Search

This paper presents the results of the analysis of the attitudes, knowledge and experiences of students acquired through internship as well as the impressions of employers at the level of students' knowledge organized by the Faculty of Geotechnical Engineering of the University of Zagreb, Croatia. The research was conducted on four occasions in the time period 2017-2022 using the same survey method with a total of 121 students just before their entering the labour market and 130 employers who are partners of the Faculty for many years. Special analysis in the fourth analysed year was dedicated to the conduct of internship programs in the conditions of COVID 19 pandemic. In last years students were most satisfied with the adequacy of communication with them and mentors they had during professional practice, while they were least satisfied with the opportunities for independent work within student practice, the adequacy of student practice in relation to the program of study, and the role of geotechnical engineering faculty in organizing professional practice. Compared to the previous four academic years, the 2021/2022 academic year saw a significant increase in student satisfaction with the work and internship conditions, participation in teamwork, and mentors they had during the internship.

Internship is an integral part of a professional course at higher education institutions, which is directed to the application of knowledge and skills in the business world (work-based learning). Internships contribute to a number of positive changes in the development of the economy and innovation and in strengthening the cooperation between universities and the economy. Recent scientific studies show that the internship experience is important for students to see the application of acquired knowledge in practice as well as for potential future employers who gain insight into knowledge and skills of students - future employees. The work in the conditions of the COVID 19 pandemic during the past two years has affected the development and the quality of internship. This paper presents the results of the analysis of the attitudes, knowledge and experiences of students acquired through internship as well as the impressions of employers at the level of students' knowledge organized by the Faculty of Geotechnical Engineering of the University of Zagreb, Croatia. The research was conducted on four occasions in the time period 2017-2021 using the same survey method with a total of 121 students just before their entering the labour market and 130 employers who are partners of the Faculty for many years. Special analysis in the fourth analysed year was dedicated to the conduct of internship programs in the conditions of COVID 19 pandemic. Research results contain a description of internship in the observed period with special reference to the manner of implementation and working conditions in the pandemic year. In all observed years, employers are most satisfied with the work of students in the team, students’ motivation and the desire for further training. What employers are least satisfied with is the practical knowledge and skills needed to perform the internship. Through all four academic years, students are most satisfied with the adequacy of internship with regard to the study program and internship's mentors. They were least satisfied with the role of the Faculty in the organization of internship, the adequacy of communication with them and the possibility of independent work in the scope of internship. In the last pandemic year, the satisfaction of students with internships in most of the analysed segments significantly decreased. Nevertheless, satisfaction with the role of the Faculty in the organization of internship has increased. Employers expressed the burden of organizing internships in pandemic conditions and the little time they could devote to students in those conditions. The recommendations indicate the continuing need for better communication between the Faculty and the employers and the provision of additional information about students in order to prepare assignments in a timely manner and in accordance with the interests of students. Also, the COVID 19 pandemic has shown that it is very easy to perform administrative tasks online and through e-services, and it is recommended to introduce an e- form internship diary and questionnaire in order to reduce the administrative burden of internship and thus leave more time for better implementation of internships.

Republic of Maldives in last several years made lots of studies and analyses for developing good and qualitative waste management systems. The solid waste presents the most visible environmental threat to the tourism industry and has highly negative impact on the unique flora and fauna of the atolls and marine ecosystem. Predicting the threats to the economic development and social dependence on a healthy marine environment Ministry decide to start investigations in order to establish sustainable, cost effective and applicable waste management system on the island and atoll level. The management of solid waste is especially challenging in the area (Zone IV and V) considering highly dispersed population spread across numerous islands, restricted land usage, heavy dependence on the ground water resources and limitation to implement collection and treatment fees due to average household budget. The process of establishing affordable and modern waste management system should be design primarily in “circular” way with aim to change human view on the waste issue – the waste is actually valuable resource, and our activities and energy should be focused on its efficient utilization. Those are principles of circular economy but considering waste composition of the island in the Zone IV and V it can be concluded that main focus for eventual establishment of the source separation system should be on paper, plastic, ferrous and non-ferrous and electronic waste fractions. Due to complexity of the glass fraction transport, it is recommended to establish processing on the island level (crushing and re usage). For bio waste is the same. Biogas production on island level has to be very simple, on some islands almost single house approach since amounts are not enough for big scales. Therefore, it is important to take into account that future waste management system has to secure its long-term financial sustainability, acceptability from the side of major stakeholders and overall technical efficiency.

Obrazovanje u području zaštite okoliša, održivosti i inženjerstva okoliša predstavlja izazov za svako visoko školosku instituciju. Razlog tome leži u činjenici da se u 21. stoljeću kvalitetni obrazovni program trebaju usmjeravati na rješavanje problema u okolišu budući su oni stvarni i nisu više nešto što će se kao scenarij događati u budućnosti. U tom kontekstu razvoj praktičnih vještina i provedba stručne prakse na preddiplomskom i diplomskom studijskom programu Inženjerstvo okoliša na Geotehničkom fakultetu u Varaždinu jedan je od prioriteta razvoja. U radu će biti predstavljeni rezultati provedbe projekta koji ima za cilj olakšati zapošljavanje studenata kroz razvoj partnerstva s institucijama koje će im omogućiti primjenu stečenih teorijskih znanja u praksi ali i povećanje broja studenata u STEM području.

Neupitna je činjenica da rast ljudske populacije dovodi do porasta potrošnje, a time i posljedično stvaranju otpada. No postoje vrste otpada čije se nastajanje vrlo lako može spriječiti. Takva vrsta otpada je upravo otpad od hrane. Za potrebe rada provedeno je anketno istraživanje na uzorku ispitanika – studenta Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu te je analizom dobivenih odgovora utvrđeno nekoliko bitnih činjenica i doneseno nekoliko zaključaka. Većina ispitanika upoznata je s pojmom otpada od hrane i općenito otpadom te terminom gospodarenja otpadom. Prema dobivenim odgovorima većina ispitanika nastoji spriječiti gomilanje otpada u vlastitom domaćinstvu (oko 60 %) te je najveći udio otpada u kućanstvu ispitanika upravo onaj otpad od viška pripremljene hrane (oko 46 %). Brine činjenica da 20 % ispitanika nema stav o tome treba li unaprijediti sustav zbrinjavanja otpada, dok 30 % njih smatra da je bacanje hrane nebitno. Na kraju istraživanja velika većina ne pokazuje pretjerano velik interes za rješavanje problema koji su vezani za otpad.

