Search

Nepovoljne demografske i gospodarske promjene predstavljaju izazov održavanju visoke razine socijalne kohezije u Europi. Rijec je o izazovima vezanim uz zaposljavanje, mirovine, zdravstvenu zastitu, ali i rastuci broj imigranata. Starenje europskog stanovnistva te ocekivanje skorasnjeg izlaska takozvane »baby – boom« generacije iz rada i stvaranja jos veceg pritiska na mirovinski i zdravstveni sustav, dovodi u pitanje održivost ideje međugeneracijske solidarnosti u socijalnim sustavima. Cesto se iznose sumnje u opstanak europskog socijalnog modela, dok su pojedinci zabrinuti za svoju socijalnu dobrobit i osobnu buducnost. Zbog toga je prilagodba promijenjenim demografskim okolnostima, u smislu uspostavljanja drugacijih međugeneracijskih odnosa, nužna za pozitivniju percepciju i jacu vjeru u buducnost Europe. Publikacija Europske komisije »The social situation in the European Union 2005 – 2006: Overview« bavi se upravo traženjem nove međugeneracijske ravnoteže. Iznosi se realna zabrinutost demografskim trendovima i njihovim utjecajima na sustave socijalne politike i socijalnu koheziju u narednim desetljecima, ali i u skorijoj buducnosti, pa i sadasnjosti. Prikazani su relevantni demografski pokazatelji te analize prihoda i uvjeta života prema dobi i obilježjima obitelji ili kucanstva. Dokument je podijeljen u tri poglavlja. Nakon uvodnog, u drugom poglavlju razmatraju se demografski i socijalni trendovi te se daju njihove projekcije u narednim godinama. Trece poglavlje tematizira prihode, zdravlje i uvjete života. Iznosi se teza da ce demografska buducnost Europe znatno ovisiti o životnom zadovoljstvu pojedinaca te njihovoj vjeri u buducnost i vlastito socijalno okruženje. Tekst koji slijedi prijevod je cjelovitog teksta dokumenta, uz izbor pojedinih grafickih prikaza. Izvorni dokument dostupan je na mrežnoj stranici: http://ec.europa.eu/employment_social/social_situation/docs/ssr2005_2006_overview_en.pdf

Socijalna Europa pociva na vrijednostima socijalne kohezije, socijalnog ukljucivanja, socijalnog partnerstva, socijalnog dijaloga, ljudskih i socijalnih prava. Cak i kada se postavlja pitanje u kojoj je mjeri moguce govoriti o zajednickom europskom socijalnom modelu, kako zbog razlicitosti socijalnih politika u pojedinim zemljama, tako i zbog poteskoca realizacije zacrtanih ciljeva, uvijek se iznova isticu izvorne europske socijalne vrijednosti po kojima se Europa razlikuje od ostalih dijelova svijeta. One su osobito nastojale biti ojacane Lisabonskom strategijom iz 2000. godine. No, kao sto je pokazao kasniji razvoj i kao sto je pokazala revizija Lisabonske strategije iz 2005. Godine, Europa mora, da bi realizirala svoje izvorne vrijednosti, jasno govoriti o svome mjestu u globaliziranom i sve vise natjecateljskom svijetu te promotriti svoje slabosti. Ovaj dokument Europske komisije predstavlja jasno nastojanje suocavanja s tim cinjenicama. One, konkretno, govore o 19 milijuna nezaposlenih u EU-u, novim globalnim izazovima (kao npr. gospodarskima koji dolaze iz Kine i Indije) te ubrzanom starenju stanovnistva (2050. godine bit ce vise onih starijih od 65 godina, nego onih starih od 15 do 64 godine). Odgovori na ove izazove nisu jednoznacni i oni ukljucuju potrebne akcije na svim razinama: europskoj, nacionalnoj te unutar novog partnerstva između EU-a i država clanica. Potreba za modernizacijom i reformom jasna je, zakljucuje ovaj dokument. Koliko ce ta potreba biti realizirana, moci cemo svi suditi vrlo brzo. (Sinisa Zrinscak)

