Search

Akutni infarkt miokarda vodeći je uzrok smrtnosti u razvijenim zemljama unatoč napretku u liječenju. Koristeći angiografski nalaz koronarnih arterija reklasificirali smo ispitanike na one s angiografski dokazanom okluzijom koronarne arterije i na one bez okluzije. Na taj način pokušali smo se približiti točnijoj patofiziološkoj podjeli infarkta miokarda. Ispitali smo je li nalaz okluzije koronarne arterije neovisni pretkazatelj preživljenja. U opservacijskom prospektivnom istraživanju sakupljeni su podatci o ispitanicima s AIM u razdoblju od 1. 6. 2011. do 1. 1. 2017. godine. Praćenje ishoda bolesnika trajalo je do 1. 1. 2019. godine. Podatci su dobiveni iz postojećih elektronskih baza podataka u bolničkom sustavu i iz baze podataka umrlih Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Na uzorku od 2483 ispitanika okluzija koronarne arterije potvrđena je kao neovisni pretkazatelj smrtnosti u praćenju od 30 dana (p=0,000). U dugoročnom praćenju nije bila neovisni pretkazatelj smrtnosti (HR 0,919, 95% CI 0,760–1,110, p=0,379). Dobiveni neovisni pretkazatelji opće smrtnosti su: dob, anemija, VT kod dolaska ili tijekom PCI, glikemija, EFLV, mitralna regurgitacija, aortna stenoza. Bolesnici s NOIM bili su stariji, s više komorbiditeta, i ukupno su dugoročno imali slabiji ishod. Bolesnici s OIM imali su viši mortalitet u kratkoročnom tridesetodnevnom praćenju dok su dugoročno imali bolju prognozu koja nije imala statističku značajnost., Acute myocardial infarction remains the leading cause of death in the developed world, despite advances in the treatment. We used the coronary angiography to reclassify subjects into those with the angiographically occluded coronary artery and those without occlusion. Our goal was to better define the underlying pathophysiology of acute myocardial infarction. The aim of the study was to evaluate prognostic impact of acute occlusion of coronary artery on outcome. We performed observational, prospective study from January 2011-January 2017 in University Hospital Sestre milosrdnice. Follow up period lasted until 1.1.2019. The study population was 2483 patients. Mortality rates in thirty-day follow up were higher among patients with occlusive myocardial infarction (7,3% vs. 3,6%, p=0000). In the long term follow up patients with the non-occlusive myocardial infarction had higher mortality rates without statistically significance (19% vs. 21,5%, p=0,374). We identified independent risk factors for long term mortality: age, peripheral artery disease, anemia, ventricular tachycardia at admission or during PCI, glucosae levels at admission, left ventricular ejection fraction, mitral regurgitation and aortic stenosis. Patients with the occlusive myocardial infarction had higher mortality rates in thirty-day follow up. After long term follow up had better prognosis but difference didn’t meet statistical significance.

A single centre retrospective study was performed that inculded 74 concutive patients who recieved PCI using DEB between January 2012 and June 2019

U ovom diplomskom radu nastojao sam objasniti svrhu i utjecaj kazne na počinitelje kažnjivih djela, prikazati povijesni razvoj sistema kažnjavanja, a posebno sam analizirao kaznu zatvora kao najteži oblik kaznenopravne sankcije u Republici Hrvatskoj. Rad započinjem prikazom kazne kao sredstva kojim se omogućava i štiti zajednički život ljudi u društvu. Kazneno pravo najviše od svih grana prava svoju zadaću ostvaruje pomoću državne prisile, te je kazna zapravo najoštriji oblik te prisile. Nastojao sam što potpunije prikazati samu srž svrhe koju kazna ostvaruje kroz svoju represivnu ali i preventivnu ulogu. U Republici Hrvatskoj kazna zatvora najteži je oblik kažnjavanja, međutim prilikom izvršavanja te kazne pojavljuju se mnogobrojne poteškoće. Prenapučenost zatvora, briga o zaštiti ljudskih prava, uvjeti u kojima zatvorenici izvršavaju kaznu, resocijalizacija zatvorenika, samo su neki od problema na koje sam ukazao u ovome radu. Kroz analizu povijesnog razvoja zatvorskih sustava vidljivo je kako se položaj zatvorenika u penalnim ustanovama ipak poboljšava, no neki navedeni problemi ostaju i danas, kako u Hrvatskoj tako i u većini ostalih zemalja svijeta.

