Search

Srednjolatenska materijalna ostavština Skordiska danas je gotovo u potpunosti poznata na osnovi istraživanja groblja te brojnih slučajnih nalaza koji također najvjerojatnije potječu iz uništenih grobnih cjelina. Posebno se to odnosi na brojne nalaze iz Srijema i istočne Slavonije koji su prikupljeni krajem 19. i početkom 20. stoljeća te su dospjeli u Arheološki muzej u Zagrebu. Istovremena su naselja nepoznata, iako posljednje analize metalnih i keramičkih nalaza s utvrđenih naselja ukazuju kako je život na njima zasigurno započeo tijekom srednjeg latena, no vrhunac razvoja dosegnut je tijekom kasnog latena. Trenutno nije poznat veći broj zatvorenih grobnih cjelina s groblja Skordiska koje se mogu datirati u srednji laten. Posebno se to odnosi na dokumentirane ženske grobove koji se svi od reda mogu datirati u LT C1: grobovi 4, 6, 7, 9, 26 i 27 iz Osijeka, zatim grob 34 s Karaburme, grob 28 s Rospi Ćuprije, grob 1 s Feudvara te grob s nalazišta Vršac-At koji zasad predstavlja najbogatije opremljeni ženski srednjolatenski grob Skordiska. S druge strane, istovremeni muški ratnički grobovi poznati su u nešto većem broju (Karaburma, Ritopek, Rospi Ćuprija, Brestovik, Ćirikovac, Mislođin, Vučedol, Čubarsko brdo) te se također datiraju u LT C1, dok LT C2 zasad pripadaju samo grob iz Odžaka te grobovi s nepoznatog nalazišta u Srijemu. Ipak, spektar oblika ženske srednjolatenske nošnje i nakita Skordiska, pored spomenutih malobrojnih sačuvanih grobnih cjelina, dobro nadopunjuju nalazi s groblja u Dalju, Kupinovu, Boljevcima, Novim Banovcima, Surčinu te s drugih nalazišta koji jasno ukazuju na sličnosti oblika nošnje i nakita s nalazištima u ostalom dijelu Karpatske kotline, što je već primjećeno i tijekom ranog latena. Posebno se dobro primjećuje povezanost nalazišta smještenih uz Dunav i Dravu u istočnoj Slavoniji i zapadnom Srijemu s onima u zapadnoj Mađarskoj.

Jedno od najznačajnijih nalazišta na jugu Karpatske kotline za kraj kasnoga brončanog i početak starijega željeznog doba predstavlja Batina (Kiskőszeg). Iz Batine je već više od stoljeća poznat niz iznimnih nalaza, danas pohranjenih u nekoliko europskih muzejskih zbirki, za koje se pretpostavlja kako potječu iz uništenih grobnih cjelina, a poslužili su u kronološkom definiranju razvoja daljske grupe. S ciljem određivanja položaja groblja daljske grupe u Batini, proveden je sustavni terenski pregled čiji su rezultati ukazali na mogući položaj groblja na položaju Sredno južno od istovremenoga naselja na Gracu. Potom je uslijedila provedba arheoloških iskopavanja na Srednom u kojima su otkriveni brojni paljevinski grobovi daljske grupe iz kasnoga brončanog i s početka starijega željeznog doba. U grobovima su pronađeni keramički, metalni i stakleni nalazi koji su potvrdili dosadašnje pretpostavke o iznimnoj važnosti Batine kao istaknutoga južnopanonskog centra s kraja 2. i prvih stoljeća 1. tis. pr. Kr. smještenoga na važnoj komunikaciji koja je slijedila tok Dunava., Batina (Kiskőszeg) is one of the most significant sites in the southern Carpathian Basin from the end of the Late Bronze Age and the beginning of the Early Iron Age. For more than a century, Batina has been the source of many exceptional finds, now stored in the collections of several European museums, which are considered to originate from destroyed funerary complexes and which helped define the chronology of the development of the Dalj Group. A systematic field survey was done to determine the location of the Dalj Group cemetery in Batina. Its results indicated that the cemetery could have been located in Sredno, a site south of the contemporary settlement on Gradac. This was followed by archaeological excavations in Sredno, which revealed many cremation graves of the Dalj Group from the Late Bronze Age and the beginning of the Early Iron Age. The graves contained ceramic, metal and glass finds, confirming the earlier hypotheses about the great significance of Batina as an important southern Pannonian centre from the end of the 2nd millennium BC and the first centuries of the 1st millennium BC, which stood on an important communication line along the Danube.

