Search

Research goals and why the work was worth doing Although longitudinal associations between self- efficacy and professional wellbeing indicators have been investigated previously, studies that separate stable individual differences in these constructs from changes that occur within individuals over time are still scarce. Therefore, in the present research, we tested the random- intercept cross lagged panel model (RI-CLPM) and investigated the relationship between teacher self-efficacy and job satisfaction at between- person level (by examining whether teachers with higher levels of self-efficacy are in general more satisfied with their job) and within-person level (by examining whether teachers who report higher than typical levels of self-efficacy are also satisfied with their job more than expected at a single time point and across time points). In addition, since teacher self-efficacy is multi- faceted construct (i.e., efficacy for student engagement, efficacy for instructional strategies, and efficacy for classroom management), we tested these relationships for each dimension of teacher self-efficacy separately to examine its possible differentiated effects. Theoretical background The shortage of teachers is a problem faced by many countries around the world. Research shows that attrition rates for teachers in the first five years in the profession are as high as 50% (Buchanan et al., 2013 ; Lindqvist et al., 2014). Strategies aimed at reducing teacher attrition are largely focused at increasing job satisfaction, considering its established relation with the decision to leave the profession (Klassen & Chiu, 2011 ; Kelly et al., 2019). Teachers’ self-efficacy is considered to be one of the most important factors affecting teachers’ job satisfaction - teachers with low levels of self-efficacy tend to be dissatisfied with their jobs, which increases the likelihood of leaving the teaching profession (Evans, 2001 ; Ingersoll, 2001). Design/Methodology/Approach/Intervention In total, 1141 teachers (881 females) with an average teaching experience of 15.88 years (SD = 9.13), employed in 73 secondary schools in Croatia, participated in a longitudinal study with a full panel design. Teachers filled out an online questionnaire four times within a school year with a time lag of 2.5 months. Participation in the study was voluntary and anonymous and responses of teachers from different time points were matched based on specially created self-generated codes. To account for nestedness of teachers within schools and possible bias in estimates of standard errors, the RI-CLPM was tested with the TYPE IS COMPLEX option in Mplus. Results obtained The results showed that stable parts of all three dimensions of teacher self-efficacy and job satisfaction were positively correlated implying that teachers with higher levels of efficacy for student engagement, instructional strategies, and classroom management also tend to be more satisfied with their job. Regarding the time- specific associations, we found that teachers with higher than expected levels of self-efficacy at a given time point, also reported higher than expected levels of job satisfaction. Finally, we established longitudinal spill-over effects from efficacy for student engagement and instructional strategies to job satisfaction, showing that teachers with higher than usual levels of self- efficacy at one time point are also more satisfied with their job at subsequent measurement occasion. However, no such effects were found for efficacy for classroom management. In addition, longitudinal effects from job satisfaction to self-efficacy were not established. Our results point to the importance of examining different aspects of teacher self-efficacy separately and highlight the causal predominance of self-efficacy construct over job satisfaction while exploring its dynamic relationship. Limitations Common method bias may have occurred given that self-efficacy and job satisfaction were both measured using self-ratings. Also, although large, a convenience sample of participants was used. Conclusions – research and or practical implications/Originality/Value Given that higher levels of teacher self-efficacy are related to higher level of job satisfaction, it is necessary to develop and implement different methods and strategies to increase self-efficacy among teachers. Relevance to the Congress Theme As the world of work changes, so does the teaching profession. Changes in the teaching profession result in lower job satisfaction and leaving the profession, which is a problem that many countries around the world are facing. Relevant UN SDGs UN SDGs relevant to this paper are (3) Good health and well-being, (4) Quality education and (8) Decent work and economic growth.

Teacher personality domains have been recognized as important factors for teacher effectiveness. However, empirical evidence on associations of lower levels of personality hierarchy with teaching effectiveness is still scarce. Thus, in the present study, we investigated the relationships between teacher self-reported personality at the facet level and student-reported three basic dimensions of teaching quality–cognitive activation, classroom management, and supportive climate. In a large-scale study, 1, 043 Croatian secondary-school teachers (81.8% female) gave self-reports on their personality, while 18, 673 (59.3% female) of their students rated the teaching quality. A multilevel analysis showed differentiated pattern of relationship between facets of the Big Five domains and dimensions of teaching quality (e.g., Compassion and Trust, but not Respectfulness, were positively related to supportive climate) indicating distinct importance of personality facets in explaining teacher performance. In addition, most of the established effects remained significant even after controlling for an acquiescent response style.

Teacher personality traits have been recognized as important factors for shaping teaching effectiveness. However, less is known about the role of personality in explaining teacher self-efficacy beliefs. Moreover, to provide more accurate predictions of relevant teacher outcomes and to better understand mechanisms underlying trait-outcome relationships, it is important to take a more fine-grained approach and to explore the incremental value of personality facets over global personality domains. Therefore, we collected data on Big Five personality dimensions (i.e., Extraversion, Agreeableness, Conscientiousness, Negative Emotionality, and Open-Mindedness) and efficacy beliefs (i.e., efficacy for student engagement, efficacy for instructional strategies, and efficacy for classroom management) from 1069 Croatian high-school teachers. We tested the domain-incremental facet-acquiescence bifactor model (Danner et al., 2021), which allowed disentangling the domain-level variance, incremental facet-level variance, and item-specific variance, but also specifying the personality factors as orthogonal domains. The results showed that all Big Five domains were independently related to the analyzed efficacy dimensions. More specifically, higher levels of all Big Five dimensions, except the Negative Emotionality, were related to higher levels of teacher efficacy beliefs. Moreover, personality facets demonstrated unique and differentiated associations with teacher efficacy beliefs with the strongest effects regarding efficacy for student engagement and efficacy for classroom management. These findings suggest that specific personality facets have incremental predictive power over and above global personality domains in predicting relevant teacher outcomes such as their self-efficacy beliefs.

