Search

Introduction. Health-related quality of life (HRQoL) and well-being are used in clinical practice to measure the effects of chronic illness, treatments, and short- and long-term disabilities on the quality of life. Currently, more than 1000 instruments are designed specifically for measuring the quality of life. While some are designed for assessing any disease, others are created for specific conditions. Aim. To establish characteristics of instruments for assessing health-related quality of life. Methods. A review of scientific papers was made to establish characteristics of most commonly used tools for assessing health-related quality of life. Results. Questionnaires shown in this review paper have strong reliability; they use the Likert scale; they consist of approximately 30 items and most of them are holistic; and they evaluate the physical, psychological, social, and environmental domains through numerous questions. The criteria for selecting tools and judging the appropriateness of measures include the following: appropriateness, reliability, validity, responsiveness, precision, interpretability, acceptability, and feasibility. Conclusion. Even though many different instruments for measuring HRQoL are available, none is perfect as they are only tools best suited to a particular condition. The choice of instrument depends on the reason for measurement, the primary concepts of interest and the purpose of the study., Uvod. Kvaliteta života povezana sa zdravljem i dobrobit primjenjuju se u kliničkoj praksi za mjerenje učinka kroničnih bolesti, liječenja te kratkoročnih i dugotrajnih invaliditeta na kvalitetu života. Trenutačno postoji više od 1000 instrumenata dizajniranih posebno za mjerenje kvalitete života. Dok su neki dizajnirani za procjenu bilo koje bolesti, drugi su dizajnirani za određene medicinske dijagnoze. Cilj. Utvrditi karakteristike instrumenata koji se primjenjuju za procjenu kvalitete života povezane sa zdravljem. Metode. Učinjen je pregled znanstvenih radova kako bi se utvrdile karakteristike najčešće korištenih alata za procjenu kvalitete života povezane sa zdravljem. Rezultati. Upitnici prikazani u preglednom radu imaju veliku pouzdanost, upotrebljavaju skalu za odgovore Likertova tipa, sastoje se od otprilike 30 čestica i većina holistički pristupa ciljanoj skupini procjenjujući fizičku domenu, psihološku domenu, društvenu domenu i okolišnu domenu kroz brojna pitanja. Kriteriji za odabir alata i prosuđivanje prikladnosti mjera uključuju sljedeće: prikladnost, pouzdanost, valjanost, prilagodljivost, preciznost, mogućnost interpretacije, prihvatljivost te izvedivost. Zaključak. Iako je dostupno mnogo različitih instrumenata za procjenu kvalitete života povezane sa zdravljem, nijedan od njih nije savršen jer su to samo alati koji najbolje odgovaraju određenom stanju. Izbor instrumenta ovisi o razlogu mjerenja, primarnom interesu i svrsi istraživanja.

Križobolja je jedno od najčešćih bolnih stanja odrasle, radno aktivne populacije te predstavlja ozbiljan socioekonomski problem. Diskektomija hernije lumbalnog međukralješničnog diska je zlatni standard u liječenju simptomatske hernije diska. Unatoč napretku razvoja medicine, farmakologije i tehnologije, učestalost postoperativne boli je i dalje visoka. U izradi doktorskog rada postavljena je hipoteza da se uporabom analgezije derivatima opioida putem samostalna kontrola pumpe učinkovitije smanjuje bol u usporedbi s uporabom intermitentne analgezije derivatima opioida i neopioidne analgezije nakon lumbalne diskektomije. Ciljevi rada bili su odrediti djelotvornost dvaju analgetika primijenjenih na različiti način te usporedbama doći do najdjelotvornijeg načina analgezije nakon lumbalne diskektomije. U istraživanju je sudjelovalo 200 bolesnika Klinike za neurokirurgiju Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, u vremenskom periodu od svibnja 2016. do srpnja 2017. Znanstveni doprinos prospektivnog, randomiziranog kliničkog istraživanja je pronađena statistički značajna razlika u postizanju analgezije nakon lumbalne diskektomije primjenom samostalna kontrola pumpe u odnosu na intermitentnu primjenu nakon lumbalne diskektomije. Usporedbom vrste primijenjenih lijekova nisu nađene statistički značajne razlike. Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da će primjena analgezije samostalna kontrola pumpom značajno pridonijeti ublažavanju postoperativne boli bolesnika, te se preporuča uvođenje samostalna kontrola pumpe kao standarda u cilju postizanja učinkovitije analgezije bez obzira na primjenjeni analgetik., Low back pain is one of the leading cause of disabilty in an adult, working-active population representing a serious socioeconomic problem. Lumbar discectomy is the gold standard in symptomatic herniated disk treatment. Despite the advances in medicine, pharmacology and technology, postoperative pain frequency is still high. Hypothesis of this disertation is that opioid analgesia delivered by patient controlled pump is more effective in pain reduction compared to opioid intermittent analgesia and nonopioid analgesia after lumbar discectomy. The objectives were to determine the efficacy of two analgesics applied in different ways comparing the most effective method of analgesia. The study included 200 patients treated at the Department of Neurosurgery Sestre milosrdnice Clinical Hospital Center, during 14 months period. The scientific contribution of prospective, randomized clinical study is statistically significant difference of achieving analgesia after lumbar discectomy by patient controlled pump versus intermittent analgesia. No statistically significant differences were found by comparing types of used drugs. Based on the results obtained, it can be concluded that analgesia delivered by patient controlled pump will significantly contribute to postoperative pain reduction. Therefore it could be recommended introducing patient controlled pump as a standard in order to achieve more effective analgesia regardless of applied analgesic.

Aim: The aim of the study was to translate the Satisfaction with Simulation Experience (SSE) scale in Croatian language and examine whether the SSE scale was valid and reliable among Croatian nursing students. Design: In May 2020, a cross sectional study was conducted at the University of Applied Health Sciences in Croatia. A 145 bachelor’s degree nursing students participated in the study. Methods: To determine the instrument’s internal consistency reliability, the Cronbach alpha coefficient was used. In addition, Confirmatory factor analysis, Bartlett’s sphericity test, the Kaiser-Olkin statistic and Kolmogorov-Smirnov tests were used. Results: Cronbach’s alpha coefficient demonstrated a high consistency of the Croatian version of SSE scale (α = 0.92). The Kaiser-Meyer- Olkin (KMO = 0.895) and the Bartlett’s sphericity (p < 0.000) demonstrate significant results. The confirmatory factor analysis CFA has yielded a three-factor structure of SSE scale. Conclusion: The Croatian version of Satisfaction with Simulation Experience scale (CRO – SSE) has shown adequate psychometric properties making it a suitable tool for examining the satisfaction of nursing students with the simulation experience in Croatian context.

