Search

The course of diabetes is marked by the development of chronic complications that, in addition to affecting health, also affect the quality of life of patients. The purpose of this study was to compare the quality of life of patients with type 2 diabetes based on their chronic complications. The study, which was conducted from March 2019 until March 2020, included 382 diabetic patients, specific data from medical records, and the application of the World Health Organization Quality of Life-Brief questionnaire. There were more men than women included in the study, with the majority of respondents belonging to the age group of 61 to 70 years. In the quality-of-life assessment, the mean value of physical functioning was 57.14 (42.86-71.43), psychological functioning was 66.67 (54.17-79.17), social functioning 66.67 (50.00-75.00), and environmental functioning was 68.75 (50.00-75.00). The domains of social functioning were lowest in patients with diabetic retinopathy and neuropathy, while the physical functioning domains were rated lowest in patients with diabetic nephropathy, diabetic foot ulcer, and multiple chronic complications. All domains were rated lowest by patients with multiple complications and highest by those without any complications. In conclusion, differences in the assessment of quality of life of diabetic patients depend on the type of chronic complication., Tijek šećerne bolesti obilježen je razvojem kroničnih komplikacija bolesti koje, osim utjecaja na zdravlje, utječu i na kvalitetu života oboljelih. Cilj nam je bio istražiti kvalitetu života osoba sa šećernom bolešću tipa 2 s kroničnim komplikacijama te je usporediti ovisno o tipu komplikacija. U istraživanje, koje je trajalo od ožujka 2019. do ožujka 2020. godine, bile su uključene 382 osobe sa šećernom bolešću, a korišteni su podaci iz medicinske dokumentacije te standardizirani upitnik Svjetske zdravstvene organizacije o kvaliteti života (WHOQOL-BREF upitnik). Udio muškaraca u istraživanju bio je veći od udjela žena, a najviše ispitanika je pripadalo dobnoj skupini od 61 do 70 godina. Kod ocjenjivanja kvalitete života, srednja vrijednost fizičkog funkcioniranja bila je 57,14 (42,86 -71,43), psihološkog funkcioniranja 66,67 (54,17– 79,17), socijalnog funkcioniranja 66,67 (50,00–75,00), a funkcioniranja u okolini 68,75 (50,00 - 75,00). Kod bolesnika s dijabetičkom retinopatijom i neuropatijom, najniže ocjene imale su komponente socijalnog funkcioniranja, dok su kod onih s dijabetičkom nefropatijom, dijabetičkim stopalom i višestrukim kroničnim komplikacijama najlošije ocijenjene bile komponente fizičkog funkcioniranja. Sve komponente kvalitete života najlošije su ocijenjene kod bolesnika s višestrukim komplikacijama, a najbolje kod onih bez komplikacija. Zaključno, postoje razlike u ocjeni kvalitete života ovisno o vrsti kronične komplikacije šećerne bolesti.

Pregled epidemiologije dijabetesa za vrijeme COVID-19 epidemije

Sestrinska evaluacija samozbrinjavanja osoba sa šećernom bolešću u tercijalnoj zdravstvenoj zaštiti

Cilj istraživanja bio je provjeriti znanje naših bolesnika o primjeni inzulina te ustanoviti eventualnu potrebu provođenja reedukacije kod bolesnika koji su na inzulinskoj terapiji. Ispitano je 66 osoba (47% žena) sa šećernom bolešću koje su na inzulinskoj terapiji, neovisno o tipu šećerne bolesti (86% tip 2) i godinama trajanja inzulinske terapije (C=5, interkvartilni raspon=9). Upitnik od 16 pitanja, koji je mjerio znanje o pravilnoj primjeni inzulina i indikatorima regulacije šećerne bolesti, usmeno su primijenile sestre Dijabetološkog odjela. Prosječni HbA1c ovih pacijenata iznosi 7.2% (SD=1.27%). Indeks tjelesne mase manji od 25 kg/m2 ima 31% pacijenata, a 22% ima ITM 30 kg/m2 i više. 83% pacijenata redovito vodi dnevnik samokontrole. Najveći broj pacijenata (68%) je na dvije doze inzulina dnevno, pri čemu je 70% na terapiji predmiješanim inzulinskim analozima. Većina pacijenata (92%) aplicira inzulin samo na jedno područje, većinom u trbuh (71%). Samo 42% redovito mijenja mjesto davanja inzulina, a četvrtina (26%) injektira inzulin pod kutom koji nije 90 stupnjeva. Više od petine (22%) pacijenata navodi promjene kože i tkiva na mjestima injiciranja inzulina. Dobiveni rezultati ukazuju na relativno mali broj bolesnika koji optimalno aplicira inzulin. Nalazi ovog istraživanja govore u prilog potrebe stalnih reedukacija pacijenata na inzulinskoj terapiji.