Ličnost nastavnika prepoznata je kao važan čimbenik u predviđanju niza profesionalnih ishoda kao što su sagorijevanje na poslu, radna uspješnost i motivacija. Većina ranijih istraživanja razmatrala je isključivo ulogu Velikih pet dimenzija ličnosti (ekstraverzija, ugodnost, savjesnost, negativna emocionalnost ili neuroticizam, otvorenost) iako suvremene konceptualizacije ličnosti naglašavaju njezinu hijerarhijsku strukturu i važnost faceta (npr. asertivnost, razina energije i društvenost čine facete ekstraverzije) u objašnjenju niza životnih ishoda. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati povezanost domena i faceta Velikih pet dimenzija ličnosti i osnovnih indikatora profesionalne dobrobiti nastavnika – zadovoljstva poslom, emocionalne iscrpljenosti i želje za napuštanjem nastavničke profesije. U istraživanju je sudjelovalo 1123 nastavnika (879 žena) iz 73 srednje škole u Republici Hrvatskoj. Nastavnici su u prosjeku imali 16 godina iskustva u poučavanju. Podaci su prikupljeni u dvije vremenske točke – nastavnici su dali samoprocjene ličnosti (na razini domena i faceta) na početku školske godine te samoprocjene zadovoljstva poslom, emocionalne iscrpljenosti i želje za napuštanjem profesije pred kraj školske godine. Sudjelovanje u istraživanju je bilo dobrovoljno i anonimno. Rezultati su pokazali da su sve domene i facete, uz izuzetak domene i faceta otvorenosti, bile povezane s analiziranim indikatorima profesionalne dobrobiti. Veće razine ekstraverzije, ugodnosti i savjesnosti, kao i veće razine faceta unutar ovih dimenzija, bile su povezane s većim zadovoljstvom poslom, manjom emocionalnom iscrpljenošću te slabije izraženom željom za napuštanjem profesije. Suprotno tome, negativna emocionalnost i njezine facete bile su povezane sa sniženim zadovoljstvom poslom, ali povećanom emocionalnom iscrpljenošću i izraženijom željom za napuštanjem profesije. Kada je riječ o otvorenosti, jedino je faceta kreativne imaginacije bila pozitivno povezana sa zadovoljstvom poslom i negativno s emocionalnom iscrpljenošću. Ovo istraživanje istaknulo je važnost osobina ličnosti nastavnika kao zaštitnih ili rizičnih čimbenika u oblikovanju njihove profesionalne dobrobiti što predstavlja važan korak u podizanju svijesti o ulozi specifičnih individualnih karakteristika u profesionalnom funkcioniranju nastavnika.

Cilj istraživanja bio je provjeriti dosadašnje empirijske nalaze o odnosu mračne trijade ličnosti, aktivnosti bihevioralnog aktivacijskog i inhibicijskog sustava, te preuzimanja financijskog rizika. Proveden je online eksperiment u kojem je sudjelovalo 114 ispitanika iz opće populacije. Prema rezultatima istraživanja, dimenzije mračne trijade ličnosti i aktivnost bihevioralno aktivacijskog i bihevioralnog inhibicijskog sustava nisu povezani s preuzimanjem financijskog rizika na bihevioralnom zadatku. Zabilježeni rezultati razmatrani su u kontekstu dosadašnjih spoznaja o odnosu ispitivanih konstrukata te su istaknute implikacije provedenog istraživanja.

Dosadašnje provjere psihometrijskih svojstava skale gađenja u tri domene (Tybur i sur., 2009) na hrvatskom uzorku ispitanika, upućuju na potencijalno visoka zasićenja moralne i seksualne subskale drugim negativno valentnim emocijama (npr. odbojnost ; Ćubela Adorić i Jakšić, 2020). Stoga se postavlja pitanje predstavljaju li procjene ispitanika zapravo procjene njihovog negativno valentnog stanja, a ne izraženost reakcije gađenja. Kako bi se dobio bolji uvid u samu strukturu emocije gađenja na hrvatskom uzorku ispitanika, provedena je šira on-line kvalitativna studija dostupna na portalu „Istraži me“ u periodu od 2016. do 2021. godine. Ispitanici su naveli vlastiti opis emocije gađenja te dali primjer situacije koja kod njih izaziva ovu emociju. Završni uzorak sačinjavalo je 116 ispitanika (M = 29.30, SD = 10.03), dominanto žena (n = 100). Podaci su analizirani na način da su izračunate su frekvencije spominjanja pojedinih riječi (iz analize su isključene riječi koje ne nose značenje, npr. veznici). Prethodno su riječi lematizirane (svedene na njihov oblik u rječniku) putem ReLDI softwarea. Ispitanici gađenje dominantno vezuju uz riječi (uključujući njihove druge gramatičke oblike i sinonime) kao što su emocija (n = 32 ), čovjek (n = 33), odbojnost (n = 20), (ne)ugoda (n = 17), povraćanje, izazivati (pojedinačni n = 16), vidjeti (n = 14), mučnina, smrad, hrana, odvratno, reakcija (pojedinačni n = 13), miris, prljavština (pojedinačni n = 10), fizički, (ne)higijena, buba (pojedinačni n = 8), rana, strah, ružnoća (pojedinačni n = 7), pokvariti, ponašanje, situacija (pojedinačni n = 6), stvar, osjetiti, bolest (pojedinačni n = 5), nos, životinja, tjelesno, negativan, pojava, željeti, jako (pojedinačni n = 4), zaraza, želudac, izmet, gnojan, zlo, intenzivno, velik, izrazit, izgledati, stvarati, jesti, pedofilija, ne(moral) (pojedinačni n = 3). Emociju gađenja prate i druga negativno valentna stanja. Ispitanici dominantno navode ekscitatore iz patogene domene (npr. hrana), ali navode i ekscitatore iz seksualne (pedofilija) i moralne (zlo) domene. Navođenje fizioloških reakcija kao odrednice gađenja, sugerira da bi se prilikom kreiranja skale gađenja u obzir trebale uzeti čestice, koje osim opće nelagode, izazivaju navedene reakcije. Time bi se potencijalno mogla reducirati nestabilnost procjena koja proizlazi iz preklapanja valencije emocije gađenja i drugih emocija.

