Search

Tijekom posljednjih desetak godina u svijetu se intenzivno kreiraju, provode i istražuju programi namijenjeni adolescentima, temeljeni na tehnikama usredotočene svjesnosti (mindfulness), te studije ukazuju na njihov potencijal u prevenciji raznih problema u ponašanju i promociji mentalnog zdravlja. U svrhu boljeg razumijevanja mehanizma njihova djelovanja pojavio se interes za istraživanja koja istražuju odnos dispozicijske usredotočene svjesnosti i emocionalne inteligencije kod pojedinca. Ciljevi istraživanja prikazanog u ovom radu bili su ispitati povezanost različitih dimenzija usredotočene svjesnosti (opažanje, opisivanje, svjesno postupanje, neprosuđivanje i nereaktivnost) i emocionalne kompetentnosti te istražiti relativan doprinos pojedinih dimenzija u objašnjenju emocionalne kompetentnosti kod adolescenata. Istraživanje je provedeno na uzorku od 220 učenika (65.9% muškog spola) srednjih škola Grada Zagreba, prosječne životne dobi od 16 godina. U svrhu ostvarivanja ciljeva istraživanja primijenjen je Petofacetni upitnik usredotočene svjesnosti (Baer i sur., 2006) te Upitnik emocionalne kompetentnosti UEK-15 (Takšić, 1998). Provedene analize ukazale su na prisutnost značajnih korelacija između pojedinih dimenzija usredotočene svjesnosti (opisivanje, nereaktivnost, svjesno postupanje i opažanje) te emocionalne kompetentnosti kod adolescenata. Provedena hijerarhijska regresijska analiza pokazala je kako pojedine dimenzije usredotočene svjesnosti (opisivanje, svjesno postupanje i opažanje) imaju značajan doprinos u objašnjenju emocionalne kompetentnosti kod adolescenata. Rezultati ovog istraživanja mogu pridonijeti kvaliteti kreiranja programa razvoja emocionalnih kompetencija kod adolescenata., Over the last decade, mindfulness programs targeted at adolescents have been intensively developed, implemented and researched around the world. Studies indicate the potential of these programmes to prevent various behavioural problems as well as promote mental health. In order to better understand how mindfulness works, there is a growing interest in researching the relationship between dispositional mindfulness and emotional intelligence of an individual. The present study examines the correlation between different dimensions of mindfulness (observing, describing, acting with awareness, nonjudging of experience, and nonreactivity to inner experiences) and emotional competence, and it explores the relative contribution of the particular dimensions of mindfulness to emotional competence in adolescents. The survey was conducted on a sample of 220 students (65.9% male) from Zagreb high schools with an average age of 16. The Five Facet Mindfulness Questionnaire (Baer et al., 2006) and the UEC-15 Emotional Competence Questionnaire (Takšić, 1998) were applied. Analysis showed the presence of significant correlations between the particular dimensions of mindfulness (describing, nonreactivity to inner experiences, acting with awareness, and observing) and emotional competence of adolescents. Hierarchical regression analysis showed that these particular aspects of mindfulness (describing, acting with awareness, and observing) significantly contribute to explaining emotional competence in adolescents. The results of this study can contribute to the quality of creating interventions to develop emotional competence in adolescents.

IntroductionA framework for understanding the interrelationship of individual and environmental factors that influence adolescent health and well-being, as well as opportunities for policy-level interventions, is known as Positive Youth Development (PYD). The current study represents one of the largest studies of Croatian adolescents to date, and aimed to examine associations between school and family factors linked to PYD, and mental health outcomes experienced by Croatian youth.MethodsA multi-site survey study was conducted among adolescents (N = 9,655) residing in the five most populous cities in Croatia, with the aim of examining cross-sectional associations of family and school factors with adolescent mental health. The mean age of participants was 16.3 years (SD = 1.2), and 52.5% of participants were female. School and family factors included school attachment, school commitment, family communication, and family satisfaction. Depression, anxiety, and stress were assessed as outcomes. Multigroup structural equation modeling (SEM) was used to examine relations of interest among female and male adolescents.ResultsAmong school factors, increased school attachment was found to be significantly associated with reduced depression, anxiety, and stress for female adolescents, and with decreased depression and stress for male adolescents. Increased school commitment was significantly associated with decreased depression and anxiety for female adolescents; conversely, an increase in school commitment was associated with an increase in anxiety and stress for male adolescents. Increases in family communication were significantly associated with reduced depression, anxiety, and stress only for male adolescents, while increased family satisfaction was significantly associated with reduced depression, anxiety, and stress for female adolescents and with decreased depression and stress for male adolescents.ConclusionFindings suggest that interventions for mental health promotion and prevention of internalizing problems should address both school and family contexts, and may be more effective when accounting for differing developmental experiences of female and male adolescents.

Objectives The initial results of mindfulness-based interventions (MBIs) designed for teachers have shown promise for promoting teachers’ social and emotional competencies, their health, and well- being. The present study examined the effectiveness of CARE for Teachers program outside the USA in the country of Croatia, Europe, through self-report assessment and collection of physiological data. Methods The sample included 54 teachers and other school personnel from public schools of which 25 were involved in the CARE for Teachers training. Participants completed a battery of self-report measures to assess mindfulness, burnout, selfcompassion, and compassion. Non-ambulatory blood pressure and heart rate monitoring was also conducted. Results At the post-test, intervention had significant positive effects on self-compassion (d = .35, p = .043), and two of its subscales, common humanity (d = .49, p = .043) and mindfulness (d = .66, p = .043). There were no significant effects at posttest on other self-report measures. At the follow-up, participants reported significantly higher levels of observing, selfcompassion (self-kindness, common humanity, and mindfulness), and compassion, and significantly lower levels of overidentification and disengagement than those in the control group, with medium-to- large effect sizes ranging from 0.50 to 0.73. There were no effects of the intervention at follow-up on burnout measures. Regarding cardiovascular measures, at post-test, CARE participants showed significantly lower average heart rates (d = − .60, p = .020) than those in the control group. However, we found no significant intervention impacts on the blood pressure measures at post. The intervention impact showed no effect on the cardiovascular measures at follow-up. Conclusions The introduction of the mindfulness-based intervention to a group of educators in Croatia had positive impacts on several indicators of their well-being and cardiovascular health.

Item does not contain fulltext While the availability of mental health promotion and prevention programs worldwide is growing, there is divergence in their level of effectiveness that has led to increasing interest in the development of 'effect management' strategies. Mental health promotion and prevention science and practice has a relatively young history in Croatia, but major investments towards its development have been made over the last decade. This paper reports on a research project that took place within the Istrian Region. The long-term goal of the initiative is to establish quality assurance indicators for mental health promotion and prevention interventions. The current study involved adapting the Dutch Preffi 2.0 instrument for use in Croatia. The content of the Preffi reflects the literature regarding research-based effect predictors. An instrument allows users to assess whether programs have been designed and implemented in ways that maximize their ability to be effective. The Preffi scores can be used for improving a program and the quality with which it is implemented. The first aim of the study is to determine if independent researchers can use the Preffi reliably as a quality assessment instrument. The second aim is to use the Preffi to describe the quality of one cohort of mental health promotion and prevention programs. The study represents the first steps toward developing a strategy for quality assurance that strengthens community capacity for effective service delivery and that could inform other countries whose mental health promotion and prevention efforts are in early stages of development. 11 p.

Sveobuhvatne, interdisciplinarne studije dobrobiti djece i mladih koje bi poslužile kao polazište za planiranje znanstveno utemeljenih politika i intervencija u Hrvatskoj još uvijek su rijetke. Pomak u fokusu domaćih istraživanja prema snagama djece i mladih je vidljiv, no najčešće se istražuju tek pojedini aspekti razvoja djece i mladih i/ili pojedinačni problemi. Nedostatak nacionalnih istraživanja onemogućuje temeljito poznavanje etiologije i epidemiologije problema djece i mladih na nacionalnoj, regionalnoj i/ili lokalnoj razini. U skladu s navedenim, cilj ovog rada je pojasniti konceptualne pristupe pozitivnom razvoju adolescenata koji mogu poslužiti kao polazišta budućih sveobuhvatnijih istraživanja. U radu se prikazuju pristupi pozitivnog razvoja adolescenata, razvojnih prednosti te otpornosti, s posebnim naglaskom na razlike i sličnosti među njima. Također su izdvojeni metodološki izazovi u istraživanju razvojnih putanja adolescenata, problemi upitničkih mjera te teškoće dizajna istraživačkih studija. Rad naglašava važnost promatranja potencijala adolescencije kao polazišta za strategijska ulaganja te ističe nužnost proširivanja perspektive od individualne k mikrorazini, socijalnoj politici, zajednici te širem kulturalnom okruženju., Comprehensive interdisciplinary studies of well-being of children and youth that could serve as a starting point for planning scientifically based policies and interventions in Croatia are still rare. There is a visible shift in focus of domestic research towards the strengths of children and youth, but most often only specific aspects of their development and/or individual problems are examined. The lack of national studies prevents a thorough understanding of the etiology and epidemiology of the problems of children and youth at a national, regional and/ or local level. In line with the above, the aim of this paper is to clarify conceptual approaches to the positive development of adolescents, which could be used as a starting point for future, more comprehensive, research. The paper presents approaches to the positive development of adolescents, developmental benefits, and resilience, with particular emphasis on differences and similarities between them. It also highlights methodological challenges in the study of adolescent developmental trajectories, problems of questionnaire measurements and difficulties in the design of research studies. The paper emphasises the importance of observing the potentials of adolescence as a starting point for strategic investment and underlines the necessity of widening the perspective from the individual towards the micro level, social policy, community and a broader cultural environment.

This study represents the first rigorous evaluation of a social-emotional learning curriculum, PATHS (Promoting Alternative Thinking Strategies; Kusche & Greenberg, 1994), in elementary schools in Croatia. This study randomly assigned 29 schools to receive the universal preventive intervention or continue with usual practices. Within those schools, this study included 57 classrooms and 568 children. Teachers rated nine child behaviours in the middle of first grade (pre-intervention) and near the end of second grade (post-intervention). Hierarchical linear models, nesting children within classrooms, revealed few changes in behaviour across the sample as a whole or among higher risk children. However, there were changes on eight of the nine behaviours for lower risk children. The findings are considered in the context of the classroom culture and teachers' preparation and readiness to implement a social-emotional learning curriculum in Croatia. This study highlights the need to supplement universal preventive interventions with selective preventive interventions that can provide more intensive and targeted skill practice for higher risk children. This study also highlights the nuanced effects of a universal preventive intervention in helping different children in different ways.

There is an increasing focus on the effectiveness of mental health promotion and prevention interventions worldwide. Many studies have shown that mental health promotion and prevention interventions can be effective in reducing mental, emotional and behavioural problems (Botvin et al., 2006; Hawkins et al., 2005; Hosman et al., 2004; Tobler and Stratton, 1997). This doctoral study was conducted with the intention to provide deeper understanding of mental health promotion and prevention programs’ effectiveness in the Croatian context. A study was a part of project “Preffi – Quality Assurance in the County of Istria”, initiated by the University of Zagreb, Faculty of Education and Rehabilitation Sciences and the Department of Health and Social Services in the County of Istria. The main assumption of the project was that incorporation of evidence-based principles is crucial in improving the quality and effectiveness of mental health promotion and prevention practice. The study included 24 mental health promotion and prevention programs proposed by NGOs and other institutions from Istria and financed by the Department. All programs were assessed with the quality assessment instrument Preffi 2.0. The programs were divided into two groups, experimental and control. The program’s managers and deliverers from the experimental group were involved in the Training for Prevention intervention. In order to assess whether the Training had an impact on programs’ effectiveness, an outcome evaluation of programs from both conditions was conducted. The results of the study on metric characteristic of Preffi 2.0 have shown that the instrument has a high content validity and that it is reliable in assessing the quality of program proposals. Concerning the predictive validity of Preffi 2.0, the results of a correlation analysis have shown that there is no significant correlation between total scores on Preffi 2.0 and the effect sizes of programs. However, it was found that there is a moderate, positive linear relationship between two Preffi clusters and effects of programs. A method of meta-analysis has shown that programs whose managers and deliverers were involved in the Training did not achieve significantly higher scores on effectiveness compared to those programs which were not involved in the Training. However, the analysis has shown that the Training for prevention influence on the programs’ effect sizes is marginally significant at the level of 10% (p=.11). Program managers and deliverers involved in the Training achieved significantly higher scores on three Preffi clusters after the Training, in comparison with programs which were not involved in the Training. VII Assessment of written program proposals with the Preffi 2.0 instrument has offered an insight into each program’s quality level and into the average quality level of 24 programs from the County of Istria. The results suggest that the general quality level of assessed program proposals from the County of Istria is rather low. Existing strengths and weaknesses of assessed programs are detected and described. Based on the study results, recommendations for Preffi 2.0 and Training for Prevention improvement and future studies are given. Perspectives on Preffi 2.0 and Training for Prevention in improving prevention capacities in Croatia are also elaborated in this doctoral dissertation., Znanstvenici diljem svijeta sve su više zainteresirani za temu učinkovitosti programa promocije mentalnog zdravlja i prevencije mentalnih, emocionalnih i ponašajnih problema. Brojna istraživanja ukazuje na to da kvalitetno osmišljene preventivne intervencije mogu značajno utjecati na smanjenje problema i poremećaja u ponašanju kao što su nasilničko i delinkventno ponašanje (Botvin i sur., 2006), pijenje alkohola i korištenje droga (Tobler i Stratton, 1997) ili rizično seksualno ponašanje (Kirby i sur. 1994). Provedene meta-analize su pokazale kako postoje značajne razlike između preventivnih programa s obzirom na učinkovitost te su uz pomoć takvih istraživanja utvrđeni čimbenici koji utječu na učinkovitost programa nazvani prediktorima, odnosno moderatorima učinkovitosti (Stice i sur., 2007; Hosman, 2005; Jane Llopis, Hosman, Jenkins i sur., 2003; Brown i sur., 2000; Hosman i Engels, 1999; Kok i sur., 1997). Istraživanja su ukazala kako je za unaprjeđenje kvalitete programa promocije mentalnog zdravlja i prevencije, u njih nužno integrirati znanja o principima učinkovitih intervencija. U posljednje je vrijeme i u Hrvatskoj sve izraženija svijest znanstvenika i praktičara o važnosti i učinkovitosti znanstveno utemeljenih intervencija tog tipa. Istraživanje koje će biti prikazano u ovoj disertaciji provedeno je unutar projekta "Preffi - osiguranje kvalitete u Istarskoj županiji" nastalog u suradnji znanstvenika sa Sveučilišta u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te stručnjaka iz Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu zaštitu Istarske županije. Upravni odjel svake godine u okviru natječaja za Programe javnih potreba dodjeljuje financijska sredstva nevladinim organizacijama za programe prevencije poremećaja u ponašanju djece i mladih te liječenja ovisnosti. Za ostvarivanje financijske potpore projekti trebaju zadovoljiti kriterije razvijene od strane Upravnog odjela. Tijekom dugogodišnje suradnje Fakulteta i Upravnog odjela primijećena je potreba za povećanjem kvalitete preventivnih intervencija u Istarskoj županiji te je upravo s toga pokrenut navedeni projekt. Glavni pretpostavka projekta bila je da je za unaprjeđenje programa promocije mentalnog zdravlja i prevencije nužno integrirati znanja o indikatorima i principima učinkovitih intervencija u postojeće i nove programe te u kriterije za odabir i financiranje programa. U istraživanje su bila uključena 24 programa promocije mentalnog zdravlja i prevencije mentalnih, emocionalnih i ponašajnih problema financirana od strane Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Istarske županije ili nekih drugih institucija u Istarskoj županiji u 2011. godini. Tijekom prosinca 2010. i siječnja 2011. godine tri nezavisna procjenjivača su procijenila kvalitetu 24 pisana prijedloga programa uz pomoć Preffi 2.0 instrumenta IX (Molleman, 2005). Riječ je o nizozemskom instrumentu koji se sastoji od 121 čestice koje reflektiraju čimbenike koji se smatraju neophodnima za kvalitetu i učinkovitost programa. Čestice čine 39 indikatora kvalitete, učinkovitosti programa koji su grupirani u 8 Preffi klastera; (1) Kontekstualni uvjeti i provedivost intervencije, (2) Analiza problema, (3) Determinante problema, ponašanja i okruženja, (4) Ciljna skupina, (5) Ciljevi intervencije, (6) Razvoj intervencije, (7) Implementacija i (8) Evaluacija. Nakon što su projektne prijave programa procijenjene uz pomoć Preffi 2.0 instrumenta, programi su raspoređeni u eksperimentalnu i kontrolnu skupinu te je svaka skupina sadržavala 12 programa. Pri svrstavanju programa u skupine korištena je metoda izjednačenih parova s obzirom na: vrstu programa, problem na koji je program usmjeren, broj korisnika u programu, broj godina tijekom kojih je program već bio financiran te duljinu trajanja provedbe programa. Važan čimbenik izjednačavanja skupina bili su i rezultati procjene programa Preffi 2.0 instrumentom. Voditelji organizacija i provoditelji programa iz eksperimentalne skupine su tijekom veljače i ožujka 2011. godine bili uključeni u Trening za prevenciju, intervenciju osmišljenu za potrebe ove doktorske studije. Trening se sastoji od 35 sati edukacije o principima učinkovitosti programa promocije mentalnog zdravlja i prevencije mentalnih, emocionalnih i ponašajnih problema. Podijeljen je u pet tematskih cjelina: (1) Znanstveno-utemeljena promocija mentalnog zdravlja i prevencija, (2) Logički model i kvaliteta, (3) Implementacija, (4) Evaluacija te (5) Zagovaranje. Kako bi se utvrdilo da li je Trening utjecao na učinkovitost programa onih organizacija koje su sudjelovale u Treningu, provedena je evaluacija učinkovitosti programa iz obje skupine. Korišten je pre-test i post-test istraživački dizajn te je za svaki program pripremljena upitnička baterija, ovisno o ciljevima programa. Programi su implementirani tijekom 2011. godine. Isto tako, kako bi se ispitalo da li je Trening utjecao na kvalitetu pisanih prijedloga programa, sudionici iz obje skupine su zamoljeni da napišu nove programske prijedloge koji su zatim procijenjeni Preffi 2.0 instrumentom tijekom prosinca 2011. i siječnja 2012. godine. Prvi istraživački zadatak ovog doktorskog rada bio je ispitati metrijske karakteristike Preffi 2.0 instrumenta - sadržajnu valjanost, pouzdanost i prediktivnu valjanost. Sadržajnu valjanost je procjenjivalo 10 stručnjaka iz područja promocije mentalnog zdravlja i prevencije. Procijenjeno je da je Preffi 2.0 sadržajno valjan instrument, odnosno da njegove čestice dobro reflektiraju teoriju vezanu uz prediktore učinkovitosti i značajne su za procjenu prisutnosti i kvalitete prediktora učinkovitosti u nekom programu. Isto tako, utvrđeno je kako među svim Preffi 2.0 klasterima postoje visoke i pozitivne korelacije što je i očekivano s X obzirom da svi Preffi klasteri reflektiraju generalan koncept kvalitete programa. U odnosu na pouzdanost, utvrđeno je da je tijekom obje primjene Preffi instrumenta na pisanim prijedlozima programa, pouzdanost instrumenta bila visoka. Međutim, treba naglasiti kako su pri tom pogreške mjerenja bile više od dopuštenih vrijednosti. Rezultat ukazuje da se adekvatna preciznost mjerenja Preffi instrumentom za sada ne može postići uz pomoć samo tri procjenjivača. Istraživanje je također pokazalo da je najveći izvor varijance za ukupan Preffi 2.0 rezultat u obje procjene upravo prijedlog programa. Što se tiče prediktivne valjanosti Preffi instrumenta, rezultati parcijalne korelacijske su pokazali kako ne postoji značajna korelacija između ukupnog Preffi 2.0 rezultata te veličine efekta programa. Međutim, analiza korelacije između rezultata na pojedinim Preffi klasterima i učinaka programa je pokazala da postoji umjerena, pozitivna korelacija između trećeg Preffi klastera „Determinante problema, ponašanja i okruženja“ i petog klastera „Ciljevi intervencije“ te veličina efekata programa. Drugi istraživački zadatak bio je ispitati utjecaj Treninga za prevenciju na učinkovitost i kvalitetu programa. Kako bi se ispitala razlika u veličinama efekata programa koje su provodili provoditelji koji su sudjelovali u Treningu za prevenciju i onih koji nisu sudjelovali u Treningu, provedena je metoda meta-analize. Rezultati su pokazali kako programi uključeni u Trening postižu veće veličine efekata od programa koji nisu bili uključeni u Trening, ali da ta razlika nije statistički značajna. Provedena je i analiza moderatora veličine efekata koja je pokazala kako je Trening za prevenciju marginalno značajan na razini od 10% (p = 0,11). Što se tiče utjecaja Treninga za prevenciju na kvalitetu programa, analiza varijance za ponovljena mjerenja je pokazala da nema razlike između eksperimentalne i kontrolne skupine na ukupnom Preffi 2.0 rezultatu. Međutim, rezultati su pokazali da su programi koji su bili uključeni u Trening postigli značajno bolje rezultate na tri Preffi klastera u odnosu na programe čiji predlagatelji i provoditelji nisu sudjelovali u Treningu. Navedeno se odnosi na klastere: (3) Determinante problema, ponašanja i okruženja, (5) Ciljevi intervencije te (8) Evaluacija. Treći istraživački zadatak bio je identificirati kvalitetu, odnosno snage i slabosti programa promocije mentalnog zdravlja i prevencije iz Istarske županije koji su bili uključeni u istraživanje. Uvid u to je pružila prva procjena prijedloga programa Preffi 2.0 instrumentom u prosincu 2010. i siječnju 2011. godine. Prosječni rezultat za 24 procijenjena programa na Preffi 2.0 instrumentu je iznosio 5.68 (mogući raspon Preffi 2.0 rezultata je od vrijednosti 3.33 do 10). Ova prosječna razina kvalitete svih procijenjenih programa je ispod teoretske sredine rezultata koja iznosi 6.65. Rezultat upućuje na to da je opća razina kvalitete XI procijenjenih prijedloga programa prilično niska. Samo 4 od 24 procijenjena programa je dostiglo Preffi 2.0 rezultat viši od teoretske sredine. Analiza rezultata na pojedinim Preffi 2.0 klasterima je pokazala kako je kvaliteta sedam od osam Preffi 2.0 klastera niža od teoretske sredine. Samo je klaster „Ciljevi intervencije“ postigao prosječni rezultat veći da teoretske sredine. S obzirom na sve dobivene rezultate osmišljene su preporuke za unaprjeđenje Preffi 2.0 instrumenta. Jedan od zaključaka je da bi prije procjene projektnih prijedloga s instrumentom, procjenjivači za to trebali biti posebno pripremljeni i educirani. Također je utvrđeno da bi pojedine Preffi čestice trebale biti jasnije formulirane te da bi uz sam instrument bili korisno pripremiti rječnik pojmova iz područja prevencijske znanosti koji se pojavljuju u instrumentu. Isto tako je zaključeno da se procjena prijedloga programa Preffi 2.0 instrumentom ne bi trebala temeljiti samo na pisanim prijedlozima već da bi bilo korisno provesti i intervjue s predlagateljima programa kako bi se osigurao uvid u sve karakteristike programa potrebne za procjenu Preffi instrumentom. Također se ističe kako bi se u slučajevima kada nekoliko procjenjivača procjenjuje isti prijedlog programa uz pomoć Preffi 2.0 instrumenta, konačni Preffi 2.0 rezultati trebali definirati kroz diskusiju i konsenzus svih procjenjivača. Predlaže se i priprema digitalne verzije Preffi 2.0 instrumenta koja bi olakšala njegovu primjenu. Što se tiče preporuke budućih istraživanja vezanih uz Preffi 2.0, predlaže se istraživanje iskustva praktičara u korištenju instrumenta te njihove percepcije korisnosti i razumljivosti instrumenta. Također bi bilo korisno u jednom od budućih istraživanja provesti faktorsku analizu instrumenta. Predlaže se i ponovna studija pouzdanosti instrumenta na većem uzorku prijedloga programa kao i ponovljena studija njegove prediktivne valjanosti. U odnosu na Trening za prevenciju i s obzirom na dobivene rezultate istraživanja, utvrđeno je da bi tijekom Treninga posebna pozornost trebala biti dana temama poput kontekstualni uvjeti i provedivost intervencije, analiza problema, determinante problema, ponašanja i okruženja, ciljna skupina, ciljevi intervencije, razvoj intervencije te implementacija. Također je utvrđeno kako bi bilo korisno pripremiti skriptu sa sadržajem Treninga te kako bi tijekom Treninga sudionici trebali biti što više uključeni u praktične aktivnosti. Individualne konzultacije sa sudionicima Treninga o kvaliteti njihovih programa bi također doprinijele učinku Treninga na kvalitetu i učinkovitost programa. Potvrda o uspješnom sudjelovanju u Treningu bi se trebala osigurati svim sudionicima koji su sudjelovali u cijelom Treningu i koji su na kraju treninga unaprijedili prijedloge svojih programa. Vjeruje se kako bi se na taj način sudionike Treninga motiviralo na aktivnu uključenost i usvajanje znanja. Primijećena je i potreba da se razviju dva modula Treninga. XII Jedan modul bi bio usmjeren na usvajanje osnovnih znanja iz područja promocije mentalnog zdravlja i prevencije dok bi napredni modul bio namijenjen onima koji već imaju iskustvo s razvijanjem i provođenjem programa u navedenom području. Također se ističe kako bi sadržaj Treninga trebalo kontinuirano usklađivati i nadograđivati sukladno novim znanstvenim spoznajama iz područja učinkovitosti programa promocije mentalnog zdravlja i prevencije. Zaključno je istaknuto kako Preffi 2.0 instrument i Trening za prevenciju predstavljaju značajan potencijal za unaprjeđenje programa promocije mentalnog zdravlja i prevencije u Hrvatskoj. Također je naglašeno kako je to unaprjeđenje dugotrajan proces koji zahtjeva suradnju znanstvenika, praktičara i donositelja odluka na lokalnim razinama kao i na nacionalnoj razini. Tek višerazinskim i sustavnim ulaganjem u razvoj znanstveno-utemeljenih programa promocije mentalnog zdravlja i prevencije je moguće očekivati značajne, pozitivne ishode i na javnozdravstvenoj razini.

Kako je ishod psihosocijalnih intervencija promjena ponašanja prema zdravijim ili društveno prihvatljivijim oblicima, sam fenomen postaje složen za proučavanje ukoliko fokus pomaknemo s pojedinca na cijeli obiteljski sustav. U tom području nedostaju istraživanja i teorijske spoznaje. Zato je primarna namjera ovog rada ponuditi operacionalizaciju koncepta obiteljske spremnosti na promjenu prvenstveno utemeljen na pregledu individualnih teorija spremnosti na promjenu te kritičkom promišljanju o njima u kontekstu obitelji kao sustava. Na početku rada, dano je detaljno pojašnjenje koncepata spremnosti na promjenu i spremnosti na intervenciju. Kako ne postoji teorija koja objašnjava spremnost na promjenu obiteljskog sustava, predstavljeno je pet teorijskih koncepata koji objašnjavaju promjenu ponašanja pojedinca, a koji mogu pomoći u konceptualiziranju ključnih aspekata koje je važno obuhvatiti ukoliko istražujemo spremnost na promjenu obiteljskog sustava. Konačno, daje se pregled obiteljske sistemske teorije te se u tom kontekstu promišlja o značenju obiteljske spremnosti na promjenu. Rad završava prijedlogom operacionalizacije koncepta obiteljske spremnosti na promjenu utemeljenom na predstavljenim teorijama te se promišlja o daljnjim smjerovima znanstveno utemeljene provjere tog konstrukta.

Kako je ishod psihosocijalnih intervencija promjena ponašanja prema zdravijim ili društveno prihvatljivijim oblicima, sam fenomen postaje složen za proučavanje ukoliko fokus pomaknemo s pojedinca na cijeli obiteljski sustav. U tom području nedostaju istraživanja i teorijske spoznaje. Zato je primarna namjera ovog rada ponuditi operacionalizaciju koncepta obiteljske spremnosti na promjenu prvenstveno utemeljen na pregledu individualnih teorija spremnosti na promjenu te kritičkom promišljanju o njima u kontekstu obitelji kao sustava. Na početku rada, dano je detaljno pojašnjenje koncepata spremnosti na promjenu i spremnosti na intervenciju. Kako ne postoji teorija koja objašnjava spremnost na promjenu obiteljskog sustava, predstavljeno je pet teorijskih koncepata koji objašnjavaju promjenu ponašanja pojedinca, a koji mogu pomoći u konceptualiziranju ključnih aspekata koje je važno obuhvatiti ukoliko istražujemo spremnost na promjenu obiteljskog sustava. Konačno, daje se pregled obiteljske sistemske teorije te se u tom kontekstu promišlja o značenju obiteljske spremnosti na promjenu. Rad završava prijedlogom operacionalizacije koncepta obiteljske spremnosti na promjenu utemeljenom na predstavljenim teorijama te se promišlja o daljnjim smjerovima znanstveno utemeljene provjere tog konstrukta., Since the desired outcome of every psychosocial intervention is behavior change, the phenomenon becomes very complex for research if the focus is shifted from the individual on the whole family system. The research and theoretical knowledge are lacking in this area. This is the reason why the primary purpose of this paper is an attempt of operationalization of the family readiness of change, primary based on the literature review of individual theories of readiness to change and critical thinking about them in the family system context. In the beginning of this paper, detailed explanation of readiness for change and intervention (treatment) readiness is presented. Since there is no present theory which would explain family readiness for change, authors elaborated several theoretical concepts explaining behavior change of individuals which they valued as applicable in the conceptualization proces of family readiness to change. Finally, a review of Family system theory is given, which presents a theoretical frame for evaluation of the concept of family readiness for change. At the end of this paper, the operationalization of the family readiness for change concept is proposed, based on presented theoretical concepts together with the discussion about discourses of scientifically based review of this construct.

U ovom radu bit će prikazane smjernice za rad vijeća za prevenciju osmišljene u okviru pro-jekta UN-a "Program Ujedinjenih naroda za razvoj" (United Nations Development Program – UNDP) i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske "Unaprjeđenje rada na izgrad-nji sustava prevencije kriminaliteta i podrška osnivanju koordinacijske jedinice za prevenciju kriminaliteta". Dio projekta imao je cilj razviti model funkcioniranja vijeća za prevenciju koji bi bio primjenjiv i prikladan za sve zajednice i vijeća za prevenciju širom Republike Hrvatske. Evaluacijski tim Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u spomenuti se projekt uključio s namjerom da, u skladu s teorijskim modelima za razvoj prevencije u zajed-nici, evaluira cjelokupno funkcioniranje vijeća za prevenciju te osmisli preporuke za unaprje-đenje njihovog rada. Cilj je ovog rada predstaviti prijedlog modela organizacije vijeća za prevenciju u Hrvatskoj na temelju rezultata provedenih istraživanja u Čakovcu i Splitu tijekom 2010. godine. Prikazane su smjernice za učinkoviti rad vijeća koje se odnose na proces osni-vanja vijeća, uključivanje članova u rad vijeća, prijedlog modela aktivnosti vijeća te suradnja s ostalim tijelima u lokalnoj zajednici. Isto tako, dane su preporuke vezane uz unaprjeđenje funkcioniranja vijeća, financiranje te prepoznatljivost u zajednici. Pokazalo se da korištenje znanstvenih spoznaja s područja prevencije u zajednici, participatorni istraživački pristup te iniciranje suradnje ključnih ljudi na različitim razinama predstavlja obećavajući način ulaga-nja u kvalitetu i učinkovitost preventivnih aktivnosti u zajednici. Sve navedeno može doprinije-ti razvoju znanstveno utemeljene prevencije u zajednici te pozicioniranju vijeća za prevenciju kao jednog od ključnih nositelja tog pristupa., This paper will present guidelines for the Councils for Prevention conceived within the project of the United Nations Development Programme (UNDP) and Croatian Ministry of Interior, "Support in en-forcement of systematic crime prevention work and establishment of Crime Prevention Coordination Unit". Part of a project aimed to develop a model of Councils for Prevention functioning which would be applicable and suitable for all communities and Prevention Councils across Croatia. Evaluation team from the University of Zagreb, Faculty of Education and Rehabilitation Sciences was involved into a mentioned project with the aim to, in accordance with theoretical models for the development of community-based prevention, evaluate the overall functioning of two Councils for Prevention in Croatia and to formulate recommendations for their improvement. The aim of this paper is to provide a model of organization of the Councils for Prevention in Croatia on the basis of the results of research conducted in 2010 with the Councils for Prevention in Cakovac and Split. Presented guidelines for improvement of Councils’ effectiveness are related to the process of Council’s establishing process, the involvement of Council’s members and the proposed model of the Council's activities and cooperation with other bodies in the local community. Also, recommendations are made regarding the improvement of the functioning of the Councils, funding and visibility in the community. It has been shown that the application of the scientific knowledge in the field of community-based prevention, conduction of participatory research and initiation of cooperation of key people at various levels are promising ways of investing in the quality and effectiveness of prevention activities within community. All of this can contribute to the development of science-based prevention in the community, and the positioning of the prevention as a key driver of this approach.

Cilj ovog rada je doprinijeti boljem razumijevanju utjecaja karakteristika obiteljskog okruženja na konzumaciju sredstava ovisnosti te promovirati važnost uključivanja obiteljskog okruženja u strategije prevencije ovisnosti u Hrvatskoj. Istraživanje čiji su rezultati prikazani u ovom radu je provedeno u okviru projekta „Unaprjeđenje rada na izgradnji sustava prevencije kriminaliteta i podrška osnivanju koordinacijske jedinice za prevenciju kriminaliteta“. Projekt je osmišljen u suradnji Sveučilišta u Zagrebu, Edukacijsko – rehabilitacijskog fakulteta, Ureda UNDP-a te Ministarstva unutarnjih poslova RH. U istraživanju je korišten CTC Upitnik za djecu i mlade (Mihić, Novak, Bašić, 2010) primijenjen tijekom rujna i listopada 2010. godine u tri osnovne i tri srednje škole Grada Splita. U ovom radu su korišteni podaci dobiveni na uzorku učenika 2. i 4. razreda srednjih škola (N=623). Rezultati istraživanja su pokazali da učestali konzumenti ispitivanih sredstava ovisnosti u značajno većoj mjeri percipiraju prisutnost obiteljskih rizičnih čimbenika u svojoj obitelji (neadekvatna obiteljska pravila, obiteljske konflikte, roditelje koji podržavaju asocijalno ponašanje i konzumaciju sredstava ovisnosti) u odnosu na nekonzumente. Isto tako, istraživanjem je utvrđeno da nekonzumenti nekih sredstava ovisnosti u odnosu na učestale konzumente u značajno većoj mjeri zapažaju prisutnost zaštitnih čimbenika u svom obiteljskom okruženju (obiteljsku privrženost, obiteljske prilike za prosocijalan angažman te obiteljske nagrade za prosocijalan angažman). U radu su također ponuđene smjernice za osmišljavanje učinkovitih intervencija za prevenciju konzumacije sredstava ovisnosti kod mladih s naglaskom na obiteljsko okruženje., The aim of this study is to contribute to a better understanding of the influence of a family environment on the consumption of addictive substances and promote the importance of including the family environment in addiction prevention strategies. The study, whose results are presented in this paper, was carried out within the project “Development of the system of crime prevention and a support for the establishment of a coordination unit for the prevention of crime”. The project was designed in collaboration with the University of Zagreb, Faculty of Education and Rehabilitation Sciences, Office of the United Nations Development Program in Croatia and the Ministry of Internal Affairs of Republic of Croatia. In this study, CTC Survey for children and youth (Mihić, Novak and Bašić, 2010) was conducted in a period from September to October 2010 in three primary and secondary schools in Split. Results presented in this paper are obtained on a sample of children from second and fourth grades of secondary school (N = 623). Findings showed that frequent substance consumers on a significantly larger scale perceive presence of risk factors in their families (in adequate family rules, family conflicts, parents who support the anti-social behavior and consumption of addictive substances) in comparison to non-consumers. Equally, some substance non-consumers unlike frequent consumers more frequently perceive the presence of protective factors in their families (family attachment, family opportunities for prosocial engagement and family rewards for prosocial engagement). Based on the results of this study, directions for planning the substance abuse prevention within the family context were given.

This paper elaborates on the determinants of society “at risk”, children and youth at risk and risk behaviours of children and youth. A review of an existing literature and conducted studies on children and youth at risk and risk behaviours of children and youth has been carried out. Using the results of a number of studies in Croatia and abroad, particularly those of longitudinal character, this paper presents a review of the problems of those children and youth that are deemed to be at risk of developing risk behaviours. The term “young people at risk” represents people who exhibit behaviours, points of view or faults that are considered indicative of subsequent behavioural problems. When analyzing the results of epidemiological and other studies in both Croatia and abroad, epidemiological studies on internalized and externalized disorders of children and youth are becoming more frequent and continuous. Among internalized issues, anxiety, depressive disorders, suicides and wider mental health problems of children and youth are analysed and highlighted more and more often. Among externalised disorders, violent behaviour, criminal activity, juvenile offences, alcohol consumption, drug abuse and risky sexual behaviours are a part of the epidemiological studies presented in a paper. To implement effective prevention strategies, it is crucial to understand and epidemiologically follow risks to which children and youth are exposed to and to provide appropriate interventions according to the level of risk faced by each individual.