Budući da izvori nafte i prirodnog plina nisu neiscrpni, postoji potreba za razvojem obnovljivih izvora energije. Osim same sigurnosti opskrbe energijom, jedan od glavnih ciljeva europske energetske politike usmjeren je na zaštitu okoliša kroz smanjenje potrošnje energije te povećanje korištenja obnovljivih izvora. Tijekom poljoprivredne proizvodnje, biomasa često ostaje na poljima ili u proizvodnom procesu kao nusprodukt kojeg treba zbrinuti, no istovremeno poljoprivredni otpad predstavlja i vrlo vrijedan izvor energije. U radu će biti dan opis procesa kojima se dobiva energija iz poljoprivrednog otpada. Korištenje poljoprivredne biomase u svrhu energije ima svoje prednosti i nedostatke, a kroz te dvije stavke bit će razjašnjeno zašto je poljoprivredna biomasa bolja za proizvodnju energije od konvencionalnog načina, odnosno, po čemu su fosilna goriva bolja za proizvodnju energije naspram poljoprivredne biomase. Zaključno, naglasak će biti stavljen na mogućnosti korištenja biomase iz poljoprivrednog otpada u kontekstu ekološke krize.

Baviti se sustavno problemima održivosti najveći je izazov 21. stoljeća. Kroz povijest je čo- vječanstvo samo naizgled „napredovalo“. U korak s razvojem industrije, otkrivanja novih planeta, stvaranja virtualnog svijeta, u kojem se trenutno odvija i obrazovanje, čovjek je pokleknuo pred bolestima, nejednakostima, pomanjkanjima prava, gladi, siromaštvom i još mnogim drugim stvarima. Hoćemo li stvarno uspjeti u nakani da sa 17 ciljeva održivog razvoja potaknemo ovaj svijet na stvaranje boljeg sutra? To ostaje vječito pitanje. Iako se ciljevima održivosti uvodi sveobuhvatno rješavanje pitanja u tri važna segmenta: gos- podarstvo, okoliš i društvo, ne možemo ne primijetiti da je upravo svaka od ovih sastavnica izazov sama po sebi. Okoliš i njegovi tereti te pritisci utječu na kakvoću života i od velike je važnosti da se pronađu pravovremena i učinkovita rješenja. Gospodarstvo treba u svakom svom dijelu biti na strani ljudskosti i čovječanstva, a društvo u cjelini u najmanju ruku pra- vedno. Neki bi rekli da je to utopijsko razmišljanje. Ulazeći u problematiku održivog razvoja, primijetili smo da nedostaje sveobuhvatno shvaća- nje pojmova održivosti. Ponekad je same pojmove teško i definirati, velik broj njih razmatra se i u jezičnom i u stručnom smislu što naravno daje određenu težinu razumijevanja ove kompleksne problematike. Stoga je naglasak u pojmovniku upravo na onim odabranim poj- movima koji će produbiti shvaćanje održivosti u cjelini. Vodili smo se idejom odabira pojmova iz svakog područja održivog razvoja kako bi imao svo- ju namjenu za sve generacije studenta različitih studijskih smjerova u Republici Hrvatskoj, ali i svima nama koji promišljamo o bilo kojem segmentu života na kugli zemaljskoj.

They were originally made of glass, but didn’t really lend themselves to comfort, and as such never really became particularly popular. This all changed with the advent of plastics. The first polymer to be utilized as a direct corneal lens was poly methyl methacrylate (PMMA), which had several advantages over glass. The industrial production and trade of ophthalmic lenses is a very important business worldwide, so we have invested heavily in the research and development of new techniques, products and materials, in order to innovate and take full advantage of its potential. Following this development is obviously the increase in production which is also due to the increasing number of users of ophthalmic lenses. The materials used by this industry as the raw material for its products are essentially organic (plastic) materials, consisting of synthetic polymers. Since these wastes are high quality plastic materials with a wide range of uses, consideration should be given to their reuse, particularly at a time when environmental policies in the area of waste were strengthened, giving priority to the recovery of materials to the detriment of their disposal (DECREE-LAW n.o 178/2006 , «DR. I Serie», 171, 6525-6531). It is estimated that there are 4 million ophthalmic lenses in Portugal on average each wearer changes lenses every 3 years and that the largest European producers of ophthalmic lenses have factories in Portugal, it seems It is important to know the amount of waste produced by this activity and the processes of recovery to which these residues can be subjected. It is estimated that in 2017, of the Croatian population (4 154 million inhabitants), 2% used lenses, that is 83 080 thousand and 15% used glasses, that is 623 100 thousand. This work has as main objectives to compare waste habits between Portugal and Croatia, investigate the impact of optical waste (economic, environmental and social), raise awareness for a greater responsibility for a correct waste management and give proposals of improvement to reduce this waste. For the accomplishment of this article, questionnaires about Green Optics were used, both for the Portuguese population and for the Croatian population. For participants from Portugal, the questionnaire was launched online through Google Forms while the Croatian participants answered the questionnaire on paper. In all, 418 responses were collected (209 from Portuguese and 209 from Croatians). The recived results shows some important details: the disposal of optical residues in the two countries we can observe some differences whose environmental impact may be significant. In Croatia most people responded that they put the lenses out of use in the recycling bin, although most first said that they did not know what material they were made from, and in Portugal most people responded that they put them in the undifferentiated garbage. Comparing the two countries, we conclude that in Croatia people are more aware of their waste and put their optical waste in the recycling bin, which will always be a better option than the undifferentiated garbage, as most Portuguese say. The second option of deposition of this waste was the toilet in both countries and this attitude is quite wrong because the contact lenses are not destroyed in the sewage networks and end up in the ocean, damaging the sea life. Despite the small size and part of its constitution being water, the lenses do not dissolve completely, and the wastewater treatment plants do not have the capacity to eliminate them. These resist during the treatment of the waters and become part of the sewers and everything that is in the sewers can return, through the rains, to the superficial waters, and from there go to the ocean, increasing the environmental damage already caused by the pollution by microplastics. This project has continued development in Croatia true different art workshop. Last year we recived also National Geographic Croatia reward for the best sustainable development project in the category Sustainable production and consumption.