Introduction. Patient safety during hospitalisation is one of the biggest concerns for hospitals worldwide and one obligation of all medical professionals is to create a safe environment for patients and prevent accidents. Approximately 50% of adverse events can be prevented with a systematic approach. Aim. This study aimed to examine the underlying dimensions and psychometric properties of the Hospital Survey on Patient Safety Culture questionnaire in Croatian hospital settings, and to compare the results with the original questionnaire from the United States of America. Methods. The sample consisted of 438 nurses from four Croatian university hospitals. All participants signed an informed consent document, and the questionnaires were provided to the nurses in their units by the head nurses of their departments. Data analysis was performed using IBM SPSS 25.0. Bartlett's test of sphericity and the Kaiser-Meyer-Olkin (KMO) indicator were performed with Cronbach’s alpha test and sample standard deviation. Results. All factors explain the total of 59% of variance of the measured questionnaire. Additionally, the reliability of the entire questionnaire was determined by using the internal consistency coefficient (Cronbach’s alpha) on the Hospital Survey on Patient Safety Culture with 12 of 0.88 particles, which is high internal consistency reliability. Our results show that the particles that make up the questionnaire are very homogeneous according to their object of measurement. Conclusion. The results of our study found that the survey can be applied to Croatian settings and used in hospitals. We also believe that more research on this topic is needed and is crucial for improving patient safety in hospitals. It is necessary to emphasize continuous education of nurses regarding patient safety in hospitals.

Uvod. Tradicionalne obrazovne metode poučavanja i učenja u kojima nastavnik prenosi znanje uglavnom se odnose na nastavu koja uključuje tehničko učenje koje karakterizira učenje napamet, orijentiranost na zadatak i jasno je upravljano pravilima. Transformativno učenje je proces učenja koji aktivno uključuje studente kroz kritičko promišljanje i raspravu. Studente se potiče da preispituju pretpostavke i očekivanja kako bi postigli dublje razumijevanje stečenog znanja. Takvo obrazovanje medicinskih sestara jest i u skladu s globalnom tendencijom 21. stoljeća, a koja zagovara obrazovanje za održivi razvoj. Navedenu činjenicu su podržali i UNESCO i Svjetska zdravstvena organizacija. Cilj rada je razjasniti značenje transformativnog učenja te argumentirati potrebu za novim pristupima praćenju i stjecanju znanja u visokom obrazovanju medicinskih sestara. Razrada. Transformativno učenje treba promatrati kao promjenu kulture učenja u obrazovanju medicinskih sestara. Kako bi se postiglo transformativno učenje u obrazovanju medicinskih sestara, i studenti sestrinstva i nastavnici trebaju biti spremni prihvatiti novi način učenja. Studenti sestrinstva moraju biti spremni uključiti se u samousmjereno i refleksivno učenje, a nastavnici bi trebali biti spremni promijeniti tradicionalne nastavne prakse i strategije u one koje će olakšati transformativnu promjenu. Zdravstveni sustav dvadeset i prvog stoljeća je složen, tehnološki vođen, etički izazovan i neprestano se mijenja. Obrazovanje i odgovornosti medicinskih sestara kontinuirano se razvijaju, a granice prakse se stalno pomiču. Zaključak. Kritičko razmišljanje prema velikoj količini novih znanja te brzo utvrđivanje potrebe za implementacijom novih smjernica zasigurno će postati imperativ u visokom obrazovanju i zdravstvu ovoga stoljeća.

Knjigu NANDA International, Inc. Sestrinske dijagnoze – Definicija i klasifikacija 2018 – 2020 uredile su T. Heather Herdman i Shigemi Kamitsuru, a hrvatsko izdanje uredila je Snježana Čukljek, docentica u području biomedicine i zdravstva te dugogodišnja nastavnica Procesa zdravstvene njege pri Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu. Knjiga je jedanaesto izdanje taksonomije organizacije NANDA International. NANDA International je organizacija koja je osnovana 1982. godine s ciljem kontinuiranog razvoja sestrinske terminologije, istraživanja, nomenklature, kriterija uvrštavanja stručnih izraza u nomenklaturu, taksonomije i sestrinskih dijagnoza. NANDA International postoji kako bi razvila, poboljšala i promovirala terminologiju koja točno odražava kliničke prosudbe medicinskih sestara.

Ozljeda kralješnice manifestira se gubitkom funkcije pokretanja i raznih osjeta, bolovima u leđima, gubitkom ravnoteže i kontrole snktera te teškoćama u disanju. Osim neuroloških poremećaja, javljaju se razne komplikacije ostalih organskih sustava (respiratorni, kardiovaskularni, integumentarni, mišićno-koštani, gastrointestinalni te urogenitalni sustav). Komplikacije koje se jave predstavljaju društvene, emocionalne, psihološke te ekonomske poteškoće, kako za bolesnika, tako i za njegovu obitelj i blisku okolinu. Osnovno načelo liječenja ozljeda kralješnice i kralješnične moždine jest konzervativno i operacijsko liječenje. Kako bi se smanjio utjecaj posljedica onesposobljenosti provode se tri vrste rehabilitacije: medicinska, psihološka i socijalna. Medicinska sestra predstavlja nezaobilazan dio multidisciplinarnog tima te sudjeluje u perioperacijskoj njezi bolesnika. Cilj liječenja i rehabilitacije bolesnika je smanjenje štetnih posljedica neurološkog oštećenja te unapređenje funkcijskih sposobnosti, povratak u svakodnevicu s osjećajem korisnosti za sebe, obitelj i okolinu.