Cilj istraživanja bio je utvrditi odražavaju li se pandemijski trendovi šećerne bolesti i na mortalitet od dijabetesa u Republici Hrvatskoj u posljednjih 25 godina. Procjenjuje se da u Hrvatskoj oko 300000 osoba ima šećernu bolest, od toga u dobnoj skupini od 18-65 godina više od 170000 (prevalencija 6, 1%), od čega oko 42% nije dijagnosticirano. Iz mortalitetnih podataka Državnog zavoda za statistiku određene su dobno standardizirane i kumulativne stope mortaliteta od šećerne bolesti za cjelokupnu populaciju i za dob od 20-64 godine za razdoblje od 1983.-2007, kao i proporcionalni mortalitet po spolu za cijelu populaciju za isto razdoblje i za dob od 20-64 godine za razdoblje od 2001. do 2007. godine. Dobno-standardizirane stope mortaliteta za dobnu skupinu od 20 do 64 godine kretale su se u intervalu od 4, 83-7, 38/100 000 stanovnika, a kumulativne stope od 0, 25%-0, 46%, bez izraženog trenda promjene. Proporcionalni mortalitet se u razdoblju od 2001-2007. kretao u rasponu od 1, 26%-1, 52%, uz veće oscilacije kod žena (0, 99%-2, 11%) nego kod muškaraca (1, 14%-1, 55%). Ukupne dobno-standardizirane stope mortaliteta od 10, 38-25, 44/100000, kumulativne stope od 2, 24%-5, 94% i proporcionalni mortalitet od 0, 99%-2, 52% (muškarci 0, 70%-2, 07% i žene 1, 29%-2, 98%) pokazali su trend porasta. U promatranoj populaciji ne primjećuje se trend porasta mortaliteta od šećerne bolesti prisutan u sveukupnoj populaciji. Ukupni porast mortaliteta od šećerne bolesti u Hrvatskoj je odraz starenja stanovništva, bolje zdravstvene zaštite i više prevalencije dijabetesa u starijim dobnim skupinama.

Background: Although coaching patients on the optimal way of injecting insulin is an integral part of patient education, clinical observations suggest that a significant number of patients do not change the site of insulin injection. This puts them at an increased risk of lipodystrophy, a dermatological complication of insulin use, which can impair insulin absorption through the affected tissues. Method: The sample included 120 patients (mean age=66.3, SD=10.19 ; 55% female), irrespective of diabetes type (90% type 2 diabetes) and duration of insulin treatment (C=5, interquartile range = 8.6). Nurses collected data in a structured interview. Patients were asked about their diabetes-related and general health, about their insulin therapy, and the way they apply insulin. Result: Average HbA1c of patients was 7.4% (SD=1.32%). 27% patients had BMI lesser than 25 kg/m2, while 26% had BMI>30 kg/m2. 82% regularly monitor blood glucose. The majority of patients (69%) are on two doses of insulin per day ; 65% of patients are on pre-mixed insulin analogues. The vast majority (93%) apply insulin only to one part of the body, mostly the abdomen (72%). Less than half (41%) change the area of applying insulin regularly, and a quarter (23%) inject at an angle other than 90 degrees. More than one fifth of patients (23%) report skin or tissue changes in the areas where they usually inject. Conclusion: The data demonstrate that a relatively small proportion of patients apply insulin in an optimal way (both the right degree of injecting and changing sites), while a relatively large number of patients experience adverse effects of not changing the sites of injection. However, these data were collected through patient self-reports, rather than assessment of medical staff, which is a limitation of this study. A need for on-going re-education of patients on the appropriate ways of applying insulin is indicated.

Uvođenjem sustava upravljanja kvalitetom u Sveučilišnoj klinici Vuk Vrhovac 2003. godine započeli smo sa praćenjem zadovoljstvo bolesnika putem anketa. Ankete se provode mjesečno a nakon provedene bazalne analize postavljeni su kriteriji uspješnosti. Osim analiza postignutog prosječnog zadovoljstva po definiranim kategorijama proces podrazumijeva i analizu svih dostavljenih primjedbi i pohvala. Izvještaj o zadovoljstvu kao i odgovori na pohvale i primjedbe bolesnicima su dostupni na oglasnim pločama a na potpisane ankete bolesnicima se odgovara pismeno na kućnu adresu. U 2007. godini na dijabetološkom odjelu bolesnici u ispunili 517 anketa od kojih je 158 imalo i dodatne pohvale (87) odnosno pritužbe (71). Primjedbe koje su nam upućivali naši bolesnici odnosile su se najviše na gužve pred ambulantama (8) te guranje preko reda (6). Na početku, odlučili smo se reorganizirati sa postojećim izvorima. Na oglasnu ploču za bolesnike i vrata ambulanti postavili smo vidljive obavijesti o cirkulaciji bolesnika kroz sustav te uveli brojeve na kartonima ispisanim flomasterom. Rezultat poduzetih aktivnosti je statistički značajno poboljšanje izlaznih rezultata anketa (91% prema 97% potpuno zadovoljnih bolesnika, p=0.003) i 15 pismenih pohvala koje smo tijekom tih 6 mjeseci dobili smo na račun promjena ; a usmenih pohvala bilo je i daleko više. Ovakav pomak u zadovoljstvu naših bolesnika u ambulantno polikliničkom odjelu nismo postigli niti jednom do sada provedenom mjerom bez obzira na to koliko je izvora bilo utrošeno.