Endovaskularni poporavak torakalne aorte je metoda izbora u liječenju komplicirane disekcije osobito u akutnoj fazi kada postoji indikacija za žurno liječenje. Tijekom predavanja prikazana su dva slučaja potpune okluzije abdomainlne aorte sa ishemijom više visceralnih organa i donjih ekstramiteta kojima je urgentno učinjen vrlo kompleksan endovaskularni popravak torakalne aorte (TEVAR).

Predavanje je o trenutnom mjestu endovaskularnog popravka aneurizme abdominalne aorte sa posebnim osvrtom na razine dokaza.

Predavanje je o trenutnom mjestu endovaskularnog popravka aneurizme abdominalne aorte sa posebnim osvrtom na razinu dokaza te aktualnim mogućnostima i naperetku u tehnologiji izrade graftova i modernim potpuno perkutanim metodama.

Acute myocardial infarction remains the leading cause of death in the developed world, despite advances in the treatment. We used the coronary angiography to reclassify subjects into those with the angiographically occluded coronary artery and those without occlusion. Our goal was to better define the underlying pathophysiology of acute myocardial infarction. The aim of the study was to evaluate prognostic impact of acute occlusion of coronary artery on outcome. We performed observational, prospective study from January 2011-January 2017 in University Hospital Sestre milosrdnice. Follow up period lasted until 1.1.2019. The study population was 2483 patients. Mortality rates in thirty-day follow up were higher among patients with occlusive myocardial infarction (7,3% vs. 3,6%, p=0000). In the long term follow up patients with the non-occlusive myocardial infarction had higher mortality rates without statistically significance (19% vs. 21,5%, p=0,374). We identified independent risk factors for long term mortality: age, peripheral artery disease, anemia, ventricular tachycardia at admission or during PCI, glucosae levels at admission, left ventricular ejection fraction, mitral regurgitation and aortic stenosis. Patients with the occlusive myocardial infarction had higher mortality rates in thirty-day follow up. After long term follow up had better prognosis but difference didn’t meet statistical significance.

Predavanje je o trenutnim endovaskularnim opcijama liječenja lezija u zdjeličnim arterijama sa posebnim osvrtom na razine dokaza za pojedine metode i materijale.

Current treatment options in endovascular approach to lesions in iliac arteries. Special consideration on techniques, materials and evidence based practice.

Radijalni pristup je uobičajeni vaskularni put za izvođenje perkutanih koronarnih intervencija. Meta analizom je pokazano da rutinsko korištenje Allenovog testa nije potrebno. Predavanje je prikaz slučaja ishemije šake nakon perkutane koronarne intervencije radijalnim pristupom sa uspješnim perkutanim intervencijskim liječenjem vrlo rijetke komplikacije.

45-year-old female smoker presented to the emergency department with a ''Blue toe syndrome’’. Detailed imaging using CTA was performed to precisely assess anatomy of the lesion. Soft eccentric plaque was located in infrarenal aorta, narrowing the aorta by 80% and partially blocking origins of CIA. ABI on both legs were significantly reduced to 0.58 left and 0.54 right. Lesion was predilated and then treated with DCB, using kissing-balloon inflation. Immediate post-procedure angiography of infrarenal aorta and iliacs showed no residual significant stenosis. After two-month follow up, CTA revealed a thin soft plaque with no hemody-namic repercuss- ions, confirmed by value of ABI of 0.94 on left and 0.96 on right. Here we report the first attempt of endovascular treatment of isolated infrarenal stenosis by kissing-dilatation with DCB. Careful patient selection considering her age, comorbidities and distribution of stenosis, together with experienced operator lead to successful early outcome with no adverse effects, as well as two-month follow-up with no complications or signs of recurrence of the disease.

Predavanje je prikaz slučaja neprepoznatog kronično zaostalog stenta u deblu lijeve koronarne koji je otkirven naknadnom koronaorgrafijom. Opisuje se uspješno intrevencijsko liječenje dodatnom implantacijom stenta koristeći crush tehniku pod kontrolom OCT-a.

Radial access is novel concept of vascular approach for peripheral interventions.

Description of novel approach to peripheral interventions using radial vascular access. Descriptive statistcs on our experience in University Hospital Center Sisters of Charity from 2011. to 2018.

