao u evidenciji intervencija, nadzoru i praćenju infekcija. ZAKLJUČAK: Uloga medicinske sestre u prevenciji infekcija povezanih s trajnim urinarnim kateterom je prevenirati i smanjiti čimbenike rizika za nastanak infekcije na najmanju moguću mjeru, prvenstveno implementacijom smjernica za postavljanje urinarnog katetera, kao i primjenom SOP –a u svakodnevnoj sestrinskoj praksi. INTRODUCTION: The infection of the urinary system after the catheterization of other grip fall to most often infection acquired in the hospital, making about 30-40% of all hospital infections. This is why is important to avoid the catheterization whenever is possible, and catheterizating only patients with clear medical indication. OBJECTIVE: To show the role of a nurse over implementation of direction to prevent the infection of patient with permanent urinary catether in Department for neurology "General hospital Šibenik" during the implementation of health care of the patients and nursing interventions. DISCUSSION/ REVIEW: Prevention of infections in patients with persistent (permanent) urinary catheter is the standard operating procedure for nurses. A regular and proper toilets of patient is of crucial importance, expecially the urethral lobe. Is nesessary to develop a good strategy to manage the risks to prevent the occurrence of a hospital infections including production and implementation of directions to prevent the infection that will be a unique guidebook for nurse in their everyday work. A nursery documentations recently in greatly makes easier a nursery job over supervision and tracking the infections. CONCLUSION: The role of nurse in prevention of the infections according to perminent urinary catheter is to reduce the risks factors for infection on the lowest possible level expecially implementation the directions to setting urinary catheter and application the standard operational procedure in everyday nursery practice.

CILJ RADA: Prikazati ulogu medicinske sestre pri implementaciji smjernica za postupanje prilikom provedbe zdravstvene njege kod bolesnika s izoliranim - Acinetobacter baumanii u Općoj bolnici Zadar. UVOD: Acinetobacter baumanii je u prirodi široko rasprostranjen mikroorganizam koji se može naći u tlu, vodi, kao dio životinjske mikrobne flore, te kao normalna flora vlažnih mjesta kože u ljudi (1). Može se nalaziti na koži, u respiratornom sustavu te urinu bolesnika. Navedena bakterija je iznimno otporna te se na neživim površinama može naći dugo vremena. Stekla je rezistenciju na mnoge antibiotike i zbog toga se lako širi i izaziva bolničke infekcije. Put prijenosa je kontaktni prijenos. U bolnici najčešći način prijenosa su ruke zdravstvenog osoblja (2). RASPRAVA: Acinetobacter baumanii (AB) može uzrokovati razne infekcije, a koje su uglavnom vezane za intenzivnu skrb i invazivno liječenje. Potrebno je provoditi aktivni nadzor nad pacijentom, radi ranog prepoznavanja i spriječavanja širenja AB na odjelu (3). Za utvrđivanje pristutnosti bakterije je važan nadzor kulture rektuma, kože, aksile, otvorene rane, grla, nosa i endotrahealnog aspirata. Ukoliko je nalaz obriska pozitivan, uz standardne mjere primjenjuje se mjera kontaktne izolacije i postupak dekolonizacije bolesnika. ZAKLJUČAK: Medicinska sestra je u najčešćem kontaktu sa bolesnikom stoga mora biti educirana i posjedovati znanja o izolatu Acinetobacter baumanii te infekcijama do kojih može dovesti. Poznavanje smjernica za postupanje prilikom prov edbe zdravstvene njege kod bolesnika s izoliranim Acinetobacter baumanii je važno, kako bi mogla pravodobno reagirati, te poduzeti sve potrebne mjere izolacije kako bi spriječila daljnje širenje infekcije. OBJECTIVE: To show the role of nurses in the implementation of guidelines for the treatment of health care in patients with isolated - Acinetobacter baumanii in Zadar General Hospital INTRODUCTION: Acinetobacter baumanii is a naturally occurring microorganism that can be found in soil, as a part of animal microbial flora, and on humid parts of human skin (1). It can be found on the skin, in the respiratory system and the urine of the patient. This bacterium is extremely resistant and can survive for a long time on non-living surfaces. It has become resistant to many antibiotics and therefore easily spreads causing infections in hospitals. It is transmitted by direct contact. Most often on the hands of healthcare staff (2). DISCUSSION: Acinetobacter baumanii (AB) can cause various infections which are mainly related to intensive care and invasive treatment. Active patient