Search

Željeznički promet i izgradnja željezničke infrastrukture odigrali su ključnu ulogu u razvoju industrije na prostoru Hrvatskog zagorja. Tijekom druge polovine 19. stoljeća željeznice je “odvozila” radnike iz Hvarskog zagorja u Zagreb. Nakon II. svjetskog rada željeznica “dovozi” radnike i sirovine u velike industrijske pogone na prostoru Hrvatskog zagorja. Ovaj rad daje historijsko-geografsku analizu razvoja industrije smještene uz željezničku infrastrukturu na prostoru Hrvatskog zagorja, analizirajući okolnosti nastavka, razvoj, okolnosti stagnacije te današnje stanje prostora i mogućnosti razvoja. U radu će biti obrađeno 10 najvećih industrijskih kompleksa na prostoru općina Gornja Stubica, Konjščina, Bedekovčina, Hum na Sutli i Kumrovec te gradova Zabok, Oroslavje i Krapina smještenih uz željezničku prugu.

Rise of Communist system in Yugoslavia in 1945 was accompanied by sever process of nationalization of property of private persons and religious communities, especially the property of the Catholic Church. Confiscation was regulated by different laws i.e. Law on agrarian reform and colonization (1945), Law on nationalization (1946 and 1948) and Law on expropriation (1947). These laws among other thing defines maximum surface of land which could be owned by individuals or communities. For individuals maximum surface was 30 ha, for Catholic Church was 10 ha. In Archdiocese of Zagreb in total 13 240 hectares (82 per cent of all land) was nationalized. Also 67 out of 131 buildings were confiscated, 48 from the Archdiocese of Zagreb and 19 from different perishes. With the fall of the Communist system in 1990’s and based on agreements between Republic of Croatian and The Holy See from 1992 and especially on Agreement on economic affairs from 1998, the processes of return of confiscated properties and/or reimbursement has started. Based on above stated agreements question of return of confiscated properties is approached bilaterally between representatives of Government commission for relations with religious communities and Bishop’s Commission of Croatian Bishops Conference. This paper analyses state of return or reparation of confiscated buildings owned by the Catholic Church and possibilities of their redevelopment. In total 19 buildings were returned to perishes and 21 were returned to Archdiocese of Zagreb. However in reality situation is different since some of the buildings are still occupied by the previous users, or are in the poor physical condition. Also some properties were reimbursed i.e. complex of former military barracks Kralj Tomislav in Ilica 202 reimbursed for the complex of 27 building buildings in Vlaška street (“Little Vatican”) and redeveloped into Croatian Catholic University.

U radu se iznose činjenice o promjenama u ustroju Katoličke Crkve na prostoru hrvatske obale Jadrana nakon Drugoga svjetskog rata. Iznesena je šira analiza okolnosti koje su dovele do osnivanja Riječke biskupije, a zatim nadbiskupije i metropolije, crkvenoga ujedinjenja hrvatskih prostora Istre, ukidanja Zadarske metropolije, uzdignuća Splitsko-makarske biskupije u rang nadbiskupije te osnivanja Splitske metropolije. Pritom se problematiziraju načela po kojima se izvodio preustroj Crkve u prostornome smislu te je iznesen novi kut gledišta na ova pitanja, ponajprije u hrvatskim razmjerima. U drugom dijelu rada daje se komparativna analiza trenutačne upravne organizacije Katoličke Crkve na hrvatskoj obali Jadrana s usporedivim primjerima u drugim zemljama. Primjerice, usporedbom sličnosti i razlika u prostornoj organizaciji Katoličke Crkve u zemljama koje su po mnogobrojnim čimbenicima za to kompatibilne. Pritom imajući u vidu povijesni kontekst razvitka događaj i njihovih uzroka. S tim ciljem izdvojeni su primjeri organizacije crkvene uprave u Francuskoj i Italiji. Na osnovi ovih primjera te dokumenata crkvenih arhiva i službenih isprava Katoličke Crkve u radu se daje konačna prosudba mogućnosti promjena odnosno reorganizacije crkvene uprave na hrvatskoj obali Jadrana. This paper outlines the changes in the organisation of the Catholic Church in Istria, Kvarner and Dalmatia after World War II. A detailed analysis of the circumstances that lead to the establishment of the Rijeka Diocese, Archdiocese and Metropolitan Archdiocese, ecclesiastical union of the Istrian region in Croatia, the abolition of the Zadar Metropolitan Archdiocese, the raising of the Split-Makarska Diocese to an Archdiocese, and the establishment of the Split Metropolitan Archdiocese. The principles upon which the Church reorganisation in the spatial sense are considered, and presents new insights, particularly for the Croatian dimension. The second part of the paper gives a comparative analysis of the spatial organisation of the Catholic Church on the Croatian coast of the Adriatic Sea, with other countries. Examples were selected based on compatibility of different factors, with consideration to the historical context of events and their causes. To that aim, specific examples of the church administration in France and Italy are given. Using these examples and documents of church archives and official records and documents of the Catholic Church, this paper gives a final overview of the possibilities for the reorganisation of the church administration on the Croatian Adriatic coast.