Presentation on two complex cases of left main stenosis treated with two stent tecnique under intravascular ultrasound guidance.

Predavanje o trenutnim saznanjima o endovaskularnom liječenju zdjeličnih arterija sa posebnim osvrtom na trenutno aktualne tehnike, materijale i kliničke ishode pojedinih metoda.

Intervencije na zdjeličnim arterijama su od početaka intervencija na perifernim arterijama bile u fokusu in- teresa zbog svoje anatomske dostupnosti, ali i dobrih kratkoročnih i dugoročnih rezultata. 2017. godine izašle su nove smjernice Europskog kardiološkog društva za liječenje periferne arterijske bolesti1 u kojima je s inter- vencijske strane gledano glavna promjena u odnosu na smjernice od 2011. godine napuštanje TASC II klasifi- kacije. Endovaskularno liječenje je dobilo preporuku I C za okluzivne lezije do duljine od 5cm. Ostale kompleksnije situacije dolaze u obzir za endovaskularno liječenje kao prva strategija liječenja u slučaju značajnih komorbiditeta bolesnika. Općenito gledajući endovaskularno liječenje okluzivnih lezija zdjelične lokalizacije ima središnju ul- ogu nakon adekvatne medikamentne terapije i kontro- liranih vježbi hodanja.

Predavanje o trenutnim spoznajama o liječenje aneurizme abdominane aorte endovaskularnim popravkom i otvorenom kirurgijom. Obje metode su komplementarne, a izbor ovisi o dobi bolesnika, komorbiditetima i anatomskim odnosima.

Perkutane intervencije na kompleksnim lezijama ko- ronarnih arterija postaju sve češće u svakodnevnom poslu. U cilju što uspješnijeg liječenja takvih lezija nužno je poznavanje tehnoloških karakteristika stentova. Nove generacije stentova s otpuštanjem lijeka imaju sve više dokaza da su primjerenije za liječenje kompleksnih lezija od starijih generacija stentova.1 Osim tehničkih aspekata stentova potrebno je poznavanje rezultata intervenci- jskog liječenja kompleksnih lezija u multicentričnim studijama. Vrlo vrijedni podaci za svakodnevnu praksu su i rezultati dobiveni u velikim intervencijskim regis- trima kao što je švedski SCAAR registar.

Uz napredak intervencijske kardiologije u Republici Hrvatskoj unatrag dva i pol desetljeća svrha je ovog rada bila analizirati broj i složenost perkutanih koronarnih intervencija (PCI) u pojedi- nim centrima. Od 2010. do 2014. u ukupno 13 centara prosječno su učinjena 9494 PCI- ja godišnje. Sedam centara svrstavamo u velike, Kliniku Magdalena s najvećim brojem PCI-ja svake godine i prosječnim godišnjim rastom od 6, 2 % (s 1545 na 1941 PCI-ja), slijedi Klinički bolnički centar (KBC) Zagreb u kojem se bilježi prosječno godišnje smanjenje od 1, 8 % (s 1474 na 1308), KBC Rijeka s prosječnim rastom od 15, 8 % (s 1013 na 1632), Klinička bolnica (KB) Dubrava s najvećim prosječnim godišnjim smanjenjem od 5, 7 % (s 1153 na 905) i KBC Sestre milosrdnice s prosječnim porastom od 2, 3 % ali znatnim sniženjem broja PCI-ja u zadnjoj promatranoj godini (s 1082 na 815). Slijede KBC Split s prosječnim godišnjim porastom od 6, 7 % (s 662 na 821) i KBC Osijek s porastom od 12, 4 % (s 677 na 905). Pet centara svrstavamo u srednje velike: KB Merkur s prosječnim godišnjim smanjenjem od 3, 7 % (s 670 na 506), dok se u ostalim centrima bilježi prosječni porast, u Općoj bolnici (OB) Slavonski Brod za 29, 1 % (s 264 na 660), KB Sveti Duh za 7, 5 % (s 306 na 382), u OB Zadar za čak 70, 5 % (s 105 na 430), a u OB Dubrovnik za 32, 4 % (s 84 na 232). Udio složenih zahvata na dvjema ili više žila u RH bio je 9, 7 %. Najviši je bio u KBC-u Rijeka (18, 2 %) i KB-u Dubrava (17, 1 %), a slijede OB Zadar (15, 3 %), KBC Split (11 %) i Klinika Magdalena (10, 4 %). KBC Zagreb imao je udio sličan prosjeku (10, 1 %), kao i OB Dubrovnik (8, 6 %). Niže su udjele složenih zahvata imale KB Sveti Duh (7, 9 %), KBC Sestara milosrdnica (6, 9 %) i OB Slavonski Brod (6, 3 %), a najniže KBC Osijek (3, 5 %) i KB Merkur (1, 7 %). Uz takav napredak intervencijske kardiologije i nakon što se uvede registar koronarnih intervencija i certificira centre i osoblje, sljedeći korak u RH trebalo bi biti uvođenje niza novih zahvata u bolesnika sa stečenim strukturnim i kongenitalnim bolestima srca koji su za sada još nedostatno razvijeni.

