Search

Objectives: The present study aimed to examine the impact of SGLT2 inhibitor added to optimal medical therapy on the rates of sudden cardiac death (SCD) events among outpatients with heart failure, compared to placebo. Furthermore, we sought to investigate the potential differential impact of SGLT2 inhibitor with respect to etiology of heart failure (ischemic vs. non-ischemic cardiomyopathy) in HF patients treated with SGLT2 inhibitor. Patients and methods: Meta-analysis examined data from seven pivotal, large-scale, doubleblinded, placebo-controlled, randomized controlled trials conducted among HF outpatients. The primary outcome of interest was the impact of SGLT2i administration in patients with HF on the occurrence of SCD events, compared to placebo. Secondary goal was to assess the impact of SGLT2 inhibitor on the composite outcome of cardiovascular death or hospitalization for HF with respect to etiology of HF. Principal outcome measures were reported as a risk ratio (RR) with 95% confidence intervals (95% CI). Due to low heterogeneity across included studies, a fixed effects method with Mantel-Haenszel algorithm was used. Results: A total of 7 randomized clinical trials were included in the final analysis enrolling 21,637 outpatients with heart failure. The results of the present meta-analysis demonstrate that the addition of SGLT2 inhibitor to optimal medical therapy was associated with a relative risk reduction of SCD occurence by 20% (RR 0,80, 95% CI 0,65-0,98; P=0,030) when compared to placebo. Furthermore, the meta-analysis encompassing 7,232 patients from 3 studies revealed that among HF outpatients using SGLT2 inhibitor, on top of optimal medical therapy, occurence of the composite outcome including cardiovascular death and heart failure hospitalizations was reduced by 12% among patients with HF and non-ischemic cardiomyopathy compared to those with ischemic cardiomyopathy (RR 1,12, 95% CI 1,01-1,25; P=0,030). Both main results were derived from clinical trials that exhibited a low degree of heterogeneity (I2=0%). All included studies showed low risk of bias, as adjudicated independently by two investigators. Conclusion: The use of SGLT2 inhibitor, on top of optimized background therapy for heart failure, among heart failure outpatients, was associated with a 20% relative risk reduction in the occurrence of sudden cardiac death, compared to placebo. Similarly, SGLT2 inhibition appears to be more effective in heart failure patients with non-ischemic etiology of cardiomyopathy vs. those with ischemic etiology, although this effect should be cautiously interpreted due to the small effect size and wide confidence intervals. Ciljevi: Ciljevi ovog rada su istražiti utjecaj dodatka SGLT2 inhibitora optimalnoj medicinskoj terapiji na pojavnost događaja iznenadne srčane smrti među vanbolničkim bolesnicima sa zatajivanjem srca u usporedbi s placebom. Nadalje, istražili smo potencijalni diferencijalni efekt SGLT2 inhibitora s obzirom na etiologiju srčanog zatajivanja (ishemijska naspram neishemijskoj kardiomiopatiji) u bolesnika sa zatajivanjem srca koji su liječeni sa SGLT2 inhibitorima. Pacijenti i metode: Ova meta-analiza je obradila podatke iz sedam pivotalnih, velikih, dvostruko zaslijepljenih, placebom kontroliranih, randomiziranih kontroliranih studija koje su provedene u vanbolničkih bolesnika sa zatajivanjem srca. Primarni ishod od interesa je bio učinak korištenja SGLT2 inihbitora u odnosu na placebo, a s obzirom na pojavnost događaja iznenadne srčane smrti. Sekundarni cilj je bio istražiti utjecaj SGLT2 inhibitora na kompozitni ishod koji se sastojao od kardiovaskularne smrtnosti ili hospitalizacija zbog zatajivanja srca, a s obzirom na etiologiju zatajivanja srca. Glavne mjere ishoda koje su korištene je omjer rizika (RR) sa 95% intervalima pouzdanosti (95% CI). Zbog utvrđene