Search

The aim of this paper is to describe some of the key findings of studies on university students’ mental health information seeking. It also presents an interdisciplinary study aimed at investigating how university students in Croatia search for information about mental health and what sources of information they use. The study used the quantitative method, i.e., university students completed an online questionnaire. The results of the study show that the respondents mainly use the internet to search for information about stress and anxiety. Respondents sometimes or rarely search for information about mental health. Although most of the respondents have faced mental health difficulties in the past academic year, they have not sought psychological counseling. Listening to music and being with family or friends are the most common ways respondents cope with mental health difficulties. This study can help to support the mental health of university students by integrating some psychological content into higher education.

Information anxiety can occur when people are faced with an excessive amount of information that they cannot process effectively. In some situations, people avoid information about certain topics (e.g., politics, health) because they want to preserve their beliefs or avoid getting upset. This paper describes some of the main findings of recent studies that have shown that information overload causes not only information anxiety but also information avoidance, especially during the COVID-19 pandemic. Moreover, this paper presents research aimed at identifying the topics on which respondents experience anxiety and avoid information, as well as the reasons for information anxiety and information avoidance when seeking information for various purposes in daily life. The research was part of a master's thesis and was conducted using the qualitative method (structured interviews) with 17 respondents from the city of Požega (Croatia). The data was collected by e-mail, which is one of the methodological limitations in this research. According to the research results, respondents mainly have information anxiety when they search for health information, while most of them avoid financial information. As expected, one of the main reasons for respondents information anxiety when searching for information is information overload. When they experience an unpleasant feeling such as anxiety or worry, they usually stop their information search. In addition, respondents indicated that they mainly avoid information from web portals and social networks because they want to keep their peace of mind. Some respondents reported that they are not interested in information about the COVID-19 pandemic because they receive conflicting information from different sources. Libraries can offer workshops on information literacy skills such as selecting and evaluating credible online sources in order to neutralize information anxiety and information avoidance. Despite the qualitative methodology and a small sample of respondents, this study provides interesting insights and could be a starting point for a larger quantitative study.

U radu su predstavljeni rezultati kvantitativnog i kvalitativnog istraživanja (anketa i polustrukturirani intervju) čiji je cilj bio utvrditi kako znanstveno-nastavno osoblje Filozofskog fakulteta u Osijeku percipira i koristi knjižnicu, elektroničke izvore s naglaskom na online baze podataka i internetske tražilice za nastavni i znanstveno-istraživački rad. Rezultati istraživanja pokazali su da većina znanstveno-nastavnog osoblja redovno koristi visokoškolsku knjižnicu (nekoliko puta mjesečno) za posudbu ili vraćanje knjižnične građe, ali istovremeno više od trećine ispitanika fizički prostor knjižnice smatra nevažnim za nastavni i znanstveno-istraživački rad. Zanimljivo je, pak, da su ispitanici procijenili kako su im za rad važni knjižnični elektronički izvori, iako velika većina u nastavne i znanstveno-istraživačke svrhe, pored knjižničnog kataloga, koristi opće tražilice kao što je Google. Što se tiče uloge Knjižnice i njezinih usluga, svi ispitanici navode da bi ona trebala ponuditi različite vrste edukacije za znanstveno-nastavno osoblje (mrežno, grupno, individualno i na zahtjev) u pretraživanju online baza podataka. Ovo je jedno od rijetkih istraživanja percepcije i korištenja elektroničkih izvora od strane znanstveno-nastavnog osoblja u Hrvatskoj, a nudi vrijedan uvid u neke aspekte njihova informacijskog ponašanja. Iako je istraživanje provedeno na samo jednoj visokoškolskoj ustanovi i njegovi zaključci nisu primjenjivi na cjelokupnu hrvatsku akademsku zajednicu, u radu se donose korisne spoznaje za poslovanje svih visokoškolskih knjižnica., The paper presents findings from a quantitative and qualitative study (questionnaire and semistructured interview) whose aim was to identify how teachers at Faculty of Humanities and Social Science at University of Osijek perceive and use the library and electronic resources for teaching and research purposes, with special emphasis on online databases and search engines. Findings indicate that majority of respondents uses academic library regularly (several times a month) in order to check out/return books. Almost a third reported that library space is unimportant for their academic work (teaching and study). Interestingly, respondents believe that library electronic resources are very important, although majority uses library catalogue and general search engines such as Google. As far as the library role and services are concerned, all respondents think library should offer different types of education (online, group, individual and on demand) in searching online databases. This topic has been rarely studied in Croatia, and it offers insight into some aspects of academic staff information behaviour. Although study was conducted in only one academic institution and its findings can not be generalized for entire Croatian academic community, findings can be useful for all academic libraries.

Employees’ information needs usually depend on their work tasks and obligations they fulfill within the specific profession which impact their information seeking behavior. This paper presents some main findings from the available studies in which authors mostly explored information seeking of the engineers, scientists, and managers. It also describes the research whose aim was to find out how employees from different occupations seek and use information in their workplace. In the research was used quantitative methodology via an online questionnaire filled out by 553 respondents employed in public or private institutions/companies from eastern Croatia. Research results showed that the majority of the respondents work in the field of education and science and that most of them often seek information to complete their work tasks and to solve problems. Employees mostly use online information sources (Internet) and consult their colleagues or associates to get information in the workplace. Respondents mainly point out that information they find in the workplace is useful to perform the job successfully. Around a third of the respondents indicates that they have difficulties in seeking information, which is related to a large amount of unnecessary information and limited access to quality information. Most of the employees agree that information they use for work should be accurate and reliable and that it is important that information is recent and up to date. The results of this research could be useful to employers in educational or cultural institutions, as well as entrepreneurs from eastern Croatia, and give them the incentive to provide additional information sources to increase their institutions’ business efficiency.

Rowlands et al. (2008) stated that people who are considered to be members of the post-millennium, or so-called Google generation, were born after 1993, which means that they were born and grew up in a world that was already dominated by the Internet. One of the main characteristics of this generation is that they are very informatically literate, but usually information illiterate. The purpose of this research was to explore the role of social media in the context of searching, sharing and avoiding news among post-millennials. Quantitative methodology in the form of an online questionnaire was used. The sample consisted of students of information sciences at the Faculty of Humanities and Social Sciences in Osijek. Data were collected during December 2017 and January 2018. A total of 91 survey questionnaires were returned (a response rate of about 70%). According to the research results most of the respondents usually read news using social media such as Facebook (91%), YouTube (85%) and Instagram (62%). Respondents on daily basis read news about daily events in the world (73%) and in Croatia (60%), but they also read „light news“, like lifestyle (60%). About 80% of the respondents stated they do not share news on their profiles, while others share news about lifestyle and entertainment. As expected students mainly avoid news about politics (53%), sports (45%), religion (43%) and black chronicle (39%) because they are not interested in those topics (67%) or they find them disturbing (44%). The methodology of the research can be used for further studies which will include larger sample of the respondents.

