Don Frane je bio arheolog, gimnazijski profesor, ravnatelj Arheološkoga muzeja u Splitu i konzervator. Neko vrijeme bio je i politički aktivan. Najviše vremena posvetio je istraživanju, proučavanju i predstavljanju salonitanske baštine. Napisao je nekoliko knjiga i članaka, a za svoj rad je dobio priznanja iz Hrvatske i svijeta. S druge strane, prema istraživanju dr. Slavka Kovačića, don Ante Alfirević početkom 20. stoljeća bio je filozofski i teološki najobrazovaniji svećenik Splitsko-makarske biskupije, ali i najdjelatniji na vjersko-crkvenom i raznim drugim poljima javnoga i kulturnoga života. Bio je istodobno sjemenišni odgojitelj, gimnazijski profesor, pisac i publicist, urednik časopisa, pokretač i vođa katoličkih organizacija, đačkih i drugih, među ostalim i promicatelj zadrugarstva u Dalmaciji. Namjera je autorâ u ovom radu analizirati četrnaest neobjavljenih Alfirevićevih pisama i dopisnica upućenih don Frani Buliću, datiranih od 30. svibnja 1900. do 24. travnja 1902., kada je Alfirević bio na studiju u Rimu. Pisma je Bulić zajedno s obilnom pisanom ostavštinom darovao biblioteci Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu u kojemu je on dobio teološku izobrazbu (1865. – 1869.). Bibliotekom danas upravlja Katolički bogoslovni fakultet u Splitu., Rev. Ante Alfirević, who in February 1919 started his two years preparations (novitiate) for taking his priest vows in the Society of Jesus, to remain its member until his death, and Rev. Frane Bulić, are among the best known priests of the Church of Split. Rev. Frane, although an archaeologist by vocation, was a grammar school teacher, director of the Archaeological Museum in Split, and a conservator. Over a period of time he was also politically active. Most of his time he dedicated to researches, studies and presentation of the historic heritage of Salona. He wrote several books and articles, and for his work he received recognitions from Croatia and abroad. On the other hand, according to Slavko Kovačić, PhD, Rev. Ante Alfirević was the best educated priest in the philosophy and theology in the Split-Makarska Bishopric of the early 20th century, but also most active in the religious-clerical fields of public and cultural lives. At the same time, he was a seminary counsellor, grammar school teacher, writer, magazine editor, founder and leader of student and other catholic organisations, and also, among others, and advocate of founding agricultural cooperatives in Dalmatia. The paper authors’ intention is to clarify the relationships between these two versatile priests, based on published and unpublished archive materials and published papers.