Structure of the Mach-IV has not been formally tested in Croatia yet. In order to do so, we gathered data from 384 students (M = 21.02, SD = 2.86, nwomen = 206) at the University of Zadar. Participants filled in Croatian MACH-IV (six-point Likert type scale ; -3 strongly disagree, 3 strongly agree). Based on the literature review, model fit of the five models was tested using CFA: one factor model, two factor model (views/tactics), three factor model (Christie & Geis, 1970), three factor model (Beller & Bosse, 2017), and four factor model (Corral & Calvete, 2000). Analyses were conducted under WLSMV estimator in Mplus. Because none of the models satisfied the criteria (CFI > .90, RMSEA < .08), EFA (WLSMV, geomin) was performed. Results paralleled model proposed by Beller & Rose (2017), but with zero and cross loadings. Findings give further support for the measurement limitations of the Mach-IV.

Skala financijske samoučinkovitosti (Lown, 2011 ; adaptirali Jakšić i Penezić, 2017) sastoji se od 6 čestica koje na skali Likertovog tipa od 5 stupnjeva (1 = u potpunosti nije istinito ; 5 = u potpunosti je istinito) mjere financijsku samoučinkovitost (Teško mi je pridržavati se plana potrošnje u situacijama iznenadnih troškova). Cilj rada bio je provjeriti faktorsku strukturu skale i njezinu konvergentnu valjanost na hrvatskom uzorku ispitanika. Konvergentna valjanost ispitana je putem odnosa postignutog rezultata na skali i zadovoljstva osobnom financijskom situacijom (1 = u potpunosti nisam ; 5 = u potpunosti jesam). Podaci su prikupljeni u sklopu šireg on-line istraživanja na temu odnosa mračne trijade ličnosti i financijskog ponašanja (Jakšić, 2017). Istraživanju je pristupilo sveukupno 146 ispitanika (M = 29.79, SD = 10.54). Većinu uzorka sačinjavale su ispitanice (n = 102 ). Faktorska struktura skale provjerena je putem konfirmatorne faktorske analize u statističkom paketu Mplus (v. 6.1.). Kao parametri pristajanja uzeti su x2/df (≤ 3), RMSEA (≤ .08), CFI (≥ .90) i SRMR (≤ .08). Prema većini parametara rezultati analize potvrdili su pretpostavljeni jednofaktorski model: x2/df = 3.12, CFI = .90, RMSEA = .12 (.07-.17), SRMR = .06. Također, u skladu s očekivanjima, ukupan rezultat na skali negativno korelira s procjenama zadovoljstva financijskom situacijom ( r = -.32, p < .01). Unutarnja pouzdanost skale mjerena Cronbach alpha koeficijentom jest zadovoljavajuća: α = .72. Rezultati provedenih analiza ukazali su na zadovoljavajuća psihometrijska svojstva hrvatskog prijevoda Skale financijske samoučinkovitosti.

U okviru ishoda koji se istražuju u sklopu modela „mračne“ trijade ličnosti nalazi se i preuzimanje financijskog rizika. Rezultati do danas provedenih studija po ovom pitanju nisu u potpunosti konzistentni obzirom na razlike u metodološkom pristupu istraživanjima. U provedenom istraživanju provjereni su dosadašnji navodi po pitanju odnosa „mračne“ trijade ličnosti i preuzimanja financijskog rizika, te medijacijska uloga konstrukata za koje se, prema empirijskim i teorijskim postavkama, može pretpostaviti da su povezani s „mračnom“ trijadom ličnosti i preuzimanjem financijskog rizika. To su aktivnost bihevioralnog aktivacijskog i inhibicijskog sustava, te vjerovanje u osobnu sreću. Također, obzirom na nedostatak studija u kojima bi se ispitalo mijenja li se odnos dimenzija „mračne“ trijade ličnosti i preuzimanja financijskog rizika obzirom na veličinu uloga, te da li su identični mehanizmi u pozadini odnosa „mračne“ trijade ličnosti i preuzetog financijskog rizika na različitim razinama uloga, dodatno smo se usmjerili i na to pitanje. Proveden je on-line eksperiment na 114 ispitanika iz opće populacije. Rezultati analiza pokazali su da niti jedna dimenzija „mračne“ trijade ličnosti nije povezana s preuzimanjem više razine financijskog rizika, bez obzira na razinu uloga. Jedino su dimenzije bihevioralnog aktivacijskog i inhibicijskog sustava povezane s preuzimanjem više razine financijskog rizika, ali se njihov utjecaj, uz kontrolu sociodemografskih varijabli i varijabli ličnosti, gubi. Od dimenzija „mračne“ trijade ličnosti, jedino je subklinička psihopatija značajan prediktor razlike u preuzetom riziku na različitim razinama uloga. Osobe koje postižu viši rezultat na subkliničkoj psihopatiji na višoj razini uloga riskiraju manje vlastitog novca u odnosu na nižu razinu uloga. Ovaj efekt je direktan, odnosno, aktivnost bihevioralnog aktivacijskog i inhibicijskog sustava, te vjerovanje u osobnu sreću nisu povezani s razlikom u preuzetom riziku.

