Search

Kopački rit na temelju prirodnih osobitosti jedno je od najvrjednijih područja u Europi. Iako je bioraznolikost dobro istražena, ekologija vrsta, fizikalno – kemijski i drugi parametri vodenih ekosustava nedovoljno su istraženi. Osnovni ciljevi projekta su uspostava dugoročno kvalitetnog upravljanja vodnim ekosustavima, unaprjeđenje biološkog monitoringa te doprinos očuvanju i upravljanju dobrog stanja voda i vodenih ekosustava, prvenstveno vlažnih staništa i poplavnih šumskih područja. Slijedom navedenog potrebno je provesti ciljana bio-ekološka istraživanja stanja vodenih ekosustava te uz njih vezanih populacija i njihovu osjetljivost na hidrološke i druge promjene u okolišu. Planirana istraživanja podijeljena su u 6 tematskih cjelina. Grupa 1 predstavlja monitoring ekološkog stanja površinskih voda i dodatnih bioloških pokazatelja koji uključuju biološke elemente (fitoplankton, fitobentos, makrozoobentos, makrofite i ribe), fizikalnokemijske elemente i otopljene metale. Grupu 2 čini monitoring kemijskog stanja površinskih voda i sedimenta gdje se ispituju elementi kakvoće, koncentracija tvari (metala i pesticida) te anorganski i organski pokazatelji. Grupu 3 predstavlja monitoring podzemnih voda u pogledu količinskog i fizikalno – kemijskog stanja. Grupa 4 odnosi se na monitoring staništa, flore i faune koji uključuje staništa i floru, mekušce, kukce, gmazove i vodozemce te ptice. Grupa 5 obuhvaća monitoring vidre i dabra. Grupa 6 obuhvaća praćenje recentne sedimentacije. Svi dobiveni podaci bit će objedinjeni i implementirani u svrhu izrade studije revitalizacije vodenih ekosustava poplavnog područja Parka prirode „Kopački rit“.

Cilj ovog rada je revidirati i ažurirati podatke o pojavljivanju vrste Leucorrhinia pectoralis (Charpentier, 1825) (Odonata, Libellulidae) u Parku prirode „Kopački rit“. Vrsta je uključena u Priloge II. i IV. Direktive o staništima. Poznata nalazišta zaštićena su na različitim razinama, ali trenutno ne postoje posebne mjere zaštite. Podaci o prisutnosti koji su prethodno objavljeni u literaturi dopunjeni su i revidirani. Tijekom istraživanja u svibnju 2020. pronađene su populacije L. pectoralis na tri nova lokaliteta. Uglavnom su to mezotrofna staništa koja predstavljaju bogatu vodenu vegetaciju u srednjem stupnju sukcesije poput ribnjaka, malih jezera i drugih vodenih površina zaštićenih tršćacima. Također je zabilježena i prisutnost ove vrste na ranije utvrđenim lokalitetima. Da bi se održale postojeće populacije, potrebne su odgovarajuće ciljane intervencije, ne isključujući mjere za obnovu i održavanje vodenih staništa za ličinke te stvaranje novih vodenih tijela pogodnih za ovu vrstu. Unošenje pojedinih vrsta riba ili drugih grabežljivaca na mjesta obitavanja treba zabraniti te strogo nadzirati.

Park prirode „Kopački rit“ uvršten je 1986. na Popis ornitološki značajnih područja Europe, kao tzv. IBA (Important Bird Area) područje, a sukladno odredbama Ramsarske konvencije od 1993. u cijelosti je dio međunarodne mreže vlažnih i močvarnih područja od međunarodnog značaja, osobito kao staništa ptica močvarica (Ramsarsko područje). Obzirom na veliku ulogu Parka u „podržavanju“ 300 različitih vrsta ptica, potrebno je sustavno provoditi njihov monitoring te bilježiti informacije s terena. Na terenu je potrebno uspostaviti/odrediti transekte na kojima se monitoring provodi, te na tim transektima bilježiti uočene vrste ptica s brojem jedinki. Transekt je stalni, u prostoru točno određeni pravac kojem dužina i širina ovise o istraživanoj taksonomskoj skupini i lokalnim terenskim uvjetima. Transekte treba prelaziti u određenim vremenskim razmacima (tjednim, mjesečnim), vrijeme prelaska treba biti približno isto, kao i doba dana. Monitoring ornitofaune u Parku prirode „Kopački rit“ provodi se dugi niz godina, no konkretni podaci koji se koriste u brojnim analizama uzimaju se iz baze podataka čiji su najraniji podaci uneseni 2009. te se u nju unose i sadašnji podaci. Cilj ove baze podataka je uspostaviti uniformnost svih informacija i podataka na jednom mjestu koje bi se mogle unijeti u GIS te na temelju toga raditi brojne analize, ovisno o onome što nas zanima i što želimo pratiti. Podaci s terena unose se u Excel tablicu koja sadrži stupce s datumima monitoringa, nazivom te brojnosti jedinki pojedine vrste i nazivom transekta. Svakom transektu dodijeljen je ID broj koji će lako moći povezati Excel tablicu s unesenim podacima monitoringa s GIS - om. Koristeći GIS, podaci će se moći lakše vizualizirati, manipulirati, analizirati i interpretirati. Većina transekata je uspostavljena prije, no kako je Javna ustanova „Park prirode Kopački rit“ nedavno dobila na upravljanje i područje ekološke mreže HR2001309 Dunav sjeverno od Kopačkog rita, nekoliko transekata na tome području je uspostavljeno tek ove godine. Trenutno je uspostavljeno ukupno 105 transekata, 83 na području Parka prirode „Kopački rit“, dok su na navedenom području ekološke mreže uspostavljena 22 transekta.

Rijeka Dunav je dom bogate bioraznolikosti. Iako DANUBEPARKS - mreža zaštićenih područja Dunava radi na očuvanju najvrjednijih područja, fragmentacija staništa ograničava napore na očuvanju kohezivnog ekosustava. Također, suočavajući se s dugoročnim učincima klimatskih promjena, rijeke postaju sve važnije za ekološku povezanost. Da bi se uhvatila u koštac s tim problemima, Mreža zaštićenih područja na rijeci Dunav pokrenula je Danube Volunteers Day 2017. godine, tijekom projekta DANUBEparksCONNECTED, financiranog iz Interreg transnacionalnog programa za Dunavsku regiju. Ideja koja stoji iza ove inicijative bila je da se mobiliziraju mladi ljudi, školske skupine, lokalne nevladine organizacije, općine, predstavnici korporativnog sektora i razni drugi dionici kako bi duž cijelog Dunava kako bi svojim rukama pomogli u održavanju ovog bio-koridora. Nakon završetka projekta DANUBEparksCONNECTED, organizacija DANUBEPARKS je odlučila održati tradiciju i samostalno organizirati ovu volontersku akciju. Pružajući financijsku potporu članovima za organiziranje lokalnih događaja, DANUBEPARKS je potvrdio da prepoznaje važnost volontera u zaštićenim područjima. U volonterskom radu leži velik potencijal, ali ne bismo trebali na volontere gledati kao na radnu snagu, već kao na silu koja nam može pomoći u širenju svijesti o važnosti naših zaštićenih područja. Ova inicijativa organizirana je u 8 različitih zemalja: Njemačkoj, Austriji, Slovačkoj, Mađarskoj, Hrvatskoj, Srbiji, Bugarskoj i Rumunjskoj. DANUBEPARKS svake godine određuje novu temu za Danube Volunteers Day. Prve godine odabrana je tema: Koridori suhih staništa ; druge godine: Divlji otoci, a treće godine: Šume mekih listača. Tijekom 3 godine uspješne provedbe akcija, mobilizirano je 1.200 volontera koji su proveli preko 3.500 radnih sati u 39 različitih akcija s ciljem očuvanja najvrjednijih prirodnih područja. Neke od uspješno provedenih aktivnosti su: prikupljanje otpada, uklanjanje invazivnih biljnih vrsta, košnja, izgradnja poučnih staza, sadnja drveća i aktivnosti građanske znanosti.

Monitoring populacije europskog dabra (Castor fiber L.) u Parku prirode „Kopački rit“ započet je 2007. godine. Prikupljani su podaci o dinamici populacije na temelju uspostava i korištenja obiteljskih teritorija. U 2020. godini, zabilježena su 122 (121, 5 ± 12, 5) teritorija. Temeljem višegodišnjeg monitoringa može se zaključiti kako je dinamika populacije dabra u Parku prirode „Kopački rit“, nakon vrlo kratkog perioda naseljavanja novog staništa, ušla u fazu brzog rasta. Obzirom na veliku biomasu, makrofitska vegetacija dabrovima predstavlja primarni izvor hrane u vegetacijskom periodu. Izvan vegetacijske sezone, primarni izvor hrane dabrovima predstavlja bijela vrba (Salix alba) čije su šume dominantne u poplavnom području. Kako se evidentno povećao broj dabrova te kako se povećao i broj njihovih teritorija, stvorio se i veći pritisak na kapacitet staništa pa su dabrovi primorani koristiti i druge vrste drveća za ishranu. To su i dalje vrste drveća koje pripadaju mekim listačama. Na temelju rezultata monitoringa u 2020. godini, možemo zaključiti da je Kopački rit idealno i još uvijek neograničeno stanište za dabrove. Izostanak glavnog predatora vuka (Canis lupus), te do sada ne zabilježena predacija od strane čaglja (Canis aureus) i ne antagonistički odnos s vidrom (Lutra lutra) dodatno daje uporište ovoj tvrdnji. Stoga je za očekivati daljnji brzi rast populacije dabra. Pored toga, do sada su zabilježena četiri teritorija izvan poplavnog područja i to unutar mreže melioracijskih kanala. Monitoring će biti nastavljen i u 2021. godini u okviru aktivnosti projekta Naturavita.

U rujnu 2019., Uredbom o ekološkoj mreži i nadležnostima javnih ustanova za upravljanje područjima ekološke mreže, Javna ustanova „Park prirode Kopački rit“ na upravljanje je dobila NATURA 2000 područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove HR2001309 Dunav S od Kopačkog rita i sjeverni dio područja značajnog za očuvanje ptica HR1000016 Podunavlje i Donje Podravlje. Ukupna površina novog područja upravljanja je 13.792, 93 ha, a nalazi se sjeverno od granice Parka prirode „Kopački rit“. Obuhvaća rijeku Dunav s poplavnim područjem do granice s Mađarskom te Banovo brdo. Područje je vrlo raznoliko jer obuhvaća rijeku Dunav s poplavnom dolinom i slično je Kopačkom ritu, no zbog toga što obuhvaća i Banovo brdo, na njemu se mogu pronaći neke vrste i stanišni tipovi koji u Kopačkom ritu nisu prisutni. Jedna od zadaća Javne ustanove u upravljanju ovim područjem je praćenje stanja prirode. U tu svrhu, u 2020. godini, započeti su redoviti monitorinzi ornitofaune, kiseličinog vatrenog plavca (Lycaena dispar) i dabra (Castor fiber). Sve metode monitoringa koje se koriste u Parku prirode „Kopački rit“ primijenjene su i na ovom području. Ove godine je na području sjeverno od Kopačkog rita zabilježena 81 vrsta ptica. Od toga je 45 strogo zaštićenih vrsta i 27 ciljnih vrsta NATURA 2000. Ukupno je 8 ugroženih vrsta od kojih su 4 u kategoriji ugrožene (EN) i 4 u kategoriji osjetljive vrste (VU) prema Crvenoj knjizi ptica Hrvatske. Zabilježene su dvije generacije kiseličinog vatrenog plavca. U prvoj generaciji bilo je 5 mužjaka i 3 ženke, a u drugoj samo jedna ženka. Na ovom području također je zabilježeno 8 teritorija dabra na Dunavu i jedan novi lokalitet na baranjskoj Karašici u području Baratvud. Područje ekološke mreže sjeverno od Kopačkog rita karakterizira iznimno bogata bioraznolikost i vrlo je značajni koridor koji povezuje zaštićena područja Park prirode Kopački rit u Hrvatskoj s Nacionalnim Parkom Dunav-Drava u Mađarskoj. Javna ustanova planira pojačati monitoring prirode na ovom području u svrhu prikupljanja kvalitetnijih podataka koji će biti korišteni u budućem procesu upravljanja područjem.

Usluge ekosustava predstavljaju sve prirodne vrijednosti koje priroda pruža čovjeku. Uključuju sve izravne i neizravne doprinose ekosustava dobrobiti ljudi. Relativno novi pojam u zaštiti prirode koji na važnosti dobiva uvođenjem u strateški plan za bioraznolikost od 2011. do 2020. godine. Usluge ekosustava ugrađene su u Strategiju i Akcijski plan zaštite prirode Republike Hrvatske za razdoblje od 2017. do 2025. godine. Osnovni ciljevi su osigurati kvalitetno pružanje usluga koje se osigurava očuvanjem ekosustava. Činjenica da vrste i staništa u povoljnom stanju očuvanosti čine temelj za pružanje kvalitetnih usluga ekosustava, stavlja teme očuvanja bioraznolikosti i usluga ekosustava pod isti nazivnik te im je moguće usklađeno pristupiti tijekom planiranja i provedbe određenih strategija i aktivnosti. Prema CICES (The Common International Classification of Ecosystem Services) klasifikaciji razlikujemo usluge opskrbe (prehrana, građa, energija), usluge regulacije i podržavanja (ublažavanje štetnog djelovanja otpada i drugih tvari, ublažavanje poplava, odrona i zračnih strujanja te održavanje fizikalnih, kemijskih i bioloških uvjeta) i kulturološke usluge (fizičke, intelektualne ili duhovne interakcije s ekosustavima i krajobrazom). Kopački rit kao prirodno poplavno područje ima koristi u borbi protiv poplava, velikog je kapaciteta zadržavanja vode te sprječava i ublažava sušu. Sedimentacijom čestica na tlo poplavne doline prilikom poplava dolazi do pročišćavanja vode koja se pročišćena vraća u korito rijeke. Poplavno područje upija stakleničke plinove te smanjuje koncentracije u zraku i staklenički učinak te pozitivno utječe na klimu. Vrši obnovu zaliha podzemnih voda koja je jako važna za stanovništvo. Zbog izmjene vodene i suhe faze područje je iznimno bogate biološke raznolikosti. Poplavne šume Kopačkog rita sprječavaju eroziju tla, vrše proces zadržavanja i pročišćavanja vode, proizvodnje kisika, stanište su mnogobrojnim vrstama i vrše regulaciju mikroklimatskih uvjeta (insolacija, mraz). Edukacija stanovništva i posjetitelja te rekreacija kao najbolji primjeri kulturoloških usluga objedinjuju uživanje u prirodnim bogatstvima i tradiciju domaćeg stanovništva koja se očituje kroz gastronomiju, tradiciju lova i ribolova te korištenje materijala iz prirode poput trske i drva za građu i ogrijev. Stoljetni suživot čovjeka i prirode moguće je osigurati daljnjom edukacijom i brigom o prirodnim vrijednostima Kopačkog rita jer samo osiguranjem povoljnog stanja ekosustava moguće je osigurati i kvalitetno pružanje navedenih usluga za čovjeka.