The current pandemic of the new coronavirus, COVID-19 raises questions and challenges regarding municipal waste management procedures, with special emphasis on safety and health measures for utility company employees as well as for citizens. Two sectors are extremely important during the pandemic - waste management in hospitals and from households where COVID-19 was detected. The World Health Organization has prescribed recommendations that take effect immediately and relate to this crisis, but how effective are these measures? Time that is ahead of us will show the results. The fact is that this pandemic will slow down a lot’s of activities in the waste management sector, but in the future we should focus on making the system we are building flexible for extreme situations such as this one. Aim: To analyze flexibility of Croatian waste management system in time of pandemic Methods: A semi-structured interview was used as a research instrument. The research procedure included several phases: interview preparation, interview conduction, transcription, and data analysis. The preparation of the interview included a detailed analysis of the literature and available research related to the research problem, as well as an analysis of other secondary information.Results: Based on the analysis of the results of research conducted at several locations in Croatia, it is shown that the existing system has corresponding shortcomings. They are manifested in a lack of caution when handling COVID-19 waste materials. Lack of infrastructure for COVID-19 waste management and slowness of the whole system directly involved in solving this waste management issues. Conclusion(s): The question remains how ready we are for such and similar situations. Analyzing the waste management system in the Republic of Croatia and our infrastructure, which in some parts of our country is quite modest, the question arises whether we can learn something from this situation. Do we have the capacity, desire and will of the public to finally understand how we need a crisis response system, especially with regard to the safe disposal of waste? The Republic of Croatia, like some EU countries, cannot prescribe the measure of incineration of waste generated by infected persons because it does not have any incinerators or thermal treatment plants. On the contrary, the competent ministry is silent, and local self- government units prescribe measures to keep waste for 3 days in double plastic bags. Is this good enough?

Baviti se sustavno problemima održivosti najveći je izazov 21. stoljeća. Kroz povijest je čovječanstvo samo naizgled „napredovalo“. U korak s razvojem industrije, otkrivanja novih planeta, stvaranja virtualnog svijeta, u kojem se trenutno odvija i obrazovanje, čovjek je pokleknuo pred bolestima, nejednakostima, pomanjkanjima prava, gladi, siromaštvom i još mnogim drugim stvarima. Hoćemo li stvarno uspjeti u nakani da sa 17 ciljeva održivog razvoja potaknemo ovaj svijet na stvaranje boljeg sutra? To ostaje vječito pitanje. Iako se ciljevima održivosti uvodi sveobuhvatno rješavanje pitanja u tri važna segmenta: gospodarstvo, okoliš i društvo, ne možemo ne primijetiti da je upravo svaka od ovih sastavnica izazov sama po sebi. Okoliš i njegovi tereti te pritisci utječu na kakvoću života i od velike je važnosti da se pronađu pravovremena i učinkovita rješenja. Gospodarstvo treba u svakom svom dijelu biti na strani ljudskosti i čovječanstva, a društvo u cjelini u najmanju ruku pravedno. Neki bi rekli da je to utopijsko razmišljanje. Ulazeći u problematiku održivog razvoja, primijetili smo da nedostaje sveobuhvatno shvaćanje pojmova održivosti. Ponekad je same pojmove teško i definirati, velik broj njih razmatra se i u jezičnom i u stručnom smislu što naravno daje određenu težinu razumijevanja ove kompleksne problematike. Stoga je naglasak u pojmovniku upravo na onim odabranim pojmovima koji će produbiti shvaćanje održivosti u cjelini. Vodili smo se idejom odabira pojmova iz svakog područja održivog razvoja kako bi imao svoju namjenu za sve generacije studenta različitih studijskih smjerova u Republici Hrvatskoj, ali i svima nama koji promišljamo o bilo kojem segmentu života na kugli zemaljskoj.

With the gradual development of society, from agrarian to industrial, the evolution of technology set in, and with it the ever increasing reliance on natural resources. The world’s population keeps growing and natural resources cannot replenish at the same rate at which they are exploited. Over seven billion people inhabit the planet and all, regardless of where they live, use natural resources to fulfill their needs. In doing so, they generate large quantities of waste. A vital component of a well-rounded system of waste management are efforts to reduce the amount of waste originating from food. Man continuously produces food waste, both at home and at the workplace or school and even on the way to work or school. It results practically from all fields of human activity. This study focuses on a target group determined through preliminary research to generate significant amounts of food waste. A questionnaire was used to analyse the habits and attitudes of high school dormitories on food waste and its proper management. It was applied to a sample of nine high school dormitories located in Croatia. Based on the obtained results, we have concluded that the dormitories that have responded to the questionnaire understand the issue of excessive food waste and that they strive to reduce their amounts of food waste as much as possible through education and measures proposed by the HACCP system. The largest limitation of this study was the fact that only 9 of the 58 dormitories to which the questionnaires was sent were returned. This clearly points to the fact that most of the studied dormitories do not realise the importance of reducing waste, sorting waste, and educating their staff and pupils on proper management.

Razvijanje sustava cjelovitog gospodarenja otpadom u zdravstvenim ustanovama moguće je promatrati u kontekstu društveno odgovornog poslovanja posebice u vremenima u kojima s trenutno nalazimo. Ono omogućuje da se jasno definiraju tokovi nastanka otpada u zdravstvenim ustanovama, od prijevoza sve do konačne obrade otpada. No na žalost praksa pokazuje ne primjereno rukovanje, skladištenje, nepoštivanje propisa o ambalaži ili transportu. Cilj ovog rada bio je analizirati tokove otpada unutar KBC, procijeniti rizik u kontekstu ustaljenih praksi te povezati navedeno s društveno odgovornim poslovanjem. Kao instrument istraživanja korišten je polustrukturirani dubinski intervju. Intervju je proveden s rukovoditeljem službe u bolnici za zaštitu i održavanje okoliša. Razlog odabira sudionika intervjua je visoka stručnost iz istraživanog područja, teme s kojima se u svom poslu najčešće susreće, a koje su usko vezane za klasifikaciju otpada u Kliničkom bolničkom centru (KBC), načinu zbrinjavanja proizvedenog otpada, vrste otpada koje nastaju u bolnicama, učestalost odvoza pojedinih vrsta otpada, odgovornost osoba u kuhinji i pojedinim odjelima te načini zbrinjavanja otpada, provedba edukacije zaposlenika, zadovoljstvo suradnje zaposlenika, načini smanjenja količine otpada i boljeg iskorištenja te općenito odgovornog poslovanja. Temeljem provedenog istraživanja definiran je nedostatak preventivnog djelovanja i edukacije dok je procjenom rizika utvrđeno da je rizik na radnom mjestu najveći za radnike u sekundarnom skladištu otpada i čišćenju. Procjena rizika je u kontekstu ovog istraživanja vrlo bitna jer se na taj način utvrđuje razina opasnosti, 59 štetnosti i napora u smislu nastanka ozljede na radu, profesionalne bolesti, bolesti u svezi s radom te poremećaja u procesu rada koji bi mogao izazvati štetne posljedice za sigurnost i zdravlje radnika. Kao takva osim za radnike, sigurnost je bitna i u kontekstu odgovornosti prema okolišu te poslovanju u cjelini. Na navedenom primjeru, a s posebnim naglaskom na današnju situaciju oko mjera uslijed COVID-19 pandemije nameće se važnost definiranja protokola i postupanja u zdravstvenim institucijama.