Since we live in a time when an academic degree does not guarantee employment, gymnasium graduates need to make a demanding decision on which study to enrol in order to find a suitable job one day. The purpose of this research was to determine the way high school graduates from Osijek decide on the faculty they want to enrol, which criteria they apply when choosing their future occupation, what information they need for decision-making, and which sources they use to gather information about the future study and employment possibilities. The study also sought to establish how well informed they are about the labour market. The research was conducted using an online questionnaire. The sample comprised of high school graduates (n=264) from four Osijek gymnasiums. Data were analysed by descriptive statistics. Results show that high school graduates primarily chose study according to their interests, however, at the same time two thirds of respondents wished they have had more help with analysis of their traits that predispose them for a particular study and profession. Other criteria that quite affect gymnasium graduates study selection are possibility of getting a good job, possibility of advancement and training, ability to contribute to community development, good study conditions and employment opportunities abroad. Decision-making about future study and profession for the greatest number of respondents was based on information they got from their family, friends, faculty/university sites and students studying chosen study. Family members were the most useful source of information about employment possibilities as well. Results indicate that Osijek gymnasium graduates are somewhat to very informed about the labour market, however 61, 7% of respondents wished they have had more information about the labour market in the process of study decision-making. The results of this study can help to improve human capital planning and management in order to stimulate development of eastern Croatia.

U radu se predstavljaju rezultati istraživanja čiji je cilj bio ispitati kako i za što korisnici koriste računala i internet u hrvatskim narodnim knjižnicama. Polazište istraživanja bile su dvije pretpostavke: a) unatoč relativno visokoj razini informatiza- cije hrvatskog društva, općenito građani i dalje imaju potrebu za besplatnim pristupom internetu u svojim lokalnim narodnim knjižnicama te b) korisnici se knjižničnim računalima i internetom služe u različite svrhe (informiranje, komuniciranje, zabava, obrazovanje itd.). Istraživanjem, u kojem je sudjelovao 191 korisnik računalnih usluga iz narodnih knjižnica u istočnoj Hrvatskoj, potvrđene su polazne pretpostavke. Prema dobivenim rezultatima najčešći korisnici računala i interneta u knjižnici su osobe između 19 i 34 godine koje koriste računalo/internet u narodnoj knjižnici najčešće (47,1 posto) zato što im je usput (jer se u knjižnici već nalaze zbog vraćanja/posudbe knjiga i sl.) i zato što je besplatno (26,7 posto). Najveći broj ispitanika računala u knjižnici koristi za pretraživanje interneta (55,0 posto) i za pisanje zadaća/seminara/referata i slično (53,4 posto), a kao probleme pri korištenju računala/interneta u knjižnicama navode nedovoljan broj računala za korisnike (40,8 posto) te stara i spora računala (30,9 posto). Očekuje se da će dobiveni rezultati istraživanja knjižničarima ponuditi bolju predodžbu o stvarnim potrebama i obrascima ponašanja korisnika tih knjižničnih usluga te da će korištena metodologija biti polazište i povod za buduća slična i longitudinalna istraživanja, po mogućnosti šireg obuhvata.

This poster will present a part of data collected through the small quantitative study which aim was to identify how students of Law Faculty in Osijek (Croatia) use physical spaces and services in their library. In the research was used quantitative methodology. Data was collected during the December 2015. A total of 239 survey questionnaires were returned (a response rate of 79.7%). The research showed that students of Law Faculty in Osijek mostly used ICT in order to fulfil their academic obligations. Respondents found important that faculty library offer digital sources, even though they rarely used online databases in the library. On the other hand a great number of students stated that it was significant to use laptops and the Internet in the library for the successful academic work. Results from this study can be useful to library of Law Faculty in planning to improve or promote e-services for the students.

Faculty of Humanities and Social Sciences at the University of Osijek (FHSSUO) devotes relatively large portion of the library budget to the electronic database subscription. However, the annual library statistics suggest that the database use is low and significantly below expectations. Students and academic staff continue to prefer Google over them. A study was designed in order to understand what role the electronic scholarly databases play in the professional life of the FHSSUO academic staff. The study showed that 63.6% of the respondents had inexperienced database searching skills and that 67.1% of them used databases indicating reasons such as reliable source of information, quality publications, full-text publications.

From the very beginning of their existence, libraries kept safe some of the most important ideals of our society today, one of which is democracy. Kranich (2001) states that the public libraries are the cornerstone of democracy in our communities because they assist the users in locating a diversity of resources and in developing the information literacy skills necessary to become responsible, informed citizens and to participate in our democracy. She continues claiming that libraries participate in every aspect of our information society and disseminate information so the public can engage in self-governance. Libraries should provide democracy development and ensure access to all kinds of community information regarding knowledge and culture (UNESCO Public Library Manifesto). However, some citizens are often not aware of the benefits if they use their right to inform themselves within the libraries free of charge. Furthermore, not only users don’t use their right to inform themselves properly, but sometimes, according to Lor and Britz (2007), governments in various parts of the world see free access to information as a threat, and take measures to control or limit access to the internet (or other channels of informing). The question they raise is whether a knowledge society can evolve in the absence of information freedom and how do student population perceive this issue. The goal of this research is to examine information needs of students in democratic society with the emphasis on their perception and use of the public library in satisfying democratic and civil rights. Research questions are: What are information needs of students in relation to their democratic and civil rights? What kind of information sources do students use to inform themselves about democracy and civil rights (newspapers, internet, radio, TV)? How do students perceive and use public libraries for purpose of democracy? The sample of research will be students of information sciences in Croatia since it is assumed that they are already aware of their democratic rights to free information access. In the research authors will use quantitative methodology: printed or online questionnaires that will be distributed to the respondents. Results of the research could show the importance of student participation in a democratic society, while the public libraries will get information on library use for the democratic and civil rights which can be useful in evaluation of their collections and services.

The goal of this paper is to offer some main theoretical insights about information behavior patterns of Christian priests and their usage of information and communication technology. Moreover, the paper will present a part of data gathered in a doctoral study the aim of which was to identify information needs and behavior patterns of Croatian Catholic priests for the pastoral work. Results of the research will focus on the role of information and communication technology in the information seeking of the respondents as well as their use of digital sources. It is expected that this use study will contribute to the better understanding of importance and reasons why Catholic priests as a specific group of professional users of information consult digital sources in their work.

The goal of presentation at the PhD forum was to offer short review of dissertation with an emphasis on previous insights regarding information seeking behaviour of the priests. Moreover research methodology and some major findings were presented.