monitoring is required for early recognition and prevention of AB spread in hospital wards (3). To determine the presence of bacteria, it is important to control the culture of the rectum, skin, axillaries, open wounds, throat, nose and endotracheal aspirate. If the result of the wound is positive, in addition to the standard measures, the contact isolation measure and the decolonization procedure of the patient are applied. CONCLUSION: Since the nurses are most often in direct contact with patients, they must be educated and knowledgeable about Acinetobacter baumanii isolates and the infections they may cause. Knowing the guidelines for the treatment of health care in patients with isolated Acinetobacter baumanii is important in order to respond timely and take all necessary isolation measures to prevent the infection from spreading

UVOD: Pojavnost multiplo rezistentnih mikroorganizama u zdravstvenim ustanovama predstavlja sve veći problem u dijagnostici i pravovremenom liječenju bolničkih infekcija. Praćenjem otpornosti bakterija na antibiotike, potrošnje antibiotika, te racionalno propisivanje istih su ključan mehanizam u suzbijanju bolničkih infekcija. Dobar program kontrole infekcija od strane Povjerenstva za bolničke infekcije, te provedba zdravstvene njege prema propisanim standardnim operativnim postupcima (SOP) rezultiraju smanjenjem nastanka bolničkih infekcija. CILJ RADA: Prikazati ulogu medicinske sestre u prevenciji širenja infekcija povezanih sa višestruko otpornim mikroorganizama, kao i provedbi zdravstvene njege i sestrinskih intervencija kod bolesnika koloniziranog ili inficiranog višestruko otpornim mikroorganizmima. RASPRAVA: Sprječavanje i suzbijanje nastanka bolničkih infekcija jedna je od važnijih uloga medicinske sestre. Pri provedbi procesa zdravstvene njege bolesnika koji je koloniziran ili inficiran s višestruko otpornim mikroorganizmima, medicinska sestra provodi standardne operativne postupke koje uključuju: provedbu aktivnog probira bolesnika po prijemu u bolnicu, pravovremenu provedbu kontaktne izolacije, dekolonizaciju koloniziranih bolesnika. ZAKLJUČAK: 1) Prilikom provedbe zdravstvene njege bolesnika medicinske sestre moraju primjenjivati propisane standardne mjere zaštite kod svih bolesnika, a s ciljem prevencije širenja infekcije. Poglavito jer bolesnici mogu biti inficirani, odnosno u inkubaciji infektivne bolesti, te ne moraju nužno pokazivati znakove i simptome infekcije pri prijemu u bolnicu. 2) Medicinska sestra se mora pridržavati svih propisanih standardnih operativnih postupaka u zdravstvenoj njezi (SOP), a koji propisuju postupke prevencije nastanka, ali i širenja bolničkih infekcija uzrokovanih s višestruko otpornim mikroorganizama. INTRODUCTION: The presence of multiple resistant microorganisms in healthcare facilities is an increasing problem in diagnosing and timely treatment of hospital infections (3). Monitoring antibiotic resistance, antibiotic consumption, and rational prescribing are the key mechanism for suppressing hospital infections (2). A good infection control program by the Hospital for Inpatient Infection and the implementation of health care according to the prescribed Standard Operating Procedures (SOP) result in the reduction of hospital infections (3). OBJECTIVE: To show the role of a nurse in preventing the spread of infections associated with multi-resistant microorganisms as well as the implementation of health care and nurses interventions in patients colonized or infected with multi-resistant microorganisms. REVIEW: Prevention and suppression of hospital infections is one of the most important roles of a nurse. When implementing a health care process for patients that are colonized or infected with multi-resistant microorganisms, the nurse performs standard operative procedures including implementation of active screening of patients upon admission to hospital, timely implementation of contact isolation, decolonization of colonized patients. CONCLUSION: 1.) When performing nursing care, nurses must apply the prescribed standard measures of protection to all patients with the aim of preventing the spread of infection. Especially because patients can be infected or infected with infectious disease and do not necessarily have to show signs and symptoms of infection at hospital admissions. 2.) The nurse must adhere to all prescribed standard surgical procedures (SOPs) in health care, which prescribe procedures for preventing the emergence and spread of hospital infections caused by multi-resistant microorganisms.