niske heterogenosti uključenih studija, statistička metoda fiksnih učinaka sa Mantel-Haenszelovim algoritmom je korištena za generiranje rezultata meta-analize. Rezultati: Ukupno je u analizu uključeno 7 randomiziranih kliničkih studija koje su uključile ukupno 21,637 bolesnika sa zatajivanjem srca. Glavni rezultat ukazuje na to da je dodatak SGLT2 inhibitora optimalnoj medicinskoj terapiji povezan sa značajnim smanjenjem relativnog rizika za pojavnost iznenadne srčane smrti za 20%, u usporedbi sa placebom (RR 0,80, 95% CI 0,65-0,98; P=0,030). Nadalje, meta-analitičko združivanje rezultata 7,232 bolesnika iz 3 studije je pokazalo da je SGLT2 inhibitor, povrh optimalne medicinske terapije smanjio relativni rizik za pojavnost kompozitnog ishoda kardiovaskularne smrti ili hospitalizacije zbog zatajivanja srca za 12% kod bolesnika sa neishemijskom kardiomiopatijom u odnosu na bolesnike sa ishemijskom kardiomiopatijom (RR 1,12%, 95% CI 1,01-1,25; P=0,030). Oba glavna rezultata su postignuta analizom studija za koje se pokazalo da imaju nizak stupanj heterogeneosti (I2=0%). Sve navedene studije su imale nizak rizik od pristranosti prema neovisnoj procjeni dvoje istraživača. Zaključci: Uporaba SGLT2 inhibitora pored ostale optimizirane terapije za zatajivanje srca, među vanbolničkim bolesnicima, bila je povezana sa smanjenjem relativnog rizika iznenadne srčane smrti za 20% u odnosu na placebo. Slično tomu, naši rezultati sugeriraju da su SGLT2 inhibitori bili efikasniji u redukciji pojavnosti kompozitnog ishoda kardiovaskularne smrti ili hospitalizacija zbog zatajivanja srca u bolesnika sa neishemijskom naspram ishemijske etiologije zatajivanja srca. Međutim, opisani učinak je potrebno interpretirati sa posebnim oprezom s obzirom na relativno malu veličinu efekta i širok raspon intervala pouzdanosti.

Ugradbeni kardioverter defibrilator (ICD) služi kao direktna terapijska metoda u svrhu prevencije nagle srčane smrti. Izuzev funkcije prekida ventrikularnih malignih aritmija, sadrži funkcije elektrostimulacije te zapisa aritmija. Istražili smo opće karakteristike te rizične faktore u populaciji s ugrađenim ugradbenim kardioverter defibrilatorom tijekom dvogodišnjeg perioda te u dvogodišnjem praćenju uspostavili povezanost rizičnih faktora te aktivacije uređaja i ukupnog mortaliteta. Aktivacija uređaja podrazumijeva šok ili ATP. Žene su znatno manje zastupljene u primaoca uređaja (14,9%). Biventrikularna stimulacija povezana je s manjom učestalošću aktivacije uređaja (p, Implantable cardioverter defibrillator (ICD) serves as a direct therapeutic method for the prevention of sudden cardiac death. In addition to the function of interrupting ventricular malignant arrhythmias, it works as pacemaker and arrhythmia recorder. We investigated the general characteristics and risk factors in the population with an implanted cardioverter defibrillator during a 2-year period, and in a 2-year follow-up we established the connection between risk factors and device activation, as well total mortality. Device activation was assessed as shock or ATP. Women were considerately less represented in device implantation (14,9%). Biventricular stimulation was associated with a lower frequency of device activation (p

Cilj istraživanja: Cilj doktorskog rada bio je analizirani izražaj kalpaina 2, kalpaina 10 i stupnja apoptoze stanica srca (miocita i nemiocita) uključenih u mehanizme stanične smrti te ih usporediti između skupine preminulih osoba od iznenadne srčane smrti (engl. sudden cardiac death, SCD) s i bez šećerne bolesti uzrokovane ranom srčanom ishemijom (engl. early myocardial ischemia, EMI) i akutnim infarktom miokarda (engl. acute myocardial infarction, AMI) i kontrolne skupine. Također cilj je bio utvrditi postojanje povezanosti između ispitivanih parametara kao i izražaj kalpaina i apoptotičke aktivnosti stanica srca