Premda se studije o traženju i korištenju informacija u okviru radnih uloga i zanimanja provode od sredine 1950-ih godina, informacijske potrebe i informacijsko ponašanje svećenika koji pripadaju različitim kršćanskim denominacijama (npr. evangelicima, protestantima, baptistima i katolicima) počinju se istraživati tek početkom 90-ih godina 20. stoljeća. Rezultati recentnijih studija takve tematike pokazali su da u procesu u kojem svećenici traže i pronalaze informacije vrlo važnu ulogu imaju formalne tiskane publikacije, osobni izvori i internet. Budući da je pretpostavljeno kako katolički svećenici imaju potrebe za različitim vrstama informacija, u ovom su se radu prije svega nastojale utvrditi informacijske potrebe hrvatskih svećenika iz Katoličke crkve koji upravljaju župama, a potom opisati obrasci njihovog informacijskog ponašanja u različitim pastoralnim službama s posebnim osvrtom na liturgiju i brigu o vjernicima. Osim toga ovim se istraživanjem proučavala uloga informacijske i komunikacijske tehnologije u pastoralnom radu svećenika i načini na koje župnici rješavaju probleme, odnosno donose odluke za liturgiju i brigu o drugima uslijed nedostatka potrebnih informacija. Istraživanje je provedeno uz pomoć kvantitativne i kvalitativne metodologije (ankete i intervjui) pri čemu je anketu ispunilo 327 ispitanika, a u intervjuima je sudjelovalo 20 ispitanika. Prema rezultatima istraživanja ispitanici u okviru liturgije i brige o drugima većinom imaju potrebe za informacijama iz teologije, opće kulture, psihologije i pedagogije. Ispitanici u prosjeku često imaju potrebu za dodatnim informacijama što potvrđuje pretpostavku da aktivno traže informacije. Informacijske potrebe češće imaju mlađi župnici, obrazovaniji svećenici te ispitanici s manje iskustva u upravljanju župama u većim mjestima. U odnosu na izvore informacija više od polovice ispitanika dolazi do informacija za propovijed na vjerskim mrežnim stranicama i u priručnoj župnoj knjižnici, dok za brigu o drugima župnici pretežno do informacija dolaze preko vjernika u pastoralnom i ekonomskom vijeću, na stručnim skupovima, sastancima, seminarima i sličnim događanjima koje organizira njihova (nad)biskupija i preko drugih kolega svećenika. Župnici se u velikoj mjeri slažu s izjavom da se za uspješnu pastoralnu brigu o vjernicima katolički svećenici trebaju permanentno obrazovati. Najveći se broj ispitanika za liturgiju i propovijed priprema na temelju vjerske literature, a za brigu o drugima na osnovu vlastitog znanja i iskustva. Pokazalo se da za pripremu propovijedi u liturgiji i za brigu o drugima svećenici najviše koriste knjige crkveno-teološkog karaktera, vjerske novine i časopise, a u manjoj mjeri sekularne knjige, novine i časopise te knjige koje izdaju druge kršćanske denominacije. Župnici povremeno slučajno nailaze na sekularne informacije u knjigama, novinama i časopisima, preko televizije, na internetu i preko radija, što upućuje na to da su uglavnom zatvoreni prema informacijama izvan Crkve. U obje pastoralne službe katoličku literaturu češće koriste svećenici srednje i starije dobi s dužim iskustvom u upravljanju župama, a sekularne publikacije mlađi ispitanici čije se župe nalaze u mjestima različite veličine. Najkorisniji izvori ispitanicima su katoličke knjige, mrežne stranice vjerske tematike te vjerske novine i časopisi. Natpolovična većina svećenika odabire literaturu za župni pastoralni rad prema kriterijima dostupnosti (fizičke blizine informacija), pozitivnog prethodnog iskustva i jednostavnosti korištenja izvora. Iako većina župnika tek povremeno koristi računala i internet u pastoralnom radu, prosječna srednja vrijednost pokazuje da im je važno koristiti informacijsku i komunikacijsku tehnologiju. Računala i internet u većoj mjeri koriste mlađi i obrazovaniji svećenici u većim sredinama koji imaju najmanje iskustva u upravljanju župama i to za izradu i obradu dokumenata i u cilju lakšeg i bržeg pronalaženja potrebnih informacija. U intervjuima se pokazalo da svećenici pri rješavanju problema i donošenju odluka za liturgiju uglavnom uživo konzultiraju kolege i vjernike radi razmjene savjeta ili ideja, e-poštom kontaktiraju nadređene u (nad)biskupijama kako bi dobili dozvolu za izvanrednu podjelu određenih sakramenata, a u službi brige o vjernicima preferiraju tražiti mišljenje stručnjaka iz različitih područja. Intervjuirani ispitanici većinom koriste katoličke izvore radi primjera i pojašnjenja koje u njima pronalaze za propovijed, dok se sekularnim izvorima služe zbog aktualizacije evanđelja ili boljeg razumijevanja (zdravstvenih) poteškoća koje imaju vjernici.

Despite the massive impact of ICT on library service provision, academic libraries continue to supply patrons not only with collections but also spaces – spaces for study, research, contemplation and relaxation (Bryant, Matthews and Walton, 2009 ; McDonald, 2010 ; Carpenter et al, 2011 ; Latimer, 2011). In order to understand the role of the 'library as a place' and to gather valuable data on study behaviour of students, that would facilitate the planning process of the new library building at the Faculty of Humanities and Social Sciences at Osijek University, Croatia, a large study has been underway. The study employs triangulation to answer the following research questions: How are library spaces, collections and equipment being perceived and used? What factors facilitate/impede library use? How could the new library spaces be designed in order to serve the patrons better? In the paper authors will focus on the qualitative data, obtained with the help of ethnographic methodology of unobtrusive observation, relating to the students' usage of the library study spaces (quiet study room). These public study spaces were observed (and photographed) during the course of one week in different time periods to capture diverse users and uses and intensity of use. Observers recorded any behavior or event that was regarded relevant to the research questions being investigated. The initial results show that varied activities occur in the library study spaces which have not been catered for properly. For example, students are using the library study rooms as an informal meeting place ; at peak periods quiet study room is being used for group work ; significant number of working places in study rooms is underused because of inadequate table sizes etc.

This paper focuses on newspapers as a scientific research source in the humanities. The purpose of this paper is to present a portion of the results obtained in the nationwide study which explored how Croatian humanities academics and scholars perceive and use (historical and current) newspapers. The study presented in this paper focused on two groups of researchers, historians and linguists, and aimed to answer the following research questions: ‘What kinds of information do (Croatian) historians and linguists look for in newspapers?’, ‘What difficulties do researchers encounter when using newspapers?’ and ‘What would enhance newspaper use in their further research?’. A survey was conducted in December 2013 through an online questionnaire, and the initial results show that almost half of the respondents use newspapers (print or online) as a primary research source and that the majority of respondents still prefer to consult print newspapers over electronic for a variety of reasons. Interestingly, although the majority of respondents find and consult the newspapers in local (Croatian) libraries, archives and museums, a significant portion of the respondents (20, 4%) visit foreign cultural heritage institutions to access the newspaper material they need. The paper critically analyses the information needs and behaviour of a specific newspaper user group which has not yet been studied in Croatia and provides data which can contribute to the development of national newspaper preservation policy.

The aim of this dissertation is to discuss recent theoretical insights into information behavior of Catholic and other Christian priests in the world, offer research methodology, conduct research and critically analyze results of the research which will identify information needs and behavior patterns of Catholic priests in Croatia in their pastoral work (liturgy, catechesis, counseling, parish management). Study will be conducted using quantitative (questionnaires) and qualitative methodology (semi structured interviews).