Rad obuhvaća promatranje obrazaca naseljavanja, uključujući i unutrašnju strukturu naselja, kroz čitavo razdoblje neolitika (starčevačka i sopotska kultura sa svojim regionalnim tipovima) i početke eneolitika (tip Seče, Sopot IV, lasinjska kultura) na prostoru sjeverne Hrvatske, a u kontekstu istovremenih događanja na širem prostoru Karpatske kotline, Balkana i crnomorske regije. Ovi obrasci naseljavanja povezuju se, u nedostatku interdisciplinarnih istraživanja, s globalnim klimatskim pokazateljima, a kad je moguće i s regionalnim, kako bi se ustanovilo koliko se obrasci naseljavanja mijenjaju tijekom promatranog razdoblja i u kojoj mjeri je klima bila uzrok tih promjena. Kako bi se dobio čvršći apsolutnokronološki okvir usporediv s klimatskim promjenama, koriste se objavljeni radiokarbonski datumi. Apsolutni datumi uspoređuju se s dostupnim datumima iz šire regije. Tijekom izrade rada potvrđeno je smještanje neolitičkih kultura u vrijeme između dva nepovoljna globalna klimatska događaja (8.2 ka i 6.0 ka BP), iako su uočena odstupanja od globalnih klimatskih trendova jer je primijećen znatniji lokalni stres vezan uz 7.1 ka BP događaj koji na globalnoj razini nije bio toliko naglašen. Također je primijećena razlika prije i dijelomično za vrijeme trajanja 6.0 ka BP događaja. Buduća istraživanja trebala bi razjasniti ova odstupanja. Utvrđeno je također da se apsolutno datiranje pojedinih kulturnih pojava dijelom može vezati uz klimatske promjene, tj. uz lokalne klimatske uvjete. Nije uočen znatan utjecaj na položaje naseljavanja, ali je to dijelom odraz stanja istraženosti lokaliteta te odabira uzorka. Potrebno je nastaviti rad na preciznijem datiranju svakog lokaliteta kako bi slika obrasca naseljavanja kroz duži vremenski period postala jasna. Problematika kraja neolitika i početka eneolitika ostaje otvorena radi upravo navedenog. Rad je upotpunjen prilozima koji sadrže podatke o radiokarbonskim datumima, položajima lokaliteta, vrstama tla, nadmorskim visinama, hidrološkoj slici, vrsti arhitekture i relevantnoj literaturi.

Prostor istočne Slavonije i zapadnog Srijema u više je (pra)povijesnih razdoblja bio prostor dodirivanja i prožimanja različitih kulturnih pojava. Slična situacija javlja se i na kraju srednjeg brončanog doba i početku kasnog brončanog doba. Na istom ograničenom prostoru javljaju se belegiška kultura, virovitička grupa te grupa Barice-Gređani. Tema ovog rada je propitivanje i rasvjetljavanje odnosa ovih grupa na navedenom prostoru.Razmatranje grupe Barice-Gređani u njezinim najizraženijim dokumentiranim pojavnostima – naseljima, ostavama i nekropolama – omogućilo je ne samo izdvajanje ove grupe u odnosu na srodne pojave poput virovitičke grupe, već i definiranje teritorijalnog rasprostiran ja u odnosu na virovitičku grupu ili belegišku kulturu. Važno je naglasiti ustanovljeno zapažanje da se na nekropolama grupe Barice-Gređani, kao i na nekropolama virovitičke grupe, intenzivnije u područjima koja se mogu definirati kao granična, ali i u matičnim područjima, javljaju naznake pogrebnog ritusa druge/opozitne grupe. U tom se smislu–uzevši u obzir da se na lokalitetima koje možemo držati dodirnim zonama poput Čepinskih Martinaca i Đakovo -Štrosmajerovca, jasno uočava prožimanje dvaju pogrebnih ritusa. Situacija postaje još zanimljivija kad promatramo i prisutnost elemenata belegiške kulture u naseljima.

