Search

Tenzija između univerzalizma i pluralizma u teoriji ljudskih prava glavna je tema ove knjige. Ta tenzija nema samo filozofske, već i duboke političke implikacije. U logici ideje ljudskih prava sadržan je paradoks: da bi ta ideja imala univerzalni moralni autoritet mora biti prihvaćena od zagovornika različitih filozofskih, vjerskih, etičkih i ideoloških svjetonazora iako će te različite tradicije mišljenja imati suprotstavljena shvaćanja sadržaja, svrhe i prirode ljudskih prava. Cilj ove studije je detaljnije razmotriti taj paradoks – paradoks Babela – te kroz kritičko čitanje utjecajnih suvremenih političkih teoretičara pokušati vidjeti je li taj paradoks razrješiv ili ne.

The paper offers six different models of how political philosophers can contribute to debates on public policies by invoking Jonathan Wolff's book Ethics and Public Policy and contemporary debates on a proper role of philosophy in addressing political issues. The paper also evaluates these different models by emphasizing their benefits and disadvantages.

The author discusses the political implications of the sovereignty of evil, which is the core concept introduced by Derek Edyvane is his forthcoming book Civic Virtue and the Sovereignty of Evil. The author's main argument is that citizens would have a hard time achieving a consensus on the preventive politics worth pursuing without first reaching an agreement regarding the evil they are trying to prevent. The problem is that the concept of sovereign evil is plural in its nature and, therefore, leads to new conflicts, rather than to a consensus among citizens. The article tries to identify instances in which a competing understanding of this concept might arise, and concludes by arguing that the model of preventive politics requires more that mere recognition of sovereign evil to become politically viable., Autor raspravlja o političkim implikacijama suverenosti zla, središnjeg koncepta koji Derek Edyvane uvodi u svojoj knjizi Civic Virtue and The Sovereignty of Evil. Autorov je glavni argument da građani teško mogu postići konsenzus oko preventivne politike koju žele slijediti a da ne postignu dogovor oko zla koje žele spriječiti. Problem je u tome što je koncept zla po svojoj prirodi pluralan i stoga vodi novim sukobima, a ne konsenzusu između građana. Članak pokušava identificirati one instance u kojima suprotstavljena shvaćanja ovoga koncepta mogu isplivati, te zaključuje tvrdeći kako model preventivne politike zahtijeva više od same ideje suverenog zla da bi postao politički relevantan.

The paper utilizes Machiavelli’s insight into the nature of core political goals – winning state power, maintaining state power and achieving political vision – by applying it in the context of Croatian politics from independence to present day. The scope of this research covers five periods: the Tuđman era (1990-2000), the coalition government (2000-2003), Sanader’s two-term government (2003-2009), Kosor’s government (2009-2011) and the present Milanović government (2011-). In each of these cases we ask how the ruling elite got into power, how they maintained or lost power and what political vision they hoped to achieve. The goal of the study is to understand the interplay between ideological, economic, institutional and tactical aspects of political power and its transformation within the Croatian context.

The aim of this paper is to explore the concept of cultural identity as it is invoked in contemporary political discourse. Is cultural identity a coherent concept? Do claims of preservation of cultures rest on solid philosophical grounds? How can we determine which claims of cultural identity are valid and which are not? Or is the case that the concept of cultural identity is so vague that we should abandon it altogether? I will try to answer these questions by engaging into a polemic with Paul Gilbert arguments presented in his book Cultural Identity and Political Ethics.

Suvremena politička teorija suočena je s krizom identiteta. Shvaćena isključivo kao grana intelektualne povijesti čija je primarna zadaća komentirati, interpretirati i reinterpretirati klasične i suvremene tekstove odabranih političkih mislilaca, politička teorija prestaje biti politički relevantnom granom političke znanosti. Članak prikazuje na koji je način ta kriza bila identificirana i koji su njezini glavni uzroci, te pokušava odgovoriti na pitanje kako ona može biti prevladana.

Glavni je cilj disertacije pokušaj razvoja pluralističke teorije ljudskih prava, s naglaskom na pitanje njihova utemeljenja. S obzirom da zaštita ljudskih prava predstavlja jedan od glavnih temelja legitimnosti liberalno-demokratskih poredaka, širenje 'kulture ljudskih prava' primarnu zadaću globalnog dijaloga, a njihova primjena jedan od najozbiljnijih izazova međunarodnim političkim, pravnim i aktivističkim institucijama i organizacijama, neosporno je kako pitanje njihova utemeljenja predstavlja važan problem političke teorije. Time više je indikativan trend u suvremenoj političkoj teoriji koji, s jedne strane, pokazuje jasnu proliferaciju interesa i literature na temu ljudskih prava, ali s druge strane mali broj relevantnih studija koje se bave samim pitanjem njihova utemeljenja. Autor smatra kako uzrok tome treba potražiti u izazovu samoj ideji univerzalnih ljudskih prava koja dolazi propašću prosvjetiteljske prirodno-pravne tradicije utemeljenja prava čovjeka, propitivanjem prirode i sadržaja tih prava od strane različitih moralnih tradicija, te od zagovornika kulturnoga relativizma. Disertacija je pokušaj da se na taj izazov valjano odgovori oslanjajući se na teoriju vrijednosnog pluralizma i suvremenog aristotelijanizma. Takav pristup otvara mogućnost odmaka od objektivističke prirodno-pravne tradicije inzistiranjem na konstruktivističkom karaktere prava bez žrtvovanja njihove univerzalnosti. Minimalistički koncept dobroga života definiran kroz primarne i sekundarne vrijednosti bez čijeg se ostvarenja, niti jedan život, neovisno o različitim moralnim tradicijama, ne može nazvati dobrim daje polaznu točku utemeljenja univerzalnosti ljudskih prava, a time i trans-kulturalnog vrednovanja suprotstavljenih moralnih tradicija. Iz pluralističke perspektive ljudska su prava definirana kao mehanizam zaštite univerzalnih primarnih i sekundarnih vrijednosti kao preduvjeta ostvarenju minimalnih zahtjeva dobroga života.

Knjiga se bavi najvažnijim temama suvremene političke teorije i političke zbilje kroz detaljnu i ozbiljnu analizu glavnih argumenata Isaiaha Berlina, jednog od najznačajnijih i najutjecajnijih političkih filozofa i povjesničara ideja druge polovice 20. stoljeća. Autor analitički razmatra središnje teze Berlinovog opusa, te uključivanjem političkih teorija klasičnih (Rousseaua, Kanta, Herdera, Vicoa) i suvremenih autora (Rawlsa, Taylora, Dworkina, Raza, Tamir) pokazuje značaj Berlina kao autora u kontekstu zapadne filozofske tradicije i najnovijih političko-teorijskih rasprava unutar anglo-američke tradicije.

Esej se bavi Parekhovom teorijom međukulturalnog vrednovanja. Parekhov pristup multikulturalizmu temelji se na otvorenom dijalogu između manjina i većine u odlučivanju o kulturnim praksama koje treba tolerirati. U prvom dijelu autor kritizira Parekhov koncept operativnih javnih vrijednosti kao polazišta međukulturalnog dijaloga. U drugom se dijelu autor bavi problemom konzistentnosti između Parekhovih teorijskih argumenata i njihove primjene na pojedinačne slučajeve. U zaključku autor argumentira da je Parekhov pristup kojim želi izbjeći nedostatke liberalnog univerzalizma i kulturnog relativizma neuspio zbog toga što ne osigurava uvjerljivi teorijski mehanizam rješavanja sporova oko kulturalnih vrijednosti i praksi.

Autor se bavi pitanjem pravednog razrješenja sukoba. U prvom dijelu govori o važnosti razrješenja društvenih i političkih sukoba u svakoj zajednici, te o dva pogleda - monističkom i pluralističkom - na samu narav sukoba. U drugom dijelu govori o trima razinama sukoba- sukobu oko načina života i koncepcije dobra, sukobu oko načina na koji želimo ostvariti opće prihvaćene ciljeve, te na koncu, sukoba oko temeljnih načela pravednosti. U posljednjem djelu razmatra na koji način možemo pristupiti razrješenju sukoba, te koji je od tih pristupa, u svjetlu pluralističkih argumenata, najpravedniji.

Rad se bavi mišlju britanskog filozofa i povjesničara ideja Isaiaha Berlina. U prvom dijelu rada govori se o Berlinovom razlikovanju između pojmova negativne i pozitivne slobode. U drugom dijelu raspravlja se o teoriji vrijednosnog pluralizma i njenog značenja za suvremenu političku teoriju. Treći dio posvećen je Berlinovom shvačanju liberalnog nacionalizma.

Autor analizira Rawlsov koncept prelapajućeg konsenzusa u svjetlu nedavno objavljenog naputka vatikanske Kongregacije za nuak vjere o participiranju katolika u političkom životu. Rwals uvodi ideju preklapajućek konsenzusa kao institucionalni mehanizam kojim se želi izbeći nametanje jedinstvene moralne, filozofske ili vjerske doktrine svim građanima i time sačuvati pluralizam vrijednosti suvremenih liberalno - demokratskih društva. Komparirajući temeljne crte Rawlsove teorije političkog liberalizma s naputkom katoličke crkve o participaciji njezinih vjernika u političkom životu koji potpisuje kardinal Ratzinger, autor dovodi u piatnje održivost ovog Rawlsovog koncepta, kao i mogućnost pomirenja liberalnog shvaćanja građanina nasuprot katoličkom shvaćanju građanina.

Autor razmatra koncept neutralnosti države kroz raspravu koja se vodila među političkim teoretičarima posljednih 30-tak godina. Pojam neutralnosti predstavlja se kao ključan za pitanje legitimiteta i granica djelovanja liberalno-demokratskih država, te kao institucionalno rješenje za rastući kulturni, vjerski i moralni pluralizam u suvremenim zapadnim društvima. Počevši s Rawlsovom teorijom pravednosti, a nastavljajući Nozickovom libertarijanskom kritikom, MacIntyreocom kritikom liberalizma i Sandelovim, Taylorovim i Razovim argumentima o nepomirljivosti koncepcija općeg dobra i nuetralnosti države, autor govori o odnosu neutralnosti i socijalne države, pluralizma vrijednosti, javnih politika i općeg dobra. Zaključno, autor razlučuje neutralnost načela i neutralnost javnih politika, zalažući se da se prihvati samo ovo prvo određenje.

Recenzija hrvatskog prijevoda knjige I. Berlina "Četiri eseja o slobodi".

Ovaj rad bavi se ulogom koju percepcija ima u odnosu na političko djelovanje. Na početku se analiziraju određena poglavlja Vladara Niccola Machiavellija kako bi se prikazao spomenuti suodnos prije pojave medijske tehnologije i društvenih mreža. Zatim se iznose teze tri postmoderna autora: Jeana-Françoisa Lyotarda, Guya Deborda i Jeana Baudrillarda. Lyotardova analiza služi kako bi se objasnila posljedica sveprisutnosti eho komora nastalih zbog razvoja interneta i društvenih mreža, Debordove teze o važnosti percepcije u ekonomiji primjenjuju se na političku sferu, a Baudrillardovim se teorijama pruža uvid u način djelovanja masovnih medija. Ovaj rad zatim se bavi Donaldom Trumpom kao političarom koji simbolizira suvremeni odnos politike i percepcije, te se kao primjer posljedica njegova načina djelovanja analizira napad na Kapitol Sjedinjenih Američkih Država koji se dogodio 6. siječnja 2021. godine. Iako je retorika bila Trumpov glavni alat tijekom predizborne kampanje i predsjedničkog mandata, teza ovog rada je da on po tom pitanju nije jedinstven te da je njegov politički uspjeh posljedica suvremenog političkog konteksta u kojem percepcija ima mnogo veću moć od političkog djelovanja., This paper deals with the role that perception plays in relation to political action. At the start of the paper, certain chapters of Niccolò Machiavelli's The Prince are analyzed in order to define the aforementioned relationship before the emergence of media technology and social networks. Then the theses of three postmodern authors are presented: Jean-François Lyotard, Guy Debord and Jean Baudrillard. Lyotard's analysis serves to explain the consequences of the ubiquity of echo chambers created by the development of internet and social networks, Debord's theses on the importance of perception in economy are applied to the political sphere, and Baudrillard's theories provide an insight into the way the mass media operate. This paper then deals with Donald Trump as a politician who symbolizes the contemporary relationship between politics and perception, and the attack on the Capitol of the United States of America that took place on January 6, 2021 is analyzed as an example of the consequences of Trump's way of acting. Although rhetoric was his main tool both during the election campaign and the presidential term, the thesis of this paper is that Trump is not unique in that sense and that his political success is the result of the issue of the contemporary political context in which perception has much greater power than political action.

Druga polovina Levijatana posvećena je raspravi o kraljevstvu Božjem kao istinskom ovozemaljskom kraljevstvu u kojemu suveren Bog kraljuje posredstvom izabranih namjesnika. Jedini primjer takvog kraljevstva, a i jedini povijesni primjer države predstavljen u Levijatanu, uspostavljen je savezom između Boga i Mojsija te će potrajati do Samuela, odnosno imenovanja Šaula kraljem. Takvo kraljevstvo, obilježeno koherencijom duhovne i svjetovne vlasti, nije tek izvanjski dodatak Hobbesovoj teoriji države, već osigurava dodatnu razinu legitimnosti autorovom projektu suverene države. U ovom je radu prikazana političko-teološka rasprava provedena u Levijatanu kako bi se odredio status kraljevstva Božjeg u Hobbesovoj teoriji., The second half of Leviathan is devoted to the discussion of the kingdom of God as a true earthly kingdom in which the sovereign God reigns through chosen vicars. The only example of such a kingdom, simultaneously the only historical example of a state presented in Leviathan, was established by the covenant between God and Moses and would last until Samuel, that is, the appointment of Saul as king. Such a kingdom, characterized by the coherence of spiritual and secular power, is not only an external addition to Hobbes's theory of the state, but provides an additional level of legitimacy to the author's project of a sovereign state. This paper presents the political-theological debate conducted in Leviathan in order to determine the status of the kingdom of God in Hobbes's theory.

Rad se bavi istraživanjem Tukididove Povijesti Peloponeskog rata i načina na koji je Hobbes interpretira. Prijevod Tukididove Povijesti prvo je objavljeno Hobbesovo djelo te istodobno prvi prijevod Povijesti izravno s grčkog na engleski jezik. Pretpostavlja se da je čitanje Povijesti ostavilo utjecaj na Hobbesa koji seže znatno dalje od puke želje da je prevede, stoga se u radu traži odgovor na sljedeće pitanje: može li se govoriti o Hobbesovoj kritici demokratskog imperijalizma kao utemeljenoj na njegovom specifičnom razumijevanju Tukididovog stava spram atenskog imperijalizma? U svrhu iznalaženja odgovora na navedeno pitanje, čita se Tukididova kritika atenskog imperijalizma preko Hobbesa i Hobbesova kritika demokratskog imperijalizma preko Tukidida. Kad je riječ o Hobbesu, provodi se i kontekstualna i tekstualna analiza. Pokazuje se da je način na koji je atenski imperijalizam prikazan u Povijesti od strane Tukidida konzistentan s Hobbesovom kritikom demokratskog imperijalizma koju iznosi u različitim dodatcima koje umeće u svoj prijevod Povijesti, kao i pri formuliranju svoje znanosti o politici u kasnijim radovima. Hobbes se razotkriva kao teoretičar umjerenosti i mira., The paper explores Thucydides’ History of the Peloponnesian War and the manner in which Hobbes interprets it. The translation of Thucydides’ History was Hobbes’ first published work and also first translation of History made directly from Greek to English. It is presupposed that History influenced Hobbes in a way which surpasses the mere desire to translate it, therefore the paper seeks to answer the following question: can we speak of Hobbes’ critique of democratic imperialism as the one founded on his specific understanding of Thucydides’ judgement of Athenian imperialism? In order to find the response to the proposed question, Thucydides’ critique of Athenian imperialism is read through Hobbes and Hobbes’ critique of democratic imperialism is read through Thucydides. When it comes to Hobbes, both contextual and textual analyses are carried out. It is discovered that the fashion in which Athenian imperialism in presented in History by Thucydides is consistent with Hobbes’ critique of democratic imperialism found in different materials he adds to his translation of History, as well as with one based on his science of politics formulated in his later works. Hobbes is revealed as a philosopher of moderation and peace.

Slučaj abortusa je tema o kojoj je moguće promišljati iz više različitih perspektiva kao što su socijalna, liberalna, feministička, etička i moralna. U Sjedinjenim Državama je nedavno donesena povijesna presuda u kojoj je ukinuto federalno ustavno pravo na abortus. U Hrvatskoj postoji potreba za modernizacijom postojećeg zakona te se ističe jaka struja aktivista koji smatraju da je abortus potrebno kriminalizirati. Abortus je dio šireg moralnog sukoba te je nemoguće je raspravljati o legalizaciji ili kriminalizaciji samog čina bez rasprave o moralu. Glavni cilj ovog rada je prikaz podjele na privatno i javno u liberalizmu i feminizmu u slučaju abortusa. Ideja privatnosti je ideja ograničenja vlasti, odnosno postojanja privatne sfere koja se smatra slobodnom od uplitanja države. Feminizam smatra da su tijelo, reprodukcija i spolni odnosi u središtu privatne doktrine gdje su žene podređene. Krilaticom privatno je političko, feministice su istaknule kako osobne uvjete strukturiraju javni čimbenici kao što je i zakon o abortusu., The case of abortion is a topic that can be considered from several different perspectives such as social, liberal, feminist, ethical and moral. In the United States, a historic ruling was recently handed down in which the federal constitutional right to abortion was abolished. In Croatia, there is a need to modernize the existing law, and there is a strong current of activists who believe that abortion should be criminalized. Abortion is part of a broader moral conflict, and it is impossible to discuss the legalization or criminalization of the act itself without discussing morality. The main goal of this paper is to show the division between private and public in liberalism and feminism in the case of abortion. The idea of privacy is the idea of the limitation of power, that is, the existence of a private sphere that is considered free from state interference. Feminism considers the body, reproduction and sexual relations to be at the center of a private doctrine where women are subordinate. Feminists claim that the private is political, indicating that personal conditions are structured by public factors such as the law on abortion.

Rad se bavi fenomenom genocida, genocidnih politika, zločina protiv čovječnosti i etničkog čišćenja u kontekstu Domovinskog rata i Rata u Bosni i Hercegovini prilikom vojne agresije na te zemlje početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća. Rad nastoji teorijski objasniti pojam genocida kroz različite pristupe, definicije, i autore koji su se bavili tom temom, pokazati što je to genocid u praksi i kako je izgledala primjena politika genocida kroz povijest, te zatim primijetiti i promatrati te fenomene prilikom ratnih događanja i agresije na Hrvatskui Bosnu i Hercegovinu. Raspadom Jugoslavije afirmiraju se nacionalne države, jačaju nacionalni pokreti, rastu tenzije i mržnja između naroda što dovodi do etničkih sukoba i ratova. Rad prati ideje, retoriku te vojne i političke poteze srpske strane, odnosno režima Slobodana Miloševića tijekom oružanih sukoba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Također, rad obrađuje ulogu medija i medijske propagande kao važnog instrumenta politika genocida u praksi. U događanjima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini rad promatra kontinuiranu primjenu politika genocida, etničkog čišćenja, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti tijekom srpske agresije i okupacije dijelova tih zemalja. Zaključak će donijeti odgovor na pitanje je li se i u kojoj mjeri događao genocid, odnosno jesu li se politike genocida primjenjivale tijekom srpske agresije. Rad će pokušati pokazati da je režim Slobodana Miloševića provodio je ovakvu politiku kroz širok spektar političkih i vojnih institucija, struktura i agentura, te da će mu u huškanju na međunacionalnu mržnju, šovinizam, na posljetku rat i zločine pomoći medijska mašinerija. Republika Srpska i Republika Srpska Krajina političke su tvorevine nastale nakon vojne agresije i primjene politika genocida i etničkih čišćenja. Republika Srpska, iako nastala na genocidu i primjeni genocidnih politika, priznata je od međunarodne zajednice kao zasebni politički entitet te zauzima skoro polovicu Bosne i Hercegovine., The paper deals with the phenomenon of genocide, genocidal policies, crimes against humanity and ethnic cleansing in the context of the Croatian War of Independence and Bosnian War during the military aggression on those countries in the early nineties of the twentieth century. The paper tries to theoretically explain the concept of genocide through different approaches, definitions, and authors who dealt with the subject, to show what genocide is in practice and how the application of policies of genocide looked throughout history, and then to notice and observe these phenomena during war events and aggression on Croatia and Bosnia and Herzegovina. With the disintegration of Yugoslavia, national states are affirmed, national movements strengthened, tensions and hatred between peoples grew, which leads to ethnic conflicts and wars. The paper follows the ideas, rhetoric, and military and political moves of the Serbian side, that is, the regime of Slobodan Milošević during the armed conflicts in Croatia and Bosnia and Herzegovina. Also, the paper deals with the role of the media and media propaganda as an important instrument of genocide policies in practice. In the events in Croatia and Bosnia and Herzegovina, the paper observes the continuous application of policies of genocide, ethnic cleansing, war crimes and crimes against humanity during the Serbian aggression and occupation of parts of those countries. The conclusion will bring an answer to the question of whether and to what extent genocide took place, that is, whether genocidal policies were applied during the Serbian aggression. The paper will try to show that Slobodan Milošević's regime implemented this kind of policy through a wide range of political and military institutions, structures and agencies, and that the media machinery helped him in inciting inter-ethnic hatred, chauvinism, and eventually war and crimes. Republika Srpska and Republika Srpska Krajina are political creations created after military aggression and the application of policies of genocide and ethnic cleansing. Republika Srpska, although it was created as a result of genocide and the application of genocidal policies, is recognized by the international community as a separate political entity that occupies almost half of Bosnia and Herzegovina.

Tema rada bila je istraživanje ljudskih prava žena u neliberalnim i liberalnim zemljama. Nastojalo se ukazati na loš položaj ženskih ljudskih prava u tradicionalnim zajednicama gdje pretežito dominiraju stariji muškarci i kulturni običaji poput ženskog genitalnog sakaćenja. Koristeći liberalno-feminističku perspektivu, rad zaključuje po uzoru na Marthu Nussbaum kako ova promjena mora biti internalizirana i raspravlja o legitimnosti nametanja sustava vrijednosti, potencijalnom duplom standardu i legitimnosti međunarodne intervencije u širem smislu. Rad također raspravlja o položaju doseljenika unutar liberalnih demokracija i pokušaj rješavanja njihovih zahtjeva za kulturnim pravima. Predmet istraživanja bio je žensko genitalno sakaćenje kao teška povreda ljudskih prava, koji ukazuje na problematiku nedovoljno jasno specificiranih prava žena unutar međunarodnopravnog okvira i njegove primjene. Glavni zaključci tiču se kako bi liberalizam mogao proširiti svoj kut gledanja i više uvrstiti pitanje kulture u javnom prostoru nasuprot isključivo privatnoj sferi. Zaključak je također kako određena ljudska prava žena moraju biti zadovoljena u svrhu pravednosti te rad djelomično počiva na teorijama pravednosti uz praktične implikacije. Odgovor na istraživačko pitanje glasi kako je ovaj običaj povreda ženskog ljudskog prava na tjelesnu autonomiju, što još uvijek nije uvršteno u Opću deklaraciju o ljudskim pravima., The topic of the paper was the research of women's human rights in iliberal and liberal countries. An effort was made to point out the poor position of women's human rights in traditional communities where older men and cultural customs such as female genital mutilation predominate. Using a liberal-feminist perspective, the paper concludes, following the example of Martha Nussbaum, that this change must be internalized and discusses the legitimacy of imposing a value system, a potential double standard, and the legitimacy of international intervention in a broader sense. The paper also discusses the position of immigrants within liberal democracies and attempts to address their demands for cultural rights. The subject of the research was female genital mutilation as a serious violation of human rights, which points to the problem of insufficiently clearly specified rights of women within the international legal framework and its application. The main conclusions concern how liberalism could broaden its point of view and include more the issue of culture in the public space as opposed to the exclusively private sphere. The conclusion is also that certain human rights of women must be satisfied for the purpose of justice, and the work is partly based on theories of justice with practical implications. The answer to the research question is that this custom is a violation of women's human right to bodily autonomy, which is still not included in the Universal Declaration of Human Rights.

U današnjem suvremenom svijetu terorizam predstavlja jednu od glavnih sigurnosnih pitanja te kao takav je predmet mnogobrojnih polemika, kako na državnoj, tako i na znanstvenoj razini. Kako bi države pravodobno i uspješno odgovorile na prijetnju terorizma i zaštitile suverenitet svoje države, one donose različite protuterorističke strategije i mjere. U ovom radu su se konkretno analizirale države SAD, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Nizozemska i Španjolska te njihova verzija protuterorističke borbe u kojoj su različitim metodama, a s obzirom na povijesni, sociološki i politički kontekst, odgovorile na postojeću prijetnju. Kroz rad se naglasak stavlja na pitanje poštivanja temeljnih ljudskih prava i građanskih sloboda koje se često žrtvuju pod cijenu prevencije i rata protiv terorizma, odnosno preispituje se u kojoj su mjeri svaka od ovih država žrtvovale prava svojih građana te koliko je to u konačnici dalo rezultata. Komparacijom država može se doći do zaključka kako je SAD imao najoštriju protuterorističku vojnim djelovanjem u Afganistanu i Iraku. Usporedno s tim, europske su zemlje pristupile problemu donekle mirnije, no suočile su se s problemom vlastitih radikaliziranih državljana te visokim postotkom muslimanskog stanovništva koji je u novom kontekstu percipiran kao neprijatelj. Ono što je zajedničko u svim analiziranim slučajevima je posljedica koja se javlja primjenom protuterorističkih strategija, a to je ugrožavanje temeljnih ljudskih prava i građanskih sloboda., In today's modern world, terrorism represents one of the main security issues and as such is the subject of numerous polemics, both at the state and scientific level. In order for states to respond to the threat of terrorism in a timely and successful manner and to protect the sovereignty of their state, they adopt various counter-terrorist strategies and measures. This paper specifically analyzed the states of the USA, France, the United Kingdom, the Netherlands and Spain and their version of the counter-terrorist strategies in which they responded to the existing threat with different methods, considering their historical, sociological and political context. Throughout the paper, the emphasis is placed on the issue of respect for fundamental human rights and civil liberties, which are often sacrificed at the cost of prevention and the war against terrorism, that is, it examines the extent to which each of these countries sacrificed the rights of their citizens and how much this ultimately gave any results. By comparing countries, it can be concluded that the USA had the harshest counter-terrorist military action in Afghanistan and Iraq. In parallel with that, European countries approached the problem somewhat more calmly, but they faced the problem of their own radicalized citizens and a high percentage of the Muslim population perceived as an enemy. What is common in all the analyzed cases is the consequence of the application of counter-terrorist strategies, which is the endangerment of fundamental human rights and civil liberties.

Ovaj rad analizira konstrukciju idealiziranih rodnih obrazaca koji postaju centralni zadatak žena u Jugoslavenskom patrijarhatu, koji se dakako zrcali i na filmsku umjetnost. Koristeći metode kvalitativne analize sadržaja i analize narativa, filmove sam smišljeno selektirala a njihova je poveznica specifična tematika temeljena na istraživačkim pitanjima koje sam htjela istražiti. Istraživanje je podijeljeno kroz četiri istraživačke teze a analizirano je deset filmova. Prvo istraživačko pitanje ticalo se generalnog prikaza žene kao objekta. Njena sloboda, seksualnost, društvena i politička participacija stigmatizirana je a hijerarhija rodnih autoriteta predstavljat će male gaze kao jedini važan u filmskim naracijama. Drugo istraživačko pitanje ticat će se nametnutih konstrukcijskih obrazaca na margini društva i politički nesigurnim situacijama, kakva je bila 1948. godina u Jugoslaviji. U ovim situacijama ženska zavisnost o muškarcu je veća upravo kao i rodna segregacija. Razumljivo, svako odstupanje od normi balkanskog patrijarhata dovest će do rigoroznih kazni ili smrti. Sljedeće istraživačko pitanje problematizirat će majčinstvo, kao najreprezentativniju nametnutu normu hegemonijskog maskuliniteta. Nadalje, analiza će pokazati kako heroinom postaje upravo ona protagonistica koja spoznaje, prihvaća i oslobađa se vizualnih matrica podređenosti žene u izrazito krutom i surovom patrijarhatu na Balkanu. Zaključno, same naracije odabranih filmova direktno će kritizirati deklaracijom zajamčenu emancipaciju i ravnopravnost žena i muškaraca koja je bila ispunjena samo u teoriji “besklasnog i jednakog” društva Socijalističke Jugoslavije., This paper analyzes the construction of idealized gender patterns that become the central task of women in the Yugoslav patriarchy, which is of course also reflected in the cinematography. Using the methods of qualitative content analysis and narrative analysis, I intentionally selected the films, and their link is a specific topic based on the research questions I wanted to investigate. The research is divided into four research theses and ten films were analyzed. The first research question concerned the general representation of women as objects. Her freedom, sexuality, social and political participation are stigmatized, and the hierarchy of gender authorities will represent male gaze as the only important one in movie narratives. The second research question will concern imposed construction patterns on the margins and politically uncertain situations, such as 1948. in Yugoslavia. In these situations, women's dependence on men is becoming bigger, just like gender segregation. Understandably, any deviation from the norms of the Balkan patriarchy will lead to rigorous punishments or death. The next research question will problematise motherhood, as the most representative imposed norm of hegemonic masculinity. Furthermore, the analysis will show how the heroine becomes precisely the protagonist who recognizes, accepts and frees herself from the visual matrices of women's subordination in the extremely rigid and cruel patriarchy in the Balkans. In conclusion, the narratives of the selected films will directly criticize the emancipation and equality of women and men guaranteed by the declaration, which was fulfilled only in the theory of a "classless and equal" society of Socialist Yugoslavia.

Ovaj diplomski rad govori komuniciranju istaknutih aktera košarke i američkog nogometa vezano za problem rasizma koji je postao sve veći problem u SAD-u razdoblju od 2017. do 2020. godine. Cilj ovog rada bio je analizirati kako su dva aktera američkog nogometa: Jared Goff i Colin Kaepernick te dva aktera košarke: LeBron James i Giannis Antetokounmpo koristili status celebrityja i utjecaj u borbi s rasizmom. Uz pomoć ključnih riječi, metodologije teza i teorije došao sam do zaključka kako su dva sporta pokazala polarizirajuće učinke u borbi s rasizmom. Do zaključka sam došao analizom političke komunikacije koju su akteri imali u javnosti, njihove solidarnosti s publikom te sukoba s politikom. S obzirom na to da nisam mogao osobno prisustvovati tim događajima, izvori su mi bili američki mediji koji su prenosili vijesti vezane uz “Black Lives Matter” prosvjede koji su nastali u tom razdoblju. Kao glavni neprijatelj pokretu bio je tadašnji američki predsjednik Donald Trump koji je javno kritizirao sve koji su sudjelovali. Analiza je pokazala da su igrači iz NBA puno više bili ujedinjeni, nego što su to bili igrači u NFL-u. Razlog možemo potražiti u vlasnicima ekipa od kojih su mnogi na strani Trumpa, a neki su i njegovi dobri prijatelji (Kahn, Kraft, Kroenke, Jones). Sama ta činjenica zatvorila je vrata Kaepernicku nakon njegovih javnih istupa i nakon što je ostao bez ekipe. Smatram da je Colin igrač američke košarke, ne bi bio izbačen iz lige, s obzirom na to da NBA košarkaši imaju jasne političke stavove (James, Chris Paul, Steph Curry) te ih liga zbog toga nije izbacila. Američka politika nije pokazala previše sluha za rješavanje problema rasizma i rasne nepravde. Štoviše, nije ih uopće zanimao taj problem. Ubojstva Afroamerikanaca ukazala su na to da problem rasne neravnopravnosti i dalje postoji u suvremenom društvu. Važno je istaknuti da su se određene promjene u američkom društvu dogodile, ali da su i dalje prevelike podjele koje u istome vladaju., This paper discusses the communication of prominent actors of American basketball and football regarding the problem of racism in the USA from 2017 to 2020. This research is aimed to analize how football players: Jared Goff and Colin Kaepernick and two basketball players: LeBron James and Giannis Antetokounmpo used their celebrity status and influence in the fight against racism. With the help of key words, methodology, theses and theory. I came to the conclusion that two sports have shown polarizing effects in the fight against racism. I analysed the political communication which those actors used in public, their solidarity with the audience and conflict with politics. Given that I could not personally attend those events, my sources were the American media that reported news related to the "Black Lives Matter" protest that occurred during that period. The main enemy of the movement was Donald Trump, who publicly criticized all those who participated. The analysis showed that NBA players were much more united than NFL players. The reason can be found in the team owners, many of whom are on Trump's side, and some of whom are also his good friends (Kahn, Kraft, Kroenke, Jones). That fact alone closed the door on Kaepernick after his public appearances and after he was left without a team. I believe that if Colin was an American basketball player, he would not be kicked out of the league, considering that NBA basketball players have clear political views (James, Chris Paul, Steph Curry) and the league did not kick them out for that. American politics has not shown much effort to solve the problem of racism and racial injustice. Moreover, they were not interested in this problem at all. The murders of African Americans indicated that the problem of racial inequality still exists in modern society. It is important to point out that certain changes have taken place in American society, but that there are still too many different parties that rule in it.

Foucault se u Americi kasnih šezdesetih godina prošlog stoljeća, kao intelektualna zvijezda, pojavljuje u trenutku kada lijevi spektar akademske zajednice traži teoriju koja bi na sveobuhvatan način mogla objasniti probleme specifične za američko društvo, ne oslanjajući se na marksističke koncepte poput klase. U svojoj briljantnim radovima, Michel Foucault nudi jedan novi način koncipiranja lijeve političke misli, temeljene na pojedincu i njegovoj potrazi za samo-transformacijom koja je lako primjenjiva na šire probleme američke kulture. Međutim, njegov utjecaj se polako širi na sve društvene znanosti, koje njegove koncepte, i metode, njegov jezik, počinju primjenjivati na sve aspekte društva i društvenih odnosa. Autorica u radu traži genezu Foucaultove popularnosti u Americi i pokazuje kako su brojni autori iz raznih polja društvenih znanosti adaptirali njegove koncepte moći - znanja, diskursa i subjekta, koje su zatim nadograđivali svojim vlastitim doprinosima, stvarajući temelje razvoja novih disciplina poput queer teorije, post-kolonijalne teorije i kritičke rasne teorije koje zajednički nazivamo identitetskim politikama. Specifično, autorica pokušava odgovoriti na pitanje kako je i zašto Michel Foucault utjecao na oblikovanje specifičnog političkog jezika kojim se služe identitetske politike., Foucault emerged as an intellectual star in 1960s America at a time when the left spectrum of academia was seeking a theory that could comprehensively explain problems specific to American society without relying on Marxist concepts such as class. In his brilliant work, Michel Foucault offers a new way of conceiving left-wing political thought, based on the individual and his quest for self-transformation, that is easily applicable to the wider problems of American culture. However, his influence is slowly spreading to all social sciences, which are beginning to apply his concepts, methods and language to all aspects of society and social relations. The author seeks the genesis of Foucault's popularity in America and shows how different authors from various fields of social sciences have adapted his concepts of power - knowledge, discourse and subject, and upgraded them with their own contributions, laying the foundations for new disciplines such as queer theory, post- colonial theories and critical racial theories that we now collectively call identity politics. Specifically, the author tries to answer the question of how and why Michel Foucault influenced the shaping of the specific political language used by identity politics.

Nadzorni kapitalizam kao novi način funkcioniranja tržišne ekonomije u prošlom desetljeću počeo se pretežito koristiti društvenim medijima kod postizanja svojih ciljeva. Naime, društveni mediji i njegove platforme postale su prvi izbor kod ljudi kada je u pitanju komunikacija, informiranje i kupovina. Time, nadzorni kapitalisti svojim su tehnologijama uspjeli kontrolirati tijek informacija i podataka koji korisnik ostavlja na društvenim medijima tokom korištenja njihovih platformi. Tim načinom, nadzorni kapitalisti imaju moć personalizirati podatke koje korisnik vidi na društvenim medijima i kontrolirati što pojedinac misli i radi. Stoga dolazi do pitanja da li takav pristup predstavlja rizik za ljudska prava i demokraciju. Ovaj rad analizirati će – “Koji su potencijalni rizici korištenja društvenih medija za ljudska prava i demokraciju? “. Kako bi na zadano pitanje rad odgovorio, izuzev uvodnog i zaključnog poglavlja, podijeljen je u četiri glavna poglavlja koja analiziraju zadanu problematiku. Kao potencijalne rizike, rad identificira rizik narušavanja privatnosti pojedinca kada koristi društvene medije te rizike narušavanja autonomije i slobode izražavanja. Također, kada je u pitanju politička participacija, neki od rizika koje rad uočava jesu rizici nailaženja pojedina na eho-komore, kaskade i polarizaciju. Isto tako, rad se koristi studijom slučaja SAD predsjedničkih izbora 2016. godine kako bi analizirao rizike koji su se pojavili korištenjem društvenih medija kao strategija za predsjedničku kampanju. U zaključku, rad sugerira kako bi kao preporuka za daljnje praćenje i eliminiranje rizika tokom korištenja društvenih medija se trebalo fokusirati na povećavanju transparentnosti i odgovornosti kompanija i drugih aktera koji se koriste društvenim medijima. Time, bi se spriječilo narušavanje temeljnih ljudskih prava pojedinca kao i demokratskog sustava., Surveillance capitalism as a new way of functioning of the market economy has in the last decade began to predominantly use social media to achieve its goals. Foremost, social media and its platforms have become people's first choice when it comes to communication, information consumption and shopping. With this, surveillance capitalists managed to control the flow of information and data that users leave on social media while using their platforms. In this way, surveillance capitalists have the power to personalise the data a user sees on social media and control what an individual thinks and does. Therefore, the question arises as to whether such an approach poses a risk to human rights and democracy. This dissertation will analyse - "What are the potential risks of using social media for human rights and democracy?" ". In order to answer the given question, the dissertation, apart from the introductory and concluding chapters, is divided into four main chapters that analyse the set issue. As potential risks, the dissertation identifies the risk of violating an individual's privacy when using social media and the risks of violating autonomy and freedom of expression. Also, when it comes to political participation, some of the risks that the dissertation observes are the risks of individuals encountering echo chambers, cascades and polarisation. Likewise, the dissertation uses a case study of the 2016 US presidential election to analyse the risks that have emerged in the use of social media as a strategy for the presidential campaign. In conclusion, the dissertation suggests that as a recommendation for further monitoring and eliminating risks during the use of social media, one should focus on increasing the transparency and responsibility of companies and other actors who use social media. This would prevent the violation of fundamental human rights of the individual as well as the democratic system.

Nadzorni kapitalizam kao novi način funkcioniranja tržišne ekonomije u prošlom desetljeću počeo se pretežito koristiti društvenim medijima kod postizanja svojih ciljeva. Naime, društveni mediji i njegove platforme postale su prvi izbor kod ljudi kada je u pitanju komunikacija, informiranje i kupovina. Time, nadzorni kapitalisti svojim su tehnologijama uspjeli kontrolirati tijek informacija i podataka koji korisnik ostavlja na društvenim medijima tokom korištenja njihovih platformi. Tim načinom, nadzorni kapitalisti imaju moć personalizirati podatke koje korisnik vidi na društvenim medijima i kontrolirati što pojedinac misli i radi. Stoga dolazi do pitanja da li takav pristup predstavlja rizik za ljudska prava i demokraciju. Ovaj rad analizirati će – “Koji su potencijalni rizici korištenja društvenih medija za ljudska prava i demokraciju? “. Kako bi na zadano pitanje rad odgovorio, izuzev uvodnog i zaključnog poglavlja, podijeljen je u četiri glavna poglavlja koja analiziraju zadanu problematiku. Kao potencijalne rizike, rad identificira rizik narušavanja privatnosti pojedinca kada koristi društvene medije te rizike narušavanja autonomije i slobode izražavanja. Također, kada je u pitanju politička participacija, neki od rizika koje rad uočava jesu rizici nailaženja pojedina na eho-komore, kaskade i polarizaciju. Isto tako, rad se koristi studijom slučaja SAD predsjedničkih izbora 2016. godine kako bi analizirao rizike koji su se pojavili korištenjem društvenih medija kao strategija za predsjedničku kampanju. U zaključku, rad sugerira kako bi kao preporuka za daljnje praćenje i eliminiranje rizika tokom korištenja društvenih medija se trebalo fokusirati na povećavanju transparentnosti i odgovornosti kompanija i drugih aktera koji se koriste društvenim medijima. Time, bi se spriječilo narušavanje temeljnih ljudskih prava pojedinca kao i demokratskog sustava. Surveillance capitalism as a new way of functioning of the market economy has in the last decade began to predominantly use social media to achieve its goals. Foremost, social media and its platforms have become people's first choice when it comes to communication, information consumption and shopping. With this, surveillance capitalists managed to control the flow of information and data that users leave on social media while using their platforms. In this way, surveillance capitalists have the power to personalise the data a user sees on social media and control what an individual thinks and does. Therefore, the question arises as to whether such an approach poses a risk to human rights and democracy. This dissertation will analyse - "What are the potential risks of using social media for human rights and democracy?" ". In order to answer the given question, the dissertation, apart from the introductory and concluding chapters, is divided into four main chapters that analyse the set issue. As potential risks, the dissertation identifies the risk of violating an individual's privacy when using social media and the risks of violating autonomy and freedom of expression. Also, when it comes to political participation, some of the risks that the dissertation observes are the risks of individuals encountering echo chambers, cascades and polarisation. Likewise, the dissertation uses a case study of the 2016 US presidential election to analyse the risks that have emerged in the use of social media as a strategy for the presidential campaign. In conclusion, the dissertation suggests that as a recommendation for further monitoring and eliminating risks during the use of social media, one should focus on increasing the transparency and responsibility of companies and other actors who use social media. This would prevent the violation of fundamental human rights of the individual as well as the democratic system.

Ovo istraživanje poduzeto je s ciljem i svrhom pojašnjavanja odnosa između ideologije neoliberalizma i filozofije objektivizma u pogledu koncepcije koju svaki od svjetonazora ima o ideji širenja znanja. Istraživanje se, stoga, sastoji od usporedbe ideologije neoliberalizma s filozofijom objektivizma po pitanju metoda širenja znanja. Analiza se odvija kroz prvotnu analizu neoliberalizma kao sustava vrijednosti, potom istovrsnu analizu objektivizma i njegove osnivateljice, Ayn Rand i, konačno, kroz usporedbu spomenute ideologije i filozofije na osnovi njihovih pristupa formalnom obrazovanju, ulogama intelektualaca i masovnim medijima. Kroz takvu analizu utvrđeno je da se neoliberalizam i objektivizam podudaraju u svojim općenitim ciljevima, poput zagovaranja kapitalizma i liberalne demokracije kao najboljeg mogućeg oblika državnog ustrojstva, te da neoliberalizam i objektivizam dijele mnoge karakteristike, no da njihove teorijske sastavnice nisu potpuno identične. Ono što se iz analize zaključuje je da je objektivizam, a prvenstveno njegova osnivateljica, predvidio metode kojima su se neoliberalni akteri koristili od 1980-ih nadalje. Takav zaključak otvara novi pristup analizi odnosa između neoliberalizma i objektivizma te daje naslutiti potencijalna rješenja za obrazovni aspekt šire krize neoliberalizma., This research was undertaken with the aim and purpose of clarifying the relationship between the ideology of neoliberalism and the philosophy of objectivism in terms of the conception that each of the worldviews has about the idea of spreading knowledge. The research, therefore, consists of comparing the ideology of neoliberalism with the philosophy of objectivism in terms of methods of disseminating knowledge. The analysis takes place through an initial analysis of neoliberalism as a value system, then through an identical analysis of objectivism and its founder, Ayn Rand, and finally through a comparison of the aforementioned ideology and philosophy based on their approaches to formal education, roles of intellectuals and mass media. Through such an analysis, it was found that neoliberalism and objectivism coincide in their general goals, such as advocating capitalism and liberal democracy as the best possible form of government, and that neoliberalism and objectivism share many characteristics, but that their theoretical components are not completely identical. What the analysis concludes is that objectivism, and primarily its founder, foresaw the methods used by neoliberal actors from the 1980s onwards. Such a conclusion opens a new approach to the analysis of the relationship between neoliberalism and objectivism and suggests potential solutions to the educational aspect of the wider crisis of neoliberalism.

Svrha je ovog rada otkriti postoji li utjecaj političkih ideja Kinga Jr., Baldwina i Malcolma X-a, kao trojice aktivista za građanska prava 60-ih godina 20. stoljeća, na ideje pokreta Black Lives Matter. Uzimajući u obzir heterogenu strukturu pokreta, kao predstavnik ideja odabrana je organizacija Black Lives Matter Inc. Zbog velike vremenske razlike između dvaju pokreta, koristila se kontekstualna analiza kako bi se objasnile okolnosti unutar kojih djeluju. Njihove političke ideje međusobno su uspoređene u četirima kategorijama: segregaciji, položaju Afroamerikanca, ulozi bijelih sugrađana i sredstvima postizanja ciljeva. Analiza je pokazala da je socioekonomska nejednakost zamijenila rasnu segregaciju kao ključni pojam, postajući tako nenamjerna posljedica čije su glavne žrtve marginalizirane zajednice. BLM Inc. koristi se radikalnom retorikom rušenja sustava, koju možemo pripisati Baldwinu i Malcolmu, a kao glavno sredstvo osiguravanja ciljeva koristi se Kingovom metodom nenasilnog pritiska putem društvenih mreža, pozivajući tako vladajuće na ostavke i promjene u slučaju njihove odgovornosti., The purpose of this paper is to discover whether the political ideas of King Jr., Baldwin, and Malcolm X, as three civil rights activists in the 1960s, influenced the ideas of the Black Lives Matter movement. Taking into account the heterogeneous structure of the movement, the organization Black Lives Matter Inc. was chosen as a representative. Due to the large time difference between the two movements, contextual analysis was used to explain the circumstances within which they had operated. Their political ideas were compared in four categories: segregation, the position of African Americans, the role of white fellow citizens, and the means to achieve goals. The analysis showed that socioeconomic inequality has replaced racial segregation as a key concept, thus becoming an unintended consequence whose main victims are marginalized communities. BLM Inc. tends to use radical system-breaking rhetoric, which can be attributed to Baldwin and Malcolm, while exercising King's method of nonviolent pressure through social media as the main means of securing goals, thus calling on the ruling to resign and change in the event of their responsibility.

In 2017, the Government of the Republic of Croatia published the “Action Plan for the Integration of Persons Granted International Protection for the Period from 2017 to 2019” in response to the increased number of requests for international protection (Government of the Republic of Croatia, 2017). Although Croatia does not have an immigration tradition, and thus no detailed strategy for the integration of new citizens, this term has become frequently used in public space and media. This paper focuses on the integration of persons under international protection in Croatian society. Therefore, it is important to begin by defining the term integration itself. There are different definitions of integration, depending on the area of analysis, so some authors like Carens (2013) separate the terms integration and inclusion. For example, Parekh (2000) defines integration as a process of inclusion in society, where both new citizens and the domicile population need to adapt, while Carens (2013) views inclusion as a process in which migrants and refugees retain their cultural roots while adaptation to the host country. Nevertheless, Carens notes that “full inclusion requires the mutual adjustment of both parties, citizens of immigrant origin and citizens who do not have an immigrant origin” (Carens, 2013: 14). It is also important to distinguish the term "migrant" from the term "refugee". According to Carens (2013), refugees are those who are forced to leave their countries for a variety of reasons, from political to environmental reasons. On the other hand, the term “migrants” is often used in the context of those who have independently decided to leave their country of origin in search of a better life. Thus, Carens associates this category with temporary workers (Carens, 2013: 10). This paper is closely related to refugees who have received international protection in Croatia. The main goal of this paper is to analyze the experience of the process of integration of persons under international protection into Croatian society. By applying a qualitative methodology, the technique of semi-structured interview will answer the following research questions: a) What are the shortcomings of the integration process in practice ?, b) What are the advantages of the integration process in practice ?, c) What helps people under international protection in better integration? ?, d) Which participants participate in the integration process ?, e) How are persons under international protection informed about their rights and obligations in Croatia? After the collected data, an attempt will be made to determine how effective the integration process is for the research interlocutors, which social participants contribute the most to the efficiency of the integration process and whether these experiences correspond to the main objectives of the Integration Action Plan in Croatia.