U radu se predstavljaju rezultati istraživanja provedenog s ciljem utvrđivanja uloge hrvatskih narodnih knjižnica u suvremenomu multikulturalnom okruženju. Glavni je cilj istraživanja bio saznati na koji način hrvatske narodne knjižnice odgovaraju na izazove multikulturalnog društva, posebice u odnosu na prisutne etničke i nacionalne manjine. Podaci su prikupljeni uz pomoć kvantitativne metodologije (online upitnik) u drugoj polovici 2011. godine. Istraživanje je (djelomično) potvrdilo polaznu pretpostavku da su ispitanici (ravnatelji narodnih knjižnica) svjesni važne uloge svojih ustanova u multikulturalnom društvu, no da istovremeno hrvatske narodne knjižnice relativno slabo nude i promiču posebne usluge i građu za manjinske pripadnike svojih korisničkih zajednica. Budući da u Hrvatskoj do sada nije bilo sličnih istraživanja ovakvog obuhvata ovaj rad, i predložene preporuke, mogu pomoći hrvatskim narodnim knjižnicama u osmišljavanju i pružanju službi i usluga za multikulturalne zajednice, ali i potaknuti ih na suradnju sa značajnim knjižnicama i ustanovama u zemlji i inozemstvu. The paper presents the results of a study which examined the role of Croatian public libraries in the contemporary multicultural society. The main goal of the study was to find out how Croatian public libraries respond to challenges of their multicultural communities, particularly with the ethnic and national minorities. The data were gathered using the quantitative methodology (online questionnaire) in the second half of 2011. The results partially confirmed one of the authors’ hypotheses: the respondents (Croatian public libraries’ directors) are generally aware of the important role that a public library has in the modern multicultural society. However, it was also established that public libraries in Croatia, at the moment, do not provide (or promote) multicultural services as actively as expected. This is the first such study conducted in Croatia and its results, and resulting guidelines, can help public libraries in developing multicultural library collections and services, but also encourage them to collaborate more actively with all relevant institutions in their communities and wider, in order to provide better services for their users.

U radu se predstavljaju i analiziraju rezultati istraživanja kojemu je bio cilj utvrditi kako hrvatske narodne knjižnice organiziraju računalne usluge i pružaju pristup internetu za svoje korisnike. U anketiranju koje je provedeno u razdoblju od studenoga 2011. do veljače 2012. godine sudjelovalo je 25 ravnatelja narodnih knjižnica s područja istočne Hrvatske. Rezultati su istraživanja potvrdili polazne pretpostavke i pokazali da su hrvatske narodne knjižnice svjesne svoje uloge u osiguravanju slobodnog pristupa računalima i internetu ali isto tako i da manje od 20% ispitanih knjižnica osposobljava svoje korisnike za odgovorno korištenje računala i interneta, iako se ispitanici u većini slažu kako narodne knjižnice trebaju provoditi informacijsko i informatičko opismenjavanje za svoje korisnike. Iako bi pristup internetu trebao biti besplatan, u trećini se ispitanih knjižnica korištenje interneta ipak naplaćuje, a iznenađuje i podatak da u gotovo polovici ispitanih knjižnica pravo korištenja računala imaju samo članovi knjižnice. Dobiveni podaci mogu pomoći narodnim knjižnicama u vrednovanju i unapređivanju temeljnih računalnih usluga za korisnike, a korištena metodologija može poslužiti kao polazište i poticaj za buduća slična istraživanja šireg obuhvata., The paper presents and analyses the results of the study whose aim was to establish how Croatian public libraries organize public access to computers and Internet. In the survey which was carried out from November 2011 to February 2012 twenty-five library managers in the region of eastern Croatia filled out a questionnaire. The results of the study confirmed hypotheses from which the authors set off. It was shown that Croatian public libraries are aware of their important role in providing free public access to computers and the Internet. Also, although respondents agree that public libraries should offer information and computer literacy training for their users, less than 20% of respondents trains their users for responsible use of computers and Internet. Surprisingly, it was also found that about a third of analysed libraries has introduced a fee for computer/Internet use. Moreover, in almost half of the libraries which responded to the study access to computers is reserved only for library members. Results of the study can help public libraries in the evaluation and improvement of these services to their users and the methodology can serve as a starting point and incentive for similar future research which should aim to expand the sample.

Na predavanju se govorilo o teoriji i filozofiji informacije, odnosu čovjeka i tehnologije, digitalnim tehnologijama, autorskim pravima u kontekstu Mreže i digitalnih tehnologija, vizualnoj komunikaciji i informacijskom ponašanju. Sudionicima predavanja približila su se pitanja i područja kojima se bave informacijske znanosti, izazovi suvremenog informacijskog društva kao i djelatnost i praksa informacijskih znanosti.

Budući da bi narodne knjižnice trebale, prema domaćoj i međunarodnoj legislativi, postojećim kulturnim strategijama i stručnim smjernicama, zadovoljavati potrebe svih svojih korisnika, pa tako i onih koji pripadaju manjinskom stanovništvu, u radu se analiziraju informacijske potrebe i ponašanje pri pretraživanju informacija pripadnika triju najbrojnijih manjina u Osječko-baranjskoj županiji te mjeri stupanj njihova zadovoljstva knjižničnim uslugama. Istraživanje polazi od pretpostavke da pripadnici manjina, unatoč višegeneracijskom životu u Republici Hrvatskoj, imaju potrebu za informacijama i građom na majčinskom jeziku, ali i da nedovoljno (u kvantitativnom i kvalitativnom smislu) u tu svrhu koriste knjižnice jer svoje informacijske potrebe češće zadovoljavaju drugim izvorima. Rezultati istraživanja mogu pomoći narodnim knjižnicama u osmišljavanju nabavne politike, s posebnim naglaskom na nabavu građe i izvora na jezicima (i pismima) manjina koje žive u njihovom okruženju, i planiranju usluga i programa koji će odgovarati na stvarne potrebe manjinskog stanovništva According to Croatian and international laws, existing cultural strategies, and professional documents and guidelines, public libraries should strive to meet the needs of all their users (including minority groups). These were the reasons for the research and analysis of the information needs and behavior of three biggest linguistic minorities in Osijek-Baranya county. Special emphasis is put on the level of their satisfaction with library services. The authors of the paper start with the hypothesis that minority members, although living in Croatia for many generations now, still have the need for information, newspapers and other publications in their mother tongues. The authors also believe that the participants of the study (the members of Hungarian, Slovak and Serbian minorities) use libraries insufficiently, while fulfilling their information needs elsewhere. The results of this research can help public libraries in designing their collection development policies, with special emphasis on acquiring publications in minority languages and scripts, and also in planning services and programmes which will meet the needs of minority groups.

Budući da u Hrvatskoj nije bilo većih i sustavnijih istraživanja o problematici multikulturalnih knjižničnih usluga, posebice njihovog korisničkog aspekta, ovim se istraživanjem željelo prikupiti i analizirati podatke o informacijskim potrebama i ponašanju pri traženju informacija triju najbrojnijih jezičnih manjina u Osječko-baranjskoj županiji (mađarske, slovačke i srpske), s posebnim naglaskom na korištenje lokalnih narodnih knjižnica i središnjih knjižnica za manjine. U ovom će se radu predstaviti dio rezultata provedenog istraživanja, i to za pripadnike mađarske jezične manjine. U istraživanju se pošlo od pretpostavke da pripadnici manjina općenito, te mađarske jezične manjine konkretno, unatoč višegeneracijskom životu u Republici Hrvatskoj, imaju potrebu za informacijama i građom na materinjem jeziku, ali i da nedovoljno u tu svrhu koriste knjižnice jer svoje informacijske potrebe češće zadovoljavaju putem drugih izvora. Rezultati istraživanja mogu pomoći narodnim knjižnicama u osmišljavanju nabavne politike, s posebnim naglaskom na nabavu građe i izvora na mađarskom jeziku, i planiranju usluga i programa koje će odgovarati na stvarne potrebe mađarskog manjinskog stanovništva.