Ovaj rad iznosi sažet ali sadržajan prikaz života i djelovanja kardinala Franje Šepera (1905.-1981.), najviše rangirane osobe u hijerarhiji Katoličke Crkve sa prostora Hrvatske. Kardinal Šeper je obavljajući dužnost prefekta Kongregacije za nauk vjere u Vatikanu bio treća, odnosno u vjerskom pogledu druga najznačajnija osoba Crkve odmah nakon Svetog Oca. U radu su izneseni faktografski podaci o Šeperovu životu te pokazatelji njegove velike uloge za Zagrebačku nadbiskupiju, Crkvu u Hrvatskoj i svijetu.

Tema predavanja je prikaz života i djelovanja kardinala Franje Šepera (1905.-1981.), najviše rangirane osobe u hijerarhiji Katoličke Crkve sa prostora Hrvatske. Kardinal Šeper je obavljajući dužnost prefekta Kongregacije za nauk vjere u Vatikanu bio treća, odnosno u vjerskom pogledu druga najznačajnija osoba Crkve odmah nakon Svetog Oca. U izlaganju će bit izneseni faktografski podaci o Šeperovu životu te pokazatelji njegove velike uloge za Zagrebačku nadbiskupiju, Crkvu u Hrvatskoj i Svijetu. Objasnit će se njegova uloga na Drugom vatikanskom koncilu te na čelu Kongregacije za nauk vjere.

Grad Pula se u razdoblju od sredine 19. do kraja 20. stoljeća razvijala kao vojni grad što je rezultiralo velikim brojem objekata vojne namjene. Početkom 1990-ih dolazi do napuštanja dijela vojnih funkcija te je do danas na upravu predano 12 vojnih objekata i kompleksa. Predaja objekata u pojedinim dijelovima grada dovela je do značajne promjene funkcionalne strukture. Jedna od takvih četvrti je i Monte Zaro u kojoj su se nalazila dva vojna kompleksa. Cilj rada je prikazati i pojasniti modele prenamjne vojnih brownfield lokacija, prikazati prednosti i nedostatke smještaja u takve građevine te objsaniti utjecaj novih funkcija na lokalno stanovništvo na primjeru vojarne Karlo Rojc.