Prva istraživanja faune vodozemaca i gmazova općenito pa tako i zabilješke o barskim kornjačama započela su još krajem 19. stoljeća i nastavljena su u drugoj polovici 20. stoljeća, sve do danas. Kontinuirano praćenje stanja i procjena rasprostranjenosti barske kornjače (Emys orbicularis L.) na području Parka prirode „Kopački“ rit do sada nije rađeno. Cilj ovog istraživanja je utvrditi rasprostranjenost vrste na staništima u Kopačkom ritu i prisutnost invazivne strane vrste iz roda Trachemys. Barska kornjača je strogo zaštićenih vrsta u Hrvatskoj, jedina je vrsta gmazova na listi ciljnih vrsta Natura 2000 za područje Kopačkog rita. Prema Crvenoj knjizi vodozemaca i gmazova Hrvatske ima status NT (gotovo ugrožena). Jedna je od dviju vrsta slatkovodnih kornjača prisutnih u Hrvatskoj. Istraživanje je rađeno od ožujka do rujna, tijekom 2019. i 2020. godine prema Protokolu biomonitoringa vodozemaca i gmazova na staništima duž Drave te prema Priručniku za inventarizaciju i praćenje stanja vodozemaca i gmazova. Istraživanje je rađeno pasivnim metodama linijskog transekta sa čamca, aktivnim pretraživanjem terena, bilježenjem pregaženih jedinki, te „sit and wait“ metodom. Bilježene su koordinate svakog pojedinog nalaza, stanje i aktivnost jedinki, brojnost, dobna struktura ako je moguće, okolišni parametri te stanišni tipovi prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa. Ukupno je zabilježeno 45 nalaza raspoređenih na 15 različitih lokacija i ukupno 211 jedinki. Prisutnost vrste utvrđena je na svim većim vodenim površinama, uključujući jezero Sakadaš, Mali Sakadaš, Ribnjake, kanale Čonakut i Novi kanal, Čarnu i Podunavske kanale, Vemeljski otok i vlažna staništa na području Čilingeš u Posebnom zoološkom rezervatu. Prilikom istraživanja nisu zabilježene jedinke invazivnog roda Trachemys. Dobiveni podaci o rasprostranjenosti doprinijeti će boljem poznavanju vrste, koristiti izradi karte rasprostranjenosti te utvrđivanju nultog stanje za daljnja istraživanja.

Rijeka Dunav, koja protječe kroz više država nego bilo koja druga rijeka na svijetu, identificirana je kao žarište bioraznolikosti koje je posebno važno za cijelu Europu te je ustanovljeno kako je potrebno strateški pristupiti njenoj internacionalnoj zaštiti. Kada su se predstavnici osam dunavskih zaštićenih područja sastali u gradu Tulcea u Rumunjskoj 2007. godine, prepoznali su da postoje zajednički izazovi s kojima se susreću sva zaštićena područja te je potpisana „Deklaracija iz Tulceae“. Ovom deklaracijom predstavnici zaštićenih područja su se obvezali da će kreirati mrežu zaštićenih područja. U lipnju 2009. po prvi put, definirani su temeljni principi za rad platforme koja će razviti i implementirati strategiju zaštite Dunava. Ovi principi su navedeni u „Deklaraciji iz Beča“ koja je poslužila kao temelj za osnivanje internacionalne udruge „Danubeparks Network of Protected Areas“. Udruga je osnovana sa sjedištem u Beču, 2014., a od tada služi kao platforma za suradnju partnera iz 9 zemalja u dunavskoj regiji sa 16 zaštićenih područja. Osim provedbe projekata koji su usmjereni za zaštitu i očuvanje cjelovitog ekosustava Dunava, Udruga je posvećena razvoju zajedničkih dokumenata, akcijskih planova i pozicijskih radova te izdavanju različitih publikacija. Također, stavovi Udruge se promiču na političkoj razini, od lokalne do europske i međunarodne razine. Dobar primjer uspješnosti na ovoj razini je izrada Akcijskog plana za zaštitu orla štekavca (Haliaeetus albicilla) duž Dunava, koji je prihvatilo Vijeće Europe. Kontinuirani, dugogodišnji rad na proširenju kapaciteta i povezanosti zaštićenih područja doveo je do širenja Udruge što je rezultiralo otvaranjem tajništva Udruge u Hrvatskoj, 29. lipnja 2019. U ovom priopćenju prezentirane su najvažnije aktivnosti Udruge s ciljem identifikacije ključnih točaka za uspješno djelovanje udruga na području zaštite prirode na internacionalnoj razini.

Europski dabar je u Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta, nestala tijekom 19. stoljeća zbog prekomjernog lova. Reintroduciran je u razdoblju od 1996. do 1998. godine i od tada mu je populacija u porastu. Dabrovi su teritorijalni i žive u obiteljskim skupinama u kojima se monogaman par odraslih dabrova razmnožava dok ostatak grupe čini potomstvo koji pomažu u obrani teritorija i uzdržavanju mladunaca. Istraživanje dabrova provedeno je tijekom 2018. i 2019. godine na lokalitetu Sarvaške bare na području Aljmaškog rita metodom vizualnog pregleda terena kopnenih i vodenih staništa. Vizualnim pregledom ciljani su tragovi (otisci, izmet, nastambe, tragovi hranjenja) na blatu, drvetu i vegetaciji koji su zatim zabilježeni fotoaparatom te potom determinirani kako bi se odredilo kojoj vrsti pripadaju. Rezultati su pokazali prisutnost dabra na istraživanom području. Prilikom prvog terenskog obilaska jedna jedinka je snimljena dok se hrani vodenom vegetacijom te su utvrđeni i dokumentirani otisci u pijesku, tragovi u blatu, oštećena stabla od djelovanja dabrova što je i potvrđeno prilikom drugog terenskog obilaska hranjenjem dabra na srušenom stablu vrbe. Svi dokumentirani nalazi najbolji su pokazatelji dabrove aktivnosti na lokalitetu i potencijala njegova širenja na području Aljmaškog rita.

Dunav kao druga najduža rijeka u Europi i vodom jedna od najbogatijih, na svom dugom putu prema ušću u Crno more prolazi kroz različite klimatske zone te meandrirajući oblikuje krajobraz i utječe na hidrološke, geografske i biološke karakteristike područja. Navedeni parametri utječu na visok stupanj bioraznolikosti koji se očituje u brojnosti biljnih i životinjskih vrsta te stanišnih tipova. Mreža zaštićenih područja Dunava (DANUBEPARKS) obuhvaća najočuvanije ekosustave koji su ugroženi zbog fragmentacije staništa te je njihovo očuvanje ograničeno. Cilj projekta DANUBEparksCONNECTED upravo je kroz tematske aktivnosti istražiti bioraznolikost flore i faune, prisutnost ugroženi stanišnih tipova na međunarodnoj razini te provedenim aktivnostima i izradom strategija, obnoviti i održavati povezanost vrijednih staništa i ekosustava dunavskog sliva. Tematske aktivnosti podijeljene su u cjeline ; DANUBE FREE SKY – utvrđivanje kritičnih točaka za stradavanje ptica na dalekovodima, DANUBE DRY HABITAT CORRIDOR – floristička inventarizacija i kartiranje suhih travnjaka dunavskih parkova, RIPARIAN FORESTS – terenska verifikacija strukturnih parametara šumskih ekosustava, te DANUBE WILDisland CORRIDOR – zaštita riječnih otoka kroz monitoring ihtiofaune. Tijekom dvogodišnje studije analize stradavanja ptica na dalekovodima utvrđeno je 8 žrtava elektrokucije podijeljenih u 6 vrsta koje su pronađene na 5 različitih trafostanica. Vrste najviše pogođene elektrokucijom su vjetruša i kukuvija, zatim bijela roda, škanjac, obični golub i siva vrana. Florističkom inventarizacijom suhih travnjaka zabilježeno je 188 svojti za područje Zmajevac-Batina-Bansko brdo, odnosno 136 svojti flore za područja Opatovac-Šarengrad-Bapska. Među ukupnim popisom nalazi se 40 vrsta koje su svojim značajkama vezane uz suhe travnjake i njihova prisutnost potvrđuje postojanje ciljnih stanišnih tipova 6240* Subpanonski stepski travnjaci i 6250* Panonski stepski travnjaci na praporu. Analizom i kartiranjem šumskih ekosustava utvrđene su površine fragmentiranih prirodnih staništa i alohtonih kultura euroameričke topole. Monitoringom ihtiofaune divljih otoka temeljenom na inventarskom ulovu elektroagregatom i ribarskim mrežama utvrđeno je ukupno 28 vrsta koje su svrstane u 10 porodica. Najbrojnija porodica su šaranke (Ciprinidae) sa 13 utvrđenih vrsta. Dominantne vrste u ulovu su uklija, babuška, okrugli glavoč, zatim bolen, deverika i crni somić. Alohtone vrste zastupljene su sa 30 % u ukupnom broju vrsta utvrđenih na divljim otocima.

Među europskim vrstama vretenaca iz porodice kraljevskih vretenaca (Aeshnidae), rod kraljeva (Aeshna) je zastupljen s 11 vrsta. Zeleni kralj (Aeshna viridis) je palearktička vrsta sa zapadnom granicom areala u središnjoj Europi. Biologija ove vrste, posebno njena osjetljivost na brojne ekološke čimbenike svrstava ju u rijetke i ugrožene u najvećem dijelu Europe (Djikstra, 2006). A. viridis je kritično ugrožena vrsta u Hrvatskoj. Jedino dosad poznato nalazište u Hrvatskoj je stari rukavac rijeke Drave unutar šume Repaš u Podravini (Bogdanović, 2003.). Stanište zelenog kralja su stajaće vode i močvarna područja u kojima dominira biljka rezac, streličar (Stratiotes aloides). Istraživanjima u sklopu monitoringa vretenaca po prvi puta je utvrđen razvoj ličinki A. viridis na području Parka prirode Kopački rit. O razvoju ličinki vrste A. viridis relativno malo se zna, a opise donose Wesenberg-Lund (1913.) i Münchberg (1930.) još iz prve polovice 20. stoljeća. Pokazali su da razvoj od jajeta do imaga obično traje dvije godine, u rijetkim slučajevima čak tri godine. Pretpostavka je da bi se u ovoj populaciji mogao analizirati kvantitativni ciklus razvoja ličinki te da će se u slučaju dvogodišnjeg razvoja istovremeno morati naći dvije razvojne faze. Ličinke A. viridis prikupljane su i izmjerene iz kanala Vardarac u razdoblju od travnja do rujna 2019. godine. Ovim istraživanjima za vrstu A. viridis utvrđen je dvogodišnji razvoj ličinki tijekom 2019. godine.

Obzirom na svoje specifičnosti, Park prirode Kopački rit pruža povoljna staništa kako terestričkim, tako i akvatičkim organizmima od kojih se posebno ističu ribe jer područje rita ujedno predstavlja vrlo važno mrjestilište riba dunavskog sliva od kojih su mnoge vrste ugrožene. Ukupnim dosadašnjim istraživanjem otkriveno je preko 50 vrsta riba od kojih neke isključivo borave u otvorenoj rijeci, druge dolaze u rit za vrijeme poplave, a neke od njih ostaju i nakon poplave. Javna ustanova „Park prirode Kopački rit“ je u suradnji s Odjelom za biologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, na području Posebnog zoološkog rezervata, u razdoblju od 2015. do 2018. u svakom mjesecu rujnu izvršila uzorkovanje ihtiofaune. Uzorkovanja su vršena na lokalitetima: kanal Čonakut, jezero Sakadaš te Novi kanal. Pri monitoringu korištene su: mreže stajaćice različitog promjera oka, dužine i visine, vrške veličine oka 4 cm (male, srednje i velike vrške) te mreža za uzorkovanje ribe (propisane EIFAAC propisom 2005 i europskim standardom EN 14737:2005(E)) visine 1, 5 m. Prema podacima uzorkovanja iz 2015., svojom biomasom istakla se babuška (Carassius gibelio), dok je najbrojnija vrsta bila krupatica (Blicca bjoerkna). Prema podacima iz 2016., biomasom i brojnošću dominirala je babuška (Carassius gibelio). Prilikom monitoringa 2015. i 2016. zabilježene su 3 nove vrste riba za Park prirode Kopački rit: veliki vijun (Cobitis elongatoides), primorska uklija (Alburnus albidus) i crni somić (Ameiurus melas). Prema podacima iz 2017., svojom biomasom dominirao je bijeli tolstolobik (Hypophthalmichthys molitrix), dok je najbrojnija utvrđena vrsta bila krupatica (Blicca bjoerkna). Podaci iz 2018. pokazali su dominantnost babuške (Carassius gibelio) u biomasi, a kao najbrojnija vrsta pokazala se uklija (Alburnus alburnus). Na temelju podataka svih uzorkovanja, vidljivo je kako je izrazito snažan pritisak invazivnih vrsta poput srebrnog karasa – babuške (Carassius gibelio) i bijelog tolstolobika (Hypophthalmichthys molitrix) na autohtonu ihtiofaunu. Obzirom na taj podatak, nužno je nastaviti provoditi monitoring ihtiofaune kako bi se uvidjele promjene uzrokovane invazivnim vrstama kako na cjelokupnu autohtonu ihtiofaunu tako i na kvalitetu staništa u kojem se nalaze.