There are many misconceptions related to the computer service in libraries such as: there are still not enough people who use the Internet, users who use computers in libraries do not have their own personal computers, in libraries are only books to be found, access to computers in libraries is only a temporary service for which there is no need because everyone owns their own personal computer, and similar prejudices. The aim of this research was to find groups of users that use computers and the Internet in the library, and to examine the nature of their use. It is assumed that computers and Internet in public libraries mostly use children and young adults for fun. A research was carried out through the “in-situ” survey questionnaires (paper and online) in several public libraries in Croatian region Slavonia. In the study participated 152 users of public libraries. Research has shown that the users of computers and the Internet are mainly students aged 19-24. They believe that computers and the Internet are essential in libraries (67%) which should improve their computer services (80%). 68% of respondents agreed that all the information (printed and electronic) should be in the unlimited access. Most of them complained about insufficient number of computers, old equipment and slow Internet, the crowds, and the limited time of use. Even 28% of respondents said that their library does not provide support for using computers and the Internet, while 33% of respondents use the assistance in Web browsing, and searching the library catalog. The research data can help libraries to enhance existing services and for developing new ones, and the questionnaire can serve as template for regular surveys about satisfaction with library services.

The paper focuses on information seeking behavior of library and information science students related to their process of scholarly activities. The study investigates the ways in which LIS students at the Department of Information Sciences, Faculty of Philosophy in Osijek, Croatia, seek and find information for their final papers. In the first phase of the study, authors analysed reference lists of students' final papers written in 2010. As expected, the online sources were more frequently used than the print sources. Students mostly consulted monographs, scholarly journal articles, and other undefined sources such as organizational Websites. The average age of the publications used is 8 years with the Croatian as the predominant language. In the second phase of the study, in-depth interviews with eighteen undergraduate LIS students who submitted their final papers in 2011 were carried out. Qualitative data gathered in face-to-face interviews provided deeper understanding of the respondent's information seeking experiences and influences on their information behavior. Research results provide LIS teachers and librarians at the Faculty of Philosophy in Osijek with data that can help them in re-evaluation of their instructional program (in particular in information literacy) and provision of library resources and services.

Na posteru se predstavljaju najvažniji rezultati pilot istraživanja kojemu je bio cilj utvrditi stanje i perspektive razvoja temeljnih računalnih usluga (pristup računalima i korištenje interneta) u hrvatskim narodnim knjižnicama. Pomoću kvantitativne metodologije (tiskani i online upitnik) pokušalo se utvrditi tko se i u koje svrhe služi računalima u knjižnicama te saznati kako knjižničari percipiraju važnost spomenute usluge u svojim knjižnicama i na koji je način organiziraju. Istraživanje je provedeno krajem 2011. i početkom 2012. godine na području Osječko-baranjske županije, a dobiveni podaci mogu pomoći narodnim knjižnicama u provođenju, vrednovanju i unapređivanju temeljnih računalnih usluga za korisnike.

U radu se predstavljaju rezultati velikog istraživanja provedenog s ciljem utvrđivanja uloge hrvatskih narodnih knjižnica u suvremenom multikulturalnom okruženju. S jedne strane, ispitano je na koji način hrvatske narodne knjižnice odgovaraju na izazove multikulturalnog društva, a s druge, analizirane su potrebe hrvatskih građana pripadnika triju najbrojnijih jezičnih manjina u Osječko-baranjskoj županiji (slovačke, mađarske i srpske) za informacijama i građom na maternjem jeziku, s posebnim naglaskom na korištenje narodnih knjižnica. Rad donosi samo dio prikupljenih rezultata i to one koji se odnose na informacijsko ponašanje pripadnika srpske nacionalne manjine i na multikulturalne usluge narodnih knjižnica u Osječko-baranjskoj županiji. Podaci su prikupljeni u dvije etape tijekom 2010. i 2011. godine uz pomoć kvantitativne metodologije (tiskani upitnik za pripadnike nacionalnih manjina i online upitnik za ravnatelje narodnih knjižnica). Rezultati su pokazali da pripadnici srpske manjine imaju potrebu za različitim informacijama i građom na svom materinjem jeziku, ali i da relativno slabo u tu svrhu koriste knjižnice jer svoje informacijske potrebe češće zadovoljavaju putem izvora kao što su TV, novine i internet. Ispitanici iz narodnih knjižnica u pravilu su svjesni važne uloge tih ustanova u multikulturalnom društvu no istovremeno relativno slabo nude i promiču posebne usluge i građu za manjinske pripadnike svojih korisničkih zajednica. Nadalje, unatoč činjenici da u Republici Hrvatskoj postoji Središnja knjižnica za Srbe ispitanici gotovo u pravilu nisu njezini članovi. Nažalost, čak i ispitane narodne knjižnice s njom slabo surađuju, kao i s knjižnicama iz matične zemlje manjinskog naroda. Budući da u Hrvatskoj do sada nije bilo sličnih istraživanja ovaj rad može pomoći hrvatskim narodnim knjižnicama u osmišljavanju usluga i izgradnji knjižničnih zbirki za multikulturalne zajednice, ali i potaknuti na suradnju s relevantnim knjižnicama i institucijama u zemlji i inozemstvu.

U radu se nastoji prikazati povijesni razvoj Austrijske čitaonice, opisati njezinu ulogu u integraciji austrijske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, prikazati značajna postignuća u njezinu radu te smjernice za budući razvoj u svjetlu problematike multikulturalnosti. Inicijativa za osnivanje Austrijske čitaonice u Osijeku pojavila se još 1988. godine između Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek i Austrijskog kulturnog instituta. Godine 1995. Austrijska čitaonica dobiva jednog djelatnika i neformalno započinje s radom, a 19. listopada 1996. godine službeno je otvaraju zajedničkom gestom bivši austrijski ministar vanjskih poslova dr. Alojz Mock i tadašnji gradonačelnik Osijeka dr. Zlatko Kramarić. Od tada Austrijska čitaonica djeluje kao poseban odjel Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek s ciljem zadovoljavanja knjižničnih potreba austrijske i njemačke nacionalne manjine i upoznavanja većinskog i drugog manjinskog stanovništva s austrijskim kulturnim i duhovnim stvaralaštvom te njihovom povijesti. Austrijska čitaonica jedna je od devet središnjih manjinskih knjižnica u Republici Hrvatskoj. Njezin nastanak i razvoj dio su trenda odgovaranja na izazove multikulturalnog društva u Republici Hrvatskoj koji je započeo devedesetih godina prošloga stoljeća. Danas se problematika multikulturalnosti u kontekstu djelovanja knjižnica sve više aktualizira u svjetlu informacijskog društva, globalizacije i potrebe za međukulturnim dijalogom. Knjižničari su izdavanjem Smjernica za knjižnične usluge za multikulturalne zajednice, čije je prvo izdanje objavljeno 1987. godine, dali svoj doprinos poticanju međukulturnog dijaloga. U travnju ove godine objavljeno je i hrvatsko izdanje Smjernica. Djelovanje Austrijske čitaonice u radu se posebno promatra kroz prizmu preporuka koje su sadržane u izdanim Smjernicama.

Prikaz skupštine Hrvatskoga čitateljskog društva održane 19. travnja 2010. godine u Osijeku.