Gospodarenje otpadom predstavlja izazov za svaku jedinicu lokalne samouprave. Koliko ćemo biti uspješni u rješavanju ovisi o svima nama. U tom sustavu posebnu ulogu imaju i predstavnici stanara u stambenim zgradama. U okviru svojih aktivnosti mogu djelovati na različite načine: Organizirati sustav u okviru djelokruga rada i ovlasti Informirati vlasnike stanova o terminima odvoza, potrebi odvajanja otpada, načinima odvajanja Apelirati na sastancima o potrebi odvojenog sakupljanja otpada Pozivati na odlazak u reciklažna dvorišta Djelovati kao pokretač pozitivnih promjena u svom mikro okruženju.

Europski zeleni plan postavio je mnoštvo ciljeva koji će Europu ako se budu ispoštovali dovesti do okolišno najprihvatljivijeg prostora za življenje. Postavljeni ciljevi su izrazito ambiciozni i sastoje se od: klimatske neutralnosti do 2050. na području Europske Unije, uklanjanja rizika energetskog siromaštva, razvoja pametne infrastrukture, čiste energije, mobilizacije industrije za kružno gospodarstvo i stvaranja održivih proizvoda. Poseban naglasak jestavljen na tekstilni sektor, građevinarstvo te sektor elektronike i plastike. Zastupa se ideja “Od polja do stola” , a promiče povećanje stope recikliranja i stvaranja kružnog gospodarskog oporavka. Projekt Pametno gospodarenje otpadom Grada Velike Gorice stvorio je prduvjete za bolje razumijevanje upravo navedenih ciljeva.

The fast-fashion model, consists of renovation and rapidity, that is, constantly, the fashion industry produces pieces of clothing, taking into account the latest trends, with low storage and high turnover, which makes the marketing of the products quick and consumers always get new clothes at an affordable price and increasing the amount of possible produced textile residues from being reused.Given the need to understand the reality of these concepts, we proposed as goals of this study, the appreciation of the fast fashion concept and its relationship with the circular economy through a comparison between Portugal and Croatia and the evaluation of the production of textile waste, the operations of waste management, volume of sales and the application of a questionnaire to the study popuIation.This study was presented as level II, observational, analytical and cross-sectional cohort. The target population of this study was the population of Portugal and Croatia. A questionnaire was conducted and data were collected from the analysis of waste reports and from EuroStat. Results were evaluated using the IBM SPSS Statistic program through descriptive statistics and Chi-Square independence test.PortugaI has a larger volume of clothing purchases compared to Croatia, and at the same time the portuguese produce more textile waste. One of the main reasons associated with the production of textile waste is related to the increase in last fashion.It is important to encourage the circular economy, to stress the importance of stimulating the recycling of textile materials, to emphasize the need to increase clothing collection and to invest in recycling technologies. The creation of a new model for the textile sector is necessary, in which clothes, fabrics, and fibers re-enter the economy after their use and never end up as waste through the creation of a closed system.

Voće se često pakira u ambalažu od polimernih materijala kako bi se produljilo vrijeme skladištenja, a prije nego se proizvod potroši, ambalaža koja prati proizvod postajeotpad. Upotreba nerazgradivih polimera kao ambalažnih materijala u svijetu neprekidno raste, a velike količine ambalažnogotpada predstavljaju sve većeopterećenjeza okoliš. Zbog sve većih problema sa zbrinjavanjem plastičnog otpada nastoje se pronaći učinkovita rješenja. Jedna od mogućnosti smanjenja utjecaja na okoliš leži u zamjeni polimernih ambalažnih materijala biokompozitima. Biokompoziti su materijali dobiveni umjetnim spajanjem dvaili više materijala različitih svojstava s ciljem dobivanja materijala takvih svojstava kakve ne posjeduje niti jedna komponenta sama za sebe, aekološki su prihvatljivi u usporedbi s tradicionalnim polimernim materijalima. Iako su prirodni polimeri i biokompoziti poznati od davnina, njihova upotreba u potpunosti je zanemarena u drugoj polovici 20. stoljeća razvojem polimerne kemije i ekspanzijomupotrebe sintetičkih polimera. U radu će biti prikazane mogućnosti korištenja biokompozita kao alternativnog ambalažnog materijala te će biti opisane prednosti proizvodnjebiokompozita iz lignoceluozne biomase u skladu s principima održivog razvoja.

Biogospodarstvo predstavlja zatvoreni sustav u kojem se otpad i nusproizvodi ponovno koriste kao izvor sirovine te se na taj način smanjuje utjecaj na okoliš. Poljoprivredna biomasa, kao sirovina za proizvodnju energije i prirodnih vlakana osobito je zanimljiva zbog svoje dostupnosti, obnovljivosti i prihvatljivosti. U posljednje vrijeme mogućnosti korištenja biomase kao novog izvora sirovine za proizvodnju ekološki prihvatljivih biokompozita, kemikalija i smola znatno su se povećale. U skladu s načelima biogospodarstva, poljoprivredni otpad ima velik potencijal postati važan izvor sirovine za proizvodnju biokompozita.