Prva sustavna istraživanja faune ektoparazita iz različitih rodova (Lipoptena, Hippobosca, Ixodes, Hypoderma) u Parku prirode Kopački rit obavljana su tijekom 2018. godine u 3 gospodarske jedinice. Uzorci su prikupljani entomološkom pincetom sa kože životinje u vremenskom trajanju od 15 min. pomoću žičanog okvira veličine (200 x 160 cm) sa naznačenim poljima. Uzorci su preparirani u alkoholu (70%) i determinirani. Kartiranje i digitalna obrada podataka načinjeni su pomoću GIS tehnologije upotrebom ArcView 9.0 programa. Razlika između gospodarskih jedinica u međusobnom sastavu je utvrđivana pomoću klaster analize te ordinacijske metode multidimenzionalnog skaliranja pomoću programa PRIMER 5.0. Korištena je matrica sličnosti dobivena izračunavanjem Bray-Curtis indeksa sličnosti. Za klaster analizu korištena je metoda povezivanja po prosjeku grupa. Ukupno je obrađeno 5781 podataka (jedinki) ektoparazita od čega 4372 pripada rodu Lipoptena, 1340 rodu Ixodes, 11 rodu Hippobosca i 58 rodu Hypoderma. Ukupno je obrađeno 117 jedinki jelena običnog Cervus elaphus Linnaeus, 1758. Podaci o rasprostranjenosti pojedinih vrsta ektoparazita i promjenama veličine njihovih populacija, kao i rezultati provedenih faunističkih i ekoloških istraživanja potvrđuju da vrste ovise o hidrološkim prilikama, vremenskim utjecajima, vegetacijskom pokrovu, te dnevnoj i sezonskoj dinamici populacije domadara.

Monitoring ornitofaune Aljmaškog rita proveden je u projektu „Aljmaški rit & Boroš-Drava“. Aljmaški rit je poplavno područje rijeke Drave, koje je zbog blizine ušća Drave u Dunav, pod snažnim utjecajem vodostaja i vodnih valova rijeke Dunav. Smješten je na desnoj obali rijeke Drave i južno od Posebnog zoološkog rezervata Kopački rit. Površina područja gdje je proveden monitoring je približno 2, 5 km2 i smješteno je na samom sjevernom rubu sela Sarvaš. To je ostatak meandra rijeke koji je presječen prilikom hidrotehničkih zahvata na rijeci u prošlosti. Prije revitalizacijskih zahvata provedenih u projektu, to je bila bara polumjesečastog oblika koja se naziva Sarvaška bara. Prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa, glavni stanišni tip je A.1.1.1.3. Eutrofna stajaćica. Zbog toga su za glavne indikatorske vrste ptica bile odabrane ptice močvarice, a metoda monitoringa je provedena prema Protokolu za praćenje stanja (monitoring) ptica (Aves) u aluvijalnim nizinama kontinentalnog dijela Hrvatske. Terenska istraživanja izvršena su u periodu od svibnja 2018. do travnja 2019. godine. Zabilježene su 42 vrste i ukupno 362 jedinke ptica. Od toga je bilo 12 vrsta ptica močvarica. Prema statusima populacija, 18 vrsta su stanarice, 19 ih je selica, a samo 5 ih je zimovalica. Prema Crvenoj knjizi ptica Hrvatske, dvije vrste su u kategoriji EN i dvije vrste u kategoriji VU. To znači da su 4 vrste ugrožene. U ostalim kategorijama: NT smatraju se 3, a LC 34 vrste ptica i jedna vrsta nema kategoriju (NA). Broj vrsta koje su ciljevi očuvanja Ekološke mreže Natura 2000 bio je 13, a 24 vrste su strogo zaštićene. U zadnjih 200 godina, u Hrvatskoj je zabilježeno 385 vrsta ptica. To znači da zabilježeni broj vrsta u ovom monitoring čini udio od 11 % ukupne ornitofaune Hrvatske. Možemo zaključiti da Sarvaška bara, sa svojom okolicom, na površini oko 2, 5 km2, predstavlja vrlo važno stanište za ptice.

U razdoblju od 1999. do 2018. provedena su prva sustavna istraživanja vretenaca Parka prirode Kopački rit na 15 lokacija. Upotrijebljene su sljedeće metode: metoda sakupljanja pomoću entomoloških mreža, metoda ručnog prikupljanja ostataka egzoskeleta, metoda šetanja i promatranja te metoda snimanja fotografija. Mapiranje i digitalna analiza podataka napravljeni su uz pomoć GIS tehnologije, a korišten je program ArcView 9.0. Sličnosti faune utvrđene su prema Sørensenovoj metodi. Na temelju 2, 266 prikupljenih pojedinaca u različitim fazama života (ličinke – ostaci egzoskeleta i odrasle jedinke), zabilježeno je ukupno 48 vrsta, 8 obitelji i 2 podskupina reda Odonata. Od tog broja, u fauni toga podrucja nedavno je registrirano 5 vrsta: Coenagrion ornatum, Anax ephippiger, Libellula fulva, Orthetrum coerulescens i Sympetrum flaveolum. Najveće obilje u kvalitativnoj strukturi (učestalost susreta) pronađeno je u vrstama: Aeshna mixta, Coenagrion puella, Ischnura elegans, Orthetrum albistylum, Sympetrum striolatum i najmanji iz vrste: Sympetrum danae, Sympetrum depressiusculum i Sympetrum fonscolombei. Utvrđena kvalitativna struktura vretenaca s područja Kopačkog rita predstavlja 66, 66% ukupnog broja vrsta u Hrvatskoj, što dokazuje da je istraženo područje značajno za zaštitu bioraznolikosti faune vretenaca.

Istraživanje o ishodima učenja za nastavu Prirode i društva provedeno je metodom analize sadržaja nacionalnih kurikuluma Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke, pokrajine Nordrhein – Westfallen. Iz obaju se Nacionalnih kurikuluma na temelju očekivanih ishoda učenja osim znanja očekuje i razvoj sposobnosti, vrijednosti, stavova te odgovornosti za svijet u kojem učenici žive. Svaki kurikulum, posebno za prirodoslovno područje, odnosno za nastavu Prirode i društva, očekivane ishode učenja opisuje u okviru svakoga nastavnog područja. Usporedbom učeničkih kompetencija uočava se da su u oba kurikuluma vrlo dobro zastupljene kompetencije učenika koje odražavaju ekološku pismenost. Spomenute kompetencije u oba kurikuluma navode na zaključak da su u dobroj mjeri zastupljeni različiti ekološki sadržaji. Raspon tema od zaštite okoliša do obnovljivih izvora energije na kojima se temelji održivi razvoj, govori u prilog temeljitoj ekološkoj obrazovanosti učenika. Kada je riječ o kompetenciji kao trajnoj sposobnosti djelovanja koja podrazumijeva znanje, sposobnosti, vještine i stavove vezane za područje ekologije, tada se primjećuje kako u kurikulumu Republike Hrvatske nedostaje usmjerenosti na istraživanje te na vježbanje ponašanja učenika u domeni ekološkoga odgoja.

Ljekovite su biljke cijenjene zbog svojih medicinskih i aromatičnih svojstava. Tradicionalno korištenje biljaka diljem svijeta poznato je stoljećima. Suvremena medicina uporabu ljekovitog bilja uvodi kao fitoterapiju koja nudi dodatne mogućnosti u sprječavanju i liječenju akutnih i kroničnih oboljenja. Cilj je rada bio ispitati koliko djeca mlađe školske dobi znaju o ljekovitim biljkama, njihovoj primjeni i utjecaju na ljudski organizam te utvrditi postoje li razlike u znanju o ljekovitim biljkama kod učenika iz ruralne i urbane sredine. Populacija obuhvaćena ovim istraživanjem bili su učenici trećih i četvrtih razreda u dvije osnovne škole – u Osijeku i Viškovcima. U ispitivanju koje je provedeno tijekom mjeseca ožujka sudjelovalo je ukupno 64 učenika iz 4 odjela. Provedeno je empirijsko transverzalno istraživanje u kojem je kao instrument korišten anketni upitnik s 10 pitanja otvorenog tipa. Odgovori su analizirani kvantitativno i kvalitativno te obrađeni osnovnim deskriptivnim statističkim metodama. Rezultati pokazuju da učenici trećeg razreda ruralne sredine imaju veće znanje o ljekovitim biljkama nego učenici iste dobi u gradu. U četvrtim razredima znanje učenika iz obje sredine o ljekovitim biljkama bilo je podjednako. Budući da s učenicima prethodno nije obrađena nijedna nastavna cjelina koja bi mogla utjecati na uspješnost rezultata, njihovo je znanje odraz njihova načina života i odgoja. Iako su rezultati istraživanja zadovoljavajući, bilo bi poželjno u Nastavni plan i program Prirode i društva za 3. i 4. razred osnovne škole uvesti više izvanučioničke nastave kojom bi učenici povezali svoja znanja s izvornom stvarnošću u prirodi te stjecali nova znanja i iskustva.

Ekološke teme u udžbenicima služe kao pomoć u razvoju ekološke svijesti i pismenosti, glavnih preduvjeta djelovanja sa svrhom očuvanja prirodne i kulturne baštine čovječanstva. Cilj je ovoga rada bio usporediti zastupljenost ekoloških tema u udžbenicima Prirode i društva od 1. do 4. razreda osnovne škole u Republici Hrvatskoj s onima u Saveznoj Republici Njemačkoj (pokrajini Nordrhein – Westfallen), metodom analize sadržaja, uz pretpostavku veće i bolje zastupljenosti ekoloških tema u udžbenicima Savezne Republike Njemačke kao dugogodišnje članice Europske Unije i europske obrazovne politike. Kvantitativna analiza ukazuje na znatno manji broj ekoloških tema u udžbenicima Prirode i društva u Republici Hrvatskoj. Kvaliteta obrade ekoloških tema također je bolja u njemačkim udžbenicima. S obzirom na aktivnosti učenika, u hrvatskim udžbenicima prevladava odgovaranje na pitanja iz udžbenika, što odražava pasivnost učenika tijekom obrade ekoloških tema, u usporedbi s brojnim praktičnim aktivnostima učenika koje prate obradu tih tema u njemačkim udžbenicima. Ekološke kompetencije učenika koje ih osposobljavaju za djelovanje u skladu s ekološkom svijesti, važna su pretpostavka bolje sutrašnjice, daljnjeg opstanka i razvoja života na Zemlji.

Nastavnim planom i programom za predmet Priroda i društvo u 4. razredu osnovne škole predviđena je obrada sadržaja i osnovnih pojmova o divljači. Zakon o lov-stvu definira divljač kao utvrđene životinjske vrste koje slobodno žive u prirodi, na površinama namijenjenim za uzgoj ili intenzivni uzgoj i razmnožavanje u svrhu lova i korištenja dijelova divljači. Krupna i sitna divljač važne su karike prirodnih hranidbenih lanaca unutar pojedinih ekosustava. Cilj je rada bio ispitati poznavanje divljači nizinskoga zavičaja kod djece mlađe školske dobi te vidjeti postoje li razlike u znanju o divljači kod učenika iz seoske i gradske sredine. Populacija obuhvaćena ovim istraživanjem bili su učenici mlađe školske dobi i to ukupno 62 učenika četvrtih razrednih odjela iz šest osnovnih škola. Istraživanje je provedeno testiranjem. Da bi se utvrdilo poznaju li divljač i budući učitelji, istraživanjem je obuhvaćeno i 37 studenata 3. godine Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku. Rezultati pokazuju da su obje skupine učenika uspješno riješile 43 % testa, što govori da učenici ne poznaju dovoljno divljač svojega zavičaja. Nadalje, nije uočena značajnija razlika u znanju učenika iz sela i učenika iz grada. Studenti su riješili 56 % testa te pokazali malo bolje znanje od učenika. Učenici su u prosjeku znali nabrojiti 6, a studenti 8 različitih vrsta divljači nizinskoga zavičaja. Najviše prepoznaju jelena, divlju svinju, lisicu, divljeg zeca, fazana, a od mladunčadi lane. Nazive mužjaka, ženki i mladunaca poznaju loše i slabo ih razlikuju. Rad također sadrži podatke o divljači nizinskoga zavičaja, njihovu nazivu, staništu, izgledu, tjelesnim značajkama, ponašanju, prehrambenim navikama i načinu života.

Of the 6 White Storks, which circled in the air, with their eyes glued on the high concrete chimney as their potential nesting place, 2 landed on the chimney and started a fight that included physical contacts with their beaks and legs.