Modernizacija društva i sve veća implementacija informacijskih tehnologija dovela je do postavljanja novih zahtjeva pred hrvatske baštinske ustanove. Pristup informacijama bilo kada i bilo gdje u modernom je svijetu neophodan. Razne institucije prihvaćaju korištenje računalne tehnologije, a među njima su i arhivi. Arhivi su javne ustanove koje prikupljaju, pohranjuju i čuvaju gradivo, odnosno zapise koji pružaju informacije iz mnogih društvenih područja. S obzirom da arhivi obrađuju informacije, trebali bi pratiti nove trendove i napredak informacijske i komunikacijske tehnologije, ali i biti u službi naroda te se razvijati uz njega i njegove potrebe. Digitalizacija gradiva predstavlja jednu od značajnijih aktivnosti za građane kao potencijalne korisnike arhiva. Ona omogućava široj javnosti dostupnost arhivskih digitalnih zapisa s bilo kojeg mjesta i s raznih uređaja u bilo koje vrijeme. Cilj rada je prikazati društvenu ulogu arhiva u odnosu na njihovu digitalnu djelatnost. Uz digitalne projekte koji se provode u hrvatskim arhivima opisuju se i neki strani primjeri kao što su: projekt co:op i projekt „Digitalizacija ideja“, a koji su nastali kao rezultat suradnje nekoliko europskih država.

Muzeji kao institucija postoje odavno, ali njihova edukacijska uloga se javlja tek u 20. stoljeću. U prošlosti je muzej bio samo mjesto za odlaganje umjetnina. Učenje je važno kako bi se moglo spoznati društvo, ali i sami sebe te se zbog toga ono mora provoditi od rane dobi. Obrazovanje u muzeju bitno se razlikuje od onog tradicionalnog u smislu da ne pridaje toliko pažnju na rezultate, već na procese učenja kojima se dolazi do određenih rezultata. Posebna važnost stavlja se na iskustvo koje se dobiva prilikom posjeta ili učenja unutar muzeja. Muzeji su odavno prepoznati kao mjesta učenja i drugačijeg iskustva učenja. Javljaju se i novi oblici učenja koji uključuju digitalnu tehnologiju koja muzejima može pripomoći pri online interaktivnoj edukaciji i poboljšanju komunikacije s publikom. Također, muzej se usredotočava i na ljude treće životne dobi, na način što ih angažira kao volontere pri čemu dolazi do povezivanja ljudi i razmjena ideja kao i do međugeneracijskog učenja. U organizaciji edukacije u muzeju vrlo je važno kvalitetno prezentirati muzejsku zbirku te uzeti u obzir potrebe i interese posjetitelja. Neka istraživanja koja su predstavljena u ovome radu pokazuju kako učenici, studenti i učitelji imaju pozitivan stav prema muzejskoj edukaciji zato što im omogućuje brže usvajanje znanja i bolje razumijevanje različitih obrazovnih sadržaja.

Društvene mreže neizostavan su dio današnje svakodnevice, posebno kod mlađe populacije. Svoju su svakodnevnu primjenu društvene mreže pronašle i u školskim knjižnicama koje uz primaru zadaću prikupljanja, obrade i čuvanja knjižne i neknjižne građe, imaju važnu ulogu u odgojno-obrazovnom procesu te na razne načine pokušavaju svoje korisnike, tj. učenike, privući aktivnostima koje organiziraju. U ovom radu prikazane su i opisane Facebook stranice i profili školskih knjižnica Osnovne škole Frana Krste Frankopana u Osijeku, Elektrotehničke i prometne škole u Osijeku, Osnovne škole Davorina Trstenjaka u Zagrebu, Poljoprivredne škole u Zagrebu, Strojarske škole u Rijeci, Osnovne škole Spinut u Splitu, Tehničke škole za strojarstvo i mehatroniku u Splitu, Osnovne škole Lapad u Dubrovniku i Gimnazije Dubrovnik te njihovi načini komuniciranja, učestalost objavljivanja raznih obavijesti i informacija relevantnih za korisnike i slično. Pratitelji njihovih stranica i profila većinom su učenici, njihovi roditelji te bivši učenici. Na pojedinim Facebook stranicama školskih knjižnica vidljivo je da su administratori vrlo ažurni i aktivni u objavljivanju raznih događanja koja se održavaju u školi (npr. projekti, radionice itd.), dok neke knjižnice na svojim stranicama objavljuju samo obavijesti usko povezane uz nastavu, npr. obavijesti o upisima, o početku i završetku školske godine i slično. Školske knjižnice koje ne ažuriraju redovito svoje Facebook profile trebale bi biti aktivnije na društvenim mrežama u svrhu predstavljanja i promicanja obrazovnih i kulturnih sadržaja.

U Hrvatskoj i u svijetu postoji mnogo specijalnih knjižnica koje se nalaze u sklopu muzeja. Hrvatska se može pohvaliti muzejskim knjižnicama koje sadrže tisuće primjeraka publikacija različite tematike. U Zagrebu, Splitu, Puli, Osijeku, Rijeci i mnogim drugim gradovima nalaze se fondovi i muzejske zbirke koje se nerijetko približavaju javnosti putem izložbi. Primjerice, spomenička knjižnica obitelji Mažuranić-Brlić-Ružić posebna je iz razloga što je jedna od rijetkih spomeničkih knjižnica u Hrvatskoj koja je obuhvatila specifične obitelji i njihovu prošlost. Osječka zavičajna zbirka Essekiana okupila je povijest grada Osijeka i njegove okolice te vjerno prikazala kako se odvijao život u davnim vremenima. Essekiana je jedina zavičajna zbirka u Hrvatskoj koja ima mrežni katalog online, a knjižničari su omogućili pristup katalogu u suradnji s Odsjekom za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Osijeku. Od specijalnih knjižnica u svijetu, svakako se može izdvojiti Smithsonian muzejski i knjižnični kompleks u Washington D.C.-u koji postoji skoro dva stoljeća te je vrhunski primjerak koherentnosti muzeja i knjižnica, a ujedno je najveći u svijetu. Prirodoslovni muzej (Natural History Museum) u Londonu svoju knjižničnu građu nastoji učiniti dostupnom što većem broju korisnika i iz tog razloga aktivno rade na stvaranju velike digitalne zbirke u otvorenom pristupu. Museo del Prado u Madridu posjeduje jedinstvenu umjetničku zbirku i publikacije koje se na nju odnose. Spomenička knjižnica Firestone u SAD-u ima ulogu sveučilišne i spomeničke knjižnice te je po tome jedna od rijetkih svjetskih knjižnica koja ima takvu dvojaku funkciju. Na Bliskom istoku, davno osnovana izraelska muzejska knjižnica u Tel Avivu, danas služi kao jedan od najvažnijih informacijskih centara za znanstvenike i umjetnike.