Radnja ove disertaciji iznosi analizu rada i djelovanja zagrebačkog nadbiskupa, a kasnije i kardinala Franje Šepera u kontekstu problematike crkveno-državnih odnosa u tadašnjoj SFR Jugoslavij koja je bila pod vlašću komunističkog režima i njegova društvenog poretka. Osim što je Katolička Crkva imala veliki utjecaj na politički, društveni, gospodarski i kulturni razvoj hrvatskog društva, jednako tako značajnu ulogu imali su i njezini dostojanstvenici među kojima se ponajviše ističe nadbiskup i kardinal Franjo Šeper. On je naime bio ordinarijem Zagrebačke nadbiskupije koja je po svojo veličini, broju vjernika, svećenika, redovnika i redovnica bila tada prostorno najveća crkvena jedinica u tadašnjoj Jugoslaviji. Jednako tako Šeper je povjerenu mu dužnost obavljao u vrlo teškim i zahtjevnim vremenima za Katolčku Crkvu. Šeperov značaj i uspješnost u vođenju nadbiskupije te njegov opus za dobrobit opće Crkve, koja se osobito ogleda kroz njegov koncilski i postkoncilski angažman bez sumnje je rezultirala njegovim imenovanjem na dužnost prefekta Kongregacije za nauk vjere 1968. godine. Navedenim imenovanjem Franjo Šeper je de facto postao Papina desna ruka, a samim time jedna od najvažnijih osoba suvremene Crkve. To međutim ima osobito značenju kada se ima u vidu kako je to bila dužnost koja je ponajviše imala zadaću brige za ispravnu provedbu koncilskih odluka u Katoličkoj Crkvi širom svijeta. Kroz uvodni dio dsertacije ukazano je na okolnosti koje su prethodile Šeperovu dolasku na čelo Zagrebačke nadbiskupije. Prikazane su glavne značajke koje su obilježile crkveno-državne odnose te podaci o prilikama u Zagrebačkoj nadbiskupiji i Katoličkoj Crkvi koje su dočekale Franju Šepera prije preuzimanja mjesta rezidencijalnog zagrebačkog nadbiskupa. Iznesene su mnogobrojne činjenice iz Šeperova dotadašnjeg života, školovanja, svećeništva te biskupstva. Zatim su prikazana glavna obilježja i karakteristike njegova crkvenog djelovanja na mjestu tajnika zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca, rektora Bogoslovnog sjemeništa, župnika župe Krista Kralja u zagrebačkom Trnju te na nadbiskupa koadjutora Zagrebačke nadbiskupije. Uz sve navedene dužnosti u radnji je iznesen odnos državnih vlasti prema Šeperu osobno te prema njegovu crkvenom djelovanju. Radnja u svom središnjem dijelu prikazuje Šeperovo djelovanje u vrijeme vrlo značajnih događaja i promjena u Katoličkoj Crkvi. Bilo je to vrijeme kada se Crkva prema idejama Pape Ivana XXIII. otvorila prema suvremenom svijetu te je s tim ciljem inicirao pokretanje Drugog vatikanskog koncila. Ovo nastojanje je nastavio i okončao njegov nasljednik Papa Pavao VI. U svim tim događajima svakako je ne malu ulogu imao upravo Franjo Šeper kao jedna od zapaženijih osoba na koncilskim zasjedanjima te poticatelj prihvaćanja koncilskih odluka u Crkvi u Hrvata. Uz početak, tijek i završetak Drugog vatikanskog koncila, iznesene su sve koncilske odluke prema redosljedu donošenje te su zatim iznesena stajališta Franje Šepera o njima, ali i stajališta ostalih katoličkih biskupa iz Hrvatske i Jugoslavije. U nastavku radnje ukazano je na primjere konkretne primjene koncilskih odluka u Hrvatskoj i Jugoslaviji, s osobitom pozornošću na kretanja u Zagrebačkoj nadbiskupiji kojoj je na čelu bio Franjo Šeper. Izneseni su primjeri kako se nastojala proširiti koncilska misao putem tiskovne i izdavačke djelatnosti Crkve s naznakom na Šeperovu ulogu i značaj pri ovim zbivanjima. Ovdje su izneseni dokumenti i činjenice koji prikazuju zbivanja oko osnutka katoličkog lista Glas (s) Koncila, s naznakom na njegovu ulogu i značenje za širenje koncilske misli. Jednako tako izneseni su pokazatelji Šeperove uloge i stajališta oko pokretanja Instituta za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije – Kršćanska sadašnjost. Dakako izneseni su i opći pokazatelji oživljavanja vjerskog tiska u vrijeme Šeperova nadbiskupstva za što je bez sumnje dobrim dijelom i on sam bio zaslužan. Također su prikazani primjeri Šeperova zalaganja za širenje ideja Koncila kroz mnogobrojne promjene unutar Crkve koje su se ogledale u osnivanju mnogobrojnih institucija s ciljem poboljšanja teološkog i pastoralnog rada i djelovanja Katoličke Crkve, kako na prostorima Zagrebačke nadbiskupije, tako i šire. Primjerice to se odnosi na njegovu ulogu u osnutku Katehetskog instituta na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, Instituta za crkvenu glazbu na Bogoslovnom fakultetu, Instituta za teološku kulturu laika te poticanje vjernika laika za veće uključivanje u rad Crkve. U radu je ukazano na Šeperovu brigu za svećenički kadar koja se ogledala kroz osnivanje Svećeničkog vijeća Zagrebačke nadbiskupije s ciljem što bolje međusobne suradnje biskupa i svećenika te namjerom što kvalitetnije pastoralne brige za vjernike. Ukazano je na Šeperovo osobito zalaganje za obnovu i izgradnju novih crkvenih objekata uz pomoć Fonda Pape Ivana XXIII koji je osnovan u tu svrhu. Dakako izneseni su i pokazatelji Šeperova angažmana pri osnivanju novih župa. U tom pogledu