U disertaciji je cjelovito predstavljena kulturna grupa Barice- Gređani. Od ranije fragmentarno predstavljena, u ovoj disertaciji je grupa Barice-Gređani dobila svoj puni sadržaj – prikaz načina života i privređivanja, povezanosti i uključenosti sa zbivanjima na širem prostoru Karpatske kotline. Sve to, očitano na dobro dokumentiranim nalazištima, pokazalo je vrlo zanimljiv karakter ove grupe: strateški pozicionirana na pravcima prema rudonosno bogatom bosanskom planinskom području, rasprostrla se posavskim slivom i u pravcu Drave s predanošću trgovini i razmjeni kako u pravcu od istoka na zapad tako i juga na sjever. Na najbolje istraženim lokalitetima, kao što su Čepinski Martinci ili Mačkovac-Crišnjevi, prezentiran je prvi puta veći raster naselja, s unutrašnjom organizacijom. Otkriveni su i fortifikacijski sustavi, a detaljno dokumentirani pokretni nalazi iz svakodnevnog života. Obrađen je i fenomen ostava koji se javlja na prostoru grupe, a koji je usko povezan sa njezinom razvojnom dinamikom. Naročito nam je dobro dokumentiran ritual sahranjivanja, kao dokument duhovne kulture nosilaca grupe Barice-Gređani. Rješena su donedavno sporna kronološka pitanja, sagledan je nastanak, razvoj i doticaj ove grupe s kulturnim pojavama što su slijedile na uglavnom istom prostoru.

U radu se objavljuje žarni grob ranog brončanog doba otkriven prilikom zaštitnih istraživanja na lokalitetu Kaznica-Rutak pored Selaca-Đakovačkih. Fragment ukrašene zdjele pronađen u žari omogućuje stavljanje cijelog nalaza u kontekst širih i kompleksnih veza među kulturnim grupama ranog brončanog doba Karpatske kotline i šireg europskog prostora., The article presents the Early Bronze Age urn grave discovered during the rescue excavations on the site of Kaznica-Rutak near Selci-Đakovački. The fragment of a decorated bowl found in the urn enabled us to place the entire find into the context of a wider and more complex network of links between various cultural groups of the Early Bronze Age in the Carpathian Basin and a wider European region.