“Bol je neugodan emocionalni i osjetni doživljaj povezan sa stvarnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva.’’ (IASP, 1979.) Bol je također i zaštitni mehanizam koji nas kroz bolan podražaj upozorava na moguće oštećenje određenog tkiva te na taj način održava funkciju organizma kao cjeline. Prenošenjem mehaničke, kemijske ili toplinske energije kroz nociceptore započinje bolni put. Slijed bolnog puta započinje prvom fazom, transdukcijom, u kojoj se na razini nociceptora provode električni impulsi. Faza transmisije je zadužena za prenošenje signala prema mozgu te je ujedno i druga faza bolnog puta, dok se modulacijom i percepcijom svjesno doživljava bol. U svrhu što brže i adekvatnije primjene terapije, za procjenu boli se koriste jednodimenzionalne i višedimenzionalne ljestvice. Ljestvice se biraju na temelju općeg zičkog i psihičkog stanja pacijenta i njegove dobi. Akutna bol se najčešće liječi farmakološki, primjenom analgetika, ali analgezija se može postići i fizikalnim metodama liječenja, psihološkim pristupom te intervencijskim zahvatima.

Obzirom da je smjenski rad i skrb o bolesnima u zdravstvu odavno zastupljen, u vrijeme pandemije COVID-19 još više je došao do izražaja sa značajnim reperkusijama na fizičku i psihosocijalnu dobrobit zdravstvenih djelatnika. Psihosocijalni rizici na poslu aspekti su dizajna posla i društvenog, organizacijskog i upravljačkog konteksta rada koji mogu prouzročiti psihološku ili fizičku štetu. Obzirom na uvide stečene u prethodnim globalnim epidemijama i njihove psihosocijalne učinke, rana procjena mentalnog zdravlja zdravstvenih djelatnika i razmatranje odgovarajućih psiholoških intervencija od vitalne su važnosti. Sukladno tome, razmatranje sveobuhvatnih i praktičnih preventivnih radnji za zaštitu mentalnog zdravlja zdravstvenih radnika je presudno. Cilj ovog rada bio je utvrditi postoji li prisutnost psiholoških tegoba kod zdravstvenih djelatnika u Zavodu za mikrobiologiju i molekularnu dijagnostiku u SKB Mostar uzrokovanih radom u vrijeme COVID – 19 pandemije. U provedenom istraživanju utvrđene su značajne razlike u psihičkom opterećenju zdravstvenih djelatnika ujutro u odnosu na smjenu poslijepodne. U odgovorima sudionika našeg istraživanja je vidljivo da je rad u smjenama narušio neke aspekte tjelesnog zdravlja (srčane aritmije i glavobolje), kao i neke aspekte psihičkog zdravlja (kronična tjeskoba i depresija). Ažuriranje i jačanje znanja o informacijama o bolestima, pružanje adekvatnih radnih resursa i briga o životu i zdravlju zdravstvenih djelatnika i članova njihovih obitelji mogu smanjiti njihov mentalni stres, osigurati njihovu radnu sposobnost i smanjiti rizik liječenja za pacijente.

U proteklih godinu dana, kao posljedica pandemije posljednjim sojem koronavirusa, sustavi obrazovanja medicinskih sestara i drugih zdravstvenih profesija doživjeli su značajnu promjenu u smislu razvoja nastave na daljinu te povećanja uporabe suvremenih digitalnih alata i platformi za e-nastavu. Obrazovanje na daljinu, prethodno percipirano gotovo isključivo kao suplement direktnoj nastavi, postalo je u vrlo kratkom razdoblju primarni način obrazovanja, zamjenjujući tako u cijelosti tradicionalan oblik održavanja nastave. Osim nužnih promjena u metodici i dinamici održavanja nastave, ubrzanoj asimilaciji znanja o uporabi novih komunikacijskih, edukacijskih i drugih alata – kao značajan izazov nametnula se i mogućnost pristupa nastavnom sadržaju, uvelike ovisna o individualnim resursima dionika. Kao jedna od glavnih prepreka u pristupu nastavnom sadržaju ističu se ograničena dostupnost tehnologije te kvalitetnog širokopojasnog pristupa internetu. Uz navedeno, dodatan izazov posebice vidljiv u obrazovanju medicinskih sestara i drugih zdravstvenih profesija jest usvajanje specifičnih manualnih vještina, za koje u ovom trenutku ne postoji adekvatne alternative praktičnoj nastavi u kabinetima, praktikumima i kliničkim radilištima. Usprkos brojnim razarajućim socioekonomskim i zdravstvenim posljedicama koje je ostavila za sobom, pandemija COVID-19 neosporno je postala katalizator promjena u obrazovanju. Iako je za očekivati da će se određeni novo razvijeni modaliteti održavanja nastave na daljinu nastaviti i u post-pandemijskom razdoblju, direktna nastava ostati će i nadalje primarni model obrazovanja kada je riječ o usvajanju praktičnih vještina.

Introduction. Patient safety during hospitalisation is one of the biggest concerns for hospitals worldwide and one obligation of all medical professionals is to create a safe environment for patients and prevent accidents. Approximately 50% of adverse events can be prevented with a systematic approach. Aim. This study aimed to examine the underlying dimensions and psychometric properties of the Hospital Survey on Patient Safety Culture questionnaire in Croatian hospital settings, and to compare the results with the original questionnaire from the United States of America. Methods. The sample consisted of 438 nurses from four Croatian university hospitals. All participants signed an informed consent document, and the questionnaires were provided to the nurses in their units by the head nurses of their departments. Data analysis was performed using IBM SPSS 25.0. Bartlett's test of sphericity and the Kaiser-Meyer-Olkin (KMO) indicator were performed with Cronbach’s alpha test and sample standard deviation. Results. All factors explain the total of 59% of variance of the measured questionnaire. Additionally, the reliability of the entire questionnaire was determined by using the internal consistency coefficient (Cronbach’s alpha) on the Hospital Survey on Patient Safety Culture with 12 of 0.88 particles, which is high internal consistency reliability. Our results show that the particles that make up the questionnaire are very homogeneous according to their object of measurement. Conclusion. The results of our study found that the survey can be applied to Croatian settings and used in hospitals. We also believe that more research on this topic is needed and is crucial for improving patient safety in hospitals. It is necessary to emphasize continuous education of nurses regarding patient safety in hospitals., Uvod. Sigurnost pacijenata tijekom hospitalizacije predstavlja jednu od najvećih briga bolnicama diljem svijeta. Obveza je svih medicinskih stručnjaka stvoriti sigurno okruženje za pacijente i spriječiti nesreće. Približno 50 % nuspojava može se spriječiti sustavnim pristupom. Cilj. Cilj ove studije bio je ispitati temeljne dimenzije i psihometrijska svojstva upitnika Hospital Survey on Patient Safety Culture u hrvatskim bolničkim uvjetima te usporediti rezultate s izvornim upitnikom iz Sjedinjenih Američkih Država. Metode. Uzorak se sastoji od 438 medicinskih sestara iz četiri kliničke bolnice. Svi sudionici potpisali su dokument o informiranom pristanku, a upitnike su medicinskim sestrama u njihovim jedinicama dostavile glavne sestre njihovih odjela. Analiza podataka provedena je s pomoću softvera IBM SPSS 25.0. Bartlettov test sferičnosti i Kaiser-Meyer-Olkinov (KMO) indikator izvedeni su s Cronbachovim alfa testom i standardnom devijacijom uzorka. Rezultati. Svi čimbenici objašnjavaju ukupno 59 % varijance izmjerenog upitnika. Pouzdanost upitnika određena je primjenom internog koeficijenta konzistentnosti (Cronbachov alfa) na Hospital Survey on Patient Safety Culture s 12 čestica od 0,88, što je visoka interna pouzdanost konzistencije. Naši rezultati pokazuju da su čestice koje čine upitnik vrlo homogene prema objektu mjerenja. Zaključak. Rezultati našeg istraživanja pokazali su da se upitnik može primijeniti u hrvatskim uvjetima i upotrebljavati u bolnicama. Također vjerujemo da je potrebno više istraživanja na ovu temu i da je to ključno za poboljšanje sigurnosti pacijenata u bolnicama. Potrebno je naglasiti kontinuiranu edukaciju medicinskih sestara o sigurnosti pacijenata u bolnicama.