Uvod: Anomalna polazišta koronarnih arterija se pronalaze u oko 0, 6 do 1, 5% svih angiografskih nalaza1. Ove aberantne arterije predstavljaju posebni izazov za dijagnostiku i za eventualno intervencijsko liječenje. Posebno zahtjevni su slučajevi kada su upravo te aberantne arterije odgovorne za akutne koronarne sindrome. Prikazi slučajeva: Prikazujemo tri slučaja akutnih infarkta miokarda sa ST elevacijom koji su uključivali aberantne koronarne arterije. Prvi je slučaj trombotske okluzije domi- nantne desne koronarne arterije i trombotske subokluzije anomalne cirkumfleksne arterije koja polazi od ostijuma desne koronarne arterije. Drugi slučaj je primjer trombotske okluzije desne koronarne arterije koja polazi iz lijevog koro- narnog sinusa. Treći je slučaj okluzije dominatne prednje si- lazne interventrikularne arterije u situaciji odsutnosti desne koronarne arterije (“single coronary artery”). Sva tri slučaja uz zahtjevne manipulacije vodećih katetera su uspješno in- tervencijski liječena. Diskusija: Akutni infarkt miokarda kao posljedica okluzije aberantne koronarne arterije je rijedak slučaj te je tek neko- liko takvih slučajeva opisano do sada u literaturi. Tehnički problemi uključuju adekvatnu vizualizaciju arterija, balansi- ranje između vodećeg katetera koji daje dobru potporu i rizi- ka eventualne disekcije ušća te ponekad ekstremni tortuozi- teti koje koronarna žica i sav intervencijski materijal (balon, stent) moraju savladati. Zaključak: Adekvatno znanje tijeka i odnosa koronarnih ar- terija te adekvatno poznavanje raspoloživog intervencijskog materijala svakako omogućuju intrevencijsko liječenje i u slučaju kada je aberantna koronarna arterija odgovorna za akutni koronarni sindrom.

Koronarna bolest najčešći je uzrok smrti u industrijaliziranim zemljama. Poseban izazov u suvremenoj kardiologiji jest kronično liječenje bolesnika s preboljelim infarktom miokarda kako bi se što je moguće uspješnije prevenirala pojavnost neželjenih posljedica (srčano za- tajenje, reinfarkt, nagla srčana smrt). Suvremeni pristup podjednako naglašava važnost medikamentnog liječenja, modifikacije životnih navika uz korekciju rizičnih čimbenika, a u posljednje se vrijeme posebna važnost pridaje psihičkoj potpori bolesnika nakon preboljelog infarkta mio- karda. Liječenje takvih bolesnika često je nezahvalno jer zahtijeva strogu individualizaciju pristupa s često nedovoljnim angažmanom bolesnika. Danas se velika sredstva ulažu u poboljšanje liječenja postinfarktnih bolesnika, no smisao se tog liječenja potpuno gubi ako se ono ne provodi prema striktnim smjernicama i uputama. KLJUČNE RIJEČI: akutni koronarni sindrom, kronično liječenje infarkta miokarda, postinfarktna rehabilitacija