This article continues our investigations ofthe sculpture at Medvedgrad concentrating on non-figured materials, the portal and the non-figured capitals of the Chapel, and the fragments ofthe Palas capitals. Thanks to new insights into the patronage ofHerceg Koloman in the Spiš area ofSlovakia, and its monuments, it proposes a new, earlier dating ofthe Medvedgrad complex giving credence to proposals ofNada Klaić who ascribed Medvedgrad to the patronage ofHerceg Koloman which, in our opinion, seems quite likely for the Chapel and the Palas., Ovaj prilog nastavlja s razmatranjem skulpture na Medvedgradu usredotočujući se na nefiguralne elemente -portal inefiguralne kapitele kapele te fragmente kapitela palasa. FiguraIna skulptura Medvedgrada, kako smo predložili u prošlome broju SHP-a, pokazuje veze medvedgradske skulpture s kraljevskim radionicama ranijih desetljeća 13. st., što još jasnije izražavaju nefiguraIni radovi. Novi uvidi u umjetnost vezanu uz patronat hercega Kolomana u regiji Spiša u istočnoj Slovačkoj (kapiteli palasa na Spišskom Hradu, Spišska Kapitula, fragment iz Spišskih Vlachov u Spišskoj Novoj Vesi) mogu se, koliko je to uopće moguće pri studijama ranogotičkih kapitela ("a crochet" i slični), uspješno usporediti s medvedgradskim materijalima (ugaone volute fragmenata s palasa, oblik očuvanih pupova u kapeli i na fragmentina s palasa), unutar, naravno, opće produkcije takvog materijala u širokom krugu od talijanskog Mezzogiorna preko Bamberga do Panonsko -karpatskog bazena (Esztergom, Pilisszentkereszt, Vertesszentkereszt). Medvedgradski portal pokazuje nadalje sličnosti s portalima u 6csi (dovršena oko 1234.), koji opet pokazuju veze sa spiškim materijalom. Ovime se proširuje zona patronata hercega Kolomana, i otvaraju se jasne mogućnosti datiranja palasa i kapele na Medvedgradu u pred tatarsko razdoblje. Također se potvrđuju i uvidi Nade Klaić o predtatrskom datumu Medvedgrada (odnosno, po našem mišljenju, nekih njegovih dijelova) i ulozi hercega Kolomana u njegovoj izgradnji. Potvrđuju se i nalazi Vladimira Bedenka o posttatarskom nastanku južne kule koju podiže zagrebački Kaptol. Ni uvidi povjesničara, a niti formalna analiza sami po sebi ne bi bili dovoljni da se predloži da je dio Medvedgrada nastao u vrijeme uprave hercega Kolomana u dukatu Slavonije (1225.-1241.), no oni se međusobno potvrđuju i osnažuju. Kompleks djelovanja kraljevskih radionica na području srednjovjekovne Slavonije u ranijim desetljećima 13. stoljeća, odnosno počeci gotike u Hrvatskoj predstavljaju jedno od vrhunskih razdoblja u povijesti umjetnosti kontinentalne Hrvatske (Gora, Topusko, Čazma, Medvedgrad, Novo Mesto Zelinsko, Sv. Ivan Zelina, Vinica). Produbljeno razumijevanje tog sloja moglo bi biti i temelj za buduće studije o velikim spomenicima o kojima znamo tako malo iz tog vremena, kao što su zagrebačka i đakovačka katedrala.

U radu se objavljuje žarni grob vinkovačke kulture otkriven prilikom zaštitnih istraživanja u Vinkovcima. Cjelovitost nalaza i dobra dokumentacija iskopavanja omogućuju njegovo postavljanje u širi kontekst istodobnih nalaza na slavonsko-srijemskom i transdanubijskom prostoru. Antropološka analiza osteoloških ostataka i 14C analiza ugljena iz žare omogućuju razmatranje pogrebnih običaja i apsolutne kronologije vinkovačke kulture., This work presents an urn grave of the Vinkovci Culture discovered during rescue excavations in Vinkovci. The integrity of the finds and good research documentation make it possible to position the site in a wider context of other finds dating from the same period in the area of Slavonia, Syrmia and Transdanubian region. The anthropological analysis of the osteological remains and radiocarbon dating of charcoal from the urn allow an interpretation of the burial customs and absolute chronology of the Vinkovci Culture.

Nakon kratkog pregleda arheoloških nalaza koji upućuju na nalazišta bjelobrdske kulture u hrvatskom dijelu Baranje, autor pokušava temeljito vrednovati svekoliki arheološki inventar najvećeg groblja bjelobrdske kulture u Karpatskoj kotlini u Majs-Udvar u madžarskom dijelu Baranje. Analiza pokretnog inventara grobnih cjelina upućuje na postojanje tri uzastopne faze pokopavanja unutar toga groblja. U analiziranoj arheološkoj građi autor prepoznaje materijalnu kulturu pučanstva toga dijela Karpatske kotline, koje je u groblju bilo pokopavano u razdoblju od oko 950. do 1100. godine. Pored eponimskog groblja Bijelo Brdo II kraj Osijeka i nekih većih ranosrednjovjekovnih grobalja međuriječja Drave, Dunava i Save, odnosno susjedne madžarske Transdanubije, groblje kraj sela Majs-Udvar predstavlja pouzdano uporište za oblikovanje apsolutne kronologije bjelobrdske kulture.