The aim was to perform adaptation and validation of the Perceived Implicit Rationing of Nursing Care. Implicit delaying of nursing care is an intermediate step, linking nurses with the quality of outcomes for patients and nurses, and it is the result of prioritization of health care measures within the assigned group of patients cared for by nurses. The Perceived Implicit Rationing of Nursing Care instrument is a tool used to assess the rationing of care in nursing practice. Study participants were nurses working at hospital wards in 4 university hospitals in the Republic of Croatia. The questionnaire was filled-in by 438 nurses. Data were collected between April and November 2018. After principal axis factoring, a single factor solution based on the correlation matrix was adopted. The measured construct is one- dimensional, and the extracted factor explains 47.2% of its variance. Additionally, the reliability of the whole questionnaire was determined by using the internal consistency coefficient Cronbach alpha on the Perceived Implicit Rationing of Nursing Care with 31 of 0.96 particles, which is extremely high internal consistency reliability. In conclusion, the study found a high level of reliability and validity of the translated Perceived Implicit Rationing of Nursing Care questionnaire, fully comparable to that of the original.The questionnaire can be used to assess the phenomenon of implicit care rationing in Croatian hospitals.

Plućni arterijski kateter dugi niz godina koristi se za praćenje kritično bolesnih pacijenata, a svojim kontinuiranim monitoringom medicinskim sestrama, tehničarima i liječnicima izvor je važnih informacija poput ukliještenog plućnog kapilarnog tlaka, srčanog minutnog volumena, zasićenja miješane venske krvi, a moguće je dobiti i izvedene vrijednosti ukupnoga perifernog vaskularnog otpora i plućnoga vaskularnog otpora. Unatoč pokušajima razvoja manje invazivnih načina monitoringa, ne postoji alternativni uređaj koji pruža sveobuhvatnu procjenu cirkulacije, uz druge brojne čimbenike, kao plućni arterijski kateter. Točnost mjerenja od temeljne je važnosti u potrazi za manje invazivnim uređajem koji bi zamijenio PAC. Međutim, unatoč desetljećima razvoja, trenutačni rezultati pokazuju kako su manje invazivni uređaji pokazatelji i manje točnih informacija. Uloga PAC-a sažeta je njegovom sposobnošću kao jednog uređaja koji prati fiziološke poremećaje u svakoj komponenti cirkulacije, kod budnog ili sediranog pacijenta, te pružanju povratnih informacija u stvarnom vremenu o učinkovitosti provedene informacije. Od iznimne je važnosti poznavanje funkcioniranja plućnog arterijskog katetera, kako bi informacije bile pravilno interpretirane te kako ne bi došlo do pogreške u očitavanju vrijednosti, što može rezultirati komplikacijama pri liječenju i provođenju skrbi pacijenta. Kvalitetni hemodinamski monitoring zahtijeva kompetentne medicinske sestre i tehničare koji će uz pacijenta integrirati sve njegove specifične parametre i tako provoditi plan liječenja po mjeri pacijenta. Zato je važno ustrajati na edukaciji specifičnih znanja i vještina medicinskih sestara kako bi plućni arterijski kateteri postupno postajali sve važnija komponenta u skrbi za kritično bolesne pacijente s kardiovaskularnim oboljenjima.

Obrazovanje prvostupnika sestrinstva na razini Europske unije regulirano je direktivama 2005/36/EC i 2013/55/EU koje propisuju obavezno obrazovanje u trajanju od najmanje 4600 sati, od čega najmanje ½ obrazovanja treba biti klinička izobrazba. Iako je obvezna, postoje izazovi u praktičnoj izobrazbi koji su nas potaknuli na prijavu na projektni poziv: Razvoj, unapređenje i provedba stručne prakse u visokom obrazovanju. Cilj projekta Unaprjeđenje i provedba stručne prakse na studiju sestrinstva je unaprijediti kvalitetu postojećeg modela stručne prakse te jačanje kompetencija osoblja uz osiguravanje stjecanja radnog iskustva studentima putem veće zastupljenosti i kvalitete stručne prakse tijekom studija. Partner na projektu je KBC Sestre milosrdnice. Projekt je u cijelosti financiran iz Europskog socijalnog fonda (ESF), Operativni program „Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020.“ Provedba projekta započela je u ožujku 2020. i do sada su provedene brojne aktivnosti. Održana je edukacija o ishodima učenja nakon koje su ažurirani ishodi učenja u studijskom programu i knjižica praktične nastave. Izrađeni su OSKI ispiti za provjeru usvojenosti praktičnih vještina, te ankete za evaluaciju praktične nastave. Osnovane su Služba za organizaciju stručne prakse i Služba za podršku studentima pri izradi završnih radova. Organizirana je praktična radionica za studente - Intravenozna primjena lijekova, te edukacija za mentore - Modeli mentorstva u edukaciji studenata sestrinstva. U tijeku je izrada priručnika Mentorstvo u edukaciji studenata, opremanje vježbaonice za zdravstvenu njegu te provedba stručne prakse. U predstojećem razdoblju planirane su edukacije za studente i mentore, provedba kliničke nastave te ovisno o epidemiološkoj situaciji i studijske posjete. Provedbom projekta unaprijediti će se postojeći model praktične nastave te osnažiti i povezati nastavnici Veleučilišta i klinički mentori, a studentima će se pružiti više prilika za usvajanje praktičnih vještina.