s obzirom na spol. Ispitanici i metode: Ispitanici su bili podijeljeni u tri skupine: u prvoj skupini je bio 101 ispitanik koji je preminuo od SCD-a uzrokovanog EMI i AMI-em kojem je tijekom sudskomedicinske obdukcije uzet uzorak tkiva iz zone ishemije/infarkta i suprotne stijenke miokarda lijeve klijetke. U drugoj skupini je bilo 54 ispitanika koji su preminuli od SCD-a uzrokovanog EMI i AMI-em, a bolovali su od šećerne bolesti tip II. U kontrolnoj skupini je bilo 50 ispitanika koji su preminuli od nagle moždane smrti uslijed prostrijelne rane glave i kojima je tijekom sudsko-medicinske obdukcije uzet uzorak tkiva iz prednje i stražnje stijenke miokarda lijeve klijetke. lzražaj kalpaina 2 i kalpaina 10 u stanicama srca analiziran je imunohistokemijskom metodom dok je stupanj apoptoze analiziran TUNEL-metodom. Rezultati: Kalpain 2 miocita pokazuje veći izražaj u zoni rane ishemije (te još veći u zoni infarkta) u odnosu na suprotnu stijenku i kontrolnu grupu (P

Congenital long QT syndrome (LQTS) is a disorder of myocardial repolarization defined by a prolonged QT interval on electrocardiogram (ECG) that can cause ventricular arrhythmias and lead to sudden cardiac death. LQTS was first described in 1957 and since then its genetic etiology has been researched in many studies, but it is still not fully understood. Depending on the type of monogenic mutation, LQTS is currently divided into 17 subtypes, with LQT1, LQT2, and LQT3 being the most common forms. Based on the results of a prospective study, it is suggested that the real prevalence of congenital LQTS is around 1:2000. Clinical manifestations of congenital LQTS include LQTS-attributable syncope, aborted cardiac arrest, and sudden cardiac death. Many patients with congenital LQTS will remain asymptomatic for life. The initial diagnostic evaluation of congenital LQTS includes obtaining detailed personal and multi-generation family history, physical examination, series of 12-lead ECG recordings, and calculation of the LQTS diagnostic score, called Schwartz score. Patients are also advised to undertake 24-hour ambulatory monitoring, treadmill/cycle stress testing, and LQTS genetic testing for definitive confirmation of the diagnosis. Currently available treatment options include lifestyle modifications, medication therapy with emphasis on betablockers, device therapy and surgical therapy, with beta-blockers being the first-line treatment option, both in symptomatic and asymptomatic patients., Sindrom dugog QT intervala (LQTS) nasljedni je poremećaj repolarizacije miokarda obilježen produženim QT intervalom u elektrokardiogramu (EKG) koji može uzrokovati maligne ventrikulske aritmije i iznenadnu srčanu smrt. LQTS prvi je puta opisan 1957. godine, a iako je njegova genetska podloga mnogo puta istraživana, etiologija još uvijek nije u potpunosti razjašnjena. Ovisno o tipu monogenske mutacije LQTS se može podijeliti u 17 podtipova od kojih su najčešći LQTS1, LQTS2 i LQTS3. Procjenjuje se da učestalost kongenitalnog LQTS iznosi oko 1:2000. Klinička slika LQTS može uključivati sinkopu, srčani zastoj i iznenadnu srčanu smrt. Velik dio bolesnika s kongenitalnim LQTS ostaje asimptomatski tijekom cijeloga života. Dijagnostičku obradu kongenitalnog LQTS čini detaljna osobna i obiteljska anamneza, fizikalni pregled, serijsko praćenje 12-kanalnog EKG-a te izračun Schwartzovih dijagnostičkih kriterija. Također treba isključiti moguće sekundarne uzroke stečenog LQTS. Uz to, bolesnicima se savjetuje učiniti 24-satni holter EKG i test opterećenja, a za konačnu potvrdu dijagnoze genetsko testiranje. Terapijske mogućnosti uključuju promjene životnih navika, medikamentnu terapiju s naglaskom na beta-blokatore, implantaciju kardioverter defibrilatora i kirurško liječenje, pri čemu su beta-blokatori prvi izbor terapije i kod simptomatskih i asimptomatskih bolesnika.

