Search

Les auteurs presentent les resultats de visites effectuees lors de la reunion de l'Association

Knjiga se sastoji od devetnaest različitih tekstova koji su tematski vezani uz probleme predromaničke skulpture na Jadranu. Riječ je o odabiru kojim se predstavlja većina tema i problema kojima se autor bavio u posljednjih trideset i pet godina. Da bi sve važne teme o predromaničkoj skulpturi bile obuhvaćene i obrađene na prikladan način, autor je neke od uvrštenih tekstova namjenski napisao upravo za potrebe ove knjige, dok su ostali tekstovi ili prevedeni s nekoga stranog jezika, ili su pak pretiskani iz starijih izdanja, a u velikom broju slučajeva i nadopunjeni dodatnim komentarima u kojima se autor osvrće na novije vrijedne spoznaje do kojih se došlo od vremena njihova objavljivanja do trenutka tiskanja ove knjige.

U članku se iznose povijesni podatci o crkvi sv. Jakova u Zemuniku koja se u povijesnim izvorima spominje prvi put u zadnjem kvartalu 14. stoljeća.

Među brojnim već publiciranim i u likovno- morfološkom smislu vrlo raznolikim ulomcima predromaničkih reljefa koji su pronađeni prilikom arheoloških istraživnja ostataka crkve Sv. Marte na lokalitetu Stombrate u Bijaćima kod Trogira autori po prvi put raspoznaju i izdvajaju djela klesarske produkcije koja je u hrvatskoj likovnoj kritici nazvana Majstorom koljanskog pluteja. Riječ je o reljefima koji su bili sastavni dijelovi oltarne ograde, poput arhitravâ, zabatâ i pilastarâ, ali i o fragmentima kapitelâ i arkadâ koji su pripadali poznatome četverostranom ciboriju. Na taj je način ciborij iz Bijaća pribrojen grupi morfološki srodnih ciborijâ čiji su ostaci pronađeni na trima dalmatinskim lokalitetima (Crkvina u Biskupiji, Galovac i Rižinice), a koje je Majstor koljanskog pluteja isklesao tijekom prve polovine 9. stoljeća. Kada se u obzir uzme činjenica da su to jedini zasad poznati ciboriji s teritorija nekadašnje hrvatske kneževine iz tako ranoga razdoblja, značaj navedenog majstora još više dobiva na važnosti unutar cjelokupnog korpusa ranosrednjovjekovne skulpture u Hrvatskoj.

Raspravlja se o ikonografskom programu na škrinji sv. Šimuna u Zadru i zaključuje se da su ga izradili zadarski plemići koji su ga poglavito komponirali prema vlastitim potrebama, a manje prema onima kraljice Elizabete koja je izradu škrinje platila.

The article discusses iconographic aspects of the monumental silver casket of St Simeon the Prophet which was commissioned in 1377 by Queen Elizabeth, the wife of King Louis I the Great of Hungary (1342-1382). The iconography of the casket was divided in two parts: one can be linked to the female patron and the other to the translation of St Simeon’s relics. Through a specific set of scenes concerning this translation, the creators of the iconographic programme emphasized that they were the real owners of the saint’s body and by doing this assert themselves and their town. The author of this paper argues that the patrons responsible for such an iconographic programme were local noblemen. The visual interpretation of the translation of the saint’s body depicted on the casket relies greatly on the scenes from the cycle of the translation of the body of St Mark from the façade of St Mark’s basilica at Venice.

U članku se komentiraju rezultati arheoloških istraživanja srednjovjekovne crkve u Uzdolju te se zaključuje da je crkvu podigao župan Ivan u 12. stoljeću što je ostalo zabilježeno i u natpisu nadvratnika.Brojni predromanički reljefi pronađeni na tom lokalitetu potječu uglavnom s nekoliko kilometara udaljenog položaja na Crkvini u Biskupiji kod Knina, a manji je broj reljefa i s Lopuške glavice u Biskupiji. Vrlo kvalitetan zabat s Muncimirovim natpisom isklesan je u Benediktinskoj klesarskoj radionici koja je djelovala i ranije, u razdoblju vladavine kneza Branimira.

U radu se raspravlja o ikonografskim nedoumicama na raki Sv. Šimuna u Zadru. Predlaže se novo "čitanje" nekih tema, posebice scene na kojoj je prikazan kralj Ludovik Anžuvinac. Upozorava se na činjenicu da su pojedine scene na zadarskom spomeniku nastale pod utjecajem mozaičkih ciklusa bazilike sv. Marka u Veneciji.

Riječ je o stručnom katalogu koji je pratio važnu izložbu hrvatske srednjovjekovne umjetnosti odžane u Musée de Cluny u Parizu od 10. listopada 2012. do 7. siječnja 2013. godine.

Obrađuje se procesionalni križ kod franjevaca u Dubrovniku koji je izradio majstor Ivan iz Bazela 1440. godine i pastoral zadarskog nadbiskupa Valaressa koji je datiran 1460. godinom. Oba vrijedna proizvoda umjetničkog obrta ukazuju na venetska iskustva. Prvi je ipak izrađen u Dubrovniku od majstora odgojenog u Veneciji, a drugi je najvjerojatnije naručen u Padovi.

Novel Theoretical Approach to the Filtration of Nano Particles Through Non-Woven Fabrics

Obrađuju se dva dalmatinska psaltira čija se vrijednost ogleda ponajviše u njihovim minijaturama. Psaltir na Rabu (u međuvremenu ukraden) sa sigurnošću se atribuira minijaturistu Giovanni di Antonio iz Bologne koji je djelovao u sredini 15. stoljeća. Zadarski je psaltir raskošniji, a njegove su najlijepše minijature izrezane 1974. godine. Oslikao ga je majstor koji slikarskim kvalitetom nadilazi poznatog već spomenutog bolonjskog minijaturista, a za sada mu druga djela nisu raspoznata. Oba su psaltira nastala za potrebe franjevačkih samostana.

Autor upozorava na učestale pljačke iluminiranih rukopisa u sakralnim zbirkama u Hrvatskoj. Nekim su rukopisima izrezani najvrijedniji iluminirani inicijali, a u drugim slučajevima nestali su cijeli kodeksi. Autor na temelju škrte dokumentacije pokušava "rekonstruirati" minijature iz opljačkanih rukopisa.

Popularsnost kulta Sv. Vida na istočnoj obali Jadrana ogleda se ponajprije u brojnosti crkava posvećenih ovom svecu. Autor ih je zabilježio na preko 50 lokacija. Zanimljivo je da su uvijek locirane u ruralnim prostorima (s nekim izuzecima, Zadar, Rijeka)i da su uglavnom povezane uz stočarske zajednice. Građene su poglavito u razdoblju od kasnog 12. pa do 15. stoljeća. Propituje se teza prema kojoj je kult Sv. Vida mogući supstitut za slavensko božanstvo Svantovida. Zaključuje se da je tu vezu moguće utvrditi te da kasne posvete Sv. Vidu ukazuju na to da je kršćanstvo u stočarske prostore prodiralo vrlo sporo i da je u takovim slučajevima za konačan uspjeh bilo presudno pronaći kršćanski supstitut za Svantovida, a to je bio Sv. Vid.

In questo contributo vengono presentati i risultati delle indagini preliminari del battistero paleocristiano portato in luce sotto la chiesetta di S. Marco nella località ; ; ; ; di Bescanuova. Il battistero di pianta cruciforme, parte integrante di un più ; ; ; ; ampio complesso paleocristiano solo parzialmente indagato, in passato era dotato di pavimenti musivi e di affreschi con motivi vegetali. I mosaici pavimentali sono analoghi a quelli dei esemplari simili nell’ area dell’ Alto Adriatico.

Raspravlja se o umjetničkim utjecajima koji se uvjetovali opći stil iskucanih reljefa na škrinji sv. Šimuna u Zadru. Zaključuje se da je zlatar Francesco da Milano bio pod snažnim utjecajem toskanskih iskustava koja je upoznao na djelima toskanskih majstora izvan Toskane, tj. u Milanu, Padovi i u Veneciji.

U knjizi je obrađena gotovo cjelokupna skulptorska baština Zadarske nadbiskupije u razdoblju od 4. do 16. stoljeća. U prvom dijelu je u dva opširna teksta prikazan povijesno-kulturni kontekst i mjesto zadarske kiparske baštine u širim okvirima, te istaknute poveznice s umjetničkom kulturom srednjovjekovne Europe. U drugom dijelu su kataloški obrađene pojedine umjetnine popraćene ilustrativnim materijalom. U trećem dijelu su engleski prijevodi uvodnih poglavlja i opsežna bibliografija.

Si presenta sette reliquiari a Venezia che erano rubati a Cattaro nel 1378. Furono invece interpretati come prodotti dei orafi veneziani.

Si presentano le committenze artistiche e gli artisti dalle due sponde adriatiche chi venivano dalla costa opposita per eseguire le opere d arte durante il medioevo e il rinascimento.

Gregorio, proconsole di Zara, tra il 1030 e il 1040 fece erigere il ciborio nella cattedrale zaratina. La storiografia lo identica con il toparca dalmata noto anche con il nome Dobrona che all'epoca dell'imperatore Romano Argiro III (1028-1034) soggiornò ; ; a Constantinopoli e ricevete ricchi doni dall'imperatore. Numerosi ritrovcamenti di monete d'oro di Romano III Argiro sulla costa adriatica orientale comprovano questo dato storico. Il ciborio del procnsole Gregorio offre un aiuto ai fini della datazione dell'intero grupo stilistico dei rilievi figurativi in Dalmazia di quel periodo.