Relation between dark triad traits and behavioral activation (BAS) and behavioral inhibition system (BIS) has not been explored in Croatian scientific literature, while results of worldwide studies have been mixed. Having this in mind, our goal was to bring this topic in Croatian scientific community and to further validate results of the previous studies. On-line study was done on the sample of 146 participants from general population. As a measure of the dark triad SD3 scale was used (Jones & Paulhus, 2012, Kristofich Ambruš et al., 2013). Behavioral activation and inhibition system were measured by BIS/BAS scales (Carver & White, 1994, Križanić et al., 2015). After controlling for age and gender, machiavellianism emerged to be positively related to behavioral inhibition system. Machiavellianism was also a positive predictor of BAS reward-responsiveness and BAS-drive. Narcissism seemed to be a positive predictor of BAS-drive and BAS fun-seeking.

Factor structure of the SD3 in Croatian sample was tested by Kristofich-Ambruš, Krapić & Bratko (2013), who confirmed its three factor solution using exploratory factor analysis. However, to prove three factor model, one has to test it with the more powerful statistical method, that is more suitable for the multidimensional inventories. Additional need for the testing stems from the fact that in the study of Kristofich-Ambruš et al. (2013) some items showed zero loadings, especially on the narcissism factor. On-line study was done on 146 participants from the general population. SD3 (Jones & Paulhus, 2012, Kristofich Ambruš et al., 2013), with the replacement of one psychopathy item, following recommendations of Jones & Paulhus (2014), was used. ESEM confirmed expected model. However, zero loadings were present for four out of nine narcissism items. Model indices suggested adequate fit for alternative model and increase in narcissism internal reliability was present. Small sample size and on-line method of data collection have to be taken as shortcomings of this research. Before giving final conclusion on SD3 factor structure in Croatian sample, research that will utilize bigger and diverse samples is needed.

U okviru velikog broja ishoda koji se trenutno istražuju u sklopu modela „mračne“ trijade ličnosti nalazi se i sklonost preuzimanju financijskog rizika. Rezultati do danas provedenih studija po tom pitanju nisu u potpunosti konzistentni obzirom na razlike u metodološkom pristupu istraživanjima. U ovoj studiji htjeli smo provjeriti dosadašnje navode po pitanju odnosa dimenzija „mračne“ trijade ličnosti i preuzimanja financijskog rizika, ali smo također htjeli u tom kontekstu provjeriti potencijalnu medijacijsku ulogu konstrukata za koje, prema empirijskim i teorijskim postavkama, možemo pretpostaviti da bi trebali biti povezani s „mračnom“ trijadom ličnosti i preuzimanjem financijskog rizika. To su aktivnost bihevioralnog aktivacijskog i inhibicijskog sustava, te vjerovanje u osobnu sreću. Također, obzirom na to da do sada nisu provedene studije u kojima bi se ispitalo mijenja li se odnos dimenzija „mračne“ trijade ličnosti i preuzimanja financijskog rizika obzirom na veličinu uloga, te da li su identični mehanizmi u pozadini odnosa „mračne“ trijade ličnosti i preuzetog financijskog rizika na različitim razinama uloga, odlučili smo se dodatno usmjeriti i na to pitanje. Proveden je on-line eksperiment na 114 ispitanika iz opće populacije. Rezultati analiza pokazali su da niti jedna od dimenzija „mračne“ trijade ličnosti nije povezana s preuzimanjem više razine financijskog rizika, bez obzira na razinu uloga. Dodatno, jedino su dimenzije bihevioralnog aktivacijskog i inhibicijskog sustava povezane s preuzimanjem više razine financijskog rizika, ali se njihov utjecaj, uz kontrolu relevantnih sociodemografskih varijabli i varijabli ličnosti, gubi. Od svih dimenzija „mračne“ trijade ličnosti, jedino se subklinička psihopatija pokazala značajnim prediktorom razlike u preuzetom riziku na različitim razinama uloga, pri čemu osobe koje postižu viši rezultat na subkliničkoj psihopatiji na višoj razini uloga riskiraju manje vlastitog novca u odnosu na nižu razinu uloga. Ovaj efekt je direktan, odnosno, aktivnost bihevioralnog aktivacijskog i inhibicijskog sustava, te vjerovanje u osobnu sreću nisu povezani s razlikom u preuzetom riziku. “Dark” triad model of personality has produced great number of research on different outcomes so far. One of the explored outcomes is financial risk taking and results of the studies done so far bring different conclusions about the role of the “dark” triad personality in financial risk taking because of the methodological differences in the approach to research. In this study, we wanted to validate results of the previous studies and to check for potential mediation influence of the constructs that can be both empirically and theoretically related to the “dark” triad personality and financial risk taking. These are behavioral activation and inhibition system and belief in personal good luck. Furthermore, since no research so far explored if the relation between the “dark” triad personality and financial risk taking depends on the level of stakes, and no research checked if the same mechanisms underlie relation between financial risk taking and “dark” triad personality at the different stake levels, we decided to additionally explore these questions. On-line experiment was done on 114 participants from general population. Results showed that “dark” triad personality is not related to financial risk taking, regardless of the stake level. Additionally, only dimensions of the behavioral activation and inhibition system showed to be related to greater financial risk taking, but this effect diminished when relevant sociodemographic and personality variables where controlled for. Only subclinical psychopathy emerged to be related to difference in financial risk taking between different levels of stakes. People who score higher on this dimension risk less when stakes are high, comparing to the situation when stakes are low. This effect is a direct one and activation of both behavioral activation and inhibition system and personal belief in good luck is not related to this difference.