Važan sastavni dio javnozdravstvenih aktivnosti u borbi sa šećernom bolešću u Republici Hrvatskoj je i osnivanje nacionalnog registra - CroDiab registar osoba sa šećernom bolešću. Prijava bolesnika u CroDiab postaje zakonski obavezna 2005. godine za sve liječnike na svim razinama zdravstvene zaštite dok je aktivno, potencirano uključivanje liječnika primarne zdravstvene zaštite započelo s 2006. godinom. Primarni način prijave bolesnika za liječnike obiteljske medicine je CroDiab WEB - sustav za prikupljanje podataka putem Interneta. CroDiab WEB osigurava učinkovito i djelotvorno prikupljanje podataka uz uštedu vremena korisnika i djelatnika registra te mogućnost brže i učinkovitije suradnje sa dijabetolozima i djelatnicima Registra i analizu osnovnih kliničkih i javnozdravstvenih pokazatelja za bolesnike. Alternativni način je prijavljivanje putem papirnatih obrazaca koje je omogućeno za korisnike kojima nisu dostupne informacijske tehnologije. Sa samim CroDiab WEB sustavom liječnici OM upoznati su putem radionica održanih u Slavonskom Brodu, Splitu, Rijeci i Zagrebu na kojima je sudjelovalo preko 300 sudionika, putem pismenih obavijesti koje su zajedno sa tiskanim materijalom dostavljene na adrese svih liječnika obiteljske medicine u RH kao i putem javnih liječničkih glasila. Analizom pristiglih prijava uočava se najbolje prijavljivanje iz županija u kojima je edukacija održana tijekom 2006. (Slavonski Brod, Split) dok je najslabiji odaziv i kvaliteta prijavljivanja opažena u Zagrebu. Glavni uočeni problemi prilikom prijavljivanja bili su: klasifikacija bolesti – uzimanje inzulina povremeno se poistovjećuje s tipom 1 šećerne bolesti, greške unosa izazvane razlikama u mjernim jedinicama laboratorijskih vrijednosti, slaba popunjenost pojedinih entiteta npr. albuminurija i proteniurija (40 - 45%), terapija (15-80% ovisno o skupini), kronične komplikacije ( 20-80% ovisno o obilježju). U cilju unapređenja sa radionicama se nastavlja u 2007. godini s planom da većina županija i liječnika obiteljske medicine budu educirane ovim putem te da se u edukaciju uključe dokazani problemi dijabetološke skrbi i njene organizacije u Republici Hrvatskoj.

Dijabetološka skrb koja udovoljava zahtjevima moderne medicine je ona koja pruža optimalan dijabetološki tretman svakoj osobi sa šećernom bolesti, na temelju dosadašnjeg medicinskog znanja i stanja osobe. U cilju unapređenja zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću, utvrđivanja epidemioloških, osnovnih kliničkih pokazatelja te indikatora kvalitete na nacionalnoj razini osnovan je registar osoba sa šećernom bolešću - CroDiab. Nacionalni registar od velikog je značaja za planiranje preventivnih akcija i redukciju troškova u zdravstvenoj zaštiti, a ne manje važna njegova uloga je i unapređenje i osiguranje kvalitetnije skrbi bolesnicima. Skup podataka koje je potrebno prijaviti sačinjava BIS (basic information sheet = popis osnovnih podataka) prepoznat od Svjetske dijabetološke zajednice kao skup indikatora kvalitete koji omogućava praćenje i unapređenje dijabetološke skrbi. Godišnje prikupljanje informacija potrebnih za prijavu, istovremeno osigurava preduvjete za najbolju moguću skrb bolesnicima. Poboljšanje regulacije osoba sa šećernom bolešću u Hrvatskoj prosljednjih godina rezultat je ne samo unapređenja dostupnog terapijskog pristupa već i ciljanih intervencija temeljenih na kvalitetnim epidemiološkim podacima koji postaju dostupni tek formiranjem CroDiab registra.