Poznavanje osnovnih postupaka održavanja života (BLS) predstavlja suštinu djelatnosti medicinskog osoblja. Činjenica je da stručnost, uvježbanost i znanje tih postupaka proizlazi iz dobrog bazičnog poznavanja teorije o postupcima BLS-a, kao i kontinuiranog uvježbavanja istih. U ovom završnom radu upoznati ćemo se s postupcima BLS-a i najnovijim smjernicama u provođenju istih. Koristeći informacije prikupljene putem anketnog upitnika, procijeniti ćemo razinu poznavanja postupaka BLS-a kod medicinskih sestara i tehničara. Anketni upitnik „Poznavanje postupaka BLS-a kod medicinskih sestara/tehničara“ sastojao se od 5 pitanja vezana uz sociodemografske podatke: dob, spol, stupanj obrazovanja, radno mjesto te radno iskustvo. Ostatak anketnog upitnika sastojao se od 12 pitanja vezanih uz postupke BLS-a u kojima su ispitanici trebali odabrati točan odgovor među ponuđenim tvrdnjama. Dobiveni rezultati potvrditi će postoji li statistički značajna povezanost između razine poznavanja postupaka BLS-a i stupnja obrazovanja, djelatnosti u struci te radnog iskustva ispitanika. Od medicinskih djelatnika očekuje se da postupke BLS- a dobro poznaju te da su dobro uvježbani za njihovo izvođenje. Cilj je u budućnosti prepoznati potrebu za češćim ponavljanjem postupaka BLS-a (osobito u onim službama koje se rijetko susreću sa srčanim zastojem) što bi u konačnici stvorilo podlogu za poboljšanje preživljavanja i boljeg ishoda post reanimacijskog perioda među osobama koje su doživjele srčani zastoj. Knowledge of basic life support procedures (BLS) is the work essence of medical staff. The fact is that the expertise, training and knowledge of those procedures, stems from a good basic knowledge of the theory of BLS, as well as continuous practice. In this final paper, we will get acquainted with the procedures of the BLS and the latest guidelines in their implementation. Using the information collected through the survey questionnaire, we will assess the level of knowledge of BLS procedures in nurses and technicians. The survey questionnaire “Knowledge of BLS procedures among nurses / technicians” consisted of 5 questions related to sociodemographic data: age, gender, level of education, working place and work experience. The remainder of the survey questionnaire consisted of 12 questions related to BLS procedures in which respondents were asked to choose the correct answer among the statements offered. The obtained results will confirm whether there is a statistically significant correlation between the level of knowledge of BLS procedures and the level of education, activities in the profession and work experience of the respondents. We will compare our results with the results of similar research in the world. Medical professionals are expected to be well acquainted with BLS procedures and to be well trained to perform them. The goal in the future is to recognize the need for more frequent recurrence of BLS procedures (especially in those services that rarely encounter cardiac arrest) which would ultimately create a basis for improved survival and better outcome of the postresuscitation period among persons who have experienced cardiac arrest.