The debate on the role of the emotion of disgust in moral reasoning is a prevalent topic. While some see disgust only as avoidance mechanism toward pathogen infection, others believe it evolved in the domain of moral reasoning. On the assumptions that anti-social violations lead to avoidance of violators through disgust activation, Tybur et al. (2009) created a moral subscale of The Three Domains of Disgust Scale (TDDS). According to authors people report disgust when social norms are violated and relate it to morality violations. Our aim was to check is the relation between disgust and immorality present for this subscale and does it hold when the influence of other affective states is regressed out. It is known that negative-valence states (anger, sadness, fear, repulsion, contempt) influence estimates of immorality and it has also been shown that disgust ratings on this subscale can be affected by anger and general unpleasantness, questioning its construct validity. We hypothesized that controlling for negative-valence states, disgust will not be a predictor of immorality. Alternatively, if moral disgust is a valid construct it should be a predictor of immorality. Paper-pencil research was carried out on 84 female students of psychology. Two blocks of six statements were used. One block consisted of moral subscale items, while the other block consisted of counterpart statements (e.g. “Deceiving your friend” vs “Helping your friend“). This was made to check if moral statements indeed measure immoral acts. The order of blocks was counterbalanced. For each statement participants had to rate disgust as well as other emotional reactions (repulsion, contempt, fear, sadness, anger, happiness) and immorality from the perspective of the agent. Half of the participants rated emotional reactions first, while the other half rated immorality first. The results showed immorality was related to disgust, anger, repulsion, and fear (r(82)=.24-.27, p.05). Because of collinearity issues multiple regression estimates for immorality predictions were unreliable. We conclude that for this scale the construct of disgust could be an artefact of overlapping with other negative-valence states and not a valid predictor of immorality.

Dominantni pristup istraživanju ličnosti volontera jest proučavanje volontera iz civilnog sektora (npr. humanitarne organizacije, društva za zaštitu i spašavanje), pri čemu se uzorak promatra u cjelini. Stoga smo u ovom istraživanju zauzeli drugačiji pristup te se specifično fokusirali na studente-volontere i to na one studente koji volontiraju u sklopu Sveučilišta putem članstva u Studentskom zboru. Na ovu skupinu volontera usmjerili smo se iz razloga što studentski predstavnici sukladno postavkama Bolonjskog procesa predstavljaju važne i ravnopravne dionike sveučilišnog sustava, te su uključeni u donošenje bitnih odluka po pitanju načina i prava studiranja. Provedeno je on-line istraživanje na 33 bivša i sadašnja člana studentskog zbora čija prosječna dob iznosi M=23.58, SD=3.24. Većina njih (N=17) je u Studentskom zboru provela do 18 mjeseci. Kao mjera ličnosti korišten je HEXACO-60 upitnik (Lee i Ashton, 2004, Babarović i Šverko, 2013), dok je zadovoljstvo volonterskim radom operacionalizirano u 3 domene: zadovoljstvo vlastitim radom, zadovoljstvo percepcijom od strane studenata i zadovoljstvo percepcijom od strane uprave. Rezultati su pokazali da volonteri Studentskog zbora najviše rezultate na mjeri ličnosti postižu za dimenziju otvorenosti ka iskustvu (uz izuzetak neutvrđivanja razlike za dimenziju savjesnosti), a najniže za dimenziju ugodnosti. Korelacijskom analizom utvrđeno je da je dimenzija iskrenosti-poniznosti značajan, pozitivni, prediktor zadovoljstva percepcijom od strane studenata. Nalazi istraživanja s jedne strane upućuju na važnost dimenzije otvorenosti ka iskustvu za uključivanje u ovakav vid volontiranja, dok s druge strane rezultati na dimenziji ugodnosti mogu biti povezani sa specifičnim ulogama koje ovi volonteri obnašaju i koje ponekad od njih zahtijevaju i spremnost na konfrontaciju. Dimenzija iskrenosti-poniznosti pokazuje se važnom odrednicom zadovoljstva studentskom percepcijom te upućuje na to da su iskreniji (ponizniji) volonteri zadovoljniji time kako ih vide studenti. Mali uzorak ispitanika ne dozvoljava donošenje izrazito snažnih zaključaka po pitanju ispitivanih odnosa te se nadamo daljnjim studijama koje će u obzir uzeti ovu skupinu volontera.