The abstract is about advantages of electronic documentation in diabetologist nurse every-day work with the patients in Vuk Vrhovac University Clinic.

Primjena informatike u svakodnevnom sestrinskom radu prioritet je za organizaciju zdravstvene njege. Dokumentacija sestrinskog rada u nacionalnoj bazi podataka koja se vodi za bolesnike oboljele od šećerne bolesti novost je, koja se koristi u sestrinskom radu od srpnja 2006. godine. Prije implementiranja takvog vođenja dokumentacije važno je bilo organizirati edukaciju i primjenjivanje stečenog znanja u praksi.

CILJ: odrediti trend mortaliteta osoba sa šećernom bolesti u razdoblju od 1983.-2003., u kontekstu sve većeg broja učinkovitih terapijskih pristupa. MATERIJALI I METODE: Mortalitetni podaci dobiveni su iz baze umrlih Državnog zavoda za statistiku. Uz proporcionalni mortalitet određene su dobno standardizirane stope (korištena svjetska populacija) i kumulativne stope mortaliteta šećerne bolesti za navedeno razdoblje. REZULTAT: Proporcionalni mortalitet kretao se u rasponu od 1, 16%-2, 48% (muškarci 0, 81%-1, 85%, žene 1, 54%-3, 13%) uz značajan porast na kraju razdoblja u odnosu na početak (2, 03% u odnosu na 1, 16%, muškarci: 1, 16% u odnosu na 0, 81%, žene: 2, 46% u odnosu na 1, 54%). Isti blagi trend porasta opažen je i u druga dva promatrana parametra. Standardizirane stope mortaliteta na početku promatranog razdoblja iznosile su 10, 37/100 000 a na kraju 13, 08/100 000 (min 7, 95/100 000, max.19, 25/100 000) dok su kumulativne stope mortaliteta od početnih 3, 70% do kraja promatranog razdoblja porasle na 5, 44% (min 2, 73%, max. 7, 27%). ZAKLJUČAK: Rezultati ukazuju na porast udjela mortaliteta od šećerne bolesti u ukupnom mortalitetu, dobno standardiziranih i kumulativnih stopa mortaliteta tijekom promatranog razdoblja. Nakon početnog blagog pada slijedi porast promatranih obilježja sve do 1997. nakon kojeg kretanje slijedi oblik slova V sa najmanjim vrijednostima u 2001. Obzirom na opažene fluktuacije nije moguće sa sigurnošću utvrditi statistički značajan obrazac kretanja koji bi omogućio procjenu parametara u slijedećim godinama. Unatoč sve boljim terapijskim mogućnostima u liječenju šećerne bolesti ona i dalje jedan od vodećih uzroka smrti u RH uz prisutan trend porasta u ukupnom mortalitetu.

Cilj rada bio je odrediti trend mortaliteta osoba sa šećernom bolesti u proteklom desetljeću, u kontekstu sve većeg broja učinkovitih terapijskih pristupa dostupnih posljednjih godina u R Hrvatskoj. Mortalitetni podaci za razdoblje od 1995.-2003.godine dobiveni su iz baze umrlih Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Uz proporcionalni mortalitet određene su dobno standardizirane stope (korištena svjetska populacija) i kumulativne stope mortaliteta šećerne bolesti za navedeno razdoblje. Proporcionalni mortalitet kretao se u rasponu od 2, 48%-1, 62% (muškarci 1, 26%-1, 85%, žene 1, 96%-3, 13%) uz neznačajni pad na kraju promatranog razdoblja u odnosu na početak (2, 03% u odnosu na 2, 12%, muškarci: 1, 61% u odnosu na 1, 43%, žene: 2, 46% u odnosu na 2, 79%). Isti blagi trend pada opažen je i u druga dva promatrana parametra. Standardizirane stope mortaliteta na početku promatranog razdoblja iznosile su 15, 28/100 000 a na kraju 13, 08/100 000 (min 10, 44/100 000, max.19, 25/100 000) dok su se kumulativne stope mortaliteta od početnih 5, 99% do kraja promatranog razdoblja smanjile na 5, 44% (min 3, 80%, max. 7, 27%). Unatoč sve boljim terapijskim mogućnostima u liječenju šećerne bolesti ona je i dalje jedan od glavnih uzroka smrti u R Hrvatskoj bez prisutnog jasnog kontinuiranog silaznog trenda. Smanjenje stope mortaliteta od šećerne bolesti zahtijevat će stoga provođenje multidisciplinarnih mjera primarne i sekundarne prevencije.