istaknuti su primjeri osnivanja novih župa u Zagrebu koji se brojem stanovnika iznimno povećao tijekom 20. stoljeća, ali jednako tako i diljem Zagrebačke nadbiskupije s analizom koja jasno ukazuje na vrlo promišljeno i mudro osnivanje novih župa s ciljem kvalitetnije pastoralizacije vjernika Zagrebačke nadbiskupije. Ukazano je zatim na iznimno veliki Šeperov angažman u pogledu odgojno-obrazovnih institucija Katoličke Crkve i njegovo svesrdno zalaganje za poboljšanje mogućnosti za njihov rad te privlačenje sve većeg broja mladeži da se odlučuju na svećenički poziv u tim teškim vremenima za Crkvu u Hrvatskoj. Na temelju arhivske građe i dokumenata državnih vlasti iznesena je analiza stajališta hrvatskih, odnosno jugoslavenskih komunista prema Drugom vatikanskom koncilu, njegovim odlukama i sudjelovanju katoličkih biskupima iz Jugoslavije na njegovim plenarnim zasjedanjima s posebnom pozornošću na stajališta i odnos režima prema Franji Šeperu. Cjelokupno Šeperovo crkveno djelovanje u radnji je opisano i kroz njegovo predsjedanje Biskupskom konferencijom Jugoslavije, gdje su iznesene najznačajnije odluke te se ukazalo na njihovo značenje. Iznesene su također i glavne promjene u upravi i prostornoj organizaciji Katoličke Crkve za Šeperova predsjedanja Biskupskom konferencijiom te je pritom ukazano na stajališta režima prema njima. Nakon iznesenih pokazatelja djelovanja Crkve i Franje Šepera radnja se svojim sadržajem usredotočila na glavne točke prijepora u crkveno-državnim odnosima. Ukazano je na činjenicu kako su državne vlasti bile najosjetljivije u pogledu staleških udruženja katoličkih svećenika, s kojima su nastojali dovesti do razdora unutar crkvenih redova. Pritom je ukazano na stajališta Svete Stolice, odnosno Crkve i Franje Šepera osobno o ovoj problematici. Zatim je ukazano na nezadovoljstvo državnih vlasti s radom odgojno-obrazovnih ustanova Katoličke Crkve, koje su usprkos svekolikim nastojanjima režima okupljale sve veći broj polaznika te su samim tim bile zalogom budućnosti Crkve, što dakako državnim vlastima nije odgovaralo. Naglasak u radnji stavljen je i na problematiku tiskovne i izdavačke djelatnosti Crkve koja je također predstavljala problem za državne vlasti zbog činjenice uz pomoć nje Crkva ipak uspjevala doći do svojih vjernika prenoseći kako koncilske, tako i opće crkvene vijesti i vjerske edukativne sadržaje. U radnji su iznesene okolnosti vezane uz Šeperovo imenovanjekardinalom 1965. godine pri čemu je iznesen cjelokupni kontekst u kojem se ova odluka Svete Stolice dogodila. Ukazano je na značaj ovog imenovanja za Zagrebačku nadbiskupiju te Katoličku Crkvu u Hrvatskoj. Dakako ovaj događaj je stavljen u kontekst zbivanja u Hrvatskoj i Jugoslaviji te je iznesen prikaz reakcije državnih vlasti i javnosti na ovaj događaj. Radnja je svojim sadržajem zatim posvećena problematici crkveno-državnih odnosa u Hrvatskoj i Jugoslaviji te ulozi i stajalištima Franje Šepera u pitanjima vezanim uz nju. Izneseni su podaci o početnim razgovorima katoličkih biskupa, a zatim i predstavnika Svete Stolice sa državnim vlastima. Iznesen je tijek njihovih razgovora i prijepora u pojedinim pitanjima vezanim uz slobodu djelovanja Katoličke Crkve te njezine samostalnosti u odlučivanju u pitanjima izbora i imenovanja novih biskupa, problematici crkvene organizacije, slobode rada vjerskih škola, problematike djelovanja staleških udruženja katoličkih svećenika i slično. Iznesen su tako dokumenti koji ukazuju na to kako se došlo do odluke o potpisivanju Protokola između predstavnika jugoslavenskih vlasti i Svete Stolice. Dakako pritom je osobiti naglasak stavljen na ulogu i stajališta Franje Šepera u pitanjima koja su izazivala prijepore u odnosima Crkve i državnih vlasti u tadašnjoj Jugoslaviji. Nakon toga je iznesena analaiza teksta Protokola s ocjenom njegovih pozitivnih i negativnih aspekata za Katoličku Crkvu i komunistički režim. Zatim je iznesena i reakcija crkvenih i državnih krugova na njegovo potpisivanje te kakav je bila reakcija u javnosti. Radnja svojim sadržajem je zatim posvećena imenovanju Franje Šepera na mjesto prefekta Kongregacije za nauk vjere. Pritom je iznesena analiza značenja ovog imenovanja za Šepera, Katoličku Crkvu u Hrvatskoj, ali i u svijetu. Iznesene su dakako reakcije crkvenih , ali i državnih krugova te domaće i svjetske javnosti. Zatim je iznesen prikaz Šeperova razrješenja s mjesta Zagrebačkog nadbiskupa i predsjednika Biskupske konferencije Jugoslavije te odlazak u Rim. Radnja je svojim sadržajem okončana s prikazom Šeperova djelovanja na mjestu prefekta Kongregacije za nauk vjere s iznesenim glavnim obilježjima i pokazateljima njegova djelovanja na ovoj vrlo odgovornoj dužnosti koja mu je povjerena s ciljem promicanja i oživotvorenja koncilskih odluka. Početne teze u ovoj disertaciji o djelovanju Franje Šepera na mjestu Zagrebačkog nadbiskupa te odnosu komunističkih vlasti prema njemu i Katoličkoj Crkvu u konačnici su potvrđene na temelju istraženih dokumenata iz građe crkvenih i državnih arhiva u Zagrebu i Rimu.