This paper presents the first data on the occurrence of nesting of ravens Corvus corax on transmission line pylons in south-eastern Europe, based on research in Croatia. Field-work was carried out in the period 1995-2001, in the area of eastern Croatia. By 2001, 93 breeding pairs of ravens were nesting on pylons over the 380 km length of transmission lines under observation, comprising 14 surveyed routes. The breeding population increased over the period of seven years to a population density of 2.45 pairs per 10 km of the line, which is the highest recorded in the world, for ravens breeding on electricity pylons. Ravens breeding in eastern Croatia often leave a particular pylon and/or change the nest position on the pylon in a subsequent year. Evidence suggested that some ravens may disintegrate their nests on the pylons, after their young have fledged.

18 Anatidae species were registred.In the Danube region the higest numbers and most frequent occurence were recorded for wintering populations of Anas platyrhinchos, Anser albifrons, Anser fabalis and Anser anser.A globally threatened species - Aythya nyroca - was also recorded there.The average of 20, 719 individuals of ducks, geese and swans annuallu wintered on the Danube and its inundation area.The Shannon - Wiener diversity index ranged from 1, 41 - 1, 95 and was considered relatively low.The Danube inundation area in CDroatia is a significant feeding and resting place for many Anatidae during the migrations and in the winter.

Provedba istraživačkih aktivnosti monitoringa staništa i flore u Parku prirode „Kopački rit“, u okviru provedbe projekta „Naturavita“, započela je u travnju 2021. i traje do konca ožujka 2023. godine. Urađenim terenskim obilascima na odabranim lokalitetima zabilježene su prisutne svojte vaskularne flore radi izrade popisa flore i analize florističkih i ekoloških značajki flore. Zabilježena je prisutnost ugroženih i zaštićenih vrsta, uz procjenu obilježja njihovih populacija na pojedinim lokalitetima. Posebna pažnja usmjerena je na pojavu, prisutnost i širenje invazivnih stranih biljnih vrsta i njihov utjecaj na autohtonu floru. Uspostavljeno je 12 trajnih ploha koje obuhvaćaju odabrane šumske, travnjačke, ruderalne, vodene i močvarne stanišne tipove. Prioritetna je uspostava trajnih ploha za ciljna staništa u području ekološke mreže Natura 2000 POVS HR2000394 Kopački rit, te druga ugrožena staništa. Na svakoj od trajnih ploha utvrđeno je početno stanje, zabilježeni podaci o lokaciji, stanišnom tipu i flori, uz procjenu obilježja populacija ugroženih, zaštićenih ili invazivnih stranih vrsta. Monitoring staništa obuhvaća utvrđivanje prostornog obuhvata i procjenu stanja očuvanosti ugroženih stanišnih tipova. Primjenom GIS-a i geoprostornih podataka bit će izrađena karta staništa u mjerilu 1:5000 s prikazom strukture i prostornog rasporeda kopnenih i vodenih staništa. Popis vaskularne flore proširen je za pet novih zabilježenih vrsta, tako da aktualnu raznolikost flore Parka prirode „Kopački rit“ čini ukupno 600 vrsta: 40 vodenih i kopnenih jetrenjarki i pravih mahovina te 564 vrste vaskularne flore (9 papratnjača, 551 kritosjemenjača), što čini 11 % ukupne brojnosti vaskularne flore Republike Hrvatske. Opisane aktivnosti provode se za potrebe Hrvatskih voda, kao dio aktivnosti u provedbi projekta „Naturavita“.

Digestat je nusprodukt anaerobne fermentacije koji nastaje tijekom proizvodnje bioplina, bogat je organskim i anorganskim tvarima (dušikom, fosforom, kalijem i drugim mikronutrijentima). Cilj ovog istraživanja je analizirati utjecaj različitih koncentracija digestata na razvoj prirodnih populacija mikroalga i cijanobakterija za proizvodnju biomase. Eksperiment je proveden s koncentracijama od 31, 06 i 53, 60 mg/l digestata u razdoblju od 49 dana pri temperaturi od 24, 00 °C, pH od 7, 89 i s konstantnom aeracijom. Na kraju eksperimenta došlo je do značajnog smanjenja koncentracija ukupnog dušika (TN) i ukupnog fosfora (TP) u obje eksperimentalne skupine (17, 01 i 15, 00 mg/l). Dominantne mikroalgalne zajednice bile su zelene klorokokalne alge vrste Chlorella, koje su se eksponencijalno razvijale u obje eksperimentalne skupine, a njihova dinamika ovisila je o koncentraciji digestata. U skupini s nižom koncentracijom digestata dnevni prinos biomase iznosio je 1, 84 mg/l, s prosječnom produktivnosti od 123, 86 mg/l, dok je u skupini s višom koncentracijom digestata dnevni prinos iznosio 4, 14 mg/l s prosječnom produktivnosti od 263, 01 mg/l. Dobiveni rezultati ovog istraživanja pokazali su da je digestat pogodan kao nutrijent u proizvodnji algalne biomase koja se može koristiti u proizvodnji bioplina na malim farmama. To može značajno pridonijeti ekonomskoj isplativosti i ekološkom gospodarenju.

Klimatske promjene i suvremeni ekološki problemi najviše su uzrokovani načinom ekonomskog rasta razvijenih zemalja. Urbanizacijom su se smanjile zelene površine. Održivi je razvoj od aktualnog problema prerastao u imperativ razvoja suvremene civilizacije. Budući da se vrijednosti, stavovi i obrasci ponašanja usvajaju u najranijoj životnoj dobi, upravo je to trenutak kada odgoj i obrazovanje za održivi razvoj treba početi. Šuma je izuzetna i zdrava lokacija za učenje koja omogućava osjetilna iskustva, puno više nego drugi ekosustavi potiče sposobnost promatranja i slušanja, stimulira socijalne interakcije među djecom, a šumski dječji vrtići idealno su mjesto iskustvenog učenja. U radu su predstavljeni šumski dječji vrtići u Danskoj i Hrvatskoj, analizirane su prednosti i nedostaci ovih dječjih vrtića u odnosu na konvencionalne dječje vrtiće. U radu su dane smjernice implementacije sadržaja šumske pedagogije u radu s djecom predškolske dobi. Uočeno je kako šumski dječji vrtići djeci predškolske dobi pružaju mogućnost dužeg boravka u prirodi. Izraženiji su pozitivni učinci na dječji psihofizički razvoj u odnosu na konvencionalne vrtiće. U šumskim dječjim vrtićima zastupljeniji su sadržaji ekološkog odgoja čime djeca dobivaju i bolje temelje za održiv način života. Šumski dječji vrtići nedovoljno su zastupljeni u Republici Hrvatskoj u odnosu na Dansku i općenito.

Analizirana je rasprostranjenost vrste školjkaša krupnorebraste kotarice Corbicula fluminea u rijeci Kupi od mjesta Podbrežje do Brest Pokupski, tijekom razdoblja od svibnja do listopada 2019. godine. Uzorci C. fluminea skupljani su ručno, metodom ronjenja na dah do dubine 6 m, pretraživanjem dna, sedimenta i vodene vegetacije. Dužina svakog transekta iznosila je 100 m. Školjkaši su determinirani prema obliku, boji i morfometrijskim karakteristikama ljušture. Sve jedinke determinirane su in situ te su nakon uzorkovanja transportirane u laboratorij na daljnju analizu. Kao potvrdu rasprostranjenosti na određenoj lokaciji u obzir su prihvaćene samo žive jedinke. Od 12 istraživanih lokacija koje su na području ekološke mreže NATURA 2000, prisutnost C. fluminea utvrđena je na njih osam. Vrsta C. fluminea utvrđena je većim dijelom toka rijeke Kupe, od ušća s rijekom Savom uzvodno 123 km do ušća rijeke Dobre u Kupu. Na svakoj pozitivnoj lokaciji gustoća populacije C. fluminea bila je veća od 30 jedinki po transektu. Iako je najzapadnija lokacija rasprostranjenosti C. fluminea samo ušće rijeka Dobre i Kupe, na tri istraživane lokacije u donjem toku rijeke Dobre nije zabilježena prisutnost ove vrste. Vrsta C. fluminea u rijeci Kupi utvrđena je na svim tipovima supstrata, a najveća gustoća populacije utvrđena je na lokaciji Hrnetić u vodenom stupcu dubine 90 cm, brzoga toka i miješanog supstrata manjeg kamenja i većih krški stijena. Na devet istraživanih lokacija utvrđena je i prisutnost drugih vrsta školjkaša iz porodice Unionidae. Vrsta C. fluminea utvrđena je 2001. godine u pograničnim vodama Srbije i Hrvatske u rijeci Dunav kod Bačke Palanke, u donjim tokovima rijeka Drave i Save, Uni te na ušću rijeke Kupe u Savu. Rezultati ovoga rada potvrđuju prisutnost i uzvodno širenje C. fluminea cijelim tokom rijeke Kupe od ušća s rijekom Savom do ušća rijeka Dobre u Kupu gdje je utvrđena sadašnja najzapadnija granica njezine rasprostranjenosti u Hrvatskoj. U proteklih 20 godina ova vrsta pokazala je tendenciju brzog širenja hrvatskim slatkovodnim ekosustavima. Vrsta C. fluminea podjednako nastanjuje srednji i / 159 / Zbornik sažetaka 10. simpozija s međunarodnim sudjelovanjem KOPAČKI RIT / jučer, danas, sutra / 2021. donji tok rijeke Kupe. U budućnosti C. fluminea potencijalno može imati negativan utjecaj na nativne vrste školjkaša iz porodice Unionidae i prouzročiti gospodarske štete na postojećim hidroelektranama na rijeci Kupi. Nije utvrđena prisutnost vrste C. fluminalis na istraživanim lokacijama u rijeci Kupi i Dobri.

The family Sarcophagidae, known as flesh flies due to some species feeding on the soft tissue of different wild and domestic animals (sometimes on human corpses as well), contains about 2800 species distributed worldwide, divided into three subfamilies: Miltogramminae, Paramacronychiinae and Sarcophaginae. In Croatian fauna, 148 species of flesh flies, from which two were left unnamed, have been recorded so far. Study of flesh flies fauna diversity in different pond habitats in rural settlements in Croatian part of Baranja was carried out during summer months from 2019 to 2021. In the study area flesh flies were collected using entomological net on seven localities. More than 1200 specimens from subfamily Sarcophaginae were collected. In collected sample, four specimens of species Sarcophaga (Liopygia) argyrostoma (Robineau-Desvoidy, 1830) were recorded. Three specimens of this species were collected during 2019 on the locality of Zmajevac, while during 2021 only one specimens of this species was recorded on the locality of Popovac. Although, this species is closely associated with human settlements, they were found only on two localities. According to data of older authors, Sarcophaga (Liopygia) argyrostoma also inhabits some other parts of Croatia, such as Croatian Adriatic coast and central part of Croatia. Data on distribution of Sarcophaga (Liopygia) argyrostoma species are important from the point of view in the field of forensic entomology because larvae of this species often inhabit human corpses left indoors.

Zbog povećane težnje zdravijoj prehrani, interes za svježu, funkcionalnu biljnu hranu raste. Povrće iz porodice kupusnjača (Brassicaceae) bogato je fenolnim spojevima, vitaminima i glukozinolatima, te posjeduje snažan antioksidacijski potencijal što doprinosi pozitivnom djelovanju na ljudski organizam. U posljednje vrijeme sve je učestalija konzumacija klica ove porodice. Klice su mlado tkivo koje je biokemijski vrlo aktivno i u mnogo slučajeva su bogatije bioaktivnim spojevima od zrelih jedinki. Sadržaj tih tvari varira od varijeteta do varijeteta pa su potrebne usporedne analize kako bi se utvrdilo klice kojih varijeteta su bolji izvor određenog bioaktivnog spoja ili biološkog učinka. Cilj ovog rada bio je usporediti koncentracije fenolnih spojeva klica korabice (Brassica oleracea var. acephala gongylodes), kelja (Brassica oleracea sabauda), prokulice (Brassica oleracea gemmifera), cvjetače (Brassica oleracea botrytis), rotkvice (Raphanus sativus) i kreše (Lepidium sativum), te njihov antioksidacijski potencijal kako bi se za svaki od navedenih parametara moglo izdvojiti klice većeg potencijala. Klice su uzgojene u klima komori pri sobnoj temperaturi na vlažnom filter papiru i sakupljene kada su dosegle stadij s dva prava lista. Koncentracija ukupnih fenolnih spojeva nije se značajno razlikovala između analiziranih varijeteta klica. Najbogatije ukupnim flavonoidima bile su klice cvjetače (10, 7 mg ekvivalenata kvercetina/g suhe mase (SM)). Najbogatije ukupnim hidroksicimetnim kiselinama bile su klice kelja (20, 7 mg ekvivalenata cimetne kiseline/g SM) i rotkvice (20, 5 mg ekvivalenata cimetne kiseline/g SM). Najviša koncentracija ukupnih tanina zabilježena je kod klica korabice (4, 0 mg ekvivalenata taninske kiseline/g SM), a najniža kod klica kelja (2, 3 mg ekvivalenata taninske kiseline/g SM). Prema metodi ABTS, sve klice, osim onih rotkvice, imale su veći antioksidacijski potencijal od standardnog antioksidacijskog spoja troloksa koncentracije 7, 5 mg/mL i 50 mg/mL. Prema metodi DPPH, klice kelja, korabice, prokulice i cvjetače imale su antioksidacijski potencijal sličan onome standarda troloksa spomenutih koncentracija. Prema metodi FRAP, sve testirane klice imale su gotovo identičan antioksidacijski potencijal kao standard troloks. S obzirom na rezultate, zaključujemo da klice kupusnjača predstavljaju vrijedan biomaterijal velikog potencijala za ljudsku prehranu i zdravlje, te su daljnje analize njihova biopotencijala itekako potrebne i poželjne. / Due to the increased desire for a healthier diet, interest in fresh, functional plant foods is growing. Vegetables from the cabbage family (Brassicaceae) are rich in phenolic compounds, vitamins and glucosinolates, and have a strong antioxidant potential that contributes to their positive effects on human organism. Lately, the consumption of seedlings of this family has become more frequent. Seedlings are young tissue that is biochemically very active and in many cases are richer in bioactive compounds than mature individuals. The content of these substances varies from variety to variety, so comparative analyzes are needed to determine which seedlings are better source of a particular bioactive compound or biological effect. The aim of this study was to compare the concentrations of phenolic compounds between the seedlings of kohlrabi (Brassica oleracea var. acephala gongylodes), kale (Brassica oleracea sabauda), Brussels sprouts (Brassica oleracea gemmifera), cauliflower (Brassica oleracea botrytis), radish (Raphanus sativus) and cress (Lepidium sativum), and their antioxidant potential so that the seedlings of higher potential could be isolated for each of the analyzed parameter. Seedlings were grown in an air chamber at room temperature on moist filter paper and collected when they reached the two-leaf stage. The concentration of total phenolics did not differ significantly between the analyzed seedling varieties. The highest concentration of total flavonoids had cauliflower seedlings (10, 7 mg quercetin equivalents/g dry weight (DW)). The richest in total hydroxycinnamic acids were seedlings of kale (20, 7 mg of cinnamic acid equivalents/g DW) and radish (20, 5 mg of cinnamic acid equivalents/g DW). The highest concentration of total tannins was recorded in kohlrabi seedlings (4, 0 mg of tannic acid equivalents/g DW), and the lowest in kale seedlings (2, 3 mg of tannin acid equivalents/g DW). According to the ABTS method, all seedlings, except those of radish, had a higher antioxidant potential than the standard antioxidant compound trolox at the concentration of 7, 5 mg/mL and 50 mg/mL. According to the DPPH method, seedlings of cabbage, kohlrabi, Brussels sprouts and cauliflower had an antioxidant potential similar to that of the trolox standard. According to the FRAP method, all tested seedlings had almost identical antioxidant potential as the trolox standard. Given the results, we conclude that Brassicaceae seedlings represent a valuable biomaterial of great potential for human nutrition and health, and further analysis of their biopotential is necessary and desirable.