Iako se muzejska edukacija i pedagogija pojavljuju još sredinom prošlog stoljeća, tek u ovom stoljeću dolazi do značajnijih promjena u samoj praksi. Cilj je ovoga rada iznijeti određene primjere edukacijskih i animacijskih aktivnosti u muzejima. Muzeji su često gledani kao vrlo formalne institucije u kojima se mogu samo razgledavati izložbe, no ne i učiti na zabavan način. Takvo gledanje na muzeje danas se sve više mijenja. Muzejski djelatnici na sve načine trude se privući što širu publiku, no isto tako se kroz animaciju, odnosno igru, različite manifestacije, radionice, koncerte, dijaloge i slično trude zadovoljiti posjetitelje i njihove interese. Za potrebe ovog rada pregledane su i proučene mrežne stranice nekolicine svjetskih muzeja (Smithsonian Institution u Washingtonu, Slovenski planinski muzej, Muzej Akropole u Ateni, National Science and Media Museum u Bradfordu, Cartoon Museum u Londonu te The Metropolitan Museum u New Yorku) i hrvatskih muzeja (Muzej grada Koprivnice, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb, Hrvatski povijesni muzej u Zagrebu, Muzej krapinskih neandertalaca, Prirodoslovni muzej u Splitu te Muzej grada Zagreba) koji su izabrani po kvaliteti animacijskih sadržaja objavljenih na mrežnim stranicama. Svi muzeji spomenuti i opisani u radu održavaju razne programe, projekte i radionice kako bi animirali što veći broj posjetitelja. Teme i način provođenja animacija ovisi o vrsti muzeja, izložbenom postavu, muzejskim predmetima te resursima, ali isto tako i o interesima posjetitelja. Primjerice, može se primijetiti da muzeji organiziraju radionice za sve uzraste, no najčešće su one usmjerene na djecu i mladež.

U ovom će se radu dati pregled pojedinih istraživanja o ponašanju korisnika pri traženju i korištenju informacija u školskim knjižnicama. Informacijsko se ponašanje pojedinca definira kao sveukupno ponašanje koje se razvija prilikom procesa pretraživanja informacija, odnosno općenito u dodiru pojedinca s informacijom. Budući da je u radu riječ o učenicima kao korisnicima školskih knjižnica, njihovo se informacijsko ponašanje razlikuje u određenoj mjeri od informacijskog ponašanja starijih generacija. Današnje učenike karakterizira odrastanje u okolini koja se svakodnevno razvija, nestrpljivost i težnja za brzom i lako dostupnom informacijom, poznavanje tehnologije, digitalna pismenost i sl. Nekolicina autora ove i ostale nenavedene karakteristike pripisuje Google/Z/alfa generaciji pojedinaca rođenih od 1996. godine nadalje. Iz istraživanja koja su u radu opisana i čiji se rezultati predstavljaju, vidljivo je da današnje generacije djece, odnosno učenika, kao glavni izvor informacija koriste internet, a ostale izvore informacija (pa i samu knjižnicu) tek kad informaciju ne mogu pronaći na internetu. Internet smatraju pouzdanim i kvalitetnim izvorom, a važno je izdvojiti podatak da dio učenika ne zna utvrditi točnost i relevantnost informacija pronađenih u online okruženju. Prema nekim istraživanjima učenici u školsku knjižnicu odlaze uglavnom samo kada je to neophodno za izvršavanje određenih obrazovnih zadataka kao što je, primjerice, posudba lektira, pretraživanje izvora za seminare, učenje, ali i opuštanje u prostoru čitaonice.

Čitanje kao prijeko potrebna vještina i uvjet ljudskog napredovanja definira se kao proces u kojem se usvajaju informacije, djeluje na emocije i stavove. Čitanje je važno jer povećava fond riječi i sposobnost izražavanja misli, proširuje znanje, potiče razvoj duha, pomaže u razvoju empatije, omogućuje putovanje kroz vrijeme, potiče duhovitost i nadahnjuje nas u svakodnevnom životu. Jedan od osnovnih zadataka knjižnica, kao kulturnih ustanova, je promicanje čitanja koje se najčešće definira kao organiziranje i promoviranje raznih akcija i programa. U tu svrhu knjižnice osmišljavaju različite programe i aktivnosti kako bi privukle što veći broj korisnika. Pored uobičajenih načina promicanja čitanja kao što su izlaganje knjiga, čitateljski klubovi, oglašavanje na raznim portalima, plakati, bilteni novih knjiga i blogovi, knjižnice sve češće organiziraju inovativne načine promicanja knjiga i čitanja kao što su na primjer biciklijade ili tzv. bibliocikliranje koje uključuju i fizičku i intelektualnu aktivnost. U radu će biti opisano nekoliko projekata knjižničnih biciklijada u svijetu i Hrvatskoj, čiji je cilj promicanje čitanja i zdravog načina života.

Školska je knjižnica bitna za razvijanje ne samo informacijske pismenosti, nego danas sve više računalne i medijske pismenosti. Informacijska je tehnologija postala dijelom svake, pa tako i školske knjižnice te bitno utječe na promjene u knjižničarskoj djelatnosti, način odvijanja nastave, vještine, znanje i ponašanje djece. Pojavom mrežnih stranica mnoge informacije o građi i knjižnici postaju dostupne od kuće. Osim toga, mrežne stranice pozitivno utječu na svaku ustanovu, ne samo knjižnicu, tako da promoviraju aktivnosti koje će se održati, omogućuju da se pozivaju korisnici knjižnice i sl. Besplatni internet u knjižnici daje mogućnost korištenja mnogih mrežnih pomagala i alata za učenje. Školski knjižničari su ti koji igraju veliku ulogu u informacijskoj pismenosti korisnika, odnosno djece. Oni moraju znati odgovoriti na promjene koje je tehnologija donijela u knjižnicu, zatim učiti korisnike kako se prilagoditi tim promjenama. Osim što trebaju poučiti korisnike da koriste informacijsku tehnologiju, zadatak im je također neprestano nadograđivati i usavršavati svoje znanje kako bi kvalitetnije pružili usluge korisnicima. Online tečajevi su jedan od oblika unaprjeđivanja znanja. Tehnologija u knjižnicama je uvelike poboljšala poslovanje, ubrzala određene zadatke, olakšala rad knjižničarima i nastavnicima te učinila učenje zanimljivijim. No, osim velikog broja prednosti koje tehnologija donosi, postoje i određeni nedostatci kao što su npr. ovisnost poslovanja o internetu i računalu, povećani obujam posla te opasnosti društvenih mreža i sl. Današnje školske knjižnice bi trebale postići ravnotežu između tradicionalnog i suvremenog u svome poslovanju kako bi sačuvale i zaštitile prvotnu namjenu te na kraju samu svrhu školske knjižnice, no istodobno trebaju prigrliti promjene i tehnološkim inovacijama poboljšati vlastitu djelatnost.

Knjižnice u sustavu obrazovanja odnose se na školske i visokoškolske knjižnice koje podupiru učenike i studente u njihovom obrazovanju. Školske knjižnice trebaju biti dostupne svim učenicima, nastavnicima i ostalim stručnim suradnicima škole. Školski knjižničari zaduženi su za održavanje nastavnih sati u knjižnici, organizaciju radionica, projekata i različitih čitateljskih aktivnosti koje mogu pomoći učenicima da postignu što bolji uspjeh tijekom obrazovanja te da postanu odgovorni, samostalni i samokritični. Izuzetno je važno da školski knjižničari pored ostalih poslova podučavaju učenike informacijskoj pismenosti. U radu su opisani neki primjeri projekata i radionica koji se provode u školskim knjižnicama, a koji utječu na odgojno-obrazovni proces. Visokoškolske knjižnice su samostalne organizacijske jedinice koje se nalaze u sklopu fakulteta, visokih škola ili sveučilišta i pružaju studentima pomoć tijekom preddiplomskog, diplomskog i poslijediplomskog obrazovanja. Osim što visokoškolske knjižnice trebaju biti središta koja su bogata različitim informacijskim izvorima, one bi trebale sadržavati kvalitetnu tehnologiju i sudjelovati u provedbi obrazovanja na daljinu. Jedan od najpoznatijih primjera obrazovanja na daljinu u visokoškolskim institucijama je Erasmus tijekom kojega studenti provode neko vrijeme na inozemnoj instituciji kako bi usavršili svoja znanja ili vještine. Na samom kraju rada opisani su rezultati nekoliko odabranih istraživanja koja pobliže pokazuju da visokoškolske knjižnice imaju vrlo važnu ulogu u obrazovanju studenata.