Uvod: U Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice transradijalni pristup tradicionalno koristi kao vaskularni pristup za periferne vaskularne intervencije.1 Kao što smo pokazali u ranijim izvještajima, transradijalni je pristup jed- nako siguran kao i transfemoralni uz manje komplikacija i kraćom potrebnom hospitalizacijom. Cilj ovog rada bio je odrediti sigurnost transradijalnog pristupa i usporediti teh- ničke parametre (vrijeme fluoroskopije, doze radijacija i volu- men utrošenog kontrasta) među skupinama gdje je transradijalni pristup korišten kao glavni ili kao dodatni pristup za periferne vaskularne intervencije s poznatim literaturnim podacima ta transfemoralni pristup. Pacijenti i metode: U razdoblju između siječnja 2011. i rujna 2016. godine u KBC Sestre milosrdnice na Klinici za bolesti srca i krvnih žila učinjeno je 120 dijagnostičkih ili interven- cijskih procedura koristeći transradijalni pristup. 74 bolesni- ka su bili muškarci (62 %), 31 je bolovao od šećerne bolesti tipa 2 (26 %) dok je 85 bilo aktivnih pušača (71 %). Rezultati: U 34 procedure (većinom kod bolesnika s lezijama tipa TASC B ili C) transradijalni pristup korišten je kao jedan od dodatnih pristupa za intervenciju (prosječni volumen kontrasta po proceduri 156 ml ; srednje vrijeme fluoroskopije 17 min, doza zračenja 5286 mcGym2). U 13 slučajeva transra- dijalni pristup korišten je kao glavni pristup za intervenciju, većinom kod bolesnika s lezijom tipa TASC A ili B (prosječni volumen kontrasta po proceduri 146 ml ; srednje vrijeme flu- oroskopije 9 min ; doze zračenja 5606 mcGym2). Kod 70 bole- snika je transradijalni pristup korišten u dijagnostičke svrhe (prosječni volumen kontrasta po proceduri 176 ml, srednje vrijeme fluoroskopije 8, 2 min, doze zračenja 2332 mcGym2). U 36 procedura (30 %) koronarna angiografija učinjena je tije- kom procedure na periferiji što je moglo značajnije utjecati na prikazane rezultate. Zaključak: Ovaj izvještaj pokazuje korisnost transradijalnog pristupa u perifernim intervencijama. Zabrinutost oko si- gurnosti zbog izloženosti zračenju ne bi smjelo obeshrabriti operatera u korištenju transradijalnog pristupa u perifernim vaskularnim intervencijama. LITERATURE

Predavanje je prikaz slučaja bolesnika koji se prezentirao kao nestabilna angina pektoris zbog čega mu je učinjena perkutana koronarna intervencija sa implantacijom stenta. Nakon učinjene intervencije zaostaje neobičan angiografski obrazac koji podsjeća na moguću rupturu koronarne arterije.

PURPOSE: In the last few years, our center has become dedicated to the radial approach with nearly 85% of PCI performed with either left or right radial access route. In time radial approach has become the first choice even in patients with STEMI. The aim of the study was to establish whether the type of access had an influence on the procedure success, procedure and fluoroscopy time, and bleeding complication counted as periprocedural blood loss in STEMI patients undergoing primary PCI. METHODS: In this retrospective analysis, we included 767 patients with STEMI treated in our center with primary PCI from January 1, 2011 to January 5, 2013. Radial approach was used in 523 patients (68.2%) (TR group), divided according to the site of access in either “left” (413 patients ; 78.9%) or “right” (110 patients ; 21.1%) subgroups. Femoral route was used in 244 patients (TF group). RESULTS: There was no significant difference in procedure success, door-to-balloon time, total procedure time, fluoroscopy time and radiation dose between TR and TF groups. In sub-analysis of TR group, we did not find that left or right side access had any significant influence on any of the analyzed parameters. Also, there were no differences in periprocedural blood loss between TR and TF procedural access route (drop of hemoglobin, TR = 10±10 vs TF = 11±11 g/L, p=0.254), as well as in either left or right TR approach (drop of hemoglobin, left = 10±10 vs right = 10±12 g/L, p=0.254). CONCLUSION: In patients with STEMI undergoing primary PCI in a radial dedicated center, there is no difference in effectiveness, safety, and blood loss between radial and femoral approach. Also there is no significant difference in either left or right radial access type