The fast fashion model is one where the fashion industry produces pieces of clothing in keeping with the latest trends, with low storage and high turnover, making the marketing of the products quick and giving consumers new clothes at affordable prices while increasing the amount of possible produced textile residues from being reused. This article examines the concept of fast fashion and its impact on climate change through an observational analytic comparative study of Portugal and Croatia. Using this type of study, the investigator samples a source population cross-sectionally and then retrospectively assesses the histories of exposures and outcomes of the subjects over a specified time period. The target populations of this study are that of Portugal and Croatia. A questionnaire was conducted, and additional data were collected from the analysis of waste reports and from Eurostat. The results were evaluated using the IBM SPSS Statistics program through descriptive statistics and the Chi-Square independence test. Results show that Portugal has a larger volume of clothing purchases as compared to Croatia, while at the same time Portugal produces more textile waste so the impact on the environment is higher. One of the main reasons associated with the higher production of textile waste is related to the increase of fast fashion. It is therefore important to encourage a circular economy, to stress the importance of stimulating the recycling of textile materials and emphasise the need for increasing the collection of clothing, as well as to invest in recycling technologies. A new model for the textile sector is necessary, one in which clothing, fabrics, and fibres re-enter the economy after use and never end up as waste through the creation of a closed system., Model „brze mode“ u modnoj industriji podrazumijeva proizvodnju trendovskih odjevnih predmeta koji imaju kratko vrijeme skladištenja i oglašavanja te su dostupni kupcima po povoljnim cijenama. Međutim, takav način proizvodnje potencijalno povećava količinu tekstilnog otpada. U ovom radu istražujemo koncept „brze mode“ i njen utjecaj na klimatske promjene usporedbom između Portugala i Hrvatske. Istraživanje je istodobno opisno i analitičko. Primjeri dolaze iz presjeka populacija ovih dviju zemalja, nakon čega se retrospektivno analizira povijest predmeta istraživanja kroz izloženost ovom fenomenu i posljedice te izloženosti tijekom određenog vremenskog razdoblja. Podatke smo prikupili pomoću upitnika te analizom izvještaja o otpadu i podataka iz EuroStata. Rezultate smo analizirali pomoću programa IBM SPSS koristeći deskriptivnu statistiku i hi-kvadrat test. Rezultati su pokazali da se u Portugalu kupuju veće količine odjevnih predmeta u odnosu na Hrvatsku te da Portugal proizvodi više tekstilnog otpada pa je time veći i njegov učinak na okoliš. „Brza moda“ je jedan od glavnih razloga za povećanje količine tekstilnog otpada. Upozoravamo na važnost poticanja kružne ekonomije, stimuliranja reciklaže tekstilnih materijala, povećanjem sakupljanja tekstila i ulaganja u reciklažne tehnologije. Ključno je stvaranje novog modela zatvorenog ekonomskog sustava za tekstilni sektor u kojem bi se odjeća i materijali ponovno koristili te ne bi završavali kao otpad., Unter dem Modell „der schnellen Mode“ versteht man in der Modeindustrie die Herstellung von Trendkleidung, die eine kurze Lager- und Werbezeit hat und für Kunden zu günstigen Preisen erhältlich ist. Diese Produktionsweise verursacht jedoch möglicherweise eine große Menge des Textilabfalls. In dieser Arbeit erforschen wir das Konzept „der schnellen Mode“ und seinen Einfluß auf den Klimawandel auf Grund eines Vergleichs zwischen Portugal und Kroatien. Die Forschung ist zur gleichen Zeit deskriptiv und analytisch. Die Beispiele stammen aus dem Schnitt der Bevölkerung dieser zwei Länder, danach analysieren wir rückblickend die Geschichte des Forschungsgegenstands durch die Ausgesetztheit diesem Phänomen, sowie die Folgen dieser Ausgesetztheit im Laufe einer bestimmten Zeit. Die Angaben haben wir mit Hilfe von Fragebogen und durch die Analyse der Berichte über Abfälle und Angaben von EuroStat gesammelt. Die Resultate haben wir mit Hilfe des IBM SPSS-Programms unter Anwendung der deskriptiven Statistik und des Chi-Quadrat-Tests analysiert. Die Resultate haben gezeigt, dass man in Portugal mehr Kleidungsstücke als in Kroatien kauft, und dass Portugal mehr Textilabfall produziert, somit ist seine Auswirkung auf die Umwelt größer. „Schnelle Mode“ ist einer der Hauptgründe für die Erhöhung der Menge des Textilabfalls. Wir weisen auf die Wichtigkeit der Unterstützung der Kreiswirtschaft hin, auf Förderung der Wiederverwertung von Textilstoffen, indem Textilien gesammelt werden und man in Wiedeverwetungstechnologie investiert. Am wichtigsten ist die Schaffung eines neuen Modells des geschlossenen Wirtschaftssystems für die Textilbranche, in dem man Kleidung und Materialien wieder verwenden würde und sie nicht auf dem Abfall landeten.

Turizam predstavlja jednu od najvažnijih ekonomskih aktivnosti uRepublici Hrvatskojdok istovremeno turistički sektor ima velik utjecaj na okoliš što je posebice izraženo kroz povećanje količina otpada koje nastaju za vrijeme turističke sezone. Onečišćenje okoliša u turističkim područjima je uobičajen problem zbog velikog broja ljudi te zbog različitih aktivnosti koje se odvijaju. Neprikladno zbrinjavanje otpada iz hotela i odmorišta dovodi ne samo do onečišćenja okoliša već i do zdravstvenih problema povezanih s nametnicima i zaraznim bolestima. Problem održivog gospodarenja otpadom predstavlja i lagani otpor te nerazumijevanje od strane poduzetnika u turizmu, zbog čestog opće uvriježenog mišljenja da je najvažnije imati veliku dobit, a zaštita okoliša dolazi na zadnjem mjestu iako postoje brojni primjeri društveno odgovornog poslovanja i ulaganja u zaštitu okoliša u turističkom sektoru. Takav primjer predstavlja i tvrtka Ilirija d.d. U studiji slučaja istražena su četiri hotela, marina i kamp „Park Soline“ koji su u vlasništvu spomenute tvrtke, njihovo poslovanje i njihove aktivnosti vezane uz gospodarenje otpadom. U radu su analizirane količine proizvedenog otpada te je istraženo u kojoj je mjeri njihovo poslovanje ekološki odgovorno.Cilj rada je istražiti koliki utjecaj turistički sektor ima na onečišćenje okoliša te koja je uloga otpada koji nastaje u turističkom sektoru u ekološkoj krizi, a zaključno će biti dane smjernice i prijedlog mjera za smanjenje otpada.