Svrha je ovog završnog rada istražiti ulogu multikulturalnih knjižnica u procesu integracije imigranata, s posebnim naglaskom na organizaciji različitih oblika knjižničnih usluga. U uvodu se definiraju pojmovi multikulturalnosti i interkulturalnosti te ih se smješta u kontekst današnjeg vremena i društvenih prilika. Prvi dio rada detaljnije razrađuje problematiku migracija i multikulturalnosti u svijetu. Potom se pojašnjava stanje u tzv. „modernom europskom društvu“ te se opisuju problemi i izazovi s kojima se susreće današnje heterogeno europsko društvo. U tom je dijelu rada na stvarnim podacima prikazano realno i trenutno stanje u Europi koja je nedavno pogođena velikim migracijskim valom. U nastavku se problematika multikulturalnosti i liberalizacije društva smješta u domenu knjižnica te se predstavlja povijesni kontekst stvaranja takvih knjižnica, ali i analizira svaki dio knjižničnog poslovanja i poslanja koji se odnosi na multikulturalne skupine. U posljednjem dijelu rada prikazuju se projekti, akcije, inicijative i manifestacije koje su pokrenule pojedine multikulturalne knjižnice, a koje su urodile plodom, tj. omogućile pozitivan oblik integracije imigranata. U svrhu usporedbe odabrano je nekoliko stranih i domaćih primjera multikulturalnih knjižnih usluga i projekata kako bi se prikazalo stvarno stanje u praksi te identificiralo moguće nedostatke i prednosti pojedinih pristupa i projekata. U završnom su dijelu dana zaključna razmišljanja i preporuke za uspješne aktivnosti koje bi trebale i mogle poduzimati narodne knjižnice koje žele biti aktivni sudionici u olakšavanju i uklanjanju suvremenih društvenih problema izazvanih dobrovoljnim ili prisilnim migracijama.

U ovom radu opisuju se specijalne knjižnice s posebnim osvrtom na njihove korisnike i usluge. Navode se usluge koje specijalne knjižnice trebaju pružati u skladu sa standardima za tu vrstu knjižnica te se ističu njihove karakteristike i važnost za poslovanje matične ustanove. Zatim, detaljno se obrađuju neke vrste usluga u specijalnim knjižnicama, poput referentnih i istraživačkih te geoprostornih usluga, gdje se uvodi u problematiku njihove implementacije te prihvaćanje takvih usluga kod korisnika. Osim toga, predlažu se različiti modeli koje knjižnice mogu usvojiti kako bi povećale kvalitetu svojih usluga, a kao važna komponenta u pružanju usluga posebno se ističe kompetencija knjižničara. Rad također donosi i pregled nekoliko različitih istraživanja u čijem su središtu prvenstveno korisnici, usluge, te uvođenje informacijske i komunikacijske tehnologije kada je riječ o pružanju usluga. Opisani su primjeri većinom stranih specijalnih knjižnica u Pakistanu, Indiji, Alžiru te Irskoj, a predstavljeni su i primjeri knjižnice Instituta „Ruđer Bošković“ koji su uglavnom usredotočeni na edukaciju korisnika o uslugama koje ta knjižnica pruža.

Školska knjižnica omogućuje obrazovanje i proširivanje znanja učenika razvijanjem metoda i tehnika samostalnog obrazovanja. Dostupna je svim učenicima, profesorima i djelatnicima škole, stvara naviku i potrebu čitanja literature, osigurava slobodan pristup znanju, organizira izvannastavne aktivnosti, omogućuje cjeloživotno obrazovanje i podržava inovacije u obrazovanju. Školska knjižnica nastoji učenika naučiti kako pronaći određenu informaciju i zato je uporaba informacijskog sustava neophodna svakom pojedincu. Knjižnice su svojim uslugama i službama, novom tehnologijom i oblicima komuniciranja pridonijele razvoju na svim društvenim razinama. Jedan od osnovnih ciljeva školskih knjižnica je korištenje informacijske tehnologije i sudjelovanje u opismenjavanju učenika ali također i stalno usavršavanje profesora. Kao sastavni dio škole, treba poticati metode poučavanja i usvajanja novog znanja. Učenje se temelji na pretraživanju informacija, rješavanju problema i upotrebi informacija na svim medijima koje se može ostvarivati individualno ili u skupinama. Školska knjižnica je bitna za razvijanje pismenosti i učenja. Pruža mogućnost za poticanje učenika na usvajanje vještina procjene i upotrebe informacija, osigurava pristup nacionalnim i globalnim izvorima, organizira aktivnosti koje potiču kulturnu i društvenu svijest. Također promiče čitanje, izvora i službi školske knjižnice u školi i izvan nje. Od knjižničara kao sudionika informacijskog društva se traži tehničko i računalno znanje, profesionalni pristup radu i komunikaciji s korisnicima te sposobnost razumijevanja korisničkih potreba. Timskim radom školskog knjižničara i profesora omogućuje se povezivanje predmetnih područja, korelacija i integracija sličnih ili zajedničkih nastavnih sadržaja pri planiranju i u ostvarivanju.

Tema ovoga rada oslanja se na fenomen stereotipa koji se vežu uz knjižničarsku struku. Negativna slika o knjižničarima postoji već godinama, a nastala je iz nerazumijevanja knjižnica i knjižničarske djelatnosti. Na stvaranje negativne slike o knjižničarima znatno je utjecala i filmska industrija prikazom takvih likova sa specifičnim karakteristikama. Stereotipi koje je javnost stvarala određivala je knjižničarstvo kao žensku profesiju. Prema stereotipima, knjižničarke su uglavnom 'usidjelice', sramežljive ljubiteljice knjiga, žene srednjih godina koje nose naočale i čija je kosa svezana u punđu. Tek pokoji muškarac koji se bavi knjižničarstvom u filmovima je prikazan kao neambiciozna osoba koja nije uspjela puno postići u životu i često ih se određuje kao homoseksualce. Posljednjih par godina stereotipi o knjižničarima počinju se mijenjati. Neki su stereotipi ipak ostali, ali u posljednje vrijeme postoji sve više muških knjižničara, veća je uporaba računala u knjižnicama, knjižničari su prikazani većim avanturistima, nego što je bio slučaj ranije. Zbog opterećenosti stereotipima knjižničari su sami počeli stvarati nove, alternativnije stereotipe kako bi suzbili one tradicionalne. Ovim se radom želi pokazati kako je jedini način promjene stereotipa, odnosno suzbijanje negativne percepcije knjižničara u javnosti upoznavanje društva s knjižnicom i bolje razumijevanje knjižničarske profesije.