In Croatian scientific literature volunteers` personality and their motivation for volunteering did not get much attention until recently (Juzbašić & Vukasović Hlupić, 2015 ; Pološki Vokić, Marić & Horvat, 2013 ; Zrinščak et al., 2012 ; , Mažar, 2011). Only one of the Croatian studies (Juzbašić & Vukasović Hlupić, 2015) tried to explore the relation between personality and different volunteering motives in a systematic way and together with the study of Carlo et al. (2003) seems to be one of the rare studies that put more emphasize on the interplay between volunteers` motivation and their personality. Because of the lack of research in national and global literature, we decided to check results of these studies and to explore in this context personality dimension that did not get attention before: honesty-humility. On-line study was done on 130 volunteers (M=23.91, SD=6.05) and 90 non-volunteers (M=22.21 SD=3.20). Most of the volunteers were women (N=109) coming from social work and humanitarian aid organizations. As a measure of personality, Hexaco-60 (Lee & Ashton, 2004, Babarović & Šverko, 2013) was used, while volunteering motives were assessed with the Volunteering Functions Inventory (VFI, Clary et all., 1998, , Jakšić & Penezić, 2015). Volunteers score higher on all personality dimensions, with the exception of the emotional stability trait (both for the whole sample and females) and consciousness (for females only). Most present volunteering motives are intrinsic in their nature. Personality traits tend to be useful for the prediction of motives of ”values”, ”understanding” and "enhancement", but not for the prediction of the "social" motive in this group of volunteers. Emotional stability, extraversion and openness seem to be predictive for different motives, while agreeableness and honesty-humility have more specific effects.

Vjerovanja o seksualnoj dominantnosti obično su se ispitivala u kontekstu seksualnog nasilja i tradicionalnih dvostrukih seksualnih standarda kao jedna od dimenzija seksualnih vjerovanja. Muehlenhard i Felts (1992) su tako seksualnu dominantnost promatrali samo kroz prizmu heteroseksualnog odnosa u kojem muškarac dominira nad ženom u seksualnim situacijama, operacionalizirajući je putem skale vjerovanja o muškoj seksualnoj dominantnosti. Ovaj instrument do sada nije bio primjenjivan na hrvatskom uzorku ispitanika, a također nije bilo istraživanja koja bi na drugačiji način sagledala seksualnu dominantnost muškaraca i žena, odnosno pošla od pretpostavke da i žene mogu biti seksualno dominantne, a muškarci submisivni. Stoga je cilj istraživanja bio validirati skalu vjerovanja o muškoj seksualnoj dominantnosti u njezinom izvornom obliku kako je konstruiraju Muehlenhard i Felts (1992), te na osnovu nje konstruirati skalu vjerovanja o ženskoj dominantnosti i provjeriti njezinu valjanost. Istraživanje je provedeno putem on-line baterije upitnika kreirane za potrebe šireg istraživanja na temu odnosa interpersonalne i grupne dominantnosti s vjerovanjima o seksualnoj dominantnosti na uzorku ispitanih iz različitih dijelova RH. Rezultati analize glavnih komponenti skale vjerovanja o muškoj dominantnosti upućuju na jednofaktorsku strukturu skale, dok konfirmatorna faktorska analiza uz maximum likelihood estimaciju upućuje na djelomično zadovoljavajuće parametre. Identični rezultati utvrđeni su i za skalu vjerovanja o ženskoj dominantnosti. Nije zabilježena statistički značajna razlika po pitanju jačine vjerovanja o muškoj i ženskoj seksualnoj dominantnosti te ona nisu izrazito izražena. Zaključak provedenih analiza jest da navedene skale zahvaćaju vjerovanja o muškoj i ženskoj seksualnoj dominantnosti na ispitanom uzorku ispitanika, ali da ostaje dodatni prostor za njihovu modifikaciju kako bi navedeni konstrukti bili adekvatnije zahvaćeni.

This paper presents preliminary results of the study aimed at assessing the psychometric properties of the Three Domains Disgust Scale (TDDS ; Tybur, Lieberman, & Griskevicius, 2009) and its validity as a measure of sensitivity to disgust in pathogen, sexual and moral domains in respondents from Croatian population. The Croatian version of the scale, adapted by Ćubela Adorić and Jakšić (2013), was first administered in a larger sample of students at the University of Zadar, Croatia. Based on the preliminary data from two hundred and twenty-nine students, the common factor analysis of the scale and the item analysis of its subscales were perfomed. The observed factor structure of the scale corresponds clearly with the expected pattern, and the three corresponding item composites possess good internal consistency. Overall, the preliminary results suggest that the disgust sensitivity in the pathogen, sexual and moral domains can be reliably differentiated and assessed among Croatian respondents using the TDDS. In addition, the intercorrelations between the subscales and their relationships with gender were assessed. The observed patterns provide further support for the notion that a general disposition to feel disgust can vary across domains and gender.