Cilj ovoga rada je utvrditi dužinsko maseni odnos, faktor kondicije i omjer spolova pastrvskog grgeča (Micropterus salmoides) u donjem toku rijeke Neretve u Hrvatskoj. Uzorci su prikupljeni početkom svibnja 2021. elektroagregatom SUSANNP1030 s čamca. Uzorkovalo se na deset lokacija, od mjesta Krvavac kod Opuzena do ušća rijeke Neretve u Jadransko more kod mjesta Rogotin. Dužina svakog transekta iznosila je 100 m. Područje uzorkovanja je dio ekološke mreže Natura 2000. Svim jedinkama izmjerene su ukupna dužina tijela (s preciznošću 1 mm) i masa mokre žive jedinke (s preciznošću 1 g). Spol je određen makroskopskom analizom u laboratoriju. Izmjerena su i osnovna fizikalno-kemijska svojstva vode. Uzorkovano je 37 jedinki pastrvskog grgeča, a ukupna biomasa uzorka je 4178 g, s prosječnom masom jedinki 112, 9 g ± 173, 3 g SD u rasponu od 7 do 903 g. Raspon ukupne dužina tijela uzorka je u rasponu od 8 do 36, 2 cm s prosječnom dužinom od 16, 4 cm ± 6, 5 cm SD. Analizom cjelokupnog uzorka iz jednadžbe dobivenog pravca očitana je vrijednost faktora regresije (b) koji iznosi 3, 22. Koeficijent determinacije (R2 ) iznosi 0, 994 i ukazuje da 99, 4 % varijacije mase potječe od varijacije ukupne dužine tijela. Vrijednost prosječnog faktora kondicije (K) iznos 1, 47 sa standardnom devijacijom SD ± 0, 17 u rasponu između 0, 95 i 1, 90. Od ukupnog uzorka, 15 jedinki (40, 6 %) su ženskoga, 12 jedinki (32, 4 %) muškoga spola, a kod 10 juvenilnih jedinki (27 %) spol nije bilo moguće odrediti. Makroskopskom determinacijom utvrđeno je da je većina jedinki (54, 1%) imala gonade u VI. stadiju razvoja, a manji dio (16, 2 %) u V. stadiju, dok je samo jedinka (2, 7 %) s najvećom masom i ukupnom dužinom tijela imala gonade u IV. stadiju. Pastrvski grgeč u donjem toku rijeke Neretve početkom svibnja ima pozitivan alometrijski rast, odnosno brži rast u masu. Visoka vrijednost faktora regresije (b) i koeficijenta kondicije (K) ukazuje na povoljne ekološke uvjete života ove vrste u donjem toku rijeke Neretve, na dostupnost dovoljno hrane i dobro zdravstven stanje. Utvrđeni stadiji gonada potvrđuju da se pastrvski grgeč u donjem toku rijeke Neretve mrijesti početkom mjeseca svibnja kada je temperatura vode oko 17, 3 °C. Zbog svoje brze prilagodljivosti i zbog povoljnih ekoloških uvjeta u donjem toku rijeke Neretve u bliskoj budućnosti pastrvski gregeč kao predatorska vrsta moga bi imati znatan negativni utjecaj na sastav

Otpad i njegovo zbrinjavanje predstavljaju globalni problem suvremenog društva jer kapaciteti naše Zemlje su ograničeni pa su i mogućnosti prirodnog apsorbiranja otpada sve manje. Ispravno postupanje s otpadom i njegovo adekvatno razdvajanje imaju velike potencijale poput očuvanja prirodnih potencijala i resursa, smanjenje zagađenja te pretvaranje otpada u izvor energije. U suprotnom, zanemarimo li potencijal otpada, osnovne potrebe živih bića za pitkom vodom, čistim zrakom i sigurnom hranom biti će ugroženi. Zbog toga je važno s ekološkim odgojem započeti već u najranijem djetinjstvu. Djecu je najbolje educirati kroz igru gdje će oni praktično i spontano moći usvajati nova znanja, a upravo su radionice oblik rada kroz koji će dijete interaktivno učiti i razvijati senzibilitet za određene probleme, u ovome slučaju probleme vezane uz okoliš u kojem odrastaju. Cilj provedenih radionice bio je podizanje ekološke svijesti djece predškolske dobi i studenata Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti te promoviranje održivog načina života. Djeca su aktivno sudjelovala u radionici pokazujući visoku razinu znanja te zbog toga zaključujemo da je važno djecu educirati od najranije dobi kako bi izrasli u osviještene i k održivom razvoju usmjerene pojedince. Aktivnosti usmjerene na zaštitu prirode uvijek prvenstveno treba provoditi na otvorenom prostoru (poučavanje u prirodi za prirodu) ; tako i zaštićena područja prirode (Park prirode Kopački rit) su idealni prostori za radionice o zbrinjavanju otpada. Odgoj je dugotrajan proces čije rezultate ne možemo vidjeti odmah, već će se pravo stanje stvari vidjeti tek kroz godine odrastanja generacija koje su odgajane za održivi razvoj.

Sediment je nevezan i neučvršćen materijal istaložen na dnu vodenog ekosustava. Sedimenti, kao i zajednice mikrofita (alge i cijanobakterije) u različitim tipovima sedimenata, imaju važnu ulogu u održavanju strukture i funkcije, odnosno procesa koji se odvijaju u vodenim ekosustavima. Mikrofiti u sedimentu pridonose primarnoj proizvodnji, kemijskim transformacijama, zadržavanju hranjivih tvari u sustavu, fizičkoj stabilizaciji podloge te osiguravaju staništa drugim organizmima. Svojte iz skupine Bacillariophyceae (dijatomeje) posebno su dobro zastupljene u sedimentu. Istraživanje dijatomeja u sedimentu na području Kopačkog rita provedeno je na dvije postaje – u Sakadaškom i Kopačkom jezeru u razdoblju plavljenja u veljači i nakon poplave u ožujku 2021. godine. Istraživane postaje su se razlikovale s obzirom na fizikalno-kemijske parametre vode i granulometrijski sastav sedimenta. Dubina vode u Sakadaškom jezeru bila je veća u odnosu na Kopačko jezero i u vrijeme plavljenja dosegla je 720 cm. Tijekom plavljenja u Sakadaškom jezeru zabilježena je visoka koncentracija amonijevih iona (0, 134 mg/L), dok je u Kopačkom jezeru bio visok sadržaj ukupnog dušika (4, 230 mg/L). Nakon poplave, u Sakadaškom jezeru zabilježena je visoka koncentracija ukupnog fosfora od 0, 270 mg/L, dok je u isto vrijeme u Kopačkom jezeru utvrđena vrlo mala koncentracija nitrata (0, 570 mgN/L). Na obje istraživane postaje utvrđena je velika raznolikost dijatomeja u sedimentu. Najzastupljenije su bile svojte rodova Cyclotella, Stephanodiscus, Aulacoseira, Navicula, Nitzschia i Fragilaria. U pjeskovitom sedimentu Sakadaškog jezera dominirale su Aulacoseira granulata u veljači i Stephanodiscus hantzschii u ožujku dok su u pjeskovitom siltu Kopačkog jezera ove vrste bile dominantne tijekom cijelog istraživanja. Rezultati ukazuju da se unatoč razlikama u ekološkim uvjetima i granulometrijskom sastavu sedimenta na obje postaje razvijaju slične zajednice dijatomeja.

Ribnjak Popovac (Baranja) opskrbljuje se vodom iz potoka Karašica, a pražnjenje vode ribnjaka vrši se u Odvodni kanal Karašica. Ribnjak je u funkciji gospodarskog korištenja površine 19, 29 ha. Za pravilno gospodarenje ribnjakom važno je i da ulazna voda bude dobre kvalitete. Stoga je ovim istraživanjima procijenjena kvaliteta vode mjerenjem kemijskih svojstava vode, kao i biološki odgovor na uvjete prisutne u testiranim uzorcima vode. Cilj je bio utvrditi utjecaj prisutnih hranjivih tvari i eventualnih onečišćenja u vodi Ribnjaka Popovac na rast vodene leće (Lemna minor L.) u Lemna testu. Uzorci vode za fizičko-kemijsku analizu i koncentraciju klorofila-a fitoplanktona uzimani su jednom mjesečno, od ožujka 2015. do veljače 2016. godine. Specifične onečišćujuće tvari, mikrobiološki parametri kao i Lemna test određivani su u uzorcima vode iz svibnja, rujna, studenog 2015. godine i veljače 2016. godine. Kvaliteta vode Ribnjaka Popovac u Lemna testu određena je prema ukupnoj akumulaciji biomase L. minor usporedno s određivanjem koncentracije proteina, fotosintetskih pigmenata i količine malondialdehida (MDA), kao i indeksa fotosintetske učinkovitosti (PIABS). Tijekom ljetnih mjeseci, unosom dodatne hrane povećavala se organska tvar u vodi. Prisutnost povećane koncentracije nitrita te povećana biološka potrošnja kisika u rujnu ukazuju na svježe zagađenje organskim tvarima čijom se razgradnjom znatno smanjila koncentraciju kisika u ribnjaku. Koncentracije klorofila-a, -b i karotenoida fitoplanktona bile su u pozitivnoj korelaciji sa fosfatima i ukupnim fosforom, što ukazuje na eutrofikaciju ribnjaka. Povišene razine hranjivih tvari u vodi uzorkovanoj u rujnu omogućile su veći rast vodenih leća u Lemna testu što je potvrđeno najvećim udjelom suhe tvari biljaka u uzorcima iz rujna (14%) u odnosu na kontrole uzorke (6.8%). Vrijednosti organoklorovih pesticida u ribnjaku Popovac u studenom bile su iznad dopuštenih granica, ukazujući na onečišćenje ovog vodnog tijela pesticidima. Pesticidi uzrokuju oksidativni stres te povišene koncentracije reaktivnih kisikovih čestica rezultiraju biokemijskim, staničnim i fizikalnim promjenama u izloženim biljkama. Slobodni radikali dovode do peroksidacije lipida u membranama što se očituje povišenim koncentracijama MDA utvrđenim u Lemna testu. Koncentracija ukupnih proteina i fotosintetskih pigmenata, klorofila-a, -b i karotenoida u biljkama uzgajanih u vodi ribnjaka Popovac bile su značajno niže u odnosu na kontrolu tijekom Lemna testa. Štoviše, prema izmjerenim vrijednostima indeksa fotositetske učinkovitosti, biljke uzgajane u uzorcima vode ribnjaka Popovac pokazale su znatno nižu vitalnost u usporedbi s kontrolnim biljaka u Lemna testu. Preciznija procjena kvalitete vode nekog vodenog staništa može se postići kombinacijom fizikalno-kemijskih analiza uzoraka vode i utvrđivanjem utjecaja uzoraka na neku modelnu vrstu kao što je L. minor.