Izvjestaj Europske komisije koji je 2005. godine njegov predsjednik Jose Barroso izložio na proljetnom zasjedanju Europskog vijeca oslovljava (kao i samo proljetno zasjedanje) europska ekonomska i socijalna pitanja u kontekstu isteka prve polovice ambiciozne Lisabonske strategije donesene 2000. godine. Njom su se celnici država i vlada obavezali Europsku uniju uciniti najdinamicnijom i najkonkurentnijom na znanju utemeljenom ekonomijom, koja je ujedno sposobna postici održivi ekonomski rast s brojnijim i boljim radnim mjestima, snažnijom socijalnom kohezijom te postovanjem okolisa. Međutim, rezultati do sada nisu odgovarali aspiracijama rasta i visoke zaposlenosti, proces je ucestalo zapinjao i bio rasprsen na implementacijskom i pravnom planu. Stoga je ovaj izvjestaj zamisljen kao novi vjetar u leđa Lisabonskoj strategiji koji bi pružio ostriji fokus i transparentnije mehanizme u postizanju zajednickog cilja. U glavnim smjernicama to znaci: uciniti Europu privlacnijim mjestom za investiranje i rad, poticanje znanja i inovacije za rast, te stvaranje brojnih i boljih radnih mjesta. Naglasak je na poticanju tehnoloskog razvoja, infrastrukture, usluga, poduzetnistva i konkurentnosti kao put koji ce donijeti rast te veci broj i bolju kvalitetu poslova. Od mjera socijalne politike naglasak je na razvoju i dostupnosti visokog i cjeloživotnog obrazovanja, te usklađivanju radnih i obiteljskih obaveza u kontekstu novih demografskih obrazaca. U ovome Komisija racuna na partnerstvo svih dionika, od regionalnih i nacionalnih vlada, preko poslovnog sektora do civilnog drustva. Tijekom 2005. godine ove su smjernice utjelovljene u vecem broju europskih dokumenata.

Politicki vođe diljem Europe danas su suoceni s istinskim paradoksom. S jedne strane Europljani od njih traže da pronađu rjesenja za najvece probleme s kojima su nasa drustva suocena, a s druge strane, ili sve manje vjeruju institucijama i politickim mjerama ili su jednostavno za njih nezainteresirani. Taj problem prepoznali su nacionalni parlamenti kao i nacionalne vlade, a izrazito je akutan na razini Europske unije. Mnogi ljudi gube vjeru da ce sustav, koji je izuzetno nerazumljiv i složen, isporuciti politicke mjere koje oni žele. Unija se cesto smatra udaljenom, ali istodobno i previse nametljivom. «Ne» Irske* istice utjecaj ovih problema na mnoge ljude. To možemo vidjeti ne samo u konacnom rezultatu referenduma, vec i u niskom udjelu izaslih na referendum te kvaliteti debate koja je prethodila. Ipak, ljudi istodobno ocekuju da Unija preuzme vodstvo u iskoristavanju mogucnosti globalizacije za gospodarski i ljudski razvoj, kao i u reakciji na ekoloske izazove, nezaposlenost, pitanja vezana uz sigurnost hrane, kriminal i regionalne sukobe. Oni ocekuju od Unije da djeluje jednako vidljivo kao i nacionalne vlade. Stoga demokratske institucije i predstavnici građana, i na nacionalnoj i na europskoj razini, mogu i moraju pokusati povezati Europu s njezinim građanima. To je polazni uvjet za ucinkovitije i svrsishodnije javne politike. Europska Komisija je prepoznala reformu europskog upravljanja kao jednu od svoja cetiri strategijska cilja na pocetku 2000. Od tada, politicki razvoj događaja nametnuo je da se Unija suocava sa dvostrukim izazovom: ne postoji samo potreba za hitnom akcijom za prilagodbom vladavine prema postojecim ugovorima EU vec i potreba za sveobuhvatnijom debatom o buducnosti Europe. Bijela knjiga o europskoj vladavini odnosi se na nacin na koji Unija upotrebljava ovlasti koje joj daju njezini građani. Ona predlaže otvaranje procesa donosenja politickih mjera kako bi se cim vise ljudi i organizacija ukljucilo u oblikovanje i donosenje politickih mjera Europske unije. Ona također promice vecu otvorenost i odgovornost za sve koji su ukljuceni te određene promjene u strukturi nadležnosti institucija. To bi trebalo pomoci ljudima da vide kako se države clanice mogu ucinkovitije boriti sa svojim problemima djelujuci zajedno unutar Unije. Ovaj je dokument po svom donosenju u srpnju 2001. privukao komentare brojnih dionika u okviru javnih konzultacija, te je ostvarivanje u njemu razrađenih principa bila jedna od cetiri kljucne odrednice djelovanja Europske Komisije u periodu između 2000. i 2004. Bijela knjiga o europskoj vladavini predstavlja jedan od temelja suvremenog razvoja europskog modela vladavine, sto je i razlog radi kojega ovdje objavljujemo njezin prijevod.