Čovjek je od samih početaka civilizacije koristio različite biljke koje su mu bile dostupne i od njih je radio odjeću i obuću. Današnja situacija u svijetu se nije ništa promijenila jer se takva proizvodnja i dalje prakticira. Problemi za današnju tekstilnu industriju počinju već od uzgoja samih biljaka od kojih se dobiva tekstil jer dolazi do prekomjerne uporabe različitih pesticida, insekticida i fungicida koji štete okolišu. Tekstil u tvornicama prolazi različite procese prerade u kojima se opet upotrebljavaju brojne kemikalije koje su se prije nekontrolirano ispuštale u prirodu zajedno s otpadnim vodama. Zadnjih nekoliko desetljeća čovjek se zbog brojnih klimatskih promjena i njihovih utjecaja na okoliš počeo brinuti o ispravnoj i ekološki osviještenoj proizvodnji tekstila, a isto tako i o njegovom recikliranju. Primjenjuju se mnoge metode recikliranja i prenamjene recikliranih materijala u građevinske i izolacijske svrhe, autoindustriju i industriju namještaja. U procesu reciklaže tekstila važni su svi segmenti tehnološkog procesa, no sanitarni aspekti su posebno interesantni budući da u cjelokupnom procesu prikupljanja i reciklaže tekstilnog otpada govorimo u pravilu o odbačenoj, često onečišćenoj odjeći. U radu se pobliže objašnjava cjelokupni proces reciklaže s naglaskom na sanitarne aspekte.

Kao posljedica svake ljudske djelatnosti, pa tako i medicinske, nastaje otpad. Porastom broja stanovnika, porastom životnog standarda, razvojem tehnologije količina otpada se konstantno povećava. Prognoze, koje govore da će se čovjek zatrpati vlastitim otpadom, mogu se izbjeći samo uvođenjem boljih i kvalitetnijih rješenja u pogledu pravilnog zbrinjavanja otpada. Medicinski otpad nastaje prilikom pružanja bilo kakvih medicinskih usluga i predstavlja rizik za zdravlje i okoliš. U radu će biti objašnjeno nastajanje otpada u medicinskim ustanovama. Nastaje nekoliko vrsta otpada i gotovo sve je opasni medicinski otpad koji, ako se ne zbrine na odgovarajući način, može teško onečistiti okoliš i predstavljati opasnost za djelatnike i korisnike zdravstvenih ustanova. Iz tog razloga zahtijeva poseban tretman i obradu. Značajnu ulogu u zbrinjavanju medicinskog otpada zauzima i stalna edukacija djelatnika.

Zbog promjena životnog stila u 21. stoljeću koji se, između ostalog, očituje i u potrošačkom mentalitetu, dolazi do stalnog povećanja količina otpada. Prekomjerna eksploatacija prirodnih resursa te gomilanje otpadnih tvari i uništavanje okoliša doprinose narušavanju prirodne ravnoteže, pa pristup rješavanju problema otpada čini jedan od prioriteta u smanjenju onečišćenja okoliša, a zbrinjavanje otpada postaje ozbiljan ekološki problem čije je rješavanje od iznimne važnosti. Štetne tvari iz otpada često dospijevaju u okoliš različitim putevima, ugrožavajući sigurnost ljudi i čitavog živog svijeta. Otpad, ako se ne zbrine na siguran način, može imati velik utjecaj na okoliš, izazvati razna onečišćenja, ali utjecati i na zdravlje ljudi. Kako bi se s otpadom postupalo na siguran način, u cilju smanjenja rizika po okoliš i zdravlje ljudi, potrebno je provoditi cjelovit sustav gospodarenja otpadom te time stvoriti preduvjete za ekološku sigurnost. Suvremeno društvo je bez pogovora i društvo rizika, a veliku ulogu u percepciji rizika kod stanovništva ima medijska komunikacija rizika, stoga se kao posebno važno postavlja pitanje kako na efikasan način komunicirati o riziku. To je jedno od temeljnih pitanja kada govorimo o cjelovitom sustavu gospodarenja otpadom budući se u javnosti često pojavljuje otpor prema različitim tehnologijama. Percepcija rizika kod stanovništva vezana uz gospodarenje otpadom manifestira se kroz nepovjerenje građana u odluke vlasti i stručnjaka posebice kada se radi o izgradnji postrojenja za obradu otpada. Veliku ulogu u tome ima upravo komunikacija rizika budući da su mediji obično jedini izvor informacija o riziku, a informacije koje se objavljuju često su populističke te nisu utemeljene na znanstvenim činjenicama nego na senzacionalizmu.

U novom tisucljecu postaje sasvim jasno da se problem otpada (koji je i najveci problem zaštite okoliša) ne može riješiti mjerama gospodarenja otpadom. U povijesti covjecanstva problem se rješavao na razlicite nacine: bacanjem, odstranjivanjem, prikupljanjem i zbrinjavanjem. Krajem prošlog stoljeca zapocelo se s ureenjem i sanacijom odlagališta, a umjesto mjera zbrinjavanja promoviraju se mjere cjelovitog sustava gospodarenja otpadom. Vec devedesetih godina prošlog stoljeca strucnjaci koriste pojam kružnog gospodarenja otpadom (njem. Kreislaufwirtschat). Cjelovito gospodarenje otpadom doduše ukljucuje i promišljanje o otpadu prije nego što je otpad, ali u središtu su pozornosti i dalje sve više postupci odvojenog prikupljanja i recikliranja te na kraju i energetske (energijske) oporabe otpada. Sustav gospodarenja otpadom promovira se kao sustav gospodarenja resursima. Apsolutno prioritetne mjere prevencije (edukacija, izbjegavanje, smanjivanje, ponovna upotreba) i dalje se najcešce koriste teoretski. Meutim, pokazalo se da se ni u zemljama u kojima se najucinkovitije provodi odvojeno prikupljanje i oporabljuje otpad ne uspijeva uspješno otkloniti otpad. U desetim godinama novog tisucljeca zapocinje „ponovo otkrivanje cirkularne ekonomije“ koja bi trebala jamciti ucinkovito smanjivanje kolicina i opasnosti proizvodnih i potrošackih ostataka. Ono što je evidentno je da nam treba promjena na svim podrucjima ljudskog djelovanja: promjena nacina života promjena proizvodnje sirovina i proizvodnje stvari, odnosno tvorevina do poticanja razumne potrošnje umjesto zaraznog konzumerizma. Upravo tim prioritetima, koje treba stalno i sustavno provoditi, posvecen je ovaj udžbenik. Svoju namjenu, osim za studente u nastavnom procesu, nalazi i kod svih onih koji sudjeluju u sustavu stvaranja otpada, dakle svih nas.