Review of book: Peđa RADOSAVLJEVIĆ, Odnosi između Jugoslavije i Svete Stolice 1963–1978. Prilog za istoriografiju diplomatsko-verskih nastojanja Vatikana na Balkanu i u Srednjoj Evropi. Službeni glasnik, Beograd, 2012.

Rad donosi prilog o položaju i slobodi djelovanja Katoličke crkve u Hrvatskoj tijekom 60-ih godina 20. stoljeća. Iznose se sličnosti i razlike u položaju Crkve u Hrvatskoj s onim u drugim republikama SFR Jugoslavije. Također, ukazuje se na sličnosti i razlike s položajem i slobodama drugih vjerskih zajednica u toj multikonfesionalnoj državnoj tvorevini. Izneseni su pokazatelji stvarnih sloboda običnih vjernika laika, svećenika, redovnika, redovnica te u konačnici i samih biskupa i nadbiskupa. Službeno stajalište tadašnjih državnih vlasti uspoređeno je sa stajalištima koja su se iznosila putem sredstava javnoga informiranja te na kraju s podatcima razvidnim iz dokumenata tada vladajuće KP Hrvatske/Jugoslavije. Izneseni su zorni primjeri kako su državne vlasti svojim postupcima prema katoličkim odgojno-obrazovnim i visokoškolskim ustanovama, tisku, vjeronaučnoj poduci sustavno onemugućavali normalan i slobodan rad Crkve često uskračujući kleru prava na zdravstveno, socijalno ili mirovinsko osiguranje te sustavno opstruirali projekte gradnje, dogradnje ili obnove njenih sakralnih objekata.

Review of book: Esther GITMAN, When Coiurage Prevailed. The Rescue and Survival of Jews in the Independent State of Croatia 1941 – 1945. Paragon House, St. Paul, Minnesota, SAD, 2011.

The paper presents data on changes in spatial organization of Catholic church in Dalmatia, Istria and Kvarner region. For the purposes of the research broad analysis of circumstances and events that led to the establishment of Rijeka Diocese, and later Archdiocese and Ecclesiastical Province, inclusion of Istria into the territory of Ecclesiastical Province of Rijeka, demotion of Ecclesiastical Province of Zadar, establishment of Split and Makarska Archdiocese and establishment of Ecclesiastical Province of Split was conducted. Furthermore problem of the principles of spatial reorganization of church is analysed and some new reflections on these matters are presented. Based on the bibliography and vast number of archive sources paper analyses the causes and motives of spatial changes in organization of Catholic church at the Croatian littoral. In addition, different attitudes towards numerous factors, that played more or less important role on spatial changes, are explained. The paper analyses similarities and differences in attitudes of different actors such as the Holly See, catholic bishops individually and in whole, state and local administration, public and press. This paper presents some less known details which clearly describe this intrinsic topic. The paper concludes with the final remarks on the reasons of why the Holly See decided to conduct the changes in spatial organisation of Catholic church in the contemporary setting. The final remarks are based on comparison and context of similar activities in other parts of Europe.

Review of book: Juraj BATELJA, Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok Evađelja ljubavi. Životopis, dokumenti i svjedočanstva – prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskoga rata. (Blessed Aloysius Stepinac – the Witness of the Gospel of Love. Biography, Documents and Testimonies)

Prikaz knjige koja iznosi cjeloviti životopis blaženoga kardinala Alojzija Stepinca. Knjiga sadrži mnogobrojne vrlo vrijedne dokumente, zapise i svjedočanstva o Stepinčevu djelovanju i radu na mjestu zagrebačkoga nadbiskkupa.

Marko SAMARDŽIJA ; Hrvatski jezik, pravopis i jezična politika u Nezavisnoj državi Hrvatskoj ; Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2008., 580 str.

Prikaz knjige Stjepan Kranjčić. Život i djelo. Zbornik radova s okruglog stola “ Aktualizacija života i djela dr. Stjepana Kranjčića” , održanog 7. svibnja u Križevcima.

Stjepan Tomislav Poglajen posvetio je veliku pozornost problematici totalitarnih društvenih sustava, osobito dok je bio urednik časopisa Život, od rujna 1937. do veljače 1941. godine. Velik dio te pozornosti je usmjerio na nacional-socijalizam kao jedan od oblika totalitarnog društvenog sustava. U ovom se radu razmatraju u Životu objavljeni članci i dokumenti o nacizmu, pridajući osobitu pozornost Poglajenovim komentarima. Ujedno se nastoji ukazati na srž poruke koju je časopis nastojao odaslati svojim čitateljima.

Prikaz djela Ilija Nikolić, Kardinale, oprosti!, Zagreb 2005.

Review of book: Kardinal Stepinac - Svjedok istine. Zbornik radova s međunarodnoga simpozija, Zagreb, 19. rujna 2008 /Cardinal Stepinac - A Witness to the Truth. Proceedings of the International Symposium, Zagreb, 19 September 2008/ (Zagreb: Glas koncila, 2009), pp. 379.

Kardinal Stepinac - Svjedok Istine. Zbornik radova s međunarodnoga simpozija, Zagreb, 19. rujna 2008. ; Glas koncila, Zagreb, 2009., 379. str.

Prikaz Vladimir HORVAT, Kardinal Alojzije Stepinac, mučenik za ljudska prava. U povodu 110. obljetnice rođenja i 10. obljetnice proglašenja blaženim., Zagreb – Samobor – Krašić, 2008., 323 str.

Review of book: Marko SAMARDŽIJA, The Croatian Language, Orthography and Linguistic Policies in the Independent State of Croatia/ (Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 2008), pp. 580.

Miroslav AKMADŽA, Crkva i država. Dopisivanje i razgovori predstavnika Katoličke crkve i komunističke državne vlasti u Jugoslaviji, Svezak I. 1945.-1952.

Review of book: Church and State: Correspondence and Discussions Between Representatives of the Catholic Church and the Communist Authorities in Yugoslavia, vol. 1: 1945-1952)

Review of book: Vladimir HORVAT , Kardinal Alojzije Stepinac, mučenik za ljudska prava. U povodu 110. obljetnice rođenja i 10. obljetnice proglašenja blaženim. (Cardinal Alojzije Stepinac, A Martyr for Human Rights. On the 110th Anniversary of His Birth and 10th Anniversary of His Beatification), Zagreb, Samobor, Krašić 2008, 323 pages

Prikaz knjige Ante Bakovića "Hrvatski martirologij XX. stoljeća. Svećenici-mučenici Crkve u Hrvata, Zagreb, 2007."

Review of book: Croatian Martyrology of the Twentieth Century. Martyr Priests of the Croatian

Djelo Ive Livljanića obiman je i vrlo interesantan zapis čovjeka interesantnog i burnog života, koji se u periodu obrane Republike Hrvatske, te njenog ustrojavanja kao međunarodnog subjekta, nalazio na značajnim političkim i diplomatskim dužnostima. Strukturalno se rukopis sastoji od tri djela. U prvom, koji je po naravi čisti memoarski zapis, autor opisuje period života u kojem je bio izložen političkom progonu te življenju i radu u sjeni političke nepodobnosti komunističkom režimu. S obzirom na to da je ovo obimom najmanji dio knjige, pisan iz perspektive pojedinca izloženog progonu totalitarnog režima u općepoznatim uvjetima, nije iziskivao poseban urednički trud i analizu. Drugi dio rukopisa, u kojem autor opisuje svoj politički angažman u periodu pada komunizma, te aktivnosti koje je imao kao predsjednik Skupštine općine Zadar posebice u okolnostima velikosrpske pobune i agresije, je kombinacija memoarskih zapisa, podataka iz dokumenata koji su u osobnom vlasništvu autora te novinskih tekstova. S obzirom na veliki broj podataka koji se donosi bilo je nužno provesti provjeru njihove točnosti. Urednicima su za to poslužile tiskovine: zadarski tjednik Narodni list iz perioda 1990/1992. i splitski dnevnik Slobodna Dalmacija iz 1991. i 1992. godine, te knjige Jadranka Kaleba „Zadar u Domovinskom ratu 1990-1991.“ i “Zadar u Domovinskom ratu 1992-1993.“. Na osnovu ovih autoru su sugerirane određene nadopune i manje ispravke u rukopisu. Treći i ujedno središnji dio rukopisa iznosi mnogobrojne podatke i činjenice o događajima koji su obilježili djelovanje autora na dužnosti prvog Veleposlanika Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici. Iznimno veliki dio iznesenih detalja, stručnoj te nadasve široj društvenoj javnosti dosad je bio nepoznat. Iz svega napisanog vrlo zorno dolazi do izražaja nepobitna činjenica o presudnoj ulozi Svete Stolice u samom osamostaljenju Hrvatske, koja je svojim presedanom u činu njezina međunarodnog priznanja prije mnogobrojnih drugih zemalja, imala neizravan utjecaj i na jenjavanje ratnih događaja. Agresija na Hrvatsku je dakako s njezinim međunarodnim priznanjem počela postupno popuštati pod pritiskom međunardonih sankcija protiv tadašnje SRJ. Sankcije uvedene kao akt protiv njezine okupacije tada već suverene i samostalne Hrvatske. Nadalje, ovo djelo ukazuje i na činjenicu da je uloga i utjecaj Svete Stolice u istupima prema predstavnicima drugih država pri Svetoj Stolici bila od presudnog značaja za jenjavanje ratnih zbivanja te u velikoj mjeri utjecala na konačan kraj rata. Uz vrijedne slikovne zapise rukopis je u prilogu obogaćen s ključnim dokumentima koji su obilježili odnose Republike Hrvatske i Svete Stolice u samim počecima te dok je autor bio na Veleposlaničkoj dužnosti. Ovaj dio djela je od urednika vrlo detaljno pregledan te provjeren. Mnogobrojnim značajnim osobama Katoličke Crkve, nadasve djelatnima pri Svetoj Stolici tog vremena navedeni su podaci, koji predočuju njihov rad i djelovanje u crkvenim strukturama, u tim ključnim trenucima suvremene hrvatske povijesti. Svi navedeni podaci crpljeni su iz službenih isprava Svete Stolice, različitih godišta Acta Apostolicae Sedis te Annuario Pontificia. O osobama Crkve u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i susjedstvu podaci su crpljeni iz Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu, službenih glasila biskupija i nadbiskupija u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini kao i domaćih crkvenih tiskovina, primjerice Glasa koncila. Osim crkvenih tiskovina, informacije o tadašnjim događajima prikupljene su i u javnim medijima, primjerice Vjesniku. Uz iznesene podatke o osobama, donesena su mnogobrojna pojašnjenja pojmova i procesa koji su se odvijali te obilježili predmetno razdoblje ovog djela. Zbog svega navedenog ova knjiga može poslužiti kao izniman izvor za mnogobrojne nove pravce istraživanja, kako suvremene crkvene povijesti, tako i one nastanka i razvoja Republike Hrvatske, nakon osamostaljenja i izlaska iz okvira nekadašnje državne tvorevine, SFR Jugoslavije. Međutim kao najznačajnije, široj zainteresiranoj javnosti knjiga će dati i(li) produbiti odgovore na brojna pitanja o ulozi i značaju koji Katolička Crkva, odnosno Sveta Stolica kao njezino središte, ima u današnjem Svijetu.