Iznenadna srčana smrt je jedan od najčešćih uzroka smrti među sportistima jer uzrokuje čak 90% smrti. Najčešći razlozi za iznenadnu srčanu smrt kod mladih sportista su neotkrivene aritmije, hipertrofične kardiomiopatije i anomalije koronarnih arterija sa predominacijom glavne, leve koronarne arterije. Dve francuske studije pokazale su da dnevno dolazi do 3 iznenadne srčane smrti i do 4 infarkta miokarda kod rekreativnih sportista. Prema dostupnim podacima u više od 80% slučajeva iznenadne srčane smrti kod mladih sportista smrt je nastupila u prvih 30 minuta bavljenja aktivnošću, što ukazuje na činjenicu da je povećana fizička aktivnost bila okidač srčanih aritmija koje su za sportistu sa neotkrivenim srčanim oboljenjima bile fatalne. Pošto je sportsko srce veoma kompleksan, nedovoljno istražen fenomen, koji predstavlja sivu zonu između fiziologije i patologije, potrebno je jasno razgraničiti patološke karakteristike kardiovaskularnog sistema od adaptacije na fizički napor. Istraživanja su pokazala da 55-80% sportista umrlih od iznenadne srčane smrti nije imalo nikakve prethodne simptome oboljenja srca. Alat za otkrivanje ovakvih slučajeva mogle bi predstavljati nove tehnologije koje se uvode u sportsku praksu, zato se ova disertacija bavi evaluacijom signala telemetrijskog EKG uređaja u submaksimalnim i maksimalnim laboratorijskim i terenskim testovima. Cilj ove disertacije je da istraži (1) da li je sa telemetrijskim EKG uređajem moguće kvalitetno meriti EKG signal u toku fizičke aktivnosti u laboratorijskim i terenskim testovima, (2) da li je EKG signal izmeren na poziciji LI kvalitetniji nego na poziciji LS, (3) da li složenost i uslovi testiranja utiču na kvalitet signala i (4) da li odabir pravog načina fiksacije smanjuje broj remetećih faktora. U ovom istraživanju su učestvovala dvadesetitri ispitanika, koji su po dva puta odradili pet različitih laboratorijskih i terenskih testova maksimalnog i submaksimalnog intenziteta. U laboratoriji su uradili testove opterećenja na bicikl ergometru i na tredmilu po RAMP protokolu, a terenski testovi koje su uradili su: Šatl ran, sprint na 100 m i Kuperov test 2400 m. U svim testovima na sebi su imali pričvršćen telemetrijski EKG uređaj, a način pričvršćivanja u prvom i u ponovljenom testiranju bio je različit... Sudden cardiac arrest is one of the most common causes of death among athletes, even up to 90% of such deaths. The most common reasons are undetected arrhythmias, hypertrophic cardiomyopathy, and coronary artery abnormalities with predominant left coronary artery abnormalities. Two studies conducted in France reported a daily incidence of three sudden deaths and four myocardial infarctions among the recreational population. Due to the literature more than 80% of sudden cardiac death happened in the first 30 minutes after physical activity ended. This indicates that the physical activity was what triggered the cardiac arrhythmias that proved fatal for the athletes. Athletic cardiology is a gray zone between physiology and pathology, wherefore it is necessary to distinguish the pathological characteristics of the cardiovascular system and ensure proper adaptation to a given physical activity. Taking into account the fact that as many as 55-80% of athletes who died on the court had no previous cardiac problems or symptoms, the question is what else could be done to detect people with increased risks. New technologies can serve as a tool to detect such problems, which is why this dissertation evaluates a telemetric ECG device in submaximal and maximal laboratory and field tests. The aims of this dissertation are to find out (1) whether it is possible to measure an ECG signal with a telemetric ECG device during physical activity in both laboratory and field tests, (2) whether the ECG signal measured on the LI position is of better quality than that on the LS position, (3) whether the complexity of the task influences the quality of the signal, and (4) whether proper affixation reduces the number of disturbing factors. There were 23 participants included in this study. Every participant was subjected to five different laboratory and field tests of maximal and submaximal intensity. In the laboratory they completed exercise stress tests on a treadmill and cycle ergometer, while the field tests were a shuttle run, a Cooper 2400 m, and a 100-m sprint. In all the tests they had the device attached to the body, while in the second test the gadget was additionally fixed. The results show that in all running tests the difference in a quality of ECG signal between the first and second test were at a significance level between p=0.000, and p=0.015, while the difference for the cycle ergometer difference was not significant...