The fast-fashion model consists is when the fashion industry produces pieces of clothing, considering the latest trends, with low storage and high turnover, which makes the marketing of the products quick and consumers always get new clothes at an affordable price and increasing the amount of possible produced textile residues from being reused. The fast fashion concept and its impact to climate change was done through a comparison between Portugal and Croatia. This study was presented as observational, analytical and cross-sectional cohort. The target population of this study was the population of Portugal and Croatia. A questionnaire was conducted, and data were collected from the analysis of waste reports and from EuroStat. Results were evaluated using the IBM SPSS Statistic program through descriptive statistics and Chi-Square independence test. Results shows that Portugal has a larger volume of clothing purchases compared to Croatia, and at the same time the Portugal produce more textile waste so the impact on environment is higher. One of the main reasons associated with the production of textile waste is related to the increase in fast fashion. It is important to encourage the circular economy, to stress the importance of stimulating the recycling of textile materials, to emphasize the need to increase clothing collection and to invest in recycling technologies. The creation of a new model for the textile sector is necessary, in which clothes, fabrics, and fibers re-enter the economy after their use and never end up as waste through the creation of a closed system.

Postoji nekoliko globalnih ekoloških promjena koje uzrokuju migracije stanovništva. Klima, porast razine mora, promjene u frekvenciji oluja ili ciklona, promjene u oborinama, šumski požari, povećanje temperature, zakiseljavanje oceana, degradacija zemljišta u obliku gubitka hranjivih tvari, erozije tla, zagađenja i salinizacije. Svi navedeni parametri dovode do gubitka domova ili osnovnih sredstava za život. Pet glavnih čimbenika utjecat će na odluku ljudi da ostanu ili se presele: ekonomski - uključuje mogućnosti zapošljavanja, dohodak i cijenu života ; socijalni koji uključuje potragu za obrazovnim mogućnostima ; politički koji uključuje diskriminaciju ili progon, sukobe - razine sigurnosti i političke poticaje ; demografska - koja uključuje gustoću naseljenosti i strukturu te rizik od bolesti ili okoliša koji uključuje izloženost opasnostima i ne upotrebljivost zemljišta. Sve navedene situacije su razlozi za migracije. No svi migranti nemaju isti status ili pravnu zaštitu kao drugi tipovi migranata kao što su izbjeglice koje bježe od rata. EU je prepoznala problem migracije povezane s klimatskim promjenama stoga je u dokumentu „Klimatske promjene, degradacija okoliša i migracije“ naglasila potrebu za daljnjom analizom kako bi se u sveobuhvatna migracijsku politiku trebalo uzeti u obzir i migracije uzrokovane lošim stanjem okoliša. Ovaj rad ukazuje na upravo te uzroke s naglaskom na materijalna i politička prava migranata u navedenim situacijama.

Knjiga Ekologija nastala je kao rezultat višegodišnjeg rada na Veleučilištu Velika Gorica sa svim dragim studentima koji su slušajući predmete Osnove ekologije i Ekologiju postali zaslužni za to da ona ima i mnogo šire značenje od samog joj naslova. Predmeti Ekologija i Osnove ekologije izborni su predmeti studentima prve godine sljedećih studija: Održavanje motornih vozila, Održavanje zrakoplova, Održavanje računalnih sustava te Upravljanje u kriznim uvjetima. Šarolikost smjerova, interesa i problematike struke putem ekologije dobiva zajednički nazivnik, a to je spoznaja da smo svi mi sastavni dio velikih složenih procesa u prirodi. Pomalo uplašeni i zbunjeni novim životnim putovima studenti odabiru ekologiju iz njima poznatih razloga. Ponekad zato što im se čini lakšom od ostalih predmeta, ponekad možda zato što im je bliža i zanimljivija od ostalih predmeta. No, na kraju semestra i našeg zajedničkog ekološkog puta odgovaramo samo na jedno pitanje: jesmo li barem malo promijenili sebe? A kako možemo mijenjati sebe? Ako učimo, ako spoznamo što negativno utječe na život oko nas i na okoliš! Ako promijenimo način razmišljanja i primijenimo nova načela proizvodnje i potrošnje! Ako mijenjamo svoj sustav vrijednosti i društveni vrijednosni sustav! Ako se “ekološki” opismenimo! Ako upoznamo ekološke i ekonomske ishode svojih aktivnosti! Ako zavolimo Zemlju! Ako, ako, ako.... Ostaje Vam da je pročitate

Gospodarenje otpadom bitno je u ekološkom i ekonomskom smislu jer je pitanje racionalnog gospodarenja vrijednim sirovinama i resursima odgovornost svakog od nas. Na puno parametara kao pojedinci možemo utjecati no da bismo govorili o cjelovitom sustavu jako je važno poznavati materijale i njihovu obradu. Na prvom mjestu je sastav tvari i proizvoda koji nakon uporabnog vijeka postaju otpadom. Europska Unija je hijerarhijom gospodarenja otpadom odredila slijed prioriteta u skupini najboljih opcija za okoliš u okviru okolišnog zakonodavstva i okolišne politike pri čemu odstupanje od te hijerarhije može biti nužno za pojedine tokove otpada tamo gdje je to opravdano na temelju razloga koji uključuju, među ostalim, tehničku izvedivost, gospodarsku održivost i zaštitu okoliša. S tim u svezi ovaj udžbenik donosi pregled odabranih tema koje se vežu uz sastav otpada i različite tehnologije obrade.

The food we eat is responsible for almost a third of our global carbon footprint and food waste represents one of the biggest challenges in waste management. In the EU, around 88 million tonnes of food waste is generated annually but wasting food is not only an ethical and economic issue but it also environment issue. Food production is a major cause of changes in land use, loss of biodiversity and increased greenhouse gas emissions. Nowadays fast food restaurants have become a way of life throughout the world for many people and burgers are common food items for the most people in the developed world. Environmental impact of burger is recognized during growing, farming, processing, transporting, storing and, at the end – disposing. This paper will define burger´s footprint throughout whole life circle.

Priručnik je nastao kao rezultat realizacije projekta izgradnje reciklažnog dvorišta u Gradu Petrinji. Sam projekt će unaprijediti postojeći sustav prikupljanja otpada koji uključuje prikupljanje miješanog komunalnog otpada u približno 8 000 kućanstava. naglasak je na odvojenom prikupljanju starog papira i kartona, PET-a, staklene i aluminijske ambalaže te bio otpada. Edukativna kampanja je sastavni dio ovog vrlo zahtjevnog projketa te se u okviru edukacije proveo čitav niz radionica s djecom 3. i 4. razreda osnovnih škola na području Grada Petrinje. rezultat su mala likovna djela nastala od otpada.

Jezgra oraha koristi se u različite prehrambene svrhe dok ljuska ostaje kao nusproizvod koji svojim zbrinjavanjem dodatno cjenovno opterećuje jezgru. Jezgra oraha je odličan izvor nutrijenata, osobito proteina i esencijalnih masnih kiselina. Sadrži visok udio ulja s izvrsnom ravnotežom masnih kiselina. Nakon upotrebe jezgre u prehrambene svrhe zaostaje ljuska kao visokovrijedni neiskorišteni ostatak odnosno biomasa. Biomasa predstavlja prvi i najstariji izvor energije koji su ljudi upotrebljavali u obliku raznih drvnih ostataka koje su skupljali i koristili za grijanje, kuhanje i ostale potrebe. Od nutritivnih svojstava jezgre određena je količina vlage, pepela te masti, dok je od energetskih svojstava ljuske oraha određen sadržaj negorivih tvari (voda, pepeo, koks, fiksirani ugljik i dušik) te gorivih tvari (ugljik, sumpor, vodik, kisik, hlapiva tvar), kao i ogrjevne vrijednost. Rezultati dobiveni u ovom istraživanju pokazali su da je jezgra nutritivno vrlo vrijedna namirnica zbog visokog sadržaja ulja kao značajne komponente oraha dok ljuska oraha ima dobra energetska svojstva.

Odlagalište otpada je građevina koja se koristi za trajno odlaganje otpada tako što se otpad sakuplja i zatrpava na jednoj lokaciji. Postupkom sanacije odlagališta otpada konstantno se smanjuju negativni utjecaji otpada na prirodne resurse i okoliš. Za vrijeme rada odlagališta otpada cilj je smanjiti štetne utjecaje na okoliš, osobito onečišćenje podzemnih voda, površinskih voda, tla i zraka, uključujući smanjenje emisija stakleničkih plinova te smanjiti rizike za ljudsko zdravlje do kojih bi moglo doći uslijed neadekvatnog odlaganja otpada. Odlagalište otpada treba dovesti u stanje koje je prihvatljivo za ljudsko zdravlje i okoliš. Odlagalište neopasnog otpada Mraclinska Dubrava je legalno, sanitarno odlagalište neopasnog otpada i na njega se odlaže komunalni i neopasni otpad, a nalazi se na području naselja Mraclin. Rad donosi pregled vrsta i mogućnost pojave ekoloških ugroza na primjeru odlagališta Mraclinska Dubrava.

Kako bi se postigla kvalitetna i učinkovita edukacija potrebno je osvjestiti vlastitu ulogu i odgovornost za gospodarenje otpadom te ovaj udžbenik osim edukativnog karaktera unutar kurikuluma ima i šire značenje. Način na koji se znanja prenose mladim generacijama predstavlja izazov za svakog profesora. U tome velik doprinos upravo ima literatura koja je trajno dostupna studentima ali i svima onima koji se bave problematikom otpada ili općenito pitanjima vezanim za okoliš.

Popularizacija znanosti je jedna od važnih zadaća svakog znanstvenika. Stoga teme koje su znanstveno obrađivane kroz razne oblike stručnih i znanstvenih radova treba prikazivati na jednostavan način imajući u vidu poruku koja se odašilje čitateljima. Slikovnica Jež Miško i prijatelji upravo je takvo djelo koje govori o otpadu od hrane i načinu kako se višak zelene hrane može zbrinuti kompostiranjem. Zabavna je, opremljena lijepim crtežima i čini početak serije od 5 slikovnica posvećenima okolišu. Nadam se da će pronaći svakog od čitatelja.

Zakonodavno-regulatornim okvirom vezanim uz gospodarenje otpadom u Republici Hrvatskoj nastoji se uspostaviti kvalitetniji sustav gospodarenja otpadom temeljen na sprječavanju nastanka otpada i uspostavi učinkovitog sustava odvojenog sakupljanja otpada koji se odgovarajuće oporabljuje. Republiku Hrvatsku ne možemo stavljati u rang s vodećim zemljama Europe, kao što su Njemačka, Francuska i Austrija, kada govorimo o upravljanju otpadom. Iako Republika Hrvatska ne proizvodi veliku količinu otpada godišnje uspoređujući je s ostalim državama Europe, još uvijek pripada u skupinu država odlagatelja koje odlažu 80 % i više otpada. Kako bi gospodarenje otpadom bilo održivo i kako otpad koji proizvodimo ne bi postao smeće nego nešto od čega možemo imati koristi, potrebno je, za početak, plan gospodarenja otpadom implementirati što je moguće više te educirati javnost i promovirati dobre navike kada je gospodarenje otpadom u pitanju. Hrvatska se još nije dovoljno približila ispunjenju zacrtanih ciljeva, pogotovo jednog od glavnih ciljeva, a to je da 50 % komunalnog otpada bude namijenjeno za ponovnu uporabu i recikliranje, a ne za odlaganje (u 2015. godini stopa komunalnog otpada upućenog na oporabu iznosila je 18 %). Da bi se ispunili ciljevi, potrebno je sanirati postojeće probleme, ponajprije divlja odlagališta i odlagališta koja ne zadovoljavaju standarde, te razviti infrastrukturu koja bi pridonijela uspostavi cjelovitog sustava gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj.

Veleučilište Velika Gorica od svog osnivanja 2003. godine ima jasno zacrtan razvojni put koji se temelji na strateškim ciljevima, jasnoj misiji i viziji same institucije. Znanja, koja kroz svoj studij studenti stječu temelje se na najnovijim spoznajama i tehnologijama današnjeg svijeta znanosti i struke, a odgovarajući broj studenata po pojedinim studijima i stavljanje studenata u centar obrazovnog sustava, uvođenje fleksibilnih studijskih programa te njihovo prilagođavanje stvarnim potrebama u gospodarstvu temelj su kvalitete i uspješnosti nastavnog procesa. U pogledu razvoja sustava osiguranja kvalitete na Veleučilištu i alati kojima se koristimo razvili su funkcionalan i praktičan sustav koji je danas temelj strateškog planiranja i razvoja. Rad donosi opis sustava internog upravljanja kvalitete te međusobnu ovisnost i poveznicu s razvojem institucije.