Search

Ovo je jedno od izlaganja o biblijskoj antropologiji na simpoziju hrvatskih bibličara u Zagrebu 26. i 27. listopada 2018. godine. S većinom novijih komentatora autor prihvaća da srž Jakovljeve poslanice potječe od povijesnog Jakova, koji je umro mučenikom smrću u Jeruzalemu oko godine 62, ali ju je kasnije netko od njegovih suradnika, koji je dobro poznavao grčki jezik i retoriku, doradio za Židove i kršćane u dijaspori. To je bitno mudrosni spis Novog zavjeta u kojem se nadahnuti pisac oslanja na Siraha i druge mudrosne spise Starog zavjeta, ali i pokazuje svijest o Isusovu učenju o najvećoj zapovijedi te o Božjoj naklonosti prema siromasima. Jakovljevu vjeru i nauk o ljudima kao slobodnim Božjim stvorenjima koji u teškoćama života trebaju biti strpljivi te u molitvi tražiti snagu za postojanost autor obrađuje u sljedećim cjelinama: a) stvoreni na sliku Božju, podupirani zakonom slobode (3,9‑10; 1,17); b) kao stvorenja ovisna o Bogu, ljudi su pozvani na postojanost u kušnjama, na svladavanje požuda i na traženje mudrosti odozgo (1,9‑11; 1,2‑4.13‑15; 1,5‑7; 3,13‑17); c) u životnim nevoljama strpljivi, u bolesti ovisni o zajednici (5,7‑11.13‑16). Jakovljeva mudrosna antropologija nastavak je na učenje starozavjetnih mudraca i doprinos etičnom življenju »plemena dijaspore« među većinom poganskih sugrađana u Rimskom Carstvu., This article is one of the papers on Biblical anthropology presented at the symposium of Croatian Biblical scholars that was held in Zagreb on October 26‑27, 2018. Along with most recent commentators, the author accepts that the core of the Epistle of Jakob has been written by historical Jakob, who died as a martyr in Jerusalem around the year 62. The Epistle was later edited for Jews and Christians in diaspora by one of Jakob’s associates who was well‑familiarised with the Greek language and rhetorics. The Epistle is essentially a wisdom writing of the New Testament, in which the inspired author has been influenced by Sirach and other wisdom writings of the Old Testament, but also shows awareness of Jesus’s teaching on the greatest commandment and on God’s fondness for the poor. The author analyses Jakob’s faith and teaching on human beings as God’s free creations who need to be patient in hardships of life and seek strength for perseverance in prayer, in three parts: a) created in the image of God, supported by the law of freedom (3:9‑10; 1:17), b) as creatures dependent on God, human beings are called to perseverance in temptations, to mastering their lust, and to seeking wisdom from above (1:9‑11; 1:2‑4.13‑15; 1:5‑7; 3:13‑17); c) in life’s hardships patient, in illness dependent of the community (5:7‑11.13‑16). Jakob’s sapiential anthropology is a continuation of the teaching of the Old Testament sages and a contribution to ethical living of the »tribes of diaspora« among their predominantly pagan co‑citizens of the Roman Empire.

Jakovljeva poslanica ukazuje na neprikladne oblike ponašanja prema siromasima u kršćanskim zajednicama u njegovu vremenu. To su pristranost na štetu siromaha u odnosu na bogataše (2, 1-13) i bogataško iskorištavanje siromašnih (4, 13-5, 6). Osobito je Jakov oštar prema onima koji uskraćuju radničku plaću (5, 4-6).

Recenzija i prikaz knjige: M. Nikić [ur.], Vjera bez djela je mrtva: Zbornik radova u čast p. Antunu Cveku prigodom 75. godišnjice života i 40. godišnjice socijalnog apostolata, (Zagreb: Zaklada Biskup Josip Lang, 2009.). Brojni suradnici zbornika potječu iz nekoliko država. Izdavač je imao namjeru da svaki prilog bude aktualizacija jedne misli ili retka iz Jakovljeve poslanice. Time je ovim zbornikom nastao svojevrstan komentar toga novozavjetnoga teksta. U kritičkom vrednovanju zbornika, kritičar ima kao jedan od „kriterija“, ili barem kao „kritičku orijentaciju“, činjenicu prijateljske upućenosti svakog suradnika prema slavljeniku. Svaki je suradnik svojim prilogom nastojao podariti slavljenika, i čitateljstvo, dvostrukim darom: darom svoje profesionalnosti i darom svoje ljudskosti. Prvi aspekt takvog darivanja išao je u prilog profesionalnoj kvaliteti tekstova, a drugi u prilog raznolikosti u estetskoj oblikovanosti članaka u zborniku.

Današnji egzegeti drže da su povijesni naslovnici Jakovljeve poslanice bili obraćenici grčke kulture koji su prije toga slušali propovijedi u sinagogama za Židove dijaspore. Zato su kao »podtekst« imali na umu Abrahamove kušnje kako su izložene u kanonskim spisima Staroga zavjeta te osobito u nekanonskoj Knjizi Jubileja, kod Pilona Aleksandrijskog i u drugim spisima judaizma. Ti spisi među Abrahamova vjernička djela posebice ubrajaju selidbu u novu zemlju radi prakticiranja monoteizma, ugošćivanje stranaca, kontrolu vlastitog jezika, pomaganje siromasima, »vezanje Izaka«, strpljivo podnošenje Sarine smrti. Povijesni čitatelji mogli su doživljavati aluzije na Abrahamove kušnje u Jak 1,1.2-8.19; 2,8.13.19-24; 3,13; 4,4-5; 5,1-6. Kad Jak 2,23 kaže da je Abraham zbog svojih djela nazvan prijateljem Božjim, misli na kanonske knjige Staroga zavjeta i spise judaizma prema kojima je Abraham Božji miljenik zato što se odazvao Božjem pozivu i u svim kušnjama ostao vjeran. U tom kontekstu »tko hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega« (Jak 4,4) Poimanje svijeta tu nije dualističko nego etičko: vjernik koji se u ponašanju drži svjetovnih mjerila a ne računa ozbiljno s Bogom, pretvara se u neprijatelja Božjega. Zbog učenja o međusobnom dopunjavanju vjere i djela Jakovljeva je poslanica važna za dijalog Židova i kršćana danas te za unutar kršćanski dijalog evangelika i katolika. Kako je i u islamu (Kur'an 4,125) Abraham kao razbijač idola i putnik vjere nazvan prijateljem Božjim, on može biti impuls za dijalog kršćana i muslimana kojima je stalo da kao vjernici doprinose izgradnji humanijeg svijeta. Jak 2,15 ističe da »brat ili sestra« koji su goli i gladni nemaju nikakve koristi ako dolaze na liturgiju zajednice te bivaju otpušteni s »Idite u miru«, a u 2,25 za uzor vjere i djela stavlja Rahabu koja je, povjerovavši u Boga jedinoga, zaštitila Jošuine uhode čak na štetu svoje domovine. U ovim detaljima žene kršćanke nalaze nadahnuće za ulogu žena u Crkvi i svijetu., Modem exegetes are convinced that historical addressees of the Letter of James were converts of Greek culture who, before their baptism, listened to homilies in synagogues of Jewish Diaspora. Therefore, they had as »subtext«, the temptations of Abraham as they are depicted in canonical books of the Old Testament and in extra biblical works, such as The Book of Jubilees, the writings of Philo and other documents of Judaism. In these writings, among Abraham's works inspired by his faith are listed: his migrations for the sake of practicing his monotheistic faith, his hospitality of unknown visitors and of needy persons, his self-control in speech, his 'binding' of lsaac and his patient bearing of Sarah's death. Jacob's addressees could see allusions to Abraham's temptations in 1:1.2-8.19; 2:8.13.19-24; 3:13; 4:4-5; 5:1-6. When James 2:23 says that Abraham was »called the friend of God« because of his works based on his monotheistic faith he thinks of canonical books and different writings of Judaism according to which Abraham was God's favored one because he has answered God's call and remained faithful in all his temptations. In such a context »to be a lover of the world makes one an enemy of God« (James 4:4) involves a concept of the world which is not dualistic but ethical: a theoretical believer who in his or her conduct follows secular criteria and does not take seriously into account God's existence. Because of its teaching that personal faith and works of charity complement each other, James is important for Christian-Jewish dialogue, but also for inner Christian dialogue between Catholics and Evangelicals. In Islam Abraham is called the friend of God (Qur'an 4,125), the idol-breaker and one who migrates for the sake of free practicing of his monotheistic faith. Therefore, religious model of Abraham can inspire Christians and Muslims for a dialogue which would enable them to contribute toward building up a more humane world. James 2:15-16 points out: »If a brother or sister has nothing to wear and has no food for the day, and one of you says to them: 'Go in peace, keep warm and eat well', but you do not give them the necessities of the body, what good is it?« In 2:25 James presents as model of faith and works Rahab who, after opening for belief into the unique God, protected the spies of Joshua at the expense of her home town. In these two details Christian women look for inspiration while developing the role of women in the Church and in modem world.