Pandemija COVID-19 utjecala je na sve aspekte života, uključujući i obrazovanje u sestrinstvu. Visoko obrazovne ustanove za medicinske sestre diljem svijeta odgovorile su na pandemiju slijedeći smjernice Svjetske zdravstvene organizacije i posebne nacionalne smjernice u vezi s pandemijom. Obrazovanje i učenje licem u lice pretvoreno je u virtualno učenje na daljinu. Specifični, ali širi odgovori na pandemiju oblikovani su različitim kontekstualnim čimbenicima, posebno razinom razvoja infrastrukture informacijske tehnologije, pristupa Internetu, pristupačnosti i pouzdanosti u on-line okruženju. Slijedom ugroze COVID-19, u ožujku 2020.godine nastava Zdravstvenog veleučilišta se u cijelosti počela odvijati u on- line okruženju, zahvaljujući potpunoj pripremljenosti infrastrukture informacijske tehnologije i značajnih kapaciteta za odvijanje nastave u on-line okruženju. Odvijanje vježbovne nastave iz kolegija Temeljni hitni medicinski postupci u navedeno vrijeme sadržajno se odvijalo u Moodle platformi, temeljem video prikaza različitih scenarija u pristupanju i zbrinjavanju hitnih stanja. Zbog potrebe provjere naučenog, studentima su zadani vježbovni zadatci, kvizovi s ciljem ispitivanja znanja iz područja temeljnih hitnih medicinskih postupaka te prikazi slučajeva s potrebom procjene trijažne kategorije pod nadzorom mentora – vanjskih suradnika kolegija. Pandemija je vrlo jasno pokazala sve veću ulogu tehnologije u obrazovanju i zdravstvenoj skrbi. Ova brza tranzicija u obje domene će dovesti do brzog poboljšanja i prihvaćanja sve više tehnoloških rješenja, a zasigurno će neke od tih promjena biti trajne. Globalni odgovor na pandemiju je da svaka obrazovna ustanova uloži u budućnost. Prijedlog za integriranje više simulacijskih iskustava u kurikulum zahtijeva, među mnogim drugim čimbenicima, da obrazovne ustanove imaju opremu, materijal i ljudske resurse za provođenje simulacijske vježbovne nastave.

Uvod: Kvaliteta života u odnosu na zdravlje, prema SZO, može biti definirana kao sposobnost funkcioniranja pojedinca, te razina njegova općeg dobra u fizičkoj, mentalnoj i socijalnoj domeni zdravlja. Povezanost bolesti i načina liječenja na kvalitetu života bolesnika je područje od velikog interesa u kliničkoj praksi. Kvaliteta života, u odnosu na zdravlje, procjenjuje se brojnim instrumentima. Međutim, čimbenici povezani s kvalitetom života, koji se procjenjuju, isti su ili slični neovisno o vrsti instrumenta koji se koristi. Domene koje se procjenjuju su fizičko, mentalno, emocionalno i socijalno funkcioniranje, zajedno s prisutnim određenim simptomima. Metode ovog rada bile su pregled literature i analiza rezultata istraživanja drugih autora na temu kvalitete života hematoloških bolesnika. Analizirani su znanstveni i stručni radovi objavljeni u posljednjih 5 godina. Uključujući kriteriji bili su radovi na engleskom i hrvatskom jeziku, koji prikazuju različite domene kvalitete života hematoloških bolesnika starijih od 18 godina. Cilj ovog preglednog rada bio je ispitati najčešće čimbenike povezane s kvalitetom života hematoloških bolesnika. Ispitivane domene bile su fizičko, mentalno, emocionalno i socijalno funkcioniranje, zajedno s prisutnim određenim simptomima. Cilj je bio analizirati i povezanost različitih popratnih simptoma hematoloških bolesnika u odnosu na kvalitetu života. Rezultati Domene koje je potrebno procjenjivati u radu s hematološkim bolesnicima su opća kvaliteta života, fizičko, emocionalno, kognitivno i socijalno funkcioniranje, te mogućnost održavanja životne uloge. Od popratnih simptoma i poteškoća najizraženiji su umor, povraćanje/mučnina, bol, dispneja, nesanica, gubitak apetita, opstipacija, proljev te financijske poteškoće. Svaka od navedenih domena je dio lanca, te se pojavnost poteškoća u jednom segmentu reflektira na niz drugih segmenata. Tako naprimjer, prisutna boli kod hematoloških bolesnika utječe na njihovo fizičko funkcioniranje, pojačava primarne simptome bolesti, povećava nuspojave liječenje, utječe na mentalno funkcioniranje i socijalno funkcioniranje te povećava umor. Rezultat svega znači da, što je više simptoma i poteškoća prisutno, time se aktiviraju i neki drugi simptomi i poteškoće. Zaključak Rano prepoznavanje postojećih poteškoća, koji se javljaju kao simptomi bolesti, te prevencija ili smanjenje simptoma, koji se javljaju kao posljedica samog tretmana, ključno je u održavanju kvalitete života hematoloških bolesnika. Stoga je potrebno uvijek imati na umu sve čimbenike utjecaja kako bi se mogli pravovremeno prepoznati i tretirati.