Iznenadna srčana smrt sportaša rijedak je, ali tragičan događaj koji negativno utječe na sportsku populaciju kao i širu zajednicu. Predviđeni broj iznenadnih srčanih smrti za vrijeme ili neposredno nakon sportske aktivnosti u Hrvatskoj iznosi između 6 do 8 smrti godišnje. Ovaj rad prikazuje najčešće uzroke iznenadne srčane smrti kao i načine njezine prevencije. U podlozi ovog događaja najčešće se krije „tiha“, nedijagnosticirana bolest srca kojoj tjelesna aktivnost djeluje kao okidač za nastanak malignih aritmija od kojih se najčešće viđaju ventrikulska fi brilacija (30 %) te monomorfna ventrikulska tahikardija (25 %). Kod sportaša mlađih od 35 godina najčešće se radi o genskoj bolesti srca kao što su hipertrofi čna kardiomiopatija (5-30 %) te aritmogena kardiomiopatija desne klijetke (5-25 %), dok je kod sportaša starijih od 35 godina to aterosklerotska koronarna bolest srca (70-80 %). Iznenadna srčana smrt rjeđe može nastati i kod strukturno normalnog srca u slučaju nastanka komocije srca ili postojanja poremećaja srčanih ionskih kanala. Danas postoje razvijene strategije prevencije ovog događaja koje imaju za cilj smanjiti incidenciju iznenadne srčane smrti kod sportaša. Prema američkim preporukama probir se sastoji od anamneze i kliničkog pregleda, dok europske preporuke u probir uključuju snimanje 12-kanalnog EKG-a vodeći se prema višegodišnjem talijanskom iskustvu gdje je korištenje EKG-a pokazalo visoku osjetljivost u prepoznavanju osoba s određenim kardiovaskularnim bolestima uz smanjenje incidencije ovog događaja za 90 %. Rana defi brilacija ključan je trenutak u sprječavanju iznenadne srčane smrti kod osoba sa srčanim zastojem što potvrđuje važnost opremanja sportskih terena i objekata automatskim vanjskim defi brilatorom kao i edukacije sportskih sudionika u provođenju osnovnih mjera održavanja života., Sudden cardiac death (SCD) in athletes is a rare but tragic event which have negative infl uence on sport population and overall community.The predicted number of sudden cardiac deaths during or immediately after sports activity in Croatia is between 6 and 8 deaths per year. This article presents most common causes of SCD as well as pathways to prevent it. In most cases „silent“ unrecognized heart disease was present and the physical activity can be a trigger for starting malignant arrhythmias of which the most common are ventricular fi brillation (30%) and monomorphic ventricular tachycardia (25%). In the group of athletes under the age of 35, the most frequent cause of SCD are hereditary heart disease such as hypertrophic cardiomyopathy (5-30%) and arrhythmogenic right ventricular cardiomyopathy (5-25%), while in athletes older than 35 years the most frequent cause of SCD is atherosclerotic coronary disease (70-80%). SCD can occur rarely in the athletes with structurally normal heart in the case of the commotion of the heart or with preexisting disorders of ion channels in heart. Today exist some prevention strategies which has main aim to decrease incidence of SCD in the athletes. The American recommendations for preparticipation screening included anamnesis and clinical examination and European recommendations additional included recording of 12 channel ECG. According to Italian experience using 12 channel ECG has a high sensitivity in the recognition of athletes with cardiovascular diseases with signifi cantly decrease of SCD for 90%. Early defi brillation is crucial moment in prevention of SCD in the patients with cardiac arrest. This fact support the importance of equipping sports fi eld and facilities with automatic external defi brillator (AED) and for education of sport participants in basic life support.

The athlete's heart is a set of morphological and functional characteristics that develop over time due to sports training. These adaptive changes result in increase in cardiac work efficiency and economy. They are manidested as cardiac muscle hypertrophy and dilation, with accompanying angiogenesis and slower heart rate, that are influenced by variable regulatory systems and genetic predisposition. The problem of sudden cardiac death in athletes, which persists despite numerous activities aimed at prevention, creates the need for a better definition of the athlete's heart, especially in terms of its differentiation from certain pathological conditions. This is of particular importance in the context of cardiac electrical activity. Right heart adaptations, hormonal regulatory mechanisms and the effects of nonphysiological adaptations during training, that may lead