Recentna zbivanja i debate u našem društvu u vezi s reakcijama prema osobama homoseksualne orijentacije reflektiraju i neka pitanja povezana s kompleksnom strukturom i funkcijama ovih stavova, čija je empirijska provjera važna i radi adekvatnog planiranja, provedbe i evaluacije aktivnosti usmjerenih na prevenciju i reduciranje predrasuda i diskriminacije. Ovo istraživanje temelji se na zapažanju da su među pripadnicima heteroseksualne većine negativni stavovi posebno izraženi prema muškarcima homoseksualne orijentacije te da neiskazivanje jasno diskriminatornog stava ne mora implicirati nepostojanje pristrane evaluacije pripadnika te skupine. Cilj istraživanja bio je ispitati u kojoj mjeri eksplicitni stavovi prema muškarcima homoseksualne orijentacije reflektiraju implicitne evaluativne reakcije prema pripadnicima te skupine. Pod pretpostavkom da se u potonjem slučaju radi o općoj i automatskoj evaluativnoj reakciji na ciljnu skupinu, koja se može reflektirati u svim aspektima iskazanog eksplicitnog stava, može se očekivati da će korelacija između mjera implicitnog i eksplicitnog stava biti pozitivna i varirati ovisno o stupnju u kojem se konkretni aspekt eksplicitnog stava temelji prvenstveno na relativnom preferiranju heteroseksualne orijentacije. S ciljem provjere ove hipoteze, u skupini studenata Sveučilišta u Zadru primijenjeni su test implicitnih asocijacija i upitničke mjere nekoliko aspekata eksplicitnih stavova prema muškarcima homoseksualne orijentacije. Rezultati provedenih analiza pokazuju da evaluativne tendencije na testu implicitnih asocijacija kovariraju sa svim aspektima eksplicitnog stava osim s podrškom osuđivanju i diskriminatornom ponašanju prema pripadnicima ove skupine. Pod pretpostavkom da je implicitni stav pokazatelj „pravog stava“, pogotovo kad je riječ o socijalno osjetljivijim pitanjima, dobiveni obrazac rezultata sugerira da se taj stav donekle reflektira u različitim aspektima eksplicitnog stava, pod uvjetom da potonji ne uključuje iskazivanje podrške jasno predrasudnom, diskriminatornom ponašanju. Iako donekle kovarira s drugim aspektima eksplicitnog stava, čini se da podrška osuđivanju i diskriminaciji muškaraca homoseksualne orijentacije, barem među studentima, nema izvor u pukom preferiranju heteroseksualne u odnosu na homoseksualnu orijentaciju. Dobiveni obrazac sugerira da aktivnosti usmjerene k reduciranju predrasuda i diskriminacije (muških) osoba homoseksualne orijentacije koje stavljaju naglasak na njihova ljudska i građanska prava mogu donekle pridonositi i reduciranju njihova stereotipiziranja i izbjegavanja na interpersonalnoj razini ali, vjerojatno, zaobilaze druge mehanizme koji, nezavisno, također pridonose održavanju takvih tendencija. Budući da su sudionici u istraživanju većinom bili studenti psihologije, koji su općenito manje skloni iskazivanju negativnih eksplicitnih stavova prema ovoj skupini, dobiveni rezultati mogu biti indikativni i za područja kojima bi u njihovoj edukaciji trebalo dati dodatnu pozornost.

Odnos između eksplicitnih (“svjesnih”) i implicitnih (“automatskih”, “nesvjesnih”) stavova prema muškarcima homoseksualne orijentacije nije u potpunosti jasan zbog toga što većina dostupnih istraživanja ovaj problem ne diferencira s obzirom na spol osobe homoseksualne orijentacije. Jedan od prediktora stavova prema muškarcima homoseksualne orijentacije jest i sklonost gađenju. Međutim, ona se u većini istraživanja operacionalizira samo u patogenoj domeni, te stoga nije jasno da li su i druge domene gađenja, kao što su seksualna i moralna, također prediktori ovih stavova. Također, nije jasno da li je prediktivna vrijednost domena gađenja jednaka i za eksplicitne i implicitne stavove. Sklonost gađenju prema teoriji ne bi trebala biti direktan prediktor negativnih stavova prema pripadnicima drugih grupa, već bi u tim odnosima medijatorsku ulogu trebao imat konzervativizam, definiran kao orijentacija na socijalnu dominaciju. No, nije sasvim definirano vrijedi li medijatorska uloga orijentacije na socijalnu dominaciju za različite domene gađenja i za eksplicitne i implicitne stavove. Stoga je cilj istraživanja bio ispitati odnos između implicitnih i eksplicitnih stavova prema muškarcima homoseksualne orijentacije za različite facete eksplicitnog stava i vidjeti koje će se to domene gađenja, na način kako ih definiraju Tybur i sur. (2009), pokazati povezanima s implicitnim i eksplicitnim stavovima uz kontrolu njihovih realacija s orijentacijom na socijalnu dominaciju. Provedeno istraživanje bilo je korelacijskog tipa, a ispitanici su bili studenti Sveučilišta u Zadru. Rezultati provedenih analiza pokazali su da su sve tri domene gađenja ; patogena, seksualna i moralna, povezane s facetama eksplicitnog stava prema muškarcima homoseksualne orijentacije, dok je samo moralna domena gađenja povezana s implicitnim stavovima. Orijentacija na socijalnu dominaciju nije medijator odnosa između sklonosti gađenju i eksplicitnih i implicitnih stavova prema muškarcima homoseksualne orijentacije.

Humor je jedan od najučestalijih oblika komunikacije među ljudima i izrazito bitan način izražavanja emocija, bilo pozitivnih, bilo negativnih. Utemeljeno je da postoje dva stila humora, od kojih svaki stil ima dva podstila, što sveukupno daje četiri stila humora. Ta dva stila su adaptivni i maladaptivni humor. U ovom istraživanju, fokus je na maladaptivnim stilovima humora koji se sastoje od agresivnog i samoporažavajućeg stila humora. Jedan od psihologijskih konstrukata koji ima značajnu povezanost sa stilovima humora su osobine ličnosti. „Mračna trijada“ se sastoji od 3 dijela ličnosti; narcizma, makijavelizma i psihopatije i sami naziv „mračna trijada“ dolazi iz negativnih kvaliteta povezanih s ta tri aspekta ličnosti. Istraživanja koja su se bavila temom povezanosti humora ili stilova humora i dimenzija „mračne trijade“ pokazala su da ispitanici koji postižu više rezultate na skali psihopatije i na skali makijavelizma imaju veću tendenciju korištenja maladaptivnog humora (agresivni i samoporažavajući stil). Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi povezanost između tendencije korištenja crnog (maladaptivnog) humora kod studenata i triju dimenzija „mračne trijade“ ličnosti. Istraživanje je provedeno na uzorku hrvatskih studenata, dobrovoljnim sudjelovanjem u online upitniku. Utvrđeni rezultati djelomično su u skladu s rezultatima prijašnjih istraživanja, odnosno utvrđeno je da je agresivni stil humora statistički značajno povezan sa svim dimenzijama „mračne trijade“, dok samoporažavajući stil humora nije statistički značajno povezan s niti jednom dimenzijom mračne trijade. Humor is one of the most common forms of communication between people and an extremely important way of expressing emotions, whether positive or negative. It is established that there are two types of humor, of which each type has two subtypes, which gives a total of four styles of humor. Those two types are adaptive and maladaptive humor. In this research, the focus is on maladaptive humor styles consisting of aggressive and selfdefeating humor styles. One of the factors that has a significant connection with humor styles is personality traits. The "Dark Triad" consists of three parts of the personality; narcissism, Machiavellianism and psychopathy, and the very name "Dark Triad" comes from the negative qualities associated with these three aspects of personality. Research that dealt with the topic of the relation between humor or humor styles and the characteristics of the "Dark Triad" showed that respondents who score higher on the psychopathy scale and on the Machiavellianism scale have a greater tendency to use maladaptive humor (aggressive and self-defeating style). The goal of this research was to determine the relation between the tendency to use black (maladaptive) humor in students and the three dimensions of the "Dark Triad" personality. The research was conducted on a sample of Croatian students, through voluntary participation in an online questionnaire. The obtained results are partially in line with previous research, that is, it was determined that an aggressive style of humor is statistically significantly related to all dimensions of the "Dark Triad", while a self-defeating style of humor is not statistically significantly related to any dimension of the Dark Triad.

Mračna trijada ličnosti konstrukt je sačinjen od tri konceptualno nezavisne, ali međusobno povezane osobine ličnosti prisutne na subkliničkoj razini: makijavelizma, psihopatije i narcizma. Iako je posljednjih godina došlo do porasta razine pozornosti posvećene proučavanju ovih osobina, relativno se mala važnost dodijelila njihovom odnosu s depresivnosti i zadovoljstvom životom. Depresivnost se u načelu odnosi na širok niz depresivnih stanja i simptoma prisutnih u različitom broju i vremenskom periodu, dok zadovoljstvo životom predstavlja kognitivnu determinantu subjektivne dobrobiti. Ova dva konstrukta negativno koreliraju do mjere u kojoj se mogu smatrati suprotnim polovima iste dimenzije. Recentna istraživanja ukazuju na sve veću zastupljenost simptoma depresivnosti među studentima, a nepovoljni se ishodi povezani s depresivnim simptomima mogu negativno odraziti na akademsku, socijalnu i emocionalnu prilagodbu. S obzirom na navedeno, na nekonzistentnost rezultata istraživanja u kojima je ispitan odnos mračne trijade s depresivnosti i zadovoljstvom životom, kao i na značaj koji za razumijevanje depresivnosti imaju osobine ličnosti, važno je istraživati odnos ovih konstrukata. Osobita važnost istraživanja njihovog odnosa očituje se u potencijalnim implikacijama za planiranje savjetodavnih i psihosocijalnih intervencija usmjerenih na mentalno zdravlje studenata. Prema tome, cilj ovog istraživanja bio je utvrditi odnose osobina mračne trijade s depresivnosti i zadovoljstvom životom na uzorku studenata. Provedeno je korelacijsko istraživanje u kojem je sudjelovalo 189 studentica i 53 studenta (N = 242) s različitih sveučilišta u Republici Hrvatskoj. Utvrđeno je da psihopatija i makijavelizam statistički značajno pozitivno koreliraju s depresivnosti, odnosno negativno sa zadovoljstvom životom. Što se tiče narcizma, utvrđen je suprotan obrazac povezanosti s depresivnosti i zadovoljstvom životom u odnosu na ostale dvije crte mračne trijade. Dobiveni rezultati mogu imati značajne implikacije za planiranje odgovarajućih intervencija u radu sa studentima koji imaju izražene osobine mračne trijade. The Dark Triad is a construct made of three conceptually independent, but interrelated personality traits at the subclinical level: Machiavellianism, subclinical psychopathy and subclinical narcissism. Although there has been an increase in the attention devoted to these traits in recent years, relatively little importance has been given to their relationship with depressiveness and life satisfaction. Depressiveness refers to a wide range of states and symptoms present in different numbers and with different durations, while life satisfaction refers to a cognitive determinant of subjective well-being. The correlation between these two constructs is negative to the extent that they can be considered opposite poles of the same dimension. Recent research has shown an increase in the prevalence of depressive symptoms among students. These symptoms are associated with negative outcomes that can have an adverse impact on academic, social and emotional adjustment. Considering these facts, the inconsistency of study results regarding the relationship between the Dark Triad, depressiveness and life satisfaction, as well as the importance of personality traits for understanding depression, it is crucial to examine the relationship between these constructs. Examining their relationship can also be of great importance to the development of counseling and psychosocial interventions aimed at the students’ mental health. Therefore, the goal of this study was to determine the relationship between the Dark Triad traits, depressiveness and life satisfaction in a sample of university students. The correlational study was conducted on a sample of 189 female and 53 male students (N = 242) from different universities in Croatia. A statistically significant positive correlation was found between Machiavellianism and subclinical psychopathy with depressiveness, while a negative correlation was found between Machiavellianism and subclinical psychopathy with life satisfaction. When it comes to subclinical narcissism, the results indicated the opposite pattern of a relationship with depressiveness and life satisfaction when compared to the other two Dark Triad traits. The results may have significant implications for the planning of appropriate interventions targeting university students who score high on the Dark Triad.