UVOD: Transradijalni pristup danas je sve češći primarni pristup za većinu perkutanih intervencija na koronarnim arterijama. Intervencije na deblu lijeve koronarne arterije često spadaju u kompleksne procedure i u manjem se postotku u odnosu na drugi tip intervencija izvode transradijalnim pristupom. REZULTATI: U razdoblju od 2011. do rujna 2014. god. u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice u Zagrebu učinjeno je ukupno 58 intervencija na deblu lijeve koronarne arterije. Transradijalni pristup je korišten u 32 slučaja (55%) od toga je neprotekcioniranih transradijalnih inter- vencija na deblu bilo 26 (81%). U 12 (37%) transradijalnih intervencija radilo se o akutnim koronarnim sindromima, a zabilježen je 1 smrtni slučaj tijekom transradijalne intervencije u akutnom koronarnom sindromu i kardiogenom šoku. Nije bilo statističke značajnosti u prosječnom vreme- nu intervencije, zračenju i utrošku kontrasta u komparaciji transradijalnog i transfemoralnog pristupa. ZAKLJUČAK: Transradijalni pristup je siguran način za izvođenje kompleksnih intervencija na deblu, ali je ipak rezerviran za dobro uvježbane transradijalne operatere.

UvOD: Transradijalni pristup sve je češći kod perkutanih koronarnih intervencija, dok se kod bolesnika koji trebaju invazivnu angiološku dijagnostiku relativno rijetko koristi. PRIKAZ REZULTATA: Prednosti transradijalnog pristu- pa što se tiče potencijalnih komplikacija dobro su poznate, a nije zanemariav i komfor samog bolesnika. U Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice od 2011. god. transra- dijalni pristup je korišten ukupno u 85 navrata za potrebe invazivne dijagnostike i/ili intervencijskog liječenja. U 25 navrata je korišten kao jedan od dodatnih pristupa u sklo- pu intervencije na zdjeličnim arterijama, dok je u 8 navrata transradijalni pristup bio i jedini pristup za intervencije na zdjeličnim arterijama. Nije bilo značajnijih komplikacija vaskularnog pristupa. ZAKLJUČAK: Za sada transradijalni pristup je uglavnom rezerviran za intervencije na renalnim i zdjeličnim arteri- jama. Transradijalni pristup je sigurna i pouzdana metoda za invazivnu dijagnostiku perifernih arterija dok se inter- vencijska primjena na arterijama donjih ekstremiteta tek recentno sve više upotrebljava.

UvOD: Od 2011. primarni postav našeg laboratorija za in- vazivnu kardiologiju promijenjen je s femoralnog u lijevi radijalni i danas se oko 95% svih postupaka učini lijevim ili desnim „nefemoralnim“ pristupom. Primarna perkutana koronarna intervencija (PCI) u bolesnika s infarktom mio- karda s elevacijom ST-segmenta (STEMI) je najzahtjevniji oblik koronarne intervencije i stoga operateri moraju biti dobro obučeni u radijalnom pristupu. Cilj istraživanja bio je utvrditi je li u bolesnika sa STEMI, kojima je primarna PCI učinjena lijevim radijalnim pristupom, iskustvo operatera, kao i doba dana kada je intervencija učinjena, utjecalo na uspjeh postupka, bolesnikovu i operaterevu sigurnost. METODE: U ovu retrospektivnu analizu uključeno je 596 bolesnika sa STEMI. Liječeni su u našem centru primar- nom PCI putem lijevog radijalnog pristupa od siječnja 2011. do lipnja 2014. godine. Kako bi analizirali utjecaj „krivulje učenja“ na proceduru, taj vremenski period smo podijelili na razdoblja od 6 mjeseci te na taj način dobili 7 skupina bolesnika kojima smo usporedili varijable uspjeha inter- vencije te sigurnosti bolesnika i operatera. U drugoj su analizi, ovisno o dobu dana kada je zahvat učinjen, bole- snici bili podijeljeni u tri skupine (A: 8-16 h, B: 16-24 h i C: 24-8 h). REZULTATI: Utvrdili smo da je vrijeme fluoroskopije bilo značajno dulje i da je utrošena veća količina kontrasta u prvoj godini, a doza zračenja čak u prvih godini i pol nakon promjene postava iz femoralnog u lijevi radijalni. S druge strane, nije bilo značajnih razlika u uspjehu intervenci- je, trajanju postupka kao i vremenu "od vrata do balona". Drugom analizom nismo pronašli da je doba dana kada je postupak učinjen imalo značajan utjecaj na bilo koji od analiziranih varijabli. ZAKLJUČAK: Vrijeme fluoroskopije, količina utrošenog kontrasta i doza zračenja viši su u bolesnika sa STEMI liječenih primarnom PCI u prvoj godini nakon promjene postavki kateterizacijskog laboratorija s femoralne u lije- vu radijalnu. S vremenom i iskustvom operatera, mogu se očekivati značajna poboljšanja.