to pathologic alterations direction, are all relevant in the investigation of adverse cardiac events in athletes. In order to prevent sudden cardiac death in athletes, it is necessary to examine competitive athletes as well as apparently health individuals who recreationally exercise at a high volume. There are guidelines for mass screening and individual examinations, for all age groups and both genders, as well as for public service staff who require intense physical activity during their occupation. Both American and European recommendations require a detailed anamnesis and physical examination, whereas European, apart from that, require initial electrocardiography. The implementation of additional tests is necessary if the existence of any underlying pathophysiologic process is suspected. Checks should be performed before engaging in sports activities, as well as during training and competition periods. Sportsko srce predstavlja efekat morfoloških i funkcionalnih adaptacija srca koje se razvijaju tokom vremena, pod uticajem sportskog treninga. Promene na srcu kod sportista za posledicu imaju promenu efikasnosti i ekonomičnosti srčanog rada. Manifestuju se hipertrofijom i dilatacijom srca, sa pratećom angiogenezom i usporenim srčanim radom, procesima koji su pod kontrolom različitih regulatornih sistema i genetske predispozicije. Problem iznenadne srčane smrti u sportu, čija se incidenca ne smanjuje uprkos brojnim aktivnostima koje se sprovode u cilju njene prevencije, nameće potrebu boljeg definisanja sportskog srca, naročito u smislu njegovog razlikovanja od pojedinih patoloških stanja. Kod izvesnog broja sportista uočavaju se promene električne aktivnosti, te je i u tom smislu potrebno razlikovati zdravo od bolesnog srca. Poslednjih godina posebno je u fokusu definisanje adaptivnih promena desnog srca. Dodatno, postoje nova saznanja o hormonskoj regulaciji adaptivnih promena srca sportista, a istražuju se i efekti nefizioloških manipulacija u trenažnom procesu koji mogu 'skrenuti' fiziološke procese u patološkom pravcu. U cilju prevencije iznenadne srčane smrti, neophodno je redovno pregledanje kako sportista, tako i fizički aktivnog dela populacije. Aktuelne preporuke daju smernice za masovne skrininge i individualne preglede sportista, za sve starosne grupe oba pola, kao i pripadnike javnih službi koje u opisu posla imaju intenzivne fizičke napore. Dok američke preporuke zahtevaju samo detaljnu anamnezu i fizikalni pregled, evropske preporuke zahtevaju i inicijalnu elektrokardiografiju. I evropske i američke preporuke zahtevaju sprovođenje dodatnih ispitivanja kod sumnje na postojanje bilo kakvog oboljenja. Ove preglede bi trebalo obavljati pre početka trenažnog procesa, kao i tokom perioda treniranja i takmičenja.

Vrhunski sportaši postižu izvanredne uspjehe i izvrsno vladaju vještinama svoga sporta. Brojni čimbenici utječu na konačan sportašev rezultat; treningom se organizam adaptira na povećani stres koji je pred njega postavljen te zahtjeva principe koji smanjuju rizik od ozljede i bolesti, a jedino zdrav organizam može pozitivno odgovoriti na postavljene izazove. Prilagodba organizma prvenstveno je odgovor mišića, respiratornog i kardiovaskularnog sustava te poboljšanje tih parametara ''gura naprijed'' sportaševu izvedbu. Cilj ovog rada bio je opisati najvažnije elemente anamneze i pregleda vrhunskih sportaša. Anamneza i pregled vrhunskog sportaša mehanizam su zaštite zdravlja sportaša. Detaljna osobna i obiteljska anamneza, fizikalni pregled i očitavanje EKG-a po najnovijim smjernicama osnova su probira na iznenadnu srčanu smrt, posebice u mladih sportaša. Ozljede mišićno-koštanog sustava najčešće su posljedice tjelesne aktivnosti. Cilj pregleda je prepoznavanje i liječenje trenutnih ozljeda, kao i poboljšanje manjkavosti uzrokovanih prethodnim. Ostali organski sustavi također zahtijevaju detaljnu anamnezu i fokusirani pregled sa svrhom očuvanja cjelokupnog zdravlja, ali i poboljšanja izvedbe. Uputno je obratiti pažnju na niz čimbenika koji mogu pridonositi sportaševoj izvedbi, poput edukacije o pravilnoj prehrani, suplementima i osnovama borbe protiv dopinga; prevenciji, prepoznavanju i postupanju s ozljedama; metodama treninga i izbjegavanju pretreniranosti. Pregledi trebaju biti kontinuirani, provedeni detaljno prije početka bavljenja sportom, a zatim periodički ponavljani uz mogućnosti fokusa na nove i važne tegobe. Uredan nalazi pregleda ili liječenje problema završavaju za sportaša najpoželjnijim ishodom, ocjenom sportske sposobnosti., Elite athletes achieve remarkