Search

Kombinirana cjepiva koja sadrže acelularnu pertusis komponentu u manjeg broja cijepljenih osoba mogu izazvati opsežne lokalne reakcije. Za razliku od cjelostaničnih cjepiva protiv hripavca, kod acelularnih se cjepiva lokalne reakcije češće javljaju nakon docjepljivanja nego u slijedu primarnog cijeljenja, a ponekad mogu biti toliko opsežne da zahvaćaju cijeli ekstremitet. Smatra se da se učestalost kao i težina lokalnih reakcija proporcionalno povećavaju s povećanjem broja ranije primljenih doza acelularnog cjepiva protiv hripavca. Utjecaj sistemne primjene analgetika, antihistaminika i kortikosteroida na trajanje opsežnih lokalnih reakcija nakon cijepljenja ovim cjepivima nije poznat. Ovim istraživanje procijenio sam utjecaja medikamentozne terapije na trajanje opsežnih lokalnih nuspojava nakon primjene kombiniranih cjepiva koja sadrže acelularnu pertusis komponentu. Prema rezultatima ovog istraživanja, primjena medikamentozne terapije (analgetika/antipiretika, sistemnih glukokortikoida ili antihistaminika), ne skraćuje značajno trajanje opsežnih lokalnih reakcija nakon primjene acelularnih cjepiva protiv hripavca, u odnosu na lokalnu primjenu obloga bez medikamentozne terapije., Combined acellular pertussis vaccines can cause large local reactions at injection site. In contrast to whole cell pertussis vaccines, the frequency of large local reactions increases with the number of administered doses of acellular pertussis vaccines. These reactions which occur more often following booster doses, can involve swelling of the entire limb. The effect of analgesics/antipyretics, antihistamines and corticosteroids on the duration of large local reactions at injection site following administration of vaccines has not been systematically studied. The aim of this study was to evaluate the effect of medication on the duration of large local reactions at injection site following administration of combination vaccines containing the acellular pertussis component. In order to evaluate the effect of medical treatment on duration of large local reactions, I performed a retrospective analysis of reported adverse events, using reported data and additional information collected from vaccination providers. According to the results of this study, administration of analgesic/antipyretic drugs, corticosteroids and/or antihistamines does not influence the duration of extensive local reactions following administration of acellular pertussis containing vaccines.

UVOD: Cijepljenje protiv HPV-a ključni je dio prevencije infekcije HPV-om, premalignih lezija i raka vrata maternice te drugih bolesti povezanih s HPV-om, međutim procijepljenost u Hrvatskoj je mala. Rezultati istraživanja i iskustva provedbe cijepljenja pokazali su kako je jedan od razloga slabog odaziva i oklijevanja kod cijepljenja strah od nuspojava. CILJ: Prikazati učestalost i vrste nuspojava cijepljenja protiv Humanog papiloma virusa (HPV) od početaka primjene cjepiva 2007. do 2022. godine. METODE: Statistička obrada podataka Registra nuspojava cijepljenja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) i Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) - informacijski sustav farmakovigilancije. REZULTATI: Od 2007. do 15.9. 2022. zabilježeno je 70 prijava nuspojava (HZJZ) (78% kod žena), a uključujući i prijave građana (HALMED ; podaci od 2009.) 103 prijave/370 nuspojava. U posljednjih šest godina zdravstveni djelatnici prosječno prijavljuju manje od 10 nuspojava godišnje. Najčešće nuspojave (HALMED) su bile: glavobolja (21%), mučnina (16%), bol na mjestu primjene (13%), umor (12%), bol u ekstremitetima (11%), pireksija (11%), astenija (10%), povraćanje (9%), slabost (8%), osip (8%). U razdoblju od 2016. do 15.9.2022. primijenjeno je 224 000 doza cjepiva. ZAKLJUČAK: U proteklih 15 godina zabilježen je razmjerno mali broj nuspojava, većina očekivanih (navedene u sažetku opisa svojstava lijeka), a povukle su se bez posljedica. U dijelu njih prijavljen je i drugi lijek/cjepivo koji je bio suspektan za nastanak nuspojave. Ovi podaci su važni za evaluaciju cijepljenja te kod informiranja opće i stručne javnosti i izrade komunikacijske strategije o cijepljenju protiv HPV-a, uključujući komunikaciju u kriznim situacijama poput pojave neuobičajene nuspojave cijepljenja.

U lipnju 2019. godine, Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo je obaviještena o grupiranju oboljelih od krpeljnog meningoencefalitisa (KME) na području Gorskog kotara. Od šest oboljelih pacijenata, pet ih je konzumiralo nepasterizirano (sirovo) kozje mlijeko s obiteljske farme u razdoblju od dva tjedna prije pojave simptoma, dok je jedna oboljela osoba u anamnezi navela nedavni ugriz krpelja. Kako bi procijenili rizične faktore za infekciju proveli smo slučaj-kontrola studiju u kojoj je izabrano šest kontrolnih ispitanika među zdravim osobama, članovima obitelji ili stanovnicima sela u kojem je zabilježeno grupiranje oboljelih. Provedeno je epidemiološko anketiranje i virološko testiranje oboljelih osoba i kontrolnih ispitanika. Izračunali smo omjer šansi za pojedine rizične izloženosti. Uzorci seruma koza, konja i psa s obiteljske farme testirani su na prisutnost neutralizacijskih protutijela na virus KME (KMEV). Uzorci kozjeg mlijeka i 65 krpelja vrste Ixodes ricinus prikupljenih sa životinja testirani su na prisutnost KMEV RNA metodom RT-PCR. Oboljele su 4 osobe ženskog i 2 osobe muškog spola, a medijan dobi oboljelih osoba bio je 41 godinu (10-85 godina). Oboljele osobe imale su 25 (95% interval pouzdanosti 0.8-1410.2, p = 0.021) puta više šanse da konzumiraju sirovo kozje mlijeko u posljednja dva tjedna u odnosu na zdrave kontrole. Nitko od oboljelih niti kontrola nije bio cijepljen protiv KME. Virus KME nije dokazan u uzorcima mlijeka niti krpeljima, dok je serološko testiranje životinja s farme ukazalo na izloženost virusu: šest koza iz stada imale su neutralizacijska protutijela na KMEV. Rezultati istraživanja pokazali su da je izvor epidemije bila konzumacija nepasteriziranog kozjeg mlijeka s obiteljske farme. Nakon preporuke za prestanak konzumacije proizvoda od nepasteriziranog mlijeka, nije bilo novooboljelih osoba. Ova epidemija ukazuje na potrebu provođenja edukacije među proizvođačima i potrošačima o rizicima koje donosi konzumacija nepasteriziranih mliječnih proizvoda. Preporuča se dodatno testiranje ljudi, domaćih životinja i krpelja radi boljeg razumijevanja epidemiologije KME u Gorskom kotaru, te za ciljano donošenje preporuka o cijepljenju protiv KME.

Koronavirusi (CoV) su velika obitelj RNA virusa koja uzrokuje bolesti dišnog sustava, a one se klinički mogu manifestirati u rasponu od obične prehlade do znatno težih oblika bolesti poput pneumonije praćene akutnim respiratornim sindromom (SARS ; eng. Severe Acute Respiratory Syndrom). COVID-19 je bolest koju uzrokuje novi SARS-CoV-2 koji se lako širi između ljudi, neovisno o prisutnosti simptoma u zaražene osobe. Prvi slučajevi ove bolesti zabilježeni su u Kini u provinciji Hubei sredinom prosinca 2019. godine. Prvi slučaj u Hrvatskoj zabilježen je 25. veljače 2020. godine. Restriktivne epidemiološke mjere uvedene su u ožujku 2020. godine kako bi se spriječilo i kontroliralo širenje bolesti. Postupno popuštanje mjera započelo je u svibnju 2020. godine što je dovelo do postupnog rasta broja zaraženih tijekom ljeta te značajno ubrzanog rasta novozaraženih koje je započelo u rujnu 2020. godine. Do sada je u Hrvatskoj laboratorijski potvrđen 356 181 slučaj zaraze uzrokovane SARS- CoV-2, a 8026 osoba je preminulo. Kako bismo procijenili stvarnu proširenost COVID-19 analizirali smo seroprevalenciju i prisutnost neutralizacijskih protutijela (NT) u uzorcima seruma opće populacije u Hrvatskoj nakon prvog (veljača - srpanj 2020. godine) odnosno drugog (kolovoz 2020. - veljača 2021. godine) pandemijskog vala. Početno serološko testiranje provedeno je komercijalnim imunoenzimskim (ELISA) testom (Vircell, Microbiologists, Granada, Španjolska), a za reaktivne uzorke kao potvrdni test korišten je test neutralizacije virusa (VNT ; eng. virus neutralization test). Zabilježena je statistički značajna razlika u rezultatima ukupne seroprevalencije između prvog (ELISA 2, 2% ; VNT 0, 2%) i drugog pandemijskog vala (ELISA 25, 1% ; VNT 18, 7%). Seropozitivne osobe su zabilježene u svim dobnim skupinama uz statistički značajnu razliku po dobi. Najniža prevalencija NT protutijela nađena je djece (

Sredinom prosinca 2020. godine zabilježeno je grupiranje bolesnika s atipičnom virusnom pneumonijom nepoznate etiologije za koje je utvrđeno da su uzrokovane SARS-CoV-2 virusom zoonotskog porijekla, a bolest je nazvana COVID-19. Uskoro je postalo jasno da infekcija neće ostati lokalizirana u Wuhanu, u Kini već da će se proširiti te su poduzeti koraci za uspostavljanje dijagnostike u laboratorijima u kojima se inače provodi detekcija virusa influence. Nužno je bilo da laboratorij posjeduje biozaštitni kabinet 2. kategorije. Uskoro je razvijeno nekoliko protokola koje je podijelila Svjetska zdravstvena organizacija kako bi olakšala i ubrzala uvođenje dijagnostike COVID-19. Tako je i Nacionalni centar za gripu, HZJZ-a također započeo s pripremama za uspostavljanje dijagnostike. Neposredno nakon izbijanja epidemije u Italiji, u Hrvatskoj je zabilježen prvi slučaj 25. veljače 2020. godine. Dijagnostički pristup HZJZ-a je slijedio preporuke SZO te je postavljena metoda Corman i sur. Od početka epidemije u Hrvatskoj, testirali smo više od 74 000 uzoraka na SARS-CoV-2, od čega je 4647 bilo pozitivnih. Dokaz prisutnosti virusa u uzorku molekularnim metodama (lančana reakcija polimeraze s reverznom transkripcijom, RT-PCR) još uvijek je metoda izbora za dokaz akutne infekcije. Međutim, za procjenu proširenosti infekcije u populaciji jako je važno provesti serološka testiranja. Serologija je važna i kao dodatna metoda za potvrdu klinički jasnih slučajeva s negativnim RT-PCR nalazom na COVID-19 u osoba koje su bliski kontakti oboljelih. Napravljena je usporedba deset seroloških testova za dijagnostiku SARS-CoV-2. Korištena su pet 'point-of care' (POC) imunokromatografskih testova (ACRO, AMP, ENCODE, NG BIOTECH i WIZ BIOTECH), četiri imunoenzimska testa (EIA ; DiaPro, Vircell ; Euroimmun i NovaTec) te imunoenzimski test s fluorescentnom detekcijom (ELFA ; Mini Vidas). Testirani su uzorci seruma bolesnika s COVID-19 infekcijom te asimptomatskih osoba. EIA testovi su pokazali višu osjetljivost detekcije IgM/IgA protutijela u usporedbi s POC testovima, dok je osjetljivost detekcije IgG protutijela bila podjednaka u POC i EIA testovima. Budući da je za validaciju novih seroloških testova za detekciju protutijela na SARS-CoV-2 bilo preporučeno inicijalno reaktivne rezultate potvrditi testom neutralizacije virusa (VNT) koji je još uvijek "zlatni standard" za potvrdu seroloških testova bilo je potrebno izolirati SARS-CoV-2. Virus je uzgojen u staničnoj kulturi na Vero E6 stanicama iz nazofaringealnog obriska COVID-19 bolesnika u BSL-3uvjetima (biozaštitni kabinet 3. kategorije). Maksimalni citopatski učinak bio je vidljiv 4. dan nakon inokulacije i prisutnost virusa potvrđena je RT-PCR-om. Usporedili smo i rezultate VNT s rezultatima surogat VNT testa (GENSCRIPT SARS-CoV-2 Surrogate Virus Neutralization ELISA) koji je pokazao znatno nižu osjetljivost u uzorcima s niskim titrom neutralizacijskih protutijela detektiranih klasičnim VNT (8 i 16). Dodatno smo analizirali prisutnost SARS-CoV-2 u okolini COVID-19 bolesnika kako bismo procijenili obim prisutnosti virusa u okolišu oboljelih. Od testiranih 41 uzoraka, nađeno je 3 (7, 3%) pozitivnih okolišnih uzoraka (mobitel, upravljač igraće konzole, prozorska kvaka).

Severe acute respiratory syndrome coronavirus 2 (SARS-CoV-2) is a novel coronavirus that emerged in Wuhan, China in December 2019. Coronavirus disease (COVID-19) spread rapidly and in March 2020, WHO declared a pandemic. With global attention on SARS-CoV-2, many other viral infections remain neglected in the shadow of COVID- 19. However, (re-)emerging arboviruses still represent an emerging public health threat. Arboviruses detected in humans in Croatia (acute infections or serologic evidence) are tick-borne encephalitis virus (TBEV), West Nile virus (WNV), Usutu virus (USUV), Toscana virus (TOSV), Tahyna virus (TAHV) and Bhanja virus (BHAV). During the 2020 transmission season, a total of 82 patients with neuroinvasive disease, 15 patients with non- specific febrile disease and 34 travelers returning from endemic areas were tested for arboviruses. TBEV was confirmed u 10 patients, while other neuroinvasive arboviruses were not detected. Clinical presentations were febrile headache, meningitis and meningoencephalitis. All patients recovered. Majority of them reported risk behaviors such as frequent visiting of forest areas and frequent tick bites. TBEV infections occurred from May to July in continental Croatian counties. Previous TBEV, WNV, USUV and TOSV infection (IgG antibodies) was detected in 1.2%, 4.9%, 2.4% and 1.2% of patients, respectively. Additionally, 2.4% of patients showed IgG antibodies to sandfly fever Naples virus. Imported Zika virus infection was documented in a traveler returning from Thailand. During the same period, a total of 188 asymptomatic persons were tested to determine the seroprevalence of neuroinvasive arboviruses. IgG prevalence was 1.6% to TBEV, 3.2% to WNV and 1.1% to USUV. Like in other European countries, arbovirus infections in Croatia in 2020 were, at least partly overshadowed by COVID-19 pandemic.

The rapid spread of severe acute respiratory syndrome coronavirus 2 (SARS-CoV-2) has led to the coronavirus disease 2019 (COVID-19) worldwide pandemic which caused a worldwide crisis with profound effects on public health. According to the World Health Organization (WHO), there have been over 130 million confirmed cases and almost 3 million fatalities since December 2019. In Croatia, the first case was detected on February 25, 2020. Reference Centre for laboratory diagnosis of viral respiratory diseases Croatian Ministry of Health at the Croatian Institute of Public Health (CIPH) implemented SARS-CoV-2 molecular diagnostics according to the WHO protocols. Molecular testing is still the mainstay of diagnosis, supplemented by point-of-care antigen testing. CIPH reference laboratory analysed more than 200000 samples and 17.8% were positive. Rapid antigen testing was started in the November 2020 and till now we analysed more than 4000 samples, mostly symptomatic persons (42% were positive). While antibody testing is generally not useful for acute management, it can be used for retrospective diagnosis and seroprevalence studies to understand disease prevalence in the population. Two seroprevalence studies were conducted in the general population, after the 1st and 2nd wave, respectively. A total of 1088 and 1436 serum samples were tested for the presence of IgG SARS-CoV-2 antibodies, and IgG antibodies were detected in 2.2% and 25.2% participants, respectively. SARS-CoV-2 is believed to spread predominantly via short-range airborne aerosol, respiratory droplets, and direct or indirect contact with infectious respiratory droplets. Therefore, we have analysed environmental samples from COVID-19 patients’ surroundings and found the virus in 3/41 (7.3%) samples.

Cilj /Aim Prikazati karakteristike cjepiva protiv COVID-19 odobrenih u Europskoj uniji i Hrvatskoj te iskustva i rezultate cijepljenja protiv COVID- 19 u Hrvatskoj. To present the characteristics of COVID-19 vaccines approved in the European Union and Croatia and the experiences and results of vaccination against COVID-19 in Croatia. Cijepljenje je ključni preventivni medicinski postupak koji sprječava nastanak bolesti COVID-19 i njenih teških oblika i komplikacija te doprinosi smanjenju širenja pandemije uzrokovane virusom SARS-COV-19. U Europskoj uniji (EU) i u Republici Hrvatskoj (RH) za sada su odobrena i dostupna četiri cjepiva protiv bolesti COVID-19: Comirnaty (Pfizer-BioNTech), Spikevax (Moderna), Vaxzevria (AstraZeneca-Oxford) i Janssen (Johnson&Johnson). Cjepiva Comirnaty i Spikevax su bazirana na tehnologiji glasničke RNK (gRNK), a Vaxzevria i Janssen adenovirusnih nereplikativnih vektora. U adenovirusnim cjepivima kao vektori se koriste genetski modificirani adenovirusi čovjeka (Janssen -Ad26) i čimpanze (Vaxevria -ChAdOx1) koji nose DNK za kodiranje mRNK koja u imunosnim stanicama proizvodi površinski protein šiljka virusa SARS- CoV-2 (engl. spike protein). Glasnička cjepiva dostavljaju imunosnim stanicama sekvencu nukleotida za kodiranje proteina šiljka u obliku gRNK ovijene lipidnim nanočesticama. Indikacija je sprječavanje COVID-19 koju uzrokuje virus SARS COV-2. Primijenjuje se kod osoba koje nemaju kontraindikacije za cijepljenje, Vaxzevrija i Janssen kod osoba 18 godina i starijih te Comirnaty i Spikevax kod 12 godina i starijih, uz individualnu procjenu specifičnih kontraindikacija za adenovirusna cjepiva (određene zdravstvene dijagnoze i stanja - sindrom kapilarnog curenja i heparinom inducirana trombocitopenija u anamnezi). Cjepiva se primijenjuju intramuskularno, u dvije doze Comirnaty (razmak tri tjedna), Spikevax (razmak četiri tjedna) i Vaxzevrija (razmak 4-12 tjedana) i u jednoj dozi Janssen. Za imunokompromitirane osobe primarno cijepljenje se sastoji od tri doze s razmakom od osam, a minimalno četiri tjedna. Učinkovitost cjepiva nije tako visoka za sprječavanje zaraze sa SARS-COV-2 kako se na početku najavljivallo, no i dalje pruža vrlo dobru zaštitu od težih oblika bolesti i smrti. Učinkovitost zaštite cjepivom s vremenom opada, te je peporučeno pojačati zaštitu docjepljivanjem šest mjeseci nakon primarnog cijepljenja dodatnom (booster) dozom. U Hrvatskoj je prema podacima baze eVac u razdoblju od 27. prosinca 2020. do 18. studenoga 2021. ukupno cijepljeno 2.099.290 osoba prvom dozom , a od njih je 1.883.443 završilo primarno cijepljenje (2 doze uključujući i 154.085 doze Janssena). S dodatnom dozom (docjepna i treća doza za imunokompromitirane osobe) cijepljeno je 109.774 osoba. Time je cijepljeno prvom dozom 52 % ukupnog odnosno 62 % odraslog stanovništva, a 46 % ukupnog (56% odraslog) stanovništva završilo je primarno cijepljenje. Najveći obuhvat cijepljenih prvom dozom je u Gradu Zagrebu (60, 5% ukupnog, 72, 6% odraslog stanovništva), a najmanji u Zadarskoj županiji (43, 2% ukupnog, 52, 2% odraslog stanovništva). Udio cijepljenih raste od nižih prema višim dobnim skupinama do dobi 70-74 godine. Dobna skupina 70-74 godine ima najviši udio cijepljenih prvom dozom (88, 6%). U dobi 65 godina i više udio cijepljenih jednom dozom je 75, 6% .

Krajem prosinca 2019. godine zabilježeno je grupiranje bolesnika s atipičnom pneumonijom nepoznate etiologije na području Wuhana, Kina. Iako su se prve oboljele osobe epidemiološki povezivale s boravkom na gradskoj veleprodajnoj tržnici morskih i živih životinja što je upućivalo na vjerojatan zoonotski prijenos, ubrzo je opisano obiteljsko grupiranje bolesti kao i pojava sekundarnih slučajeva u zdravstvenim ustanovama čime je nedvojbeno potvrđen interhumani prijenos. Početkom siječnja 2020. godine, kao uzročnik dokazan je novi koronavirus (2019- nCoV) koji se razlikovao od svih do sada poznatih humanih koronavirusa. Bolest je nazvana COVID-19 (engl. coronavirus disease), a virus preimenovan u SARS- CoV-2. Nakon epidemije u Kini, bolest se brzo proširila diljem svijeta te je Svjetska zdravstvena organizacija 11. ožujka 2020. godine proglasila pandemiju. SARS-CoV-2 se prenosi kapljičnim putem (izravan kontakt s izlučevinama bolesnika tijekom govora, kašljanja i kihanja) ili inhalacijski (udisanjem aerosola koji nastaje pri medicinskim zahvatima u zdravstvenim ustanovama). Asimptomatske osobe također mogu prenositi virus. Još uvijek nije razjašnjeno u kojoj je mjeri moguć prijenos virusa npr. fekalno-oralnim putem ili putem očnih sekreta. Neka su istraživanja pokazala da je izlučivanje virusa iz probavnog sustava duže u odnosu na dišni sustav. Isto tako, nedavne su studije dokazale prisutnost novijih koronavirusa na neživim površinama (metal, staklo, plastika) do 9 dana što upućuje na mogućnost prijenosa i preko kontaminiranih predmeta. Infektivnost virusa može se uništiti 62-70% etanolom, 0, 5% vodikovim peroksidom te 0, 1% natrijevim hipokloritom tijekom 1 minute.Inkubacija COVID-19 najčešće iznosi 4-5 (do 14) dana. U 80% bolesnika, bolest je blagog tijeka, u 15% teškog, a oko 5% bolesnika zahtijeva liječenje u jedinici intenzivne skrbi. Ukupna stopa smrtnosti iznosi 0, 7%-7, 2%. Od kliničkih simptoma pojavljuju se prema učestalosti: povišena tjelesna temperatura (99%), opća slabost i malaksalost (70%), suhi i podražajni kašalj (59%), gubitak apetita (40%), bolovi u mišićima (35%), oslabljen osjet ili gubitak osjeta njuha i okusa (34%), zaduha (31%), proljev (13%), mučnina/povraćanje (10%) te bolovi u trbuhu (9%). Dijagnostika SARS-CoV-2 provodi se dokazom virusne RNA metodom lančane reakcije polimerazom nakon reverzne transkripcije (RT-PCR) te detekcijom specifičnih protutijela. Početno se testiranje vrši imunoenzimskim testom (EIA) uz potvrdu testom neutralizacije virusa (VNT). Serološka su testiranja važna za procjenu proširenosti infekcije u populaciji te kao dodatna metoda za potvrdu kliničkih slučajeva u bliskih kontakata oboljelih čiji je RT-PCR nalaz negativan. Prvi slučaj COVID-19 u Hrvatskoj je zabilježen 25. veljače 2020. godine, a do 12. studenog dokazano je ukupno 75, 922 slučajeva i 925 smrtnih slučajeva. Oboljele su osobe iz svih hrvatskih županija. U svrhu određivanja seroprevalencije testirana je opća populacija kao i pojedine populacijske skupine: zdravstveni radnici, profesionalni sportaši, građevinski radnici iz Zagreba i okolice koji su radili na saniranju građevina oštećenih potresom u ožujku 2020. godine, bolesnici na hemodijalizi te bolesnici nakon transplantacije solidnih organa. EIA testom, SARS- CoV-2 protutijela dokazana su u 2, 3% osoba iz opće populacije ; 2, 7% zdravstvenih radnika ; 2, 9% građevinskih radnika ; 5, 9% bolesnika na hemodijalizi ; 19, 4-20, 7% bolesnika nakon transplantacije jetre i bubrega te 11, 1% sportaša. U svrhu sprečavanja širenja COVID-19, osnovno je pravilo izbjegavanje bliskog kontakta s osobama koje imaju simptome respiratorne infekcije. Standardne mjere prevencije uključuju higijenu ruku i dišnih puteva te korištenje odgovarajuće osobne zaštitne opreme. Medicinsko osoblje koje liječi i zbrinjava bolesnike sa suspektnom COVID-19 infekcijom mora nositi zaštitnu odjeću, masku (N95), nitrilne rukavice i zaštitne naočale. Pri oduzimanju kliničkih uzoraka ili izvođenju medicinskih postupaka tijekom koji dolazi do stvaranja aerosola potrebno je koristiti vizir kako bi se izbjegla kontaminacija sluznica.

Sredinom prosinca 2020. godine u Kini je zabilježeno grupiranje bolesnika s atipičnom virusnom pneumonijom nepoznate etiologije za koju je utvrđeno da je uzrokovana novim koronavirusom zoonotskog podrijetla (SARS-CoV-2), a bolest je nazvana COVID-19. S pojavom prvih slučajeva izvan Kine i laboratorij Nacionalnog centra za gripu, koji je dio Referentnog centra Ministarstva zdravstva za virološku dijagnostiku infekcija dišnog sustava u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ), započeo je s pripremama za uvođenje dijagnostike SARS- CoV-2. Prvo je uvedena izravna (lančana reakcija polimerazom s reverznom transkripcijom ; RT-PCR, te brzi testovi za detekciju antigena), a kasnije i neizravna dijagnostika (EIA/ELFA, test neutralizacije virusa ; VNT). Od početka epidemije u Hrvatskoj, u HZJZ-u je RT-PCR metodom testirano više od 110 000 uzoraka na SARS-CoV-2, od čega je 14 610 bilo pozitivnih. Dokaz prisutnosti virusa u uzorku RT-PCR-om još uvijek je metoda izbora za dokaz akutne infekcije. Međutim, za procjenu proširenosti infekcije u populaciji jako je važno provesti serološka testiranja. Serologija je važna i kao dodatna metoda za potvrdu klinički jasnih slučajeva s negativnim RT-PCR nalazom na COVID-19 u osoba koje su bliski kontakti oboljelih. Validacijom više vrsta brzih imunokromatografskih antigenih testova (engl. Rapid antigen test ; RAT) utvrđeno je da značajan broj RAT-ova (poput Abbott, Ecotest, Biosensor, Biosynex, Humasis) ima visoku osjetljivost (>90%) kod uzoraka kojima je RT-PCR-om SARS-CoV-2 zabilježen do 25 ciklusa amplifikacije. Učinjena je usporedba deset seroloških testova za dijagnostiku SARS-CoV-2: pet 'Point-of care' (POC) imunokromatografskih testova (ACRO, AMP, ENCODE, NG BIOTECH i WIZ BIOTECH), četiri imunoenzimska testa (EIA ; DiaPro, Vircell ; Euroimmun i NovaTec) te imunoenzimskog testa s fluorescentnom detekcijom (ELFA ; Mini Vidas). EIA testovi su pokazali veću osjetljivost detekcije IgM/IgA protutijela u usporedbi s POC testovima, dok je osjetljivost detekcije IgG protutijela bila podjednaka u POC i EIA testovima. Budući da je test neutralizacije virusa (VNT) još uvijek zlatni standard za potvrdu seroloških testova, izoliran je SARS-CoV-2. Virus je uzgojen u staničnoj kulturi na Vero E6 stanicama iz nazofaringealnog obriska COVID-19 bolesnika u BSL-3 uvjetima (biozaštitni laboratorij 3. kategorije). Početno reaktivni serološki rezultati dodatno su provjereni mikro-neutralizacijskim testom (mVNT). Također je testiran i surogat VNT (GENSCRIPT SARS-CoV-2 Surrogate Virus Neutralisation ELISA) koji je pokazao značajno nižu osjetljivost u uzorcima s niskim titrom neutralizacijskih protutijela detektiranih klasičnim mVNT-om (8 i 16). Analizirana je i prisutnost SARS-CoV-2 u okolini COVID-19 bolesnika kako bi se procijenio obim prisutnosti virusa u okolišu oboljelih. SARS-CoV-2 RNA dokazana je u 3/41 (7, 3%) okolišnih uzoraka (mobitel, upravljač igrače konzole, prozorska kvaka).

Background Hepatitis A (HAV) is highly transmissible acute liver infection which is rarely fatal (case- fatality ratio is 0.1–0.3 % up to 1.8 % in adults), but it can cause fulminant hepatitis which is often fatal. The disease is often asymptomatic or mild, particularly in children under five years, and it is more severe in adults. HAV is transmitted primarily by the faecal-oral route and through contaminated water and food but it can be spread via oral-anal sex. It can occur sporadically or in outbreaks. The risk groups that have been associated with illness outbreaks include household contacts, day-care centres or schools, people who use drugs, men having sex with men (MSM) and homeless people. Aims: To give an overview of epidemiological situation of HAV in Croatia and Europe with special focus on recent years and anti-epidemic measures. Methods A descriptive analysis of data from the National Register of Infectious Disease (Croatian Institute of Public Health) as well as from epidemic reports for the period 2008-2019, and data from international reports (ECDC) was performed, with special focus on epidemic in 2017- 2018. Results The incidence of HAV has decreased significantly in the last 50 years, in the last 10 years the incidence is satisfactorily low with a small annual number of patients (4-20), which was significantly contributed by improved living conditions and successful preventive measures in maintaining personal and communal hygiene and sanitation. From January to August 2017, there was a fourfold increase in HAV reports in most (19) EU / EEA countries compared to the last few years (2017: 11.212 reports, 2012-2015: an average of 2594 reports per year). In Croatia it was also recorded a sixfold increase in the number of reports of HAV in 2017 compared to previous years (2017: 47, 2012-2016: an average of 7 reports per year). Epidemiological data have shown that in epidemics in Europe and Croatia there has been an increase in the number of patients in the subgroup of men who have sex with men (MSM). Due to the increased number of cases of HAV in European countries during 2016 and 2017, an increased number of HAV patients was recorded in Croatia as well. The main public health control measures for HAV are: adequate sanitation and housing, personal hygiene practices education, particularly hand hygiene, and pre-exposure immunisation of individuals in populations at increased risk. Protection during sexual intercourse is advised to prevent oral-anal transmission. Isolation of the patient, interviewing, risk assessment of cases and determining the possible source of infection and surveillance of contacts are carried out. For exposed contacts, post-exposure vaccination and immunoglobulin administration is recommended. Conclusion Despite the sporadic cases of HAV in the last ten years, mostly acquired abroad, the existence of continuously epidemiological surveillance, as well as individual assessment of each person diagnosed with HAV, the cluster of HAV can be detected early. In addition to interviewing the infected person, the management of close, epidemiologically significant contacts, includes a detailed epidemiological interview, immunization status checking, as well as the recommendation and implementation of anti-epidemic measures. HAV vaccination as an anti-epidemic measure is effective but must be available (HZZO subvention issue) and applied in a timely manner (time frame). Given the large reservoir of non-immune individuals in Croatia, as well as the characteristics of the causative agent (low infectious dose) as well as recent epidemiological trends (large migrant wave, lower hygienic conditions in some parts of Europe) and the emergence of grouping and "new" transmission routes (sexual contacts, MSM population), it is necessary to make recommendations / guidelines on pre-exposure prophylaxis of the population at increased risk.

Cilj /Aim Prikazati epidemiološku situaciju hepatitisa B i C u Hrvatskoj i nacrt Nacionalne strategije za prevenciju i kontrolu virusnih hepatitisa. Materijali i metode / Materials and methods Epidemiologija hepatitisa B i C te razvoj i struktura nacrta Nacionalne strategije za prevenciju i kontrolu virusnih hepatitisa prikazat će se deskriptivnom metodom temeljem pregleda literature, i objavljenih i neobjavljenih dokumenata i podataka. Rezultati i zaključak / Result and conclusion Hrvatska ima nisku prevalenciju infekcije virusom hepatitisa B (HBV) i hepatitisa C (HCV) u općoj populaciji. Prema rezultatima seroepidemioloških studija, oko 0, 2 % - 0, 7 % opće populacije ima kronični hepatitis B, a 0, 5 % - 0, 9 % anti-HCV protutijela. Osobe koje injektiraju droge čine glavnu rizičnu skupinu s prevalencijom od 29 % - 65 %. Procjenjuje se da oko 25.000 osoba ima kroničnu HBV infekciju, a oko 40.000 osoba je pozitivno na anti-HCV protutijela. Prema podacima registra zaraznih bolesti u zadnjih pet godina prosječno se prijavi godišnje 120 oboljelih od hepatitisa B i 180 oboljelih od hepatitisa C. Univerzalno cijepljenje djece protiv hepatitisa B je glavna preventivna mjera za eliminaciju ihepatitisa B (uvedeno u Program obveznog cijepljenja 1999.godine). Hrvatska ima učinkovitu terapiju za oboljele od virusnih hepatitisa, a direktno djelujući antivirusni lijekovi za liječenje hepatitisa C (DAA) dostupni su od 2015. godine. Virusni hepatitisi predstavljaju javnozdravstveni prioritet, i 2018. godine izrađen je nacrt Nacionalne strategije za borbu protiv hepatitisa, čiji je cilj smanjiti učinak bolesti na ljude i društvo do 2030. godine, u skladu s Globalnim ciljevima održivih razvoja i Globalnom zdravstvenom strategijom o virusnim hepatitisima Svjetske zdravstvene organizacije, kojom se želi smanjiti pobol od virusnih hepatitisa za 90 % i smrtnost za 65 %. Ciljevi strategije su: podizanje svijesti opće populacije i rizičnih populacija, praćenje odgovora zdravstvenog sektora, smanjenje novih infekcija i smrtnosti oboljelih. Uz postojeće sustavne i kontinuirane mjere prevencije, dijagnostike i liječenja, ovom sveobuhvatnom strategijom se utvrđuju prioriteti za daljnji napredak. Eliminacija hepatitisa B i C se čini dostižnim javnozdravstvenim ciljem u koji se Hrvatska može uklopiti, za što će trebati međusektorska suradnja i stalna politička podrška.

Istraživanje učinkovitosti sezonskog cjepiva protiv gripe u sezoni 2017/18 provedeno je test negativnom case control studijom, rezultati su prikazani deskriptivnom metodom.

Cilj: Cilj ovog rada je opisati ishode liječenja oboljelih od tuberkuloze u Hrvatskoj za osobe oboljele od 2013. do 2016. godine. Materijali i metode: Analiza ishoda liječenja oboljelih od tuberkuloze za razdoblje 2013.-2016. godine temeljena je na podacima prikupljenim putem nacionalnog sustava praćenja zaraznih bolesti koristeći Registar za tuberkulozu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Ishodi liječenja definirani su prema kriterijima korištenim u Europskom nadzornom sustavu (TESSy) za tuberkulozu objavljenim u Naputku za suzbijanje i sprečavanje tuberkuloze. Podaci su prikazani u apsolutnim i relativnim brojevima, a analizirani su korištenjem programa Stata verzije 12 (Stata-Corp LP, Texas, USA). Rezultati i zaključak: Tijekom navedenog razdoblja ukupno je prijavljeno 1986 oboljelih od tuberkuloze od čega je najveći broj prijava pristigao 2013. godine (n=509) nakon čega se bilježi pad broja prijava te su 2016. godine prijavljene 464 oboljele osobe. Među prijavljenima dominiraju muškarci (61.8% ; 1228/1986) dok je medijan dobi oboljelih 57 godina (interkvartilni raspon 43 - 73). Glavno sjedište tuberkuloze kod najvećeg dijela oboljelih su pluća (87.8% ; 1731/1971) od čega je 58.9% (1010/1716) oboljelih imalo pozitivan nalaz direktne mikroskopije. Kod većine prijavljenih tuberkuloza je i laboratorijski potvrđena (80% ; 1580/1971). Od ukupnog broja prijavljenih podatak o ishodu liječenja nedostaje za 299 (15.2%) osobe dok je najveći broj oboljelih uspješno proveo preporučeno liječenje : liječenje završeno kod 28.3% prijavljenih (557/1971) te je izlječeno 33.9% (668/1971). U promatranom razdoblju liječenje je prekinulo 3% (60/1971) prijavljenih dok je kod 20% prijava kao ishod liječenja navedena smrt (373/1971). Uspjeh liječenja tuberkuloze koji se mjeri praćenjem ishoda liječenja ključni je programski rezultat javnozdravstvenih programa za suzbijanje, sprječavanje i nadzor tuberkuloze. Prema ciljevima Svjetske zdravstvene organizacije preporučeni cilj od 85% uspješno izlječenih od tuberkuloze u promatranom razdoblju nije ostvaren. Kako bi smanjili nepotpunost podataka o ishodu liječenja od tuberkuloze potrebno je pojačati suradnju između epidemiologa i liječnika koji se skrbe za oboljele od tuberkuloze.

Cilj: Tijekom sezone gripe 2018./2019. zabilježen je, u usporedbi sa prethodnim sezonama, najveći broj dojava smrtnih ishoda. Cilj rada je analizirati smrtne ishode zbog gripe i njezinih komplikacija koji su dojavljeni tijekom sezone gripe 2018./2019. Materijali i metode: Analizirani su podaci o preminulim osobama prikupljeni putem upitnika za oboljele s prijavom smrti ili sumnje na smrt zbog gripe tijekom sezone 2018./2019. sa zaključno 7. tjednom 2019. U statističkoj obradi podataka korišten je program Stata verzija 12 (Stata-Corp LP, Texas, USA) uz deskriptivni prikaz rezultata. Rezultati: U analiziranom razdoblju pristiglo je ukupno 85 anketa o smrtnim ishodima zbog gripe i njezinih komplikacija, od kojih je većina (62, 4%, 53/85) zabilježena u drugoj polovici siječnja 2019.godine. Među preminulim osobama veći je udio muškog spola (57, 6%, 49/85), a medijan dobi je 68 godina (interkvartilni raspon 55 – 79). U vrijeme inkubacije većina preminulih nalazila se u svom domu (69.4%, 59/85), dok je 14, 1% (12/85) bilo hospitalizirano zbog drugog medicinskog stanja, a 12, 9% (11/85) su bili u domovima za starije i nemoćne. Većina osoba (95, 3%, 81/85) bila je hospitalizirana, pri čemu su među navedenim prijemnim dijagnozama vodeće bile pneumonija (42, 5%, 34/80), gripa (18, 8%, 15/80), ARDS/respiratorna insuficijencija (11, 3%, 9/80) i sepsa (7, 5%, 6/80). Liječenje oseltamivirom provedeno je u 60% (51/85) osoba, od kojih je u većine (78, 4%, 40/51) ono započeto nakon 48 sati od početka simptoma. Gripa je laboratorijski potvrđena u 75, 3% (64/85) osoba, pri čemu je dominirao virus gripe tip A (93, 8%, 60/64). Većina preminulih osoba (70, 6%, 60/85) imala je dvije ili više kroničnih bolesti. Najčešće pojedinačne kronične bolesti bile su kardiovaskularne (65, 9%, 56/85), dijabetes melitus (31, 8%, 27/85) i neurološke odnosno neuromuskularne bolesti (16, 5%, 14/85). Među preminulim osobama s poznatim cjepnim statusom (65, 9%, 56/85), većina nije bila cijepljena protiv gripe (91, 1%, 51/56). Zaključak: Među osobama preminulima zbog gripe i njezinih komplikacija prevladavaju osobe u dobi od 65 godina i starije, u pravilu s višestrukim komorbiditetima te koje suprotno službenim preporukama nisu bile cijepljene protiv gripe.

U Hrvatskoj je najčešći izolat Neisseria meningitidis grupe B. Pojava meningokoka grupe Y i dobna distribucija ovih izolata trebaju se pažljivo pratiti. Obzirom na ograničene mogućnosti metode aglutinacije u razlikovanju grupe Y i W potrebno je uvesti genogrupiranje. Iako u Hrvatskoj penicilin nije lijek izbora u terapiji IMB sve učestalija pojava izolata smanjene osjetljivosti na penicilin i porast MIK-a zahtijevaju redovito praćenje antibiotskog profila penicilina. Bilo bi dobro uvesti test penA gena.

Usutu virus (USUV) is a mosquito-borne arbovirus that belongs to the family Flaviviridae, genus Flavivirus. Birds are the natural reservoirs of virus and mosquitoes of the genus Culex are the main vectors. Although human clinical cases were rarely reported, recent data from Italy showed that USUV infections may be more frequent than WNV infections in regions where both viruses co- circulate. The aim of this study was to present the occurrence, clinical symptoms and molecular epidemiology of USUV infections detected in Croatia. USUV was confirmed by detection of specific antibodies using ELISA and virus neutralization test (VNT) and/or detection of USUV RNA using RT-PCR. RT-PCR positive samples were further tested using Sanger sequencing. In Croatia, the first USUV seropositive human was detected in 2012. So far, six cases of human USUV neuroinvasive disease were confirmed. Three cases were detected in 2013 and three cases in 2018 transmission season, five years after the first ones. In five patients, infection was confirmed by detection of USUV neutralizing antibodies, while in one fatal case, USUV RNA was detected in a urine sample. Patients were from Zagreb/Zagreb County, Požega-Slavonia and Osijek-Baranja County. Two USUV seropositive horses were recorded 2011 in Zagreb and Sisak-Moslavina County. During the 2018 outbreak, USUV was for detected the first time in one dead blackbird (Turdus merula) from Zagreb County. USUV positive mosquito pools were recorded in 2016 (Aedes albopictus ; Zagreb), 2017 (Culex pipiens ; Međimurje County) and 2018 (Cx. pipiens ; Zagreb). Sequence was obtained from pooled Cx. pipiens sample collected in 2018. Phylogenetic analysis showed that Croatian strains detected in human, blackbird and Cx. pipiens pool belong to USUV Europe 2 lineage. Our results confirm the presence of USUV in Croatia. Further studies are needed to analyze the clinical significance as well as distribution of this emerging arboviral infection.

Tick-borne encephalitis virus (TBEV) and West Nile virus (WNV) are the most common arboviruses detected in Croatia. Sporadic infections caused by Usutu virus (USUV) and Toscana virus (TOSV) were also reported. Antibodies to Tahyna virus (TAHV) and Bhanja virus (BHAV) were found in 1970s and 1980s, but clinical cases were not reported so far. In 2018, a total of 194 patients with neuroinvasive disease were tested for the presence of arboviruses. WNV was the most commonly detected in 54 (27.8%) patients, TBEV in 18 (9.3%), USUV in 3 (1.9%) and TOSV in one (0.5%) patient. TAHV and BHAV were not detected. Infections caused by WNV, TBEV and USUV occurred in continental Croatian regions, while TOSV infection was detected at the Croatian littoral. During the same period, acute asymptomatic WNV infection (IgM antibodies) was documented in 20/2574 (0.8%) tested sentinel horses and 307 (11.9%) were IgG seropositive. In addition, WNV antibodies were detected in 125/1069 (12.7%) poultry serum samples (chickens, turkeys). Acute WNV infections in horses were recorded in March with sporadic occurrence until November. Human WNV infections were notified from July to October. In 2018, a re-occurrence of human USUV infections was reported. Furthermore, WNV and USUV infections in wild birds were detected for the first time in Croatia. USUV was also detected in one pool of the Culex pipiens mosquitoes collected in Zagreb. Phylogenetic analysis of detected strains showed circulation of WNV lineage 2 and USUV Europe 2 lineage. Detection of arboviruses in humans, sentinel animals and vectors confirms the importance of multidisciplinary ("One Health") surveillance of emerging arboviral infections.

Over the last three years an unprecedented flow of migrants arrived in Europe. There is evidence that vaccine preventable diseases have caused outbreaks in migrant holding centres. These outbreaks can be favored by a combination of factors including low immunization coverage, bad conditions that migrants face during their exhausting journey and overcrowding within holding facilities. In 2017, we conducted an online survey in Croatia, Greece, Italy, Malta, Portugal and Slovenia to explore the national immunization strategies targeting irregular migrants, refugees and asylum seekers. All countries stated that a national regulation supporting vaccination offer to migrants is available. Croatia, Italy, Portugal and Slovenia offer to migrant children and adolescents all vaccinations included in the National Immunization Plan; Greece and Malta offer only certain vaccinations, including those against diphtheria-tetanus-pertussis, poliomyelitis and measles-mumps-rubella. Croatia, Italy, Malta and Portugal also extend the vaccination offer to adults. All countries deliver vaccinations in holding centres and/or community health services, no one delivers vaccinations at entry site. Operating procedures that guarantee the migrants' access to vaccination at the community level are available only in Portugal. Data on administered vaccines is available at the national level in four countries: individual data in Malta and Croatia, aggregated data in Greece and Portugal. Data on vaccination uptake among migrants is available at national level only in Malta. Concluding, although diversified, strategies for migrant vaccination are in place in all the surveyed countries and generally in line with WHO and ECDC indications. Development of procedures to keep track of migrants' immunization data across countries, development of strategies to facilitate and monitor migrants' access to vaccinations at the community level and collection of data on vaccination uptake among migrants should be promoted to meet existing gaps. The study was conducted in the framework of the CARE (‘‘Common Approach for REfugees and other migrants’ health”) project (717217/CARE) that received funding from the EU health Programme (2014–2020). info:eu-repo/semantics/publishedVersion

U skupinu arbovirusa svrstano je >500 virusa, od kojih oko 150 uzrokuje bolest u ljudi. Virus krpeljnog encefalitisa (TBEV) i West Nile virus (WNV) najznačajniji su i najrasprostranjeniji arbovirusi. Neuroinvazivne infekcije uzrokovane TBEV i WNV (meningitis, encefalitis mijelitis) kontinuirano se bilježe na području Europe. Toscana virus (TOSV) značajan je uzročnik seroznih meningitisa u mediteranskim zemljama. Iako su infekcije uzrokovane Usutu virusom (USUV) dokazane u mnogih vrsta ptica, ovaj je zapostavljeni virus do sada opisan kao sporadičan uzročnik neuroinvazivnih infekcija u ljudi. Tahyna virus (TAHV) također je zapostavljen i rijetko zabilježen uzročnik seroznih meningitisa u Europi (Češka, Slovačka). Tijekom dvije uzastopne sezone prijenosa arbovirusnih infekcija (2017/2018. god.), u okviru projekta CRONEUROARBO, do listopada 2018. god. testirano je ukupno 240 bolesnika s neuroinvazivnom infekcijom na prisustvo TBEV, WNV, USUV, TOSV i TAHV. Dijagnostika je učinjena detekcijom virusne RNA (RT-PCR) u serumu, cerebrospinalnom likvoru (CSL) i urinu i/ili detekcijom protutijela (IgM/IgG, aviditet IgG protutijela) u serumu i CSL. Neuroinvazivna arbovirusna infekcija dokazana je u ukupno 81/33, 8% bolesnika: TBEV u 26/10, 8% (11 slučajeva tijekom 2017. god. ; 15 slučajeva tijekom 2018. god.) te WNV u 54/22, 5% bolesnika (8 slučajeva tijekom 2017. god. ; 46 slučajeva tijekom 2018. god). Tijekom 2018. god. u jednog je bolesnika dokazana infekcija uzrokovana TOSV. Infekcije uzrokovane TBEV dokazane su većinom na području sjeverozapadnih hrvatskih županija (najveći broj oboljelih zabilježen je na području Varaždinske i Koprivničko-križevačke županije). WNV infekcije su tijekom 2017. god. dokazane u Zagrebu, Zagrebačkoj, Osječko-baranjskoj, Međimurskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji. Tijekom epidemije 2018. godine, gotovo polovica oboljelih je bila iz istočnih županija (Osječko- baranjska, Vukovarsko-srijemska, Brodsko-posavska, Požeško-slavonska), značajan broj je dokazan na području Zagreba i Zagrebačke županije dok su sporadični slučajevi dokazani u Varaždinskoj, Koprivničko- križevačkoj, Virovitičko-podravskoj, Međimurskoj i Karlovačkoj županiji. Neuroinvazivna TOSV infekcija dokazana je na području Splitsko- dalmatinske županije. Akutne neuroinvazivne infekcije uzrokovane USUV i TAHV u testiranom razdoblju nisu dokazane. Filogenetskom analizom dokazanih sojeva virusa potvrđena je cirkulacija europskog tipa TBEV te WNV linije 2.

INTRODUCTION: West Nile virus (WNV) is one of the most widely distributed arthropod-borne virus. In the last decades, WNV infections are detected in many European countries. In Croatia, first clinical cases of WNV neuroinvasive disease were reported in 2012 and thereafter, cases were continuously notified. In addition to human cases, serologic evidence of WNV infection was also recorded in sentinel animals (horses, poultry). OBJECTIVES: To analyze the prevalence of WNV in humans, horses, poultry and mosquitoes in Croatia in 2017. MATERIAL: During 2017 transmission season, a total of 90 patients with neuroinvasive infection (meningitis/encephalitis), 172 asymptomatic persons, 560 horses, 1580 poultry and 1186 mosquitoes (Culex pipiens and Aedes albopictus) were tested for the presence of WNV RNA and/or WNV antibodies. In patients with neuroinvasive infection, cerebrospinal fluid (CSF), serum and urine samples were collected. In asymptomatic subjects and sentinel animals serum samples were collected. METHODS: WNV IgM/IgG antibodies in human, horse and poultry sera were detected using a commercial ELISA. WNV RNA was detected in human and mosquito samples using real- time and nested RT-PCR. WNV positive human serum samples were confirmed using a virus neutralization test. RESULTS AND CONCLUSION: Neuroinvasive WNV infection was confirmed in 8 (8.9%) patients by detection of WNV IgM and IgG antibodies of low avidity and/or WNV RNA in CSF and urine. Phylogenetic analysis of four detected strains showed circulation of WNV lineage 2. Four (2.3%) asymptomatic persons were found to be IgG seropositive to WNV. In one participant, recent WNV infection was documented by low IgG avidity. WNV IgG antibodies were detected in 69 (12.3%) sentinel horses and 165 (10.4%) poultry. No one of the tested mosquito pool was found to be WNV RNA positive. Our results confirm the importance of multidisciplinary "One health" approach in the surveillance of this emerging viral zoonosis.

In last two decades, number of emerging and re- emerging viral zoonoses has increased. In Croatia, autochthonous infections caused by tick-borne encephalitis (TBEV), West Nile (WNV), Usutu (USUV) and Toscana virus (TOSV) were reported. Serologic evidence of Tahyna virus (TAHV) was documented in 1980s. Sporadic imported dengue (DENV), chikungunya (CHIKV) and Zika virus (ZIKV) infections were continously notified in travelers. During 2017, a total of 90 patients with neuroinvasive infection (meningitis/encephalitis), 172 asymptomatic persons, 560 horses and 1580 poultry were tested for the presence of neuroinvasive arboviruses. In addition, 72 travelers were tested for the presence of DENV, CHIKV and ZIKV antibodies. Neuroinvasive arboviral disease was confirmed in 19/21.1% patients: TBEV in 11/12.2% and WNV infection in 8/8.8% patients. Phylogenetic analysis showed circulation of WNV lineage 2. USUV, TOSV and TAHV infection was not detected. In asymptomatic persons, TBEV IgG antibodies were detected in 3/1.7% participants, WNV in 4/2.3% and TOSV in 4/2.3% participants. In two participants recent TBEV and WNV infection was confirmed by detection of borderline/low IgG avidity. Seroepidemiological survey in sentinel animals showed WNV IgG seropositivity in 165/10.4% poultry and 69/12.3% horses and TBEV IgG seropositivity in 80/14.3% horses. Imported arboviral infection (DENV, CHIKV, ZIKV) was reported in four travelers returning from areas with documented arbovirus circulation. Detection of emerging and re-emerging arboviruses in humans and sentinel animals in Croatia highlight the need of continuous multidisciplinary surveillance in accordance with "One health" approach.

INTRODUCTION: Tick-borne encephalitis virus (TBEV) is the most important re-emerging arthropod-borne virus in Europe and Asia. In recent decades, the number of human cases in endemic regions of Europe has increased, endemic areas have spread to higher altitudes and new foci have emerged. The main vectors of TBEV in Europe are ticks Ixodes ricinus. Several studies showed that virus detection in ticks is not a sensitive indicator for risk assessment of human TBEV infection. Various animals have been used as sentinels in TBEV endemic areas, including horses in which asymptomatic TBEV is common with seroprevalence rates of up to 26%. OBJECTIVES: To analyze the prevalence of TBEV in humans and horses in endemic regions of the Croatian mainland. MATERIAL: From January to December 2017, a total of 90 patients with neuroinvasive disease (meningitis/encephalitis), 172 asymptomatic persons and 560 horses were tested for the presence of TBEV RNA and/or TBEV antibodies. METHODS: TBEV IgM/IgG antibodies in human and horse sera were detected using a commercial ELISA. TBEV RNA was detected using a real-time and nested RT-PCR protocol. RESULTS AND CONCLUSION: TBEV infection was confirmed in 11/90 (12.2%) patients with neuroinvasive disease (8 males and 3 females aged 21-68 years) by detection of TBEV IgM and low avidity IgG antibodies. TBEV RNA was detected in one patient. The majority of patients reported risk factors such as frequent visiting forest areas (7/63.6%), rural area of residence (7/63.6%) or frequent tick bites (6/54.5%). Cases showed seasonal distribution (April-November). Four (2.3%) asymptomatic persons were found to be IgG seropositive. In one participant, recent TBEV infection was documented by borderline IgG avidity. TBEV IgG antibodies were detected in 80/560 (14.3%) sentinel horses. Our results highlight the need of multidisciplinary ("One health") surveillance of this re-emerging arboviral zoonosis.

In last two decades, the number of emerging and re-emerging mosquito-borne arboviral infections has increased. In Croatia, dengue (DENV), West Nile (WNV) and Usutu virus (USUV) infections have been detected. Autochthonous dengue was reported in 2010 on the Pelješac penninsula (south Adriatic coast). Seroepidemiological study performed during 2011-2012 showed seropositivity to DENV of 0.59%. First clinical cases of human neuroinvasive WNV infection were reported in 2012 with 38 cases notified until 2018 in eastern and north-western counties. Phylogenetic analysis of four strains detected during the 2017 outbreak showed circulation of WNV lineage 2. USUV antibodies were first detected in two asymptomatic horses (2011) and one human (2012), while neuroinvasive USUV infection was confirmed in 2013 in three patients from Zagreb and its surroundings. Autochthonous chikungunya (CHIKV) and Zika (ZIKV) infections were not detected so far. A seroepidemiological study conducted during 2011-2012 showed CHIKV IgG antibodies in 0.7% of inhabitants of the Croatian littoral. Clinically manifest imported chikungunya and Zika infections were reported in six returning travelers during 2016 and 2017. The recent emergence of several arboviral diseases in Croatia highlighted the role of mosquitoes as vectors of emerging arboviruses. In Croatia, 52 mosquito species have been detected. Medically most important species are Culex pipiens complex, the primary vector of WNV and USUV, and Asian tiger mosquito, Aedes albopictus, a vector of DENV, CHIKV and ZIKV. Aedes albopictus is an invasive mosquito species detected for the first time in 2004 in Zagreb with rapid spread in the subsequent years. Aedes japonicus is another invasive mosquito species detected in 2013. Recent molecular investigation showed that one pool of Ae. albopictus (2016) and Cx. pipiens complex (2017) were positive for USUV RNA. Detection of arboviruses in humans, sentinel animals and mosquitoes emphasize the importance of continuous multidisciplinary ("One health") arbovirus surveillance in Croatia.

Tuberkuloza je bolest koja u Hrvatskoj podliježe obavezi prijave zarazne bolesti još od pedesetih godina prošlog stoljeća. Incidencija tuberkuloze u Hrvatskoj u nekoliko posljednjih desetljeća se stabilno i kontinuirano smanjuje. Prema podacima Registra za tuberkulozu Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo incidencija je u zadnjih 30 godina pala s 72/100.000 u 1986. godini na 11/100.000 u 2016. godini. Bilježi se i relativno veliki raspon incidencije po županijama: u 2016. godini incidencija tuberkuloze u Dubrovačko-neretvanskoj županiji bila je 4, 1/100.000, a u Sisačko-moslavačkoj županiji 19, 7/100.000. Sustav praćenja i nadzora nad tuberkulozom (engl.surveillance) do sada nije bio službeno evaluiran. Za potrebe ovog rada napravit ćemo anonimno on-line istraživanje u korisnika surveillance sustava (epidemiolozi u županijskim zavodima) te opisati sustav prema postojećim smjernicama ECDC-a i WHO-a za evaluaciju javnozdravstvenih surveillance sustava. Atributi sustava koje smo izabrali prikazati u ovom radu su njegova jednostavnost, fleksibilnost, korisnost, pravovremenost i potpunost podataka (engl. completeness). Mogući ishodi ovog rada su: preporuka za složeniju evaluaciju (primjerice capture- recapture metoda za procjenu broja oboljelih od tuberkuloze korištenjem različitih, nezavisnih izvora podataka), preporuke za poboljšanje sustava ili pak zaključak da je aktualni sustav adekvatan za epidemiološko praćenje tuberkuloze u Hrvatskoj.

All member states of the WHO European Region are committed to achieve measles and rubella elimination and prevention of congenital rubella syndrome, in the framework of the European Vaccine Action Plan (EVAP) endorsed at the WHO Regional Committee (Resolution EUR/RC64/R5). The European Measles and Rubella Laboratory Network (EUR MR LabNet) was established in 2002 to support high- quality surveillance and monitor progress in the context of diseases elimination. The poster presents epidemiological data of measles and rubella in Croatia, vaccination coverage and activities of the Croatian National Measles/Rubella Laboratory in 2016-2018.

Uvod: Krpeljni encefalitis najznačajnija je zoonoza koju prenose krpelji. Na području Hrvatske, virus krpeljnog encefalitisa (TBEV) je endemski u sjeverozapadnim županijama, no infekcije se bilježe na području cijele kontinentalne Hrvatske. Iako je bolest moguće spriječiti cjepivom, rijetko su opisane infekcije u nepotpuno cijepljenih, ali i osoba koje su uredno cijepljene protiv TBEV. U radu prikazujemo slučaj krpeljnog encefalitisa u profesionalno izložene osobe nakon uredno provedenog primarnog cijepljenja. Ispitanici i metode: 36-godišnji inženjer šumarstva, zaprimljen je šestog dana bolesti manifestirane svakodnevnom vrućicom (do 40°C), klonulošću, glavoboljom, mučninom i povraćanjem. Bolesnik navodi višekratne ubode krpelja, posljednji put prije 18 dana (Gorski kotar). Uredno je cijepljen (primarno cijepljenje) s tri doze cjepiva protiv TBEV (2014. godine). Pri prijemu učinjene su rutinske laboratorijske pretrage, EEG i CT mozga te oduzeti uzorci seruma, cerebrospinalnog likvora (CSL) i urina za mikrobiološke analize. Rezultati: Pri pregledu vrat koči terminalno, meningitički znaci negativni. Učinjene rutinske laboratorijske pretrage pokazale su leukocitozu (14, 1x109/L) i blago povišen CRP (14, 4 mg/L). U CSL nađe se 132/mm3 stanica s predominacijom limfocita (76%), povišene vrijednosti proteina (0, 753 g/L) te normalne vrijednosti glukoze (3, 61 mmol/L). Nalaz EEG i CT mozga bio je uredan. Učinjenim serološkim pretragama nađene su visoke vrijednosti protutijela na TBEV u serumu (IgM omjer 5, 01 ; IgG >200 RU/ml) i CSL (IgM omjer 4, 35 ; IgG 191 RU/ml). U parnim uzorcima seruma opaženo je smanjenje titra IgM (omjer 4, 20 ; potom 2, 82) uz i dalje nemjerljivo visoke vrijednosti titra IgG. Serološki nalaz na Borrelia burgdorferi bio je negativan. TBEV RNA nije dokazana u CSL i urinu. Parenteralno je liječen aciklovirom, ceftriaksonom i moksifloksacinom uz antiedematoznu i drugu simptomatsku terapiju. Od otpusta redovito kontroliran tijekom četiri mjeseca, dobrog je općeg stanja, bez zaostalog neurološkog deficita. Zaključak: Iako cijepljenje pruža učinkovitu zaštitu protiv TBEV, prikazani slučaj potvrđuje mogućnost obolijevanja cijepljenih osoba, posebno onih izloženih učestalim ubodima krpelja.

In the last two decades, the number of emerging and re-emerging zoonoses has increased. Autochthonous infections caused by tick borne encephalitis (TBE), dengue (DENV), West Nile (WNV), Usutu (USUV), hepatitis E (HEV) and hantavirus as well as imported infections caused by chikungunya (CHIKV) and Zika virus (ZIKV) have been detected in Croatia. TBE occurs continuously since 1553. Didease is endemic in North-Western Croatian counries. Autochthonous DENV infections were reported in 2010 on the Pelješac peninsula. Seroepidemiological investigation performed during 2011-2012 showed seropositivity to DENV of 0.5%. First clinical cases of neuroinvasive WNV infection were reported in 2012 with 31 cases notified until 2017. in eastern and nort- western counties. USUV antibodies were found in one asymtomatic person from eastern Croatia in 2012, while neuroinvasive USUV was confirmed in 2013 in three patients from Zagreb and its surroundings. CHIKV infections were not detected so far, however antibodies were sporadically detected in persons who travelled ti endemic regions. A seroepidemiological study conducted during 2011-2012 showed CHIKV IgG antibodies in 0.7% of inhabitants of the Croatian littoral. First clinically manifest imported CHIKV infection was reported in 2016. During the same year, three clinically manifest imported ZIKV were also reported in Croatia. Autochthonous HEV infection was first described in 2012. A pilot study conducted in different population groups during 2014-2015 showed seropositivity to HEV of 5.6%. Hantavirus infection in Croatia are caused by Puumala and Dobrava viruses. About 10-20 cases are reported annually with several outbreaks (last one in 2014-2015). Leptospirosis and borreliosis are continuously reported bacterial infections. The most commonly detected leptospira serovars are Sejroe, Australis and Icterohaemorrhagiae. Q- fever is endemic in many Croatian regions wth seroprevalence rates 21.2-41.2%. Mediterranian spotted fever (R. connori) is the most commonly detected rickettsiosis. Toxoplasmosis is the most prevalent parasite infection.

Ospice su virusna bolest čije su glavne značajke vrlo visoka kontagioznost, pojava karakterističnog osipa, prolazna supresija imunološkog sustava i relativno česte komplikacije vezane uz dišni i središnji živčani sustav. Pronalaskom učinkovitog cjepiva i njegovom uporabom incidencija ove bolesti u svijetu značajno se smanjila, a u Sjedinjenim Američkim Državama 2000. godine proglašena je eliminacija ospica. U Europi se u posljednjih 6 godina incidencija smanjila za 90 %, ali se povremene epidemije još uvijek detektiraju. U nerazvijenom dijelu svijeta ospice su još uvijek jedan od vodećih uzročnika smrti u djece, a u razvijenom dijelu svijeta ospice se javljaju u necijepljenih osoba mlađe i srednje životne dobi i predstavljaju javnozdravstveni izazov na globalnoj razini. U Hrvatskoj je obavezno cijepljenje uvedeno 1969. godine. Posljednjih 20-ak godina godišnje se detektira desetak slučajeva s povremenim manjim epidemijama uzrokovanim importiranim virusima. Veća epidemija s ukupno 220 prijavljenih slučajeva zabilježena je 2014./2015. godine. Detekcija kliničkih slučajeva, epidemiološki nadzor i laboratorijska potvrda ospica, koja uključuje genotipizaciju virusa, ključni su postupci pri otkrivanju izvora infekcije i praćenju puta prijenosa.

The TORCH acronym includes the most common etiological agents of infections in pregnant women and newborns: T. gondii, rubella virus (RUBV), cytomegalovirus (CMV), herpes simplex viruses (HSV) type 1 and 2, as well as several other viruses: varicella-zoster virus (VZV), parvovirus B19, hepatitis B and C viruses (HBV, HCV), HIV, enteroviruses and bacteria. The "others" category has rapidly expanded, including emerging and re-emerging viral zoonoses. Most of the TORCH infections cause mild maternal morbidity, but have serious consequences on fetal health. In the last two decades, some zoonotic viruses have emerged such as hepatitis E virus (HEV) and Zika virus (ZIKV) which can cause infections in pregnant women and newborns. HEV infection may be more severe during pregnancy with fatal outcome in 15-25% pregnant women. ZIKV infection during pregnancy is associated with severe congenital malformations, including microcephaly. Materno- fetal transmission of re-emerging viruses such as dengue virus (DENV), chikungunya virus (CHIKV) and West Nile virus (WNV) was also reported. DENV infection during pregnancy is associated with higher rate of spontaneous abortion, intrauterine fetal death and premature birth. Congenital dengue fever is caused by the transplacental transmission of the virus during delivery. Most materno-fetal CHIKV transmissions occur during the peripartum period. Congenital WNV infections are possible but very rare ; they are associated with malformations, particularly of the brain. In the period from 2005 to 2015, several studies were conducted at the Croatian National Institute of Public Health to define the seroprevalence of TORCH infections. In childbearing-aged women tested from 2005-2009, the overall IgG seroprevalence rate was found to be 75.3% to CMV, 96.4% to RUBV, 69.4-78.7% to HSV-1, 5.8-10.2% to HSV-2, 63.5% to parvovirus B19 and 83.4% to VZV. Among viral hepatitis markers, HBsAg was detected in 0.5%, anti-HBc in 3.8% and anti-HCV antibodies in 0.5% women. Two pilot studies on the seroprevalence of emerging and re-emerging arboviruses (2011-2015) found seropositivity of 0.38% to DENV and 0.76% to CHIKV. In addition, recently conducted study (2015-2016) on the HEV seroprevalence showed seropositivity of 2.3%. A total of ten asymptomatic pregnant women who returned from endemic areas were tested for ZIKV, DENV and CHIKV during 2016-2017, of whom all were negative. During the tested period, acute CMV and VZV infections (positive IgM antibodies/low IgG avidity) were confirmed in 0.09% childbearing-aged/pregnant women. HSV-1 and HSV-2 IgM antibodies were found in 1.2% and parvovirus B19 IgM antibodies in 6.9% participants. In 0.36% women, recent asymptomatic WNV infection (positive IgM antibodies/borderline IgG avidity) was confirmed. In addition, imported CHIKV and ZIKV infections were detected in two febrile childbearing-aged women who visited endemic areas. Acute infections caused by other TORCH agents were not detected during the tested period. Determination of serological status in childbearing-aged women will help to identify seronegative women who are at risk for TORCH infections during pregnancy and help the clinicians to appropriately counsel mothers on preventive measures to avoid these infections. Presented results highlight the importance of surveillance, as well as a need for expanding of TORCH diagnostics including emerging and re- emerging viral zoonoses.

Hepatitis E virus (HEV) infection has become an emerging infection in many European countries. We analyzed the prevalence in profesionally exposed and non-exposed population groups in continental Croatia. From June 2014 to May 2017, a total of 322 serum samples collected from Croatian residents were tested for IgM and IgG anti-HEV antibodies using a commercial enzyme linked immunosorbent assay. IgM positive samples were furthermore tested for HEV RNA by RT-PCR method. Overall IgG seroprevalence was 4.6%, whereas IgM prevalence was 1.2%. No IgM sample was positive for HEV RNA. IgG positive samples were most prevalent in alcohol abusers, forest workers and injecting drug users compared to hunters, healthcare workers, general population and pregnant women. Our results indicate that HEV IgG prevalence rates differ among different population groups.

In recent decades, the number of both imported and autochthonous emerging viral diseases has increased in European countries. We analyzed the frequency of mosquito-borne arboviral infections in Croatian travelers returning from endemic areas. From January 2016 to June 2017, a total of 78 persons with a travel history were tested for the presence of antibodies to the most common mosquito-borne viruses: dengue (DENV), chikungunya (CHIKV), Zika (ZIKV), West Nile (WNV) and Usutu virus (USUV). Serological tests were performed using a commercial enzyme- linked immunosorbent assay and/or indirect immunofluorescence assay (Euroimmun, Lübeck, Germany). In the tested group, there were 44 (56.4%) males and 34 (43.6%) females. The most common travel destinations were South America (Brazil), Central America (Mexico, Cuba, Costa Rica) and Southeast Asia (Thailand). The reason of travel was tourism (58/74.3%), participation at the Olympics/Paraolympics Rio 2016 (13/16.7%) and business (7/9.0%). The mean duration of travel was 28.3 (range 7-90) days. Forty (51.3%) participants reported regular or occasional repellents use and 42 (53.8%) reported mosquito bites. The main clinical symptoms among 24 patients with clinically manifest disease were fever (24/100%), myalgia (10/41.6%), arthralgia (10/41.6%), rash (7/29.2%), and conjunctivitis (3/12.5%). Fifty- four asymptomatic persons were tested because of pregnancy, planning pregnancy or medically assisted reproduction. Recent arboviral infection was documented by detection of IgM and IgG antibodies in six patients. ZIKV infection was detected in three patients (imported from Brazil, Mexico and Maldivi), CHIKV infection in one patient (imported from Costa Rica) and DENV infection in two patients (imported from Maldivi and India). Since Ae. albopictus is present in Croatia, imported emerging arboviral infections may have important public health consequences. Public health measures should be regularly performed, particularly in areas with established Ae. albopictus population.

Measles is a highly contagious systemic viral disease transmitted by respiratory secretions. It is characterized by fever, coryza, cough and conjunctivitis, followed by a generalized maculopapular rash and transient immune deficiency. Complications of measles infection related to respiratory tract and central nervous system occur relatively frequently. One of the most serious consequences of measles infection is the onset of invariably fatal subacute sclerosing panencephalitis (SSPE), which develops years after recovery from primary illness. Among the vaccine- preventable diseases, measles is one of the most common causes of death in children under the age of 5. In Croatia, measles vaccination was introduced in the national childhood vaccination schedule in 1968 and was replaced by the combined measles, mumps and rubella (MMR) vaccine in 1976. Vaccine coverage rates for the first MMR dose are more than 94% since 2004. In the last two decades, usually less than 10 measles cases have been reported annually, with the exception of three import-related outbreaks (2003-2004, 2008 and 2014-2015). Genetic characterization of wild type and SSPE strains detected in Croatia is being performed since 2003. In-house RT-PCR methods for amplification and sequencing of complete measles genomes have been established ; genotyping based on N450 (450 nucleotides encoding for the last 150 amino acids of the N protein) is performed. In the period 2003-2017, 6 wild type and 3 SSPE strains have been detected, isolated and sequenced. Similar to contemporaneous epidemiological data from other European countries, strains detected in Croatia belong to genotypes D4, B3 and D8. Genetic characterization of the genuine Edmonston-Zagreb vaccine was also done. Sequencing of longer genomic regions lead to identification of different deviations from canonical measles virus genomic organisation, observed in few Croatian strains. Various indels, with or without the change of total genome length were detected, demonstrating evolutionary changes in viral genome properties.

Virusi su sustavi u središtu vrlo različitih interesa. Njima se kao uzrocima bolesti ljudi i životinja bave liječnici, epidemiolozi i veterinari, a njihov potencijalno poguban, a ponekad i pozitivan utjecaj na biljni svijet dovodi ih u polje interesa agronoma i šumara. Kako su virusi sustavi koji mogu brzo evoluirati, njima se bave i biolozi vrlo različitih usmjerenja, a njihova jednostavnost, tj. činjenica da su najjednostavniji od njih sačinjeni samo od proteinskog omotača i DNA ili RNA molekule čini ih zanimljivim i fizičarima koji u njima vide moguću poveznicu između neživog i živog svijeta. U tribini se diskutira o malom dijelu od te silne raznovrnosti pristupa virusima kroz sudjelovanje i izlaganje: - prof. dr. sc. Mirne Ćurković Perica koja istražuje biljne viruse, te viruse kao sredstva biološke kontrole gljivica koje uništavaju kesten - prim. dr. sc. Bernarda Kaića koji se virusima bavi u javno- zdravstvenom kontekstu - dr. sc. Antonija Šibera (moderator) koji viruse istražuje kao fizikalne objekte analizirajući njihovu strukturu, funkciju, načine sastavljanja i rastavljanja počevši od temeljnih molekularnih međudjelovanja.

In Croatia, measles vaccination was first introduced in the national childhood vaccination schedule in 1968 and was replaced by the combined measles, mumps and rubella (MMR) vaccine in 1976. Vaccine coverage rates for the first MMR dose are more than 94% since 2004, and for the second dose more than 97%. In the pre-vaccinal period, 5.000-20.000 cases of measles and rubella were notified each year in Croatia. In the last two decades, less than 10 measles cases have been reported annually, with the exception of three import-related outbreaks (2003/2004, 2008 and 2014/2015). In 2002, four SSPE cases were notified. Regarding rubella, only sporadic cases were reported with an outbreak in 2007. There was no reported congenital rubella syndrome. A seroepidemiological study conducted from 2005-2009 showed that 94.6% of the Croatian childbearing-aged women are immune to rubella. However, vaccination coverage has been decreasing since 2012.

Pod pojmom „virusi koji se prenose krvlju“ (VPK) u ovim smjernicama smatraju se hepatitis B virus (HBV), hepatitis C virus (HCV) i HIV, a koji se prenose krvlju ili drugim tjelesnim tekućinama/tkivima. Ovim dokumentom opisane su smjernice za predekspozicijsku zaštitu VPK-ima i postekspozicijsku obradu kod potencijalne izloženosti VPKima, a koje se provode u zavodima za javno zdravstvo. Ove smjernice obuhvaćaju profesionalne i neprofesionalne izloženosti, što podrazumijeva da se osim zdravstvenih radnika obrađuju i sve ostale izložene osobe. Svim osobama koje su bile izložene krvlju i ostalim tjelesnim tekućinama mora se procijeniti potencijalni rizik od infekcija (HIV, HBV, HCV) i osigurati adekvatno savjetovanje i po potrebi postekspozicijska obrada i profilaksa (Tablica 2.). Cilj ovih smjernica je smanjiti mogućnost zaražavanja VPK-ima i što ranije otkriti eventualne infekcije.

Cilj istraživanja: Procijeniti pravovremenost primjene kombiniranih cjepiva koja sadrže acelularnu pertusis komponentu pri docijepljivanju Procijeniti obuhvat prijavljivanja opsežnih lokalnih reakcija nakon primjene kombiniranih cjepiva

Najznačajniji arbovirusi pripadaju rodovima Flavivirus, Alphavirus, Phlebovirus i Nairovirus. Na području Hrvatske dokazano je prisustvo virusa krpeljnog encefalitisa (KEV), virusa papataci groznice (SFV), virusa dengue (DENV), virusa Zapadnog Nila (VZN) i Usutu virusa (USUV). KEV je rasprostranjen u sjeverozapadnim hrvatskim županijama. Godišnje se prijavljuje oko 50 slučajeva KE s karakterističnom sezonskom pojavnošću (73% infekcija zabilježeno je u razdoblju od svibnja do listopada). Infekcije uzrokovane SFV javljaju se na području priobalja. Tijekom 2014. godine, protutijela na SFV sicilijanski tip, SFV napuljski tip i virus Toscana nađena su u 4, 8% ; 6, 4% te 22, 6% osoba s područja Istarske, Primorsko-goranske, Splitsko-Dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije. Protutijela na VZN dokazana su u ljudi, medvjeda i konja. U jesen 2012. godine zabilježeni su prvi klinički humani slučajevi VZN infekcije. Tijekom tri uzastopne sezone (2012-2014) zabilježeno ukupno 28 slučajeva neuroinvazivne VZN infekcije. Oboljele osobe bile su iz istočnih te sjeverozapadnih županija. Klinički se infekcija u većine oboljelih očitovala slikom meningoencefalitisa (77, 8%) i meningitisa (14, 8%), a u dva bolesnika (7, 4%) akutnom mlohavom kljenuti. USUV infekcija prvi puta je serološki dokazana u konja 2011. godine, a 2012. godine i u jedne osobe s područja istočne Hrvatske. Prvi humani klinički slučajevi USUV infekcije zabilježeni su 2013. godine. Neuroinvazivna USUV infekcija potvrđena je u tri osobe s područja Zagreba i Zagrebačke županije. Klinička slika nije se razlikovala od neuroinvazivne VZN infekcije. Autohtona infekcija uzrokovana chikungunya virusom (CHIKV) u Hrvatskoj do sada nije zabilježena, ali su protutijela na CHIKV sporadično dokazana u ljudi koji su boravili u endemskim područjima. Seroepidemiološkim istraživanjem provedenim tijekom 2011.–2012. godine CHIKV IgG protutijela dokazana su u 0, 7% stanovnika s područja priobalja.

During 2011-2012, a total of 1, 180 sera samples were collected from residents of seven Croatian counties located on the Adriatic Coast and four counties in northeastern Croatia and tested for the presence of dengue virus (DENV)IgG antibodies using ELISA. Reactive samples were further tested by IFA. Seven samples (0.59%) tested positive for DENV antibodies. Seroprevalence rates by county varied from 0-2.21%. The highest seropositivity rate (2.21%) was found in the Dubrovnik-Neretva County where autochthonous dengue cases were recorded in 2010. Additionally, 3, 699 mosquitoes were collected from 126 localities along the Adriatic coast in August-September, 2011. Aedes albopictus was the most prevalent species (81.37%). No evidence of DENV RNA was detected by RT-PCR among 1, 748 female mosquitoes.

Tijekom dvogodišnjega razdoblja (2011. – 2012. godine), testirano je ukupno 1596 uzoraka seruma trudnica na prisutnost HBsAg, anti-HCV i anti-HIV protutijela. HBsAg je dokazan u 11/1596 (0,7%; 95%CI = 0,34 - 1,23) testiranih žena. S obzirom na dob, prevalencija HBsAg bila je najviša (1,9%) u skupini mlađih od 26 godina.U dobi od 26-30 i 31-35 godina bilo je pozitivno 0,5%, odnosno 0,4% ispitanica. Razlike između dobnih skupina nisu bile statistički značajne (p = 0,096). Uspoređujući dobne skupine, nađena je značajno niža prevalencija HBsAg u skupini od 31 - 35 godina u usporedbi s najmlađom dobnom skupinom (< 26 godina) (OR = 0,19; 95%CI = 0,04 - 0,97). Anti-HCV protutijela nađena su u 12/960 testiranih žena (1,3%; 95%CI = 0,64 - 2,17). Opažen je značajan porast HCV seropozitiviteta s dobi od 0,3% do 3,1%, počevši s dobnom skupinom od 26-30 godina (p = 0,03). Ovisno o mjestu prebivališta (urbano ili ruralno područje), nije bilo značajne razlike u prevalenciji HBsAg (0.8% u urbanoj te 0% u ruralnoj sredini; p = 0,616) niti anti-HCV (1,8% u urbanoj, te 1,2% u ruralnoj sredini; p = 0,641). Niti jedna ispitanica nije bila HIV pozitivna. Rezultati ovoga istraživanja ukazuju na nisku prevalenciju HBV, HCV i HIV infekcije u Hrvatskoj., During a two year period (2011 - 2012), a total of 1,596 consecutive serum samples from pregnant women were tested for the presence of HBsAg, anti-HCV and anti-HIV antibodies. HBsAg was detected in 11/1596 (0.7%; 95% CI = 0.34 - 1.23) tested women. All of them were HBeAg negative/anti-HBe positive. According to age, HBsAg prevalence was highest in the age group of less than 26 years (1.9%). In the age groups 26-30 and 31-35 years, prevalence rates of 0.5% and 0.4% were found. Differences among age groups were not significant (p = 0.096). Comparing age groups, a significantly lower prevalence of HBsAg was found in 31 - 35 age group compared to the youngest age group (< 26 years) (OR = 0.19, 95% CI = 0.04-0.97). Anti-HCV antibodies were detected in 12/960 tested women (1.3%, 95% CI = 0.64-2.17). HCV seropositivity increased significantly with age from 0.3% to 3.1% beginning with the 26-30 age group (p = 0.03). Place of residence was not associated with HBsAg (0.8% in urban areas vs. 0% in rural areas, p = 0.616) or anti-HCV positivity (1.8% in urban vs. 1.2% in rural areas, p = 0.641). None of the 1,002 participants were HIV positive. The results of this study suggest that Croatia is a low-prevalence country for HBV, HCV and HIV infection.

Dječja paraliza - bolest uzrokovana poliovirusom - poznata je od davnina. S pojavom epidemija u dvadesetom stoljeću poliomijelitis postaje globalni javno zdravstveni problem. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) 1988. godine započinje kampanju s ciljem eradikacije poliomijelitisa te je do danas broj slučajeva smanjen za više od 99 %. U Hrvatskoj je cijepljenje protiv dječje paralize započelo već 1961. godine i dovelo do dramatičnog smanjenja obolijevanja. Eradikacija poliomijelitisa u Hrvatskoj proglašena je 2002. godine istodobno s eradikacijom ove bolesti u Europi. Ipak, krajnji cilj - polio- free world još nije postignut. Stoga, radna skupina globalne inicijative za eradikaciju poliomijelitisa donosi „Završni strateški plan 2013-2018“ u kojem su razrađeni postupci s ciljem rješavanja: a) trajnog prijenosa divljeg soja u endemskim zemljama, b) reinfekcije područja bez poliomijelitisa i c) epidemija dječje paralize uzrokovanih cirkulirajućim sojevima proizašlim iz cjepiva (cVDPV, engl. vaccine derived poliovirus). Slijedi povlačenje oralnog, atenuiranog poliovirusnog cjepiva (OPV) i uvođenje inaktiviranog cjepiva (IPV) na globalnoj razini.

Virus krpeljnog encefalitisa (KE) je mali, ovijeni virus koji pripada porodici Flaviviridae, rodu Flavivirus, serokompleksu krpeljnog encefalitisa. Postoje tri podtipa virusa KE: europski, dalekoistočni i sibirski koji se razlikuju po zemljopisnoj rasprostranjenosti, vektoru i kliničkom očitovanju infekcije u ljudi. Bolest je rasprostranjena na širokom području od srednje Europe i Skandinavskog poluotoka do Japana. Virus KE se održava endemski u tzv. prirodnim žarištima gdje obitavaju rezervoari (mali glodavci) i vektori (krpelji roda Ixodes). I. ricinus je vektor europskog podtipa, a I. persulcatus dalokoistočnog i sibirskog podtipa virusa. Virus se u krpeljima prenosi transstadijski i transovarijski pa oni predstavljaju i rezervoare infekcije. Infekcija u ljudi najčešće nastaje nakon uboda zaraženog krpelja, ali je moguća i konzumacijom mlijeka i mliječnih proizvoda od zaraženih životinja. U tipičnom obliku bolest uzrokovana europskim podtipom virusa KE ima bifazičan tijek (50-77 % inficiranih). Prva je faza obilježena nespecifičnim simptomima nakon koje slijedi asimptomsko razdoblje nakon čega se u oko 20-30 % oboljelih pojavljuju znaci infekcije središnjeg živčanog sustava (meningitis, encefalitis, mijelitis, radikulitis). Mortalitet iznosi 1-2 %. Dijagnoza se obično potvrđuje serološkim metodama (imunoenzimni test, indirektni imunofluorescentni test, neutralizacijski test redukcije plakova). U Hrvatskoj je u razdoblju od 1993. do 2013. godine prijavljeno ukupno 777 slučajeva KE. Bolest je endemska u sjeverozapadnim županijama (prosječna incidencija 3, 61-6, 78/100 000 stanovnika). Većina oboljelih su osobe starije od 20 godina (88 %). Najveći je broj infekcija (73 %) zabilježen u razdoblju od svibnja do srpnja.