UVOD: Najčešća komplikacija koja se javlja u bolesnika s trajnim urinarnim kateterom je infekcija. Infekcija mokraćnog sustava povezana s kateterizacijom spada u najčešće infekcije stečene u bolnici, čineći oko 30-40% svih bolničkih infekcija (4). CILJ RADA: Prikazati ulogu medicinske sestre u prevenciji infekcija kod bolesnika s trajnim urinarnim kateterom tijekom provedbe zdravstvene njege bolesnika i sestrinskih intervencija. RASPRAVA. Prevencija infekcija povezanih s kateterizacijom mokraćnog sustava obuhvaća: procjenu potrebe za postavljanje urinarnog katetera, odabir katetera, aseptični postupak postavljanja i održavanja katetera, fizikalnom pregledu urina, kao i u prikupljanju podataka od pacijenata kod sumnje na infekciju. U pružanju kvalitetne zdravstvene skrbi potrebno je razviti strategiju upravljanja rizikom od nastanka bolničkih infecija, baziranu na osnovni principima sigurnosti bolesnika i prevenciji rizika za nastanak infekcija, a koja uključuje sljedeće elemente: identificiranje rizika od nastanka bolničkih infekcija, procjenjivanje, analiziranje, implementiranje i nadziranje procesa, te uspostava kontinuirane edukacije zdravstvenih djelatnika iz navedenog područja. Stoga, u svrhu poboljšanja navedenih sestrinskih intervencija neophodno je uvesti proces nadziranja samog postupka postavljanja i njege urinarnog kateteram, te uspostaviti trajno praćenje indikatora kvalitete. ZAKLJUČAK: Uloga medicinske sestre u prevenciji bolničkih infekcija mokraćnog sustava je smanjiti rizik za bolesnike od infekcija vezanih uz provođenje zdravstvene skrbi pravilnom primjenom SOP i preporuka za prevenciju bolničkih infekcija u svakodnevnom radu. INTRODUCTION: Infection is the most common complication which occurs in patients with permanent urinary catheter. Urinary tract infection after catheterysation is the most common infection acquired in hospital, making a 30-40% of all hospital infections. OBJECTIVE: Showing the role of nurse in preventing infectiones in patients with permanent urinary catheter during the implementation of heath care of the patients and nursing interventions. DISCUSSION/ REVIEW: Preventiones of infections related with catheterization of urinary tract includes : evaluation of need for introducing a urinary catheter,catheter selection, aseptic introducing procedure and catheter care, physical urin examination, as well as gathering informations from patients when there is a doubt about infection. In providing quality healthcare is necessary to developt risk managment strategy of appearance of hospital infections, based on primary principle of patients safety and preventing risk for infection occurency, evaluation, analyzing, implement and monitoring procesess, as well as establishment of continuously education for medical staff from specified area. Therefore , in purpose of improving specified nurse interventions is necessary to implement supervising process of introducing procedure and care of urinary catheter, as well as establish permanently observation of quality indicator. CONCLUSION: : The role of a nurse in preventing hospital infectiones of urinary tract is how to reduce the risk for patients from infections related with healthcare conducting, proper use of SOP and recomendation for prevention of hospital infectiones in daily routine.