Neurokirurgija je jedna od ‘’najosjetljivijih’’ grana medicine koja iz dana u dan napreduje i razvija se. Sukladno tome, sestrinska skrb za neurokirurške bolesnike zahtjeva specifična znanja i vještine kako bi se učinila adekvatna procjena bolesnikova stanja. Ozljede središnjeg živčanog sustava ne dopuštaju zanemarivanje zbog mogućnosti nepovratnog oštećenja neuroloških funkcija ili letalnog ishoda. Traumatske ozljede središnjeg živčanog sustava su hitna indikacija za hospitalizaciju bolesnika u jedinici intenzivnog liječenja, monitoriranje bolesnika te praćenje i procjenu stanja. Opisana je sestrinska skrb najčešćih trauma središnjeg živčanog sustava: neurotraume uzrokovane automobilskim nesrećama, neurotraume kod djece, sportske neurotraume, ratne neurotraume te neurotraume kod starijih osoba. Ozljede kralješnične moždine također su osjetljiva vrsta ozljeda koje uz precizno bolničko liječenje zahtijevaju uključivanje svih oblika skrbi (psihološka potpora, fizikalna terapija, podrška obitelji i bližnjih, rehabilitacija) s ciljem postizanja visoke razine kvalitete života bolesnika koja mu omogućuje samostalno obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti koliko god je to moguće. Stoga su praćenje znanstvenih postignuća u profesiji i kontinuirana edukacija cijelog tima zdravstvenog osoblja neizbježan čimbenik u pružanju što bolje zdravstvene skrbi neurokirurškom bolesniku.

Background. At the time of a rapid change and development in the field of e-learning, there is an increasing emphasis on implementing technology in training and educational processes. In the Republic of Croatia, the implementation of e- learning and technology in education is still in its early phase. During this changing period, it is important to determine the best methods of applying technology to improve regular classes.Aim. To determine attitudes of undergraduate and graduate nursing students in the Republic of Croatia on the impact that technology has on the educational process.Methods. Research was conducted on a national level using electronic form of semi-structured questionnaire.It consisted of respondents’ demographic data and thirteen statements. Participants rated the statements on a Likert-scale. Respondents were fully informed about the aim of the study and the data was collected anonymously. The data were statistically analyzed and results were shown as frequencies. Results. Out of 69 respondents that were included in the research, median age was 26 years. All of the respondents indicate that they own personal computer, tablet and mobile phone. 62% of the respondents statedthat the technology is important in education process. Furthermore, 67% indicated that they often use information and communication technology. 33% indicate that they do not use technology in high education.Conclusion. Our results have shown that there is a need for improvement of availability of digital equipment and e-learning in everyday educational process.

Nakon perforacije slijepog crijeva najčešće nastaje difuzni peritonitis. Bol u abdomenu je glavni simptom u pacijenata s apendicitisom. Pacijent opisuje bol periumbilikalne regije tijekom 24 sata, koja postaje neprestana i oštra, a zatim migrira u donji desni kvadrant abdomena. Ultrazvučne pretrage i kompjutorizirana tomografija su metode izbora za postavljanje dijagnoze. Ultrazvuk je prihvaćen kao dovoljno točna pretraga za kliničku odluku. Perforacija organa dovodi do bakterijskog difuznog peritonitisa. Ključan dio liječenja peritonitisa zbog perforiranog slijepog crijeva je apendektomija ili kirurško odstranjenje upaljenog slijepog crijeva čime se odstranjuje izvor infekcije u abdomen. Rane komplikacije difuznog peritonitisa su septični šok uz zahvaćenost vitalnih organa, a kasne komplikacije su mehanički ileus zbog priraslica i intraabdominalnog apscesa. U jedinici intenzivnog liječenja od velike je važnosti praćenje i promatranje pacijenta jer se na taj način može brzo utvrditi pogoršanje i poboljšanje zdravlja.

Background: Multiple health behavior change interventions, especially promoting the improvements in diet and exercise behaviors, have been used to ameliorate the adverse effects of cancer and its treatment. It is a well known fact that healthy lifestyle has a significant impact on cancer cases. The group of people which are at a high risk of cancer are smokers, people with low fruit and vegetable intake, people with a drinking problem and with low physical activity. In 43% of the cases the incidence of cancer can be prevented by conducting adequate measures. Aim: The aim of this study is an overview of health promotion behaviors such as non-smoking, non-alcohol abuse, physical activity, diet and body weight and their impact on quality of life among cancer patients and cancer survivors. Methods: Literature overview was made systematically. Studies that have been included in the final analysis, were analyzed through 4 steps. After reviewing the abstract, 6 full text articles were examined in more detail for eligibility and were included in the final data analysis. Results: All six articles have shown that patients with healthy lifestyle and those who are conducting health promotion behaviors have greater score on the quality of life questionnaire. Physical activity has an impact on symptoms of treatment and disease. Conclusion: This study supports the need for future research on public health view on conducting healthy lifestyle during therapy and in the remission of disease. Health promotion behaviors have great impact on quality of life among cancer patients and cancer survivors., Uvod: U svrhu poboljšanja liječenja malignih bolesti primjenjuju se različite intervencije usmjerene unaprjeđenju zdravog načina života, posebice promicanje navika zdrave prehrane i vježbanja. Dobro je poznato da zdrav način života ima utjecaj na sprječavanje pojavnosti malignih oboljenja. Pojedinci koje unose male količine voća i povrća, zloupotrebljavaju alkohol i provode smanjenu tjelesnu aktivnost imaju povećan rizik za obolijevanje od malignih bolesti. U 43 % slučajeva incidencija malignih bolesti može se smanjiti provođenjem odgovarajućih mjera. Cilj: Cilj je pregledom literature utvrditi kako razvijene zdrave navike života kao što su tjelesna aktivnost, prehrana, adekvatna tjelesna težina te prestanak pušenja i konzumacije alkohola utječu na kvalitetu života i stopu preživljenja kod pacijenata oboljelih od malignih bolesti. Metode: U pisanju rada primijenjen je sistematični pregled literature unutar dostupnih baza podataka. Studije koje su uključene u konačnu analizu analizirane su kroz četiri koraka. Nakon pregleda sažetka, detaljnije je ispitano šest cjelovitih tekstova te su uključeni u konačnu analizu. Rezultati: Svih šest studija ukazuje na to da pacijenti sa zdravim načinom života te oni koji provode intervencije usmjerene promicanju zdravlja pokazuju bolje rezultate kroz upitnik o kvaliteti života. Također je dokazano kako tjelesna aktivnost pozitivno utječe na simptome liječenja i bolesti. Zaključak: Studija podupire potrebu daljnjih javnozdravstvenih istraživanja o provedbi zdravog načina života tijekom terapije i remisije malignih bolesti. Promicanje zdravih životnih navika ima velik utjecaj na kvalitetu života pacijenata oboljelih od malignih bolesti i njihovo preživljenje.

Ozljede kralješnice i leđne moždine oduvijek su vezane za invaliditet ili visoki mortalitet. Prema podacima mnogobrojnih istraživanja, ozljede kralješnice i leđne moždine često su vrlo teške i imaju mnogostruki značaj. Utvrđeno je da su takve ozljede kompleksne te da ih je teško liječiti, a bolesnike teško rehabilitirati. Cilj skrbi za navedene bolesnike je istovremeno liječenje prijeloma i/ili multisistemskih disfunkcija te provedba pravovremenog rehabilitacijskog programa. Sestrinske intervencije za takve bolesnike moraju biti utemeljene na specifičnim znanjima i vještinama i usmjerene provođenju što kvalitetnije zdravstvene njege. Medicinska sestra treba biti podrška bolesniku i njegovoj obitelji koji se suočavaju s dijagnozom i njezinim posljedicama te olakšati povratak u zajednicu temeljem dobrih ishoda provedene sestrinske skrbi i rehabilitacije.

Kvalitetna edukacija zdravstvenog osoblja o pružanju hitne medicinske pomoći uvelike doprinosi unaprjeđenju kvalitete zdravstvene skrbi. Zdravstveni djelatnici svih profila, ne samo djelatnici hitne medicinske pomoći, se u svakodnevnom radu suočavaju s ozbiljnim, po život opasnim stanjima koja zahtijevaju brzu, stručnu i kvalitetnu reakciju. Prepoznavši značaj edukacije iz navedenog područja, na Zdravstvenom veleučilištu se počela izvoditi nastava kroz izborni kolegij Temeljni hitni medicinski postupci u akademskoj godini 2015./2016. U početnoj fazi izvođenja THMP kolegija uočen je izniman interes za stjecanjem dodatnih znanja iz tog područja, te je u generaciji 2015./2016.: 94% redovnih i izvanrednih studenata odabralo navedeni izborni kolegij. U generaciji 2016./2017.: 88% studenata je upisalo navedeni kolegij, 2017./2018.: 98%, 2018./2019.: 90%. Unutar kolegija, edukacija je usmjerena stjecanjuznanja i vještina brze procjene i skrbi kada je svaka sekunda važna, osobito u početnoj fazi akutne bolesti i/ili traume. Poseban naglasak se pri tome stavlja na obavljanje zadataka kroz profesionalizam, učinkovitost i cjeloviti pristup. U općem kontekstu, profesionalizam se često razmatra u kontekstu ponašanja i postupaka koje medicinska sestra primjenjuje tijekom pružanja hitne skrbi, a očituje se kroz namjere, riječi, postupke i djela. Područje temeljnih hitnih medicinskih postupaka je jedinstveno i specifično područje sestrinske profesije. U edukaciji iz navedenog, cilj je pružiti opća i specifična znanja o zdravstvenoj skrbi u hitnim uvjetima zbrinjavanja pacijenata. Osim stjecanja kompetencija unutar dodiplomskog studija, težnja ka kontinuiranom učenju nije samo obveza održavanja kompetencija, već i temelj profesionalizma u hitnoj skrbi.

Znanstvenim otkrićima moderne medicine te uvođenjem sofisticiranih elektromedicinskih uređaja rezultati zdravstvene skrbi znatno su se poboljšali. Međutim, studije iz brojnih razvijenih zemalja te zemalja u razvoju pokazuju kako s navedenim prednostima dolaze i znatni rizici za sigurnost pacijenta. Sigurnost pacijenta, prema SZO-u, definira se kao prevencija, otklanjanje i unaprjeđenje zaštite od neželjenih događaja tijekom procesa zdravstvene skrbi. Pacijentova sigurnost može biti narušena u bilo kojoj fazi pružanja zdravstvene skrbi te direktno ovisi o razini znanja, poznavanju zadataka, iskustvu te osobnim faktorima. Posljedica je toga velika potreba za razvojem znanja, vještina i svijesti kako o vlastitoj sigurnosti tako i o sigurnosti pacijenta. Svjetska zdravstvena organizacija 2010. izdala je vodič za nastavne planove i programe o sigurnosti pacijenta u zdravstvenoj ustanovi kao specijaliziranoj discipline. Edukacija se preporučuje za sve zdravstvene djelatnike na svim razinama obrazovanja koji sudjeluju u provođenju zdravstvene skrbi. Unaprjeđenje edukacije o sigurnosti pacijenta uključuje učenje na neželjenim događajima kao jedno od korisnih načina učenja. Smatra se da se prezentacijom pojedinog neželjenog događaja te diskusijom o okolnostima u kojima je došlo do njegove pojave povećava razina znanja i opreza. Važno je upoznavanje sa što više različitih neželjenih događaja i okolnosti kako bi se smanjila njihova pojavnost. Praćenje i izvještavanje o neželjenim događajima uključuje prikupljanje i analizu informacija o bilo kojem događaju koji je naudio ili bi mogao nauditi hospitaliziranom pacijentu. To je fundamentalna komponenta za adekvatno učenje na neželjenim događajima. Na Zdravstvenom veleučilištu, u sklopu kolegija Sigurnost pacijenta u zdravstvenoj ustanovi, studenti prezentiraju različite neželjene događaje nastale prilikom pružanja zdravstvene skrbi koji proizlaze iz vlastitog iskustva kod izvanrednih studenata ili su javno dostupni redovitim studentima putem medija. Time se stvara baza podataka koja bi trebala biti dostupna svim studentima

Interaktivne metode kontrole boli dopuštaju bolesnicima da kontroliraju svoju bol na način da samostalno primjenjuju doze analgetika putem kompjutorizirane pumpe (PCA pumpa). Pumpa omogućuje kontinuirani bazalni protok analgezije uz manje intravenske bolusne doze čime se postiže neprestana koncentracija analgetika u plazmi. Indikacije za primjenu PCA pumpe su umjerena do jaka bol, očekivano trajanje boli od 10 do 12 sati te kada primjena analgetika na usta nije dostatna. Kontraindikacije su nespremnost bolesnika za sudjelovanjem u kontroli boli, nedostatak znanja o uporabi PCA pumpe od strane anesteziologa i medicinskih sestara, nesposobnost bolesnika za razumijevanje PCA, sediranost bolesnika te fizička smetnja koja onemogućava bolesniku da samostalno primjenjuje boluse analgetika. Primjena PCA pumpe od bolesnika zahtijeva aktivno sudjelovanje. Svrha kognitivne procjene bolesnika jest utvrditi je li bolesnik sposoban sudjelovati u vlastitoj kontroli boli. Uporaba PCA pumpe moguća je samo u slučajevima kada je bolesnik pokazao volju i razumijevanje postupka. Edukacija bolesnika je od izuzetne važnosti za sigurnu i učinkovitu primjenu pumpe. Uspjeh analgezije putem PCA pumpe ovisi o bliskoj, kontinuiranoj suradnji bolesnika, anesteziologa i medicinskih sestara. Analgezija putem PCA pumpe, nadzirane od strane medicinske sestre educirane za vođenje bolesnika kroz postupak primjene analgetika i upravljanje pumpom, te upotrijebljena na educiranom i psihofizički spremnom bolesniku predstavlja sigurnu metodu analgezije. Na temelju podataka iz dostupne literature može se zaključiti da će primjena analgezije PCA pumpom značajno pridonijeti ublažavanju boli kod bolesnika, te se preporuča uvođenje PCA pumpe kao standarda u cilju postizanja učinkovitije analgezije bez obzira na primijenjeni analgetik.

Neadekvatno upravljanje postoperativnom boli može rezultirati neželjenim događajima koji mogu produžiti boravak bolesnika u bolnici, odgoditi njegov oporavak i dovesti do neuroplastičnosti koja vodi sindromu kronične boli.Poslijeoperacijska analgezija temelji se na inhibiciji traumatskih indukcijskih nociceptivnih impulsa. Intravenozna unimodalna analgezija primijenjena samostalnokontroliranompumpom (PCIA) podrazumijeva interaktivnu metodu smanjivanja ili uklanjanja boli primjenom jednog analgetika iz određene skupine putem kompjutorizirane pumpe. Pumpa omogućuje kontinuirani bazalni protok analgezije uz manje intravenske bolusne doze, čime se postiže neprestana koncentracija analgetika u plazmi. Utvrđena je farmakološka superiornost PCIA-eu odnosu na intermitentnu primjenu. Primjena strategije jednog analgetskog modaliteta za tretiranje boli zahtijeva relativno visoke doze analgetika kako bi se postigla dobra kvaliteta analgezije. Visoka koncentracija lijeka u plazmi zahtijeva pojačani nadzor i uočavanje svih neželjenih pojava i promjena u bolesnika. S obzirom na PCIA pumpu, nužna je provjera sigurnosti opreme, dvostruka provjera modaliteta koncentracije, inicijalne bolusnedoze, doze na zahtjev, perioda doze, bazalnogprotoka i ukupne količine primijenjenog analgetika. Uspjeh PCIA-eovisi o bliskoj, kontinuiranoj suradnji bolesnika, anesteziologa i medicinskih sestara. PCIAkojunadziremedicinskasestraeduciranaza vođenje bolesnika kroz postupak primjene te educirani psihofizički spreman bolesnik predstavlja sigurnu metodu analgezije.Unimodalna PCIA znatno pridonosi ublažavanju poslijeoperacijske bolitepozitivno djeluje na autonomne i somatske refleksne reakcije, čime se oporavljaju funkcije organa i omogućuje mobilizacija bolesnika te unos hrane, što dovodi do poboljšanja poslijeoperacijskog ishoda.

Svjetska zdravstvena organizacija definirala je kvalitetnu komunikaciju kao jednu od pet vještina neophodnih za zdrav i sretan život. Roditelji hospitalizirane djece često se suočavaju s anksioznošću i depresijom do te mjere da mogu pokazivati simptome PTSP-a zbog neadekvatnog suočavanja s novonastalom situacijom. Primarni cilj konceptualnog modela je spriječiti nepovoljne psihološke ishode te pružiti skup intervencija za članove obitelji kako bi lakše prihvatili novu ulogu u skrbi za bolesno dijete. Terminološki, model senzibilizacije, odabran je zbog dvojakog cilja jer ujedinjuje skrb za pacijenta, ali i skrb za njegovu obitelji. Ako je obitelj zbrinuta na strukturiran način, razumije što se događa i zna što treba učiniti u određenom trenutku, sposobnija je prilagoditi se situaciji na pozitivniji način. Senzibilizacija je dinamičan proces i mijenja se promjenom zdravstvenog stanja djeteta. Usporedbe radi, poznata Royeva teorija predlaže adaptaciju roditelja novonastaloj situaciji, ali ne opisuje intervencije medicinske sestre kako to postići. Upravo tu dolazi do izražaja vrijednost i jačina modela senzibilizacije. Model na jasan, konstruktivan i strukturiran način objašnjava intervencije medicinske sestre usmjerene roditeljima ili bližim članovima obitelji u suočavanju s bolešću i hospitalizacijoms ciljem smanjenja psiholoških posljedica uslijed promijenjenog obrasca svakodnevnog funkcioniranja.

Low back pain is one of the leading cause of disabilty in an adult, working-active population representing a serious socioeconomic problem. Lumbar discectomy is the gold standard in symptomatic herniated disk treatment. Despite the advances in medicine, pharmacology and technology, postoperative pain frequency is still high. Hypothesis of this disertation is that opioid analgesia delivered by patient controlled pump is more effective in pain reduction compared to opioid intermittent analgesia and nonopioid analgesia after lumbar discectomy. The objectives were to determine the efficacy of two analgesics applied in different ways comparing the most effective method of analgesia. The study included 200 patients treated at the Department of Neurosurgery Sestre milosrdnice Clinical Hospital Center, during 14 months period. The scientific contribution of prospective, randomized clinical study is statistically significant difference of achieving analgesia after lumbar discectomy by patient controlled pump versus intermittent analgesia. No statistically significant differences were found by comparing types of used drugs. Based on the results obtained, it can be concluded that analgesia delivered by patient controlled pump will significantly contribute to postoperative pain reduction. Therefore it could be recommended introducing patient controlled pump as a standard in order to achieve more effective analgesia regardless of applied analgesic.