Fitoplankton je jedan od pet bioloških elemenata kakvoće vode prema Okvirnoj direktivi o vodama, a njegove su promjene značajan pokazatelj općeg ekološkog stanja vodenih sustava. Dosadašnja istraživanja fitoplanktona u Kopačkom ritu su uglavnom obuhvaćala vegetacijsku sezonu, a nedovoljno je istraženo zimsko razdoblje koje izuzetno značajno može utjecati na razvoj proljetne i ljetne zajednice. Stoga je cilj ovog istraživanja utvrditi strukturu i dinamiku fitoplanktona u Sakadaškom jezeru tijekom zimskog razdoblja. Uzorci su prikupljeni u tjednim intervalima u razdoblju od siječnja do ožujka 2020. godine tijekom stabilnih hidroloških uvjeta. Utvrđeno je 55 svojti koje su svrstane u 20 funkcionalnih grupa fitoplanktona, a najzastupljenije i stalno prisutne su bile vrste iz D, X3, X2 i K grupe koje su karakteristične za plitka jezera. Vrste iz D funkcionalne grupe činile su udio od 4, 86 % do 32, 81 % ukupnog broja jedinki, a najzastupljenija je bila vrsta Stephanodiscus hantzschii, dok je X3 grupa činila udio između 16, 57 % i 26, 33 % s predstavnikom Chrysococcus rufescens. Dominantne vrste iz X2 skupine su bile Plagioselmis nannoplantica i Plagioselmis lacustris, a zastupljenost skupine je varirala između 7, 8 % i 20, 36 %. Aphanocapsa plantonica pojavljivala se tijekom cijelog istraživanja i kao jedini predstavnik K skupine njena je zastupljenost varirala od 3, 57 % do 21, 62 %.

Cilj ovog rada je ispitati sadržaj polifenola i antioksidacijsku aktivnost metanolnih ekstrakata (80%) bijele imele sakupljene u travnju 2017. na Lašćini i na području Maksimira u Zagrebu (Hrvatska) sa nekoliko različitih domadara (lipa - Tilia platyphyllos Scop. , glog - Crataegus monogyna Jacq. i javor - Acer campestre L). Tekućinskom kromatografijom visoke djelotvornosti s obrnutim fazama (RP-HPLC) detektirani su pojedinačni polifenoli, a količina ukupnih fenolnih spojeva određena je pomoću Folin- Ciocalteu metode. Tri različite metode korištene su za određivanje antioksidacijske aktivnosti ABTS (2, 2 –azinobis (3- ethylbenzothiazoline-6-sulfonic acid), DPPH (1, 1-diphenyl-2-picrylhydrazyl) i FRAP (Ferric Reducing/Antioxidant Power Assay). Dio listova imele sa peteljkama je liofiliziran dok je drugi dio sušen u sjeni i na sobnoj temperaturi. Osušeni biljni materijal usitnjen je u komadiće promjera približno 5 mm i ekstrahiran u 80 % etanolu u staklenoj koloni dimenzije 1×10 cm u trajanju od 24h. Perkolat je ispušten iz kolone brzinom od oko 4 kapi u minuti te uparen na rotavaporu na temperaturi od 30 °C . Metanol (80 %) je dodan kako bi se dobio omjer suhe biljne mase i otapala 1:1. HPLC analizom uzoraka listova imele detektirano je ukupno 8-10 fenolnih spojeva, od toga 5-7 fenolnih kiselina (p-kumarinska, galna, klorogenska, kavena, ferulična, sinapilna i salicilna kiselina u uzorcima imele koja je rasla na glogu, klorogenska kiselina nije detektirana u uzorcima imele koja je rasla na javoru i lipi, a galna kiselina nije detektirana u imeli koja je rasla na lipi) i 3 flavonoida (kvercetin, kempferol i isoramentin). Fenolne kiseline p- kumarinska i sinapilna te antioksidacijska aktivnost mjerena sa ABTS i DPPH metodom statistički značajno je bili viša u skoro svim liofiliziranim uzorcima u odnosu na uzorke imele sušene na sobnoj temperaturi. Najviša koncentracija ukupnih i individualnih fenola i generalno najviša antioksidacijska aktivnost detektirana je u uzorcima imele koja je rasla na glogu. Većina uzoraka imele imala je jaku antioksidacijsku aktivnost (>70%) u odnosu na pozitivnu kontrolu Trolox. Na temelju rezultata možemo zaključiti da uzorci imele koji su rasli na glogu predstavljaju najbolji izvor polifenola i antioksidanta koji se mogu primijeniti u fitoterapiji za liječenje različitih oboljenja. Također, liofilizacija ima pozitivan učinak na antioksidacijsku aktivnost (ABTS i DPPH) te na očuvanje koncentracije p-kumarinske i sinapilne kiseline u uzorcima imele./The aim of this study is investigated polyphenol content and antioxidant activity in methanol extract (80%) of common mistletoe (Viscum album L.) collected in April 2017 in Lašćina and Maksimir area in Zagreb (Croatia) from different plant host (linden - Tilia platyphyllos Scop., hawthorn - Crataegus monogyna Jacq. and maple - Acer campestre L.). To achieved that we performed reversed phase high- performance liquid chromatography (RP-HPLC) for individual detection of polyphenols and spectrophotometric Folin-Ciocalteu method for detection of total polyphenol content. Three different spectrophotometric methods for antioxidant activity determination ABTS (2, 2 – azinobis (3- ethylbenzothiazoline-6-sulfonic acid), DPPH (1, 1-diphenyl-2-picrylhydrazyl) and FRAP (Ferric Reducing/Antioxidant Power Assay) were also performed. One part of mistletoes leaves with their petioles were freeze-dried while other half was dried in shadow at room temperature (RT). Dried plant material was chopped into pieces with a diameter of approximately 5 mm end extract with 80% methanol in glass column (1 × 10 cm) for 24 hours. Percolate was discharged from the column at a rate of about 4 drops per minute and evaporated to dryness by rotavapor at 30 ° C. Methanol (80%) was added to give dry matter to solvent ratio of 1:1. With HPLC analysis of mistletoe samples was detected 8-10 phenolic compounds, of which 5-7 phenolic acids (p-coumaric, gallic, caffeic, chlorogenic, ferulic, synapyl and salicylic acid in mistletoe that grew on hawthorn, chlorogenic acid was not detected in mistletoe that grew on linden and maple and gallic acid was not detected in mistletoe that grew on linden) and 3 flavonoids (quercetin, kaempferol and isoramentin). Phenolic acids p-coumaric acid and sinapinic acid and antioxidant activity measured with ABTS and DPPH were statistically higher in freeze-dried than RT- dried plant material in almost all samples. The highest concentration of total and individual phenolics and generally highest antioxidant activity were detected in mistletoe samples that grew on hawthorn. Most mistletoe samples had strong antioxidant activity (> 70%) in relation to positive control Trolox. According to results, mistletoe that grew on hawthorn is the best source of polyphenols and antioxidants that can be use in phytotherapy for treatment number of different ailments. Also, freeze-drying has positive effect on antioxidant activity and preservation of p- coumaric acid and sinapinic acid in mistletoe samples.

Vaskularna flora sve je ugroženija uslijed utjecaja urbanizacije i intenzivne poljoprivredne proizvodnje. Gubitak prirodnih staništa zbog promjena u poljoprivredi, odvodnjavanja močvarnih staništa i promjena vodnog režima, gradnje infrastrukture, mogu se smatrati glavnim razlozima smanjenja rasprostranjenosti i brojnosti biljnih vrsta. Na području Općine Bilje provedeno je istraživanje s ciljem praćenja stanja, inventarizacije i utvrđivanja zone obuhvata Biljske stepe, s preporukama za izmjenu zone obuhvata. Livada u središtu groblja, koja dijeli stari od novog dijela, a također i zatravljeni dio starog groblja predstavljaju posljednji ostatak stepolike livade u Hrvatskoj. U tom fitogeografski zanimljivom području gdje se susreću dvije velike fitogeografske provincije, znatan je udio istočnije rasprostranjenih stepskih, kserotermnih elemenata, kojima je tu i zapadna granica rasprostranjenosti. Na Biljskoj stepi evidentirano je šest endemskih biljnih vrsta: crnkasta sasa, Pulsatilla pratensis (L.) Miller ; crvena iglica, Geranium sanguineum L. ; mađarski divokozjak, Doronicum hungaricum Rchb. f. ; mali kaćun, Orchis morio L. ; patuljasti bademić, Prunus tenella Batsch i šarena perunika, Iris variegata L. Segment praćenja endemskih biljnih vrsta na Biljskoj stepi proveden je korištenjem tri neovisne skupine kriterija: vegetacije (na temelju snimki prikupljenih pomoću bespilotnog zrakoplova), topografije (na temelju analize mikroreljefa) i tla. Prostorni podaci tri temeljna kriterija agroekološke pogodnosti analizirani su metodom klasifikacije strojnog učenja Random Forest. Uporabom suvremenog GNSS (globalni navigacijski satelitski sustav) prijamnika s najvećom mogućom točnosti pozicioniranja u Hrvatskoj (2 cm horizontalno i 4 cm vertikalno) evidentirana je točna prostorna raspodjela i relativna brojnost istraživanih biljnih vrsta tijekom dva vegetacijska razdoblja. Dobiveni rezultati temeljeni su na intenzivnim prostornim analizama svih relevantnih podataka (geomorfoloških, klimatskih, pedoloških, hidroloških, vegetacijskih, itd.) u okviru geografskog informacijskog sustava (GIS). Utvrđena je vrlo visoka pogodnost pojedinih biljnih vrsta na predloženoj zoni obuhvata Biljske stepe, posebno s obzirom na kriterije vegetacije i reljefa. Prema razini pogodnosti, prednjače crvena iglica i mađarski divokozjak, dok šarena perunika pokazuje vrlo uski ekološki optimum. Sukladno tome, predlaže se provođenje nekoliko agrotehničkih mjera obrade tla s ciljem smanjenja zbijenosti tla na dubini do 30 cm radi stvaranja optimalnih mogućnosti razvoja korijena na predloženoj zoni obuhvata kako bi se ove zaštićene biljne vrste mogle razvijati slično i približno povoljnim uvjetima za rast i širenje stepske zajednice.

Umjetna jezera važna su staništa različitih biljnih i životinjskih vrsta te mogu pridonijeti očuvanju biološke raznolikosti određenog područja. Istraživanje fitoplanktona u umjetnom jezeru u Zoološkom vrtu grada Osijeka provedeno je u kasnom proljetnom (travanj, svibanj) razdoblju 2021 godine. Tijekom istraživanja dubina vode nije bila veća od 50 cm, ali su se ekološki uvjeti u jezeru mijenjali. Temperatura vode pratila je promjene temperature zraka te se povećala s 13.4 °C u travnju na 21.3 °C u svibnju. Prozirnost vode u svibnju smanjila se na 21 cm, a istovremeno je zabilježeno povećanje koncentracije kisika na 18, 31 mg/L. Koncentracije hranjivih tvari nisu se značajno mijenjale tijekom istraživanja (ukupni dušik: 1, 9 –1, 4 mg/L ; ukupni fosfor: 0, 19 – 0, 11 mg/L). U fitoplanktonu je ukupno zabilježeno 69 svojti (53 u travnju, 53 u svibnju). Najzastupljenije su bile svojte iz skupine Chlorophyta (52, 83 % ukupnog broja svojti u travnju, a 58, 49 % u svibnju), Cyanobacteria (15, 09 % ukupnog broja svojti u travnju, 11, 32 % u svibnju) i Euglenophyta (13, 21 % ukupnog broja svojti u travnju, 11, 32 % u svibnju). Brojem jedinki u travnju dominirale su alge iz skupine Chlorophyta, Scenedesmus acuminatus, Scenedesmus quadricauda, Dictyosphaerium pulchellum te cijanobakterije Microcystis aeruginosa i Snowella lacustris. U svibnju se zadržala dominacija vrsta D. pulchellum i S. lacustris, ali je zajednicu upotpunila veća brojnost jedinki vrsta Ankistrodesmus falcatus i S. quadricauda. Rezultati ukazuju da su u plitkom, umjetnom jezeru u Zoološkom vrtu Osijek u proljeće prisutne raznolike fitoplanktonske zajednice, a daljnje istraživanje dat će jasniji uvid u dinamiku njihova razvoja.

The European snake-eyed skink (Ablepharus kitaibelii) is the smallest lizard in Croatia and one of the smallest lizards in Europe. Its total body length reaches a maximum of 13 cm while their weight is between 0.7 and 1.5 grams. In Croatia, the European snake-eyed skink is limited to a very small area in the Papuk Nature Park and to several localities in the town of Ilok and its surroundings. On Papuk, the species is limited to the slopes of the Turjak-Mališćak-Pliš peaks, above Velika. In 2019, the species was recorded at a new site, Stinice. The main goal of this research is to confirm the presence of species of the European snake-eyed skink in Stinice, Papuk and to determine stability and survival of this population. In addition to individual sampling of morphometric and ecological parameters, transects were determined to assess the relative number and density of the population. Additionally, data collected during this research were compared with the data from previous studies on Turjak in order to determine population trend. During this research altogether 34 individuals were caught (32 adult and two juveniles) and their morphometric data were taken and five body indices calculated. As well, ecological data (soil and air temperature, sun/shadow), tail condition and behaviour were recorded. The population on Stinice corresponds to subspecies A. k. fitzingers based on morphometric characteristics and represents another subpopulation on Papuk. In 64.71% of individuals caught, the tail was in the regeneration process which confirms high predation pressure on this population. Furthermore, we observed for the first time an individual of European mantis (Mantis religiosa) to feed on European snake-eyed skink carcass. Comparison of individuals from newly discovered population from Stinice showed larger head proportions compared to individuals from Turjak. Monitoring was carried out in the field using the method of line transects. In total three line transects were set and two researchers were always checking them simultaneously. Altogether 40 individuals were recorded during transect search. The analysis of data collected on linear transects during monitoring showed population density of the European snake-eyed skink in Stinice to be six individuals per hectare. Comparing with the population density of the European snake-eyed skink on Turjak, which is 97 individuals per hectare, it can be concluded that the population of the European snake-eyed skink on Stinice has a lower density and lower relative number than the population on Turjak. This research has also shown that population from Stinice does not stand such high antropogenic pressure, since there are no hiking trails in the vicinity. This, together with the fact that allochthonous black pine (Pinus nigra) is not present in Stinice, reduces its chance of forest fire.

Racionalno korištenje energije i održivo gospodarenje otpadom su važni dijelovi obrazovanja današnjeg čovjeka. Ove suvremene teme dio su cjeloživotnog odgoja i obrazovanja za okoliš. Zato je izrađen program edukacije iz zaštite okoliša pod nazivom „Obnovljivi izvori energije i održivo gospodarenje otpadom“ u okviru projekta 2RegionsZOOSustain, nositelja UNIKOM d. o. o. za komunalno gospodarstvo, Osijek i financiranog iz programa Interreg V-A HU-HR (HUHR/1901/3.1.1./0024). Program je namijenjen prvenstveno odgojiteljima i učiteljima te djeci predškolske dobi i učenicima mlađe školske dobi, a koristan je i za studente prirodoslovnih, učiteljskih i odgojiteljskih studija. U okviru izrade ovog edukacijskog programa: I. analizirano je postojeće stanje na području odgoja i obrazovanja za okoliš u dječjim vrtićima i osnovnim školama u Republici Hrvatskoj II. dane su smjernice za poboljšanje pristupu odgoja i obrazovanja za okoliš ; III. izrađeni su metodičko- didaktički oblikovani materijali za provedbu pet radionica za djecu predškolskog uzrasta i pet radionica za učenike razredne nastave, a prema nastavnim metodama zasnovanim na istraživačkoj nastavi, interdisciplinarnosti, kompetencijama učenika i djece u dječjim vrtićima, cjelovitog planiranja i vrednovanja rezultata ; IV. izrađen je sažetak preporuka za provedbu edukacije na hrvatskom i engleskom jeziku. Priručnik ovog programa edukacije iz područja zaštite okoliša dostupan je na poveznici http://unikom.hr/projekt- 2/2regionszoosustain/dokumenti/.

Enzyme activities are extensively used biomarkers to assess the response of organisms to various chemicals from the environment. Biomarkers of effect could be used for providing crucial information and identifying harmful effects on non-target avian organisms such as white stork (Ciconia ciconia). Since white stork is an altricial species, the nestlings are suitable bioindicators by analysing biomarkers in blood. Information regarding potential exposure to harmful substances could be obtained from enzyme analysis. For this purpose, we compared biomarker response from seven locations in continental Croatia: Jakuševec (n = 8), Lonjsko polje (n = 12), Crnac polje (n = 18), Jelas polje (n = 11), Slavonski Brod − east (n = 10), Podunavlje (n = 30) and Donje Podravlje (n = 17). During breeding season 2021, 4 mL of white stork nestlings blood was sampled from brachial vein and plasma was obtained by centrifugation. Specific activities of biomarkers of effect: acetylcholinesterase (AChE) and carboxylesterase (CES) were analysed in nestlings’ plasma. Although no differences were found between the locations in AChE activity, inhibition in CES activity was recorded at Crnac polje (mean: 593.3 nmol−1min−1mL−1), Podunavlje (mean: 597.9 nmol−1min−1mL−1) and Donje Podravlje (mean: 520.0 nmol−1min−1mL−1) compared to Jakuševec (mean: 867.6 nmol−1min−1mL−1), as well as lower CES activity in Donje Podravlje compared to Jelas polje (mean: 789.2 nmol−1min−1mL−1). Exposure to chemical stressors may induce changes in enzyme activity, therefore AChE and CES are recommended for monitoring of environmental pollution for neurotoxic substances. Changes in CES activity indicate activation of detoxification mechanisms, as well as shielding AChE from inhibitory xenobiotics. Therefore, we conclude white stork nestlings may be exposed to environmental toxicants. However, a detailed multiobiomarker assessment and chemical analysis of contaminants are needed for a complete comprehension of nestling’s exposure and health status.

Zbornik sažetaka 10. simpozija s međunarodnim sudjelovanjem - Kopački rit jučer, danas, sutra 2021. / Book of abstracts 10th Symposium with International participation Kopački rit - past, present, future 2021

Vodozemci se smatraju jednom od najugroženijih skupina životinja na globalnoj razini, a jedan od razloga smanjenja populacija je prekomjerna uporaba pesticida. Alfa cipermetrin (insekticid) i difenkonazol (fungicid) često su korišteni pesticidi u poljoprivrednoj prizvodnji, a ispiranjem s tla zbog poplava ili oborina dolazi do njihovog nakupljanja u vodenim ekosustavima, za što je dokazano da ima negativne učinke na vodozemce. Neki od glavnih negativnih učinaka pesticida su smanjeni rast i razvoj te povećana smrtnost, nastanak raznih malformacija, poremećaji u procesu metamorfoze i slično. Stoga, ciljevi ovog istraživanja bili su utvrditi kakav utjecaj imaju dva različita pesticida, alfa cipermetrin i difenkonazol, na mortalitet (nakon 24 i 48 sata) i masu punoglavaca zelene krastače (Bufotes viridis L.) te na kraju utvrditi koji pesticid ima štetnije djelovanje na punoglavce ove vrste. Rezultati su pokazali statistički značajno smanjenje mase kod punoglavaca tretiranih s oba pesticida u odnosu na kontrolu. Nadalje, mortalitet je uočen pri najvišim koncentracijama difenkonazola nakon 24 i 48 sati, dok kod punoglavaca tretiranih alfa cipermetrinom nije došlo do mortaliteta. Iz ovih rezultata možemo zaključiti da ovi pesticidi imaju značajne negativne učinke na punoglavce zelene krastače tako što dovode do povećanja mortaliteta te smanjenja mase. Također je utvrđeno da je difenkonazol štetniji pesticid od alfa cipermetrina zbog povećanog mortaliteta. Dobiveni rezultati tako će upotpuniti dosadašnje spoznaje i dati bolji uvid u osjetljivost zelenih krastača na pesticide, s obzirom da je ova vrsta često prisutna u blizini poljoprivrednih zemljišta i ima veliki rizik od izlaganja.

U sklopu istraživanja razvoja obraštajnih zajednica na mikroplastici u rijeci Dravi i jezeru Sakadaš provedeno je istraživanje i zajednice zooplanktona u neposrednoj blizini izložene mikroplastike. Uzorkovanje je provedeno 2019. godine u razdoblju od pet tjedana prilikom čega je praćena dinamika razvoja tri skupine zooplanktona (kolnjaci, rašljoticalci i veslonošci) u neposrednoj blizini mikroplastike. Analiza zajednice zooplanktona obuhvaćala je kvalitativnu i kvantitativnu analizu vrsta, određivanje brojnosti, vrsno-specifične biomase te funkcionalnih skupina. Prilikom svakog uzorkovanja mjereni su i fizikalno-kemijski parametri vodenog tijela. Cilj istraživanja bio je odrediti kvantitativni i kvalitativni sastav zajednice zooplanktona te ustanoviti postoji li razlika između zajednica u različitim vodenim tijelima te vremena uzorkovanja. U jezeru Sakadaš zabilježena je veća brojnost, biomasa i broj funkcionalnih skupina u usporedbi s rijekom Dravom te je u Dravi zabilježena statistički značajna razlika u biomasi i brojnosti između pojedinih datuma uzorkovanja. Na obje je postaje tijekom cijelog uzorkovanja dominirala brojnost kolnjaka. U jezeru Sakadaš zabilježene su četiri vrste rašljoticalaca (Bosmina coregoni, Bosmina longrostris, Moina affinis i Moina micrura) i četiri vrste veslonožaca (Cyclops strenuus, Diacyclops bicuspidatus, Thermocyclops crassus i Thermocyclops oithnonoides) dok su u rijeci Dravi zabilježeni rašljoticalci Alona quadragularis i Bosmina coregoni te Bythotrephes longimanus koji se nalazi na popisu invazivnih vrsta u Europi. RDA analiza brojnosti funkcionalnih skupina je uključivala temperaturu zraka, temperaturu vode, prozirnost, koncentraciju kisika, zasićenost vode kisikom, pH, dubinu i konduktivitet čime je objašnjeno ukupno 72, 91% rezultata. Najznačajniji parametri koji su djelovali na razvoj zajednica bili su temperatura vode u rijeci Dravi i prozirnost na području Sakadaša. Zooplankton jezera Sakadaš i rijeke Drave potpuno se razdvajaju na temelju biomase funkcionalnih skupina. U Sakadašu su ko-dominirali bakterivori, mali algovori i jedinke koje se hrane većim algama (do 50 µm) dok su u Dravi iznimno razvijeni bili bakterivori s malim udjelom jedinki koje se hrane algama malih dimenzija (do nekoliko µm). Klaster analizom brojnosti jedinki funkcionalnih skupina ustanovljeno je da su četvrto i peto uzrokovanje rijeke Drave sličniji uzorcima jezera Sakadaš nego ranije uzorkovanim zajednicama istog lokaliteta. Povećanje brojnosti i biomase jedinki na području Drave tijekom kasnijih uzorkovanja može se objasniti posljedičnim povećanjem količine dostupne hrane koja se razvila u sklopu obraštaja na izloženoj mikroplastici. Na temelju dobivenih rezultata moguće je zaključiti da je prisutnost mikroplastike u rijeci Dravi imala veći utjecaj na zajednicu zooplanktona nego u jezeru Sakadaš.

Lov postoji od najranijeg razdoblja čovjekovog postojanja, a lovstvo je danas u svijetu i u Republici Hrvatskoj još uvijek važan dio gospodarstva kao njena primarna djelatnost. Cilj provedenog istraživanja bio je provjeriti koliko učenici mlađe školske dobi poznaju lovstvo i divljač te koliko se pojam divljači na bilo koji način spominje u Nacionalnom okvirnom kurikulumu, Nastavnom planu i programu za osnovne škole i udžbenicima iz Prirode i društva koje koriste ispitanici. U istraživanju je sudjelovalo 77 ispitanika učenika trećih i prvih razreda iz dvije osnovne škole, u gradskoj (OŠ Vladimira Nazora iz Virovitice) i u seoskoj sredini (OŠ Suhopolje iz Suhopolja). Ispitivanje poznavanja je provedeno online na daljinu u proljeće 2021. (zbog otežanih okolnosti COVID 19 pandemije), a sadržavao je devet pitanja općeg poznavanja lovstva i životinja divljači i 15 pitanja prepoznavanja fotografija divljih životinja. Jelena je prepoznalo 94% učenika iz seoske sredine i 100% učenika iz gradske sredine, slijede ga srna, lisica, divokoza i fazan. U ovome zadatku uspješniji su bili učenici iz gradske sredine, ali statistički ne značajno. Zanimljivo je spomenuti kako su svi učenici iz gradske sredine bar jednom u životu uživo vidjeli lisicu, a samo jedan učenik iz iste sredine nikada nije vidio divljeg zeca. Najviše učenika iz seoske sredine vidjelo je divlju svinju i fazana, a slijedi ih srna i divlji zec. Jedina divljač koju su svi učenici prepoznali bio je medvjed. Samo jedan učenik iz seoske sredine nije prepoznao zeca. Osim medvjeda i zeca, svi učenici iz gradske sredine prepoznali su fazana, jelena, divlju svinju i lisicu. Iznenađuje da učenici iz gradske sredine bolje prepoznaju svu divljač (osim srne) od učenika iz seoske sredine. Rezultati istraživanja pokazuju kako učenici iz seoske sredine bolje poznaju divljač i lovstvo općenito, dok učenici iz gradske sredine bolje prepoznaju divljač prema opisu i fotografiji. Divljač se ne spominje kao zasebna tema u Nastavnom planu i programu za osnovnu školu ; ali pojam divljih životinja spominje se u drugom razredu u nastavnoj temi Moj zavičaj, a u četvrtom razredu u temi Priroda, Život životinja i u temi Šuma. Analizirani su kompleti udžbenika 1. - 4. razreda od dva izdavača. Prvi ima 14 nastavnih tema u kojima se spominju: golub, zec, srna, lisica, divlja patka, smeđi medvjed, divlja svinja, tvor, fazan, divokoza, puh, kuna, jelen, čagalj, šojka kreštalica i vrana. U drugom se spominje u čak 24 nastavne teme: lisica, vuk, golub, srna (srndać), zec, divlja svinja, medvjed, puh, jelen (košuta), fazan, čagalj, divlja patka i prepelica. Divlje životinje i lovna divljač su interesantna djeci i rado ih uče i pamte. Rezultati ovog istraživanja pokazuju dobre rezultate poznavanja divljači djece mlađe školske dobi, a nismo pronašli značajne razlike u poznavanju divljači djece gradske i seoske sredine.

Urbanizacija, depopulacija ruralnih područja, poboljšanje učinkovitosti u poljoprivredi i prijelaz na postindustrijsko gospodarstvo u Europi i Sjevernoj Americi oslobodila je antropogenog pritiska velika područja koja bi se mogle vratiti u „prirodno“ stanje. Sve navedeno stvara nove mogućnosti za zaštitu prirode, među kojima je dominantan novi inovativan proces – rewilding, tzv. proces divlje prirode. Rewilding predstavlja novi, progresivni pogled na zaštitu prirode u okviru konzervacijske biologije. Svrha Rewildinga je omogućiti prirodi da se sama upravlja, tj. da se čovjek iz uloge upravljača pretvori u promatrača procesa. Predmetni princip zaštite prvotno je započeo u Nizozemskoj 1980., a paralelno je nastavljen kroz poznate projekte poput Yellowstonea, Pleistocene Parka te Mauricijusa. Međutim, postavlja se pitanje što Rewilding znači u praksi, što su ishodišne točke statusa staništa i vrsta a što su ciljana staništa i vrste? Stoga, aktivnosti Rewildinga zahtijevaju stručnost i adekvatno znanje o ciljanim ekosustavima i/ ili staništima kako bi se točno procijenilo koje intervencije i u kojem obujmu je potrebno provesti. Također, bitno je i definirati zatečeno stanje te procijeniti utjecaj planiranih aktivnosti na zatečena staništa. Rewilding u pogledu zaštite pojedinih životinjskih vrsta, poput divokoze (Rupicapra rupicapra L.), vuka (Canis lupus L.) ili risa (Lynx lynx L.), obuhvaća aktivnosti stvaranja zaštićenih koridora koji omogućavaju interakcije između udaljenih fragmentiranih populacija, a posljedično i naseljavanje novih teritorija. Kako bi se stvorili uvjeti za Rewilding potencijalno je potrebno dugoročno planirati revitalizaciju staništa koja može predstavljati temelj i preduvjet za rekolonizaciju i/ili reintrodukciju ugroženih ili regionalno izumrlih vrsta. Primjerice, šire područje Kopačkog rita i Baranje nastanjivale su i vrste koje danas imaju status RE (regionalno izumrle vrste) poput europske vidrice (Mustela lutreola L.), prema Crvenoj knjizi sisavaca Hrvatske. Posljednjih 50 ili 100 godina istrijebljene i nisu viđene vrste poput vuka, tekunice (Spermophilus citellus L.) i risa. Međutim, močvarni ekosustav Kopačkog rita, kao zaštićena zona srednjeg Podunavlja predstavlja idealnu lokaciju za procese Rewildinga. Naime, predmetno zaštićeno područje pomoću procesa Rewildinga može biti „stepping stone habitat“ tzv. most stanište koje će omogućiti povezivanje fragmentiranih populacija ugroženih vrsta. Time se direktno povećava bioraznolikost područja Kopačkog rita, odnosno globalno gledajući, povezuju se regionalne populacije srednjeg Podunavlja te pritom pojačava genetska raznolikost i stabilnost vrsta/populacija u cjelini. U konačnici, dobrobiti Rewildinga nisu samo usmjerene na prirodne vrijednosti i zaštićene vrste nego i na čovjeka i lokalnu zajednicu koja je sastavni dio ekosustava. Procesi divlje prirode osiguravaju povećanje usluga ekosustava, odnosno, kvalitete prirodnih resursa i dobara koji ljudi koriste i s kojima žive, a posljedično, održivi turizam kroz aktivno promatranje divljih životinja pridonosi podizanju svijesti očuvanja bioraznolikosti te daje novu dobrobit lokalnoj zajednici.

Cilj ovih preliminarnih analiza bio je procijeniti učinak visoke temperature (VT) na bioraspoloživost fenolnih spojeva i antioksidacijski potencijal klica brokule (Brassica oleracea L. convar. botrytis) tijekom in vitro simulirane probave čovjeka. Udio ukupnih flavonola bio je značajno viši u VT-klica nego u klica uzgojenih pri sobnoj temperaturi (ST). Ukupni fenoli, flavonoidi, antocijani, fenolne i hidroksicimetne kiseline nisu se razlikovali između VT-i ST-klica. VT nije značajno utjecala na koncentraciju vitamina C, kao ni na koncentraciju galne, benzojeve, kavene, p- kumarinske i sinapinske kiseline, tilirozida, kvercetina i kempferola. Jedini spoj na koji je VT utjecala bila je ferulična kiselina, snizila joj se koncentracija. Antioksidacijski potencijal izmjeren metodom ABTS bio je niži kod VT-klica, međutim mjereno metodama DPPH i FRAP nije se razlikovao između VT- i ST-klica. Tijekom probave, VT-klice imale su viši udio ukupnih fenolnih spojeva, međutim niži ukupnih antocijana u želučanoj fazi, u ostalim fazama nije bilo razlike između dvije skupine klica. Iako se ukupni flavonoidi nisu razlikovali između dvije skupine klica, ukupni flavonoli bili su povećani kod VT- klica u svakoj od faza probave. Ukupne fenolne kiseline nisu se razlikovale među klicama na početku probave, međutim u crijevnoj fazi VT-klice imale su značajno više ukupnih fenolnih kiselina. Ukupne hidroksicimetne kiseline bile su značajno veće u VT-klica nakon svake faze probave. Na koncentraciju vitamina C, tilirozida i kempferola VT nije značajno utjecala ni u jednoj od faza probave. U svakoj od faza VT-klice imale su povećanu koncentraciju benzojeve, a smanjenu kavene kiseline. Koncentracija galne kiseline u VT-klica bila je viša u želučanoj i crijevnoj fazi, ferulične je smanjena u svakoj od faza, osim u crijevnoj. Sinapinska kiselina u VT-klica je povišena u crijevnoj fazi, dok p-kumarinska uopće nije detektirana tijekom probave. Kvercetin je povišen u fazi usta i želučanoj, no nije zabilježen u crijevnoj. Prema metodama ABTS i DPPH, antioksidacijski potencijal bio je veći kod VT-klica nakon faze usta, međutim metodom FRAP zabilježen je niži potencijal. Metodom ABTS nisu primijećene razlike u antioksidacijskom potencijalu između VT- i ST-klica nakon želučane i crijevne faze, dok je metodama DPPH i FRAP zabilježen niži potencijal VT-klica nakon probave u crijevima. Metodom DPPH zabilježen je niži potencijal i nakon faze želuca. Rezultati ovih analiza pokazuju termoosjetljive i termostabilne fenolne spojeve u klicama brokule, njihovu bioraspoloživost tijekom simulirane probave i otkrivaju relevantnost VT za antioksidacijski potencijal klica prije i tijekom probave. / The aim of this preliminary study was to assess the effect of high temperature (HT) on the bioaccessibility of phenolic compounds and antioxidant potential of broccoli (Brassica oleracea L. convar. botrytis) seedlings during in vitro simulated human gastrointestinal digestion. Total flavonols were significantly higher in HT- seedlings than in seedlings grown under the room temperature (RT). Total phenolics, flavonoids, anthocyanins, phenolic and hydroxycinnamic acids did not differ between HT- and RT-seedlings. Neither the concentration of vitamin C, nor that of gallic, benzoic, caffeic, p-coumaric and sinapic acid, tiliroside, quercetin and kaempferol was significantly affected by HT. The only compound that was affected was ferulic acid, it was decreased. Antioxidant potential measured by ABTS method was lower in HT-seedlings, however measured by DPPH and FRAP methods it did not differ between HT- and RT-seedlings. During gastrointestinal digestion, HT-seedlings had increased total phenolics, however decreased total anthocyanins in gastric phase, in other phases there was no difference between the two groups of seedlings. While total flavonoids did not differ between the two groups of seedlings, total flavonols were increased by HT in each of digestion phases. Total phenolic acids did not differ between the seedlings at the beginning of digestion, however upon intestinal phase HT- seedlings had significantly more total phenolic acids. Total hydroxycinnamic acids were significantly higher ih HT seedlings after each of digestion phases. Vitamin C, tiliroside and kaempferol concentration was not significantly affected by HT in either of digestion phases. In each of the phases benzoic acid was increased, while caffeic was decreased. Gallic acid was higher in gastric and intestinal phase, ferulic was decreased in each of the phases, except intestinal. Sinapic acid was increased in intestinal phase, while p-coumaric was not detected during digestion at all. Quercetin was increased in salivary and gastric phase, however not detected in intestinal. According to ABTS and DPPH method, antioxidant potential was higher in HT-seedlings after salivary phase of digestion, however FRAP method revealed a lower potential. No changes in antioxidant potency were detected after gastric and intestinal phase with ABTS method, while DPPH and FRAP method showed a lower potency of HT-seedlings after intestinal digestion. With DPPH method a lower potency was detected after gastric phase as well. These results offer differentiation between thermosensitive and thermostable bioactive compounds in broccoli seedlings, their bioaccessibility during simulated digestion, and reveal relevance of HT for seedlings` antioxidant potential before and during digestion.

Cijanobakterije i alge koje zbog malih dimenzija nazivamo mikrofiti razvijaju se u svim vodenim ekosustavima. Mikrofiti su značajni primarni producenti, imaju sposobnost apsorpcije različitih toksičnih tvari te znatno pridonose kvaliteti vode i jedni su od najznačajnijih pokazatelja ekološkog stanja vodenog ekosustava. Istraživanje raznolikosti mikrofita u fitoplanktonu i epiksilonu provedeno je u Sakadaškom jezeru u poplavnom području Parka prirode „Kopački rit“. Uzorci su prikupljani jednom tjedno u razdoblju od početka rujna do sredine studenog 2019. godine. Vodostaj Dunava koji značajno utječe na hidrološke uvjete u Sakadaškom jezeru bio je nizak (

Makrofitska vegetacija se razvija u različitim vodenim ekosustavima te predstavlja dobru podlogu za razvoj obraštaja, posebno u plićim vodenim biotopima karakteriziranim manjom dubinom i brzinom vode. Istraživanje mikrofita u obraštajnim zajednicama na različitim tipovima prirodnih podloga: Ceratophyllum demersum L., Lemna spp., Nuphar lutea (L.) Sm., Nymphaea alba L., provedeno je u melioracijskim kanalima na području Baranje na dvije postaje - u blizini farme Eblin i u Dardi, u lipnju i rujnu 2016. godine. Koncentracije hranjivih tvari bile su najviše na drugoj postaji (ukupni dušik: 8, 233 mg/L ; ukupni fosfor: 2, 651 mg/L ; nitrati: 4, 875 mgN/L ; kjeldahl N: 3, 360 mg/L) u lipnju, dok su u rujnu na prvoj postaji zabilježene visoke vrijednosti koncentracije klorofila-a u vodi (4, 613 µg/L) te mase anorganskih i organskih tvari. Raznolikost mikrofita bila je velika na svim tipovima istraživanih podloga (ukupno 201 svojta). Najveći broj svojti (100) zabilježen je na vrsti C. demersum u lipnju na prvoj postaji, a najmanji (42) u rujnu na Lemna spp. na drugoj postaji. U oba istraživana razdoblja na oba lokaliteta i na svim tipovima podloga u obraštaju najveći je broj svojti pripadao skupinama Bacillariophyceae i Chlorophyta, ali su brojem jedinki uz Bacillariophyceae (Fragilaria construens, Cocconeis placentula) dominirale svojte Heteroleibleinia sp. i Tolypothrix sp. iz skupine Cyanobacteria. Rezultati ukazuju da se zajednica mikrofita u obraštaju u eutrofnim sustavima razvija ovisno o ekološkim uvjetima unutar vodenog biotopa, a posebice ovisi o svojstvima same podloge.

Zbornik sažetaka 9. simpozija s međunarodnim sudjelovanjem - Kopački rit jučer, danas, sutra 2020. Kopačevo, 25. rujna

Izviđački klub Javor svojim radom i programskim načelima pomaže opće društvenoj zajednici na usmjeravanju djece i mladih k pozitivnim vrijednostima te svojim aktivnostima upotpunjuje slobodno vrijeme djece i mladih. Izviđaštvo nudi djeci i mladima programe u kojima će korisno, zabavno i edukativno provoditi svoje slobodno vrijeme, a istovremeno će kroz igru, druženja, putovanja te ostvarivanjem izviđačkih zadataka / izazova razvijati svoje sposobnosti i kompetencije te stjecati znanja za život. Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske u okviru poziva „Osnaživanje doprinosa organizacija civilnoga društva obrazovanju za održivi razvoj za unaprjeđenje ekonomske i socijalne kohezije“ (Švicarsko – hrvatski program suradnje) sufinancira projekt „Izviđački koraci za održivi razvoj“ (akronim IKZOR, Ref. br. 361-18-218 ; nositelj projekta IK Javor, partneri OŠ Frana Krste Frankopana, Tehnička škola i prirodoslovna gimnazija Ruđera Boškovića, Osijek i Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku ; iznos bespovratnih sredstava je 484.083, 83 kn (https://ikjavor.org/projekti/18_izvidackim- koracima-za-odrzivi-razvoj). U projektu sudjeluje više od sto učenika osnovnih i srednjih škola te studenti volonteri koji pohađaju devet programa izobrazbe. Tijekom provedbe projekta svaki se mjesec, počevši od listopada 2019. provode 1 - 2 aktivnosti, od radionica u školama partnerima te Izviđačkom klubu Javor Osijek do posjeta primjerima dobre prakse, izleta i kampova u prirodi. Aktivnostima ovog projekta unaprjeđuju se vještine i znanja djece i mladih o održivom razvoju na temelju izviđačkih načela i metoda rada te podiže svijest među djecom i mladima o dobrobiti volontiranja kako za lokalnu zajednicu, tako i za osobni razvoj. Projekt uključuje interaktivne radionice i edukacije o održivom razvoju za učenike te učitelje i nastavnike, volonterske akcije, posjete primjerima dobre prakse, uz mnogo boravka u prirodi: STEM Kitteens robotika, prevencija sigurnosti na internetu, radionice ekonomskog blagostanja, izlet u Orahovicu s provođenjem radionice o jednakosti, izlet u Park prirode Medvednica, posjet Automobilima Rimac, izviđački kamp u Izviđačkom parku, Donji grad, Osijek, izviđački kamp u selu Kopačevo, edukativni posjeti Volonterskom centru, Poduzetničkom centru, Vodovodu Osijek, Tvornici šećera Osijek, različite volonterske akcije čišćenja i dr. IK Javor Osijek od 19. do 20. rujna 2020. u okviru projekta za učenike organizira dvije aktivnosti: 1) jednodnevni izlet autobusom u Park prirode „Kopački rit“ i Kopačevo za 40 učenika nižih razreda osnovne škole (sudionike očekuju razne igre i radionice na temu održivog razvoja te radionica analize kakvoće vode) ; 2) biciklijada do Kopačkog rita s dvodnevnim kampom u „Zlatnoj školjci“, Kopačevo, za 40 učenika viših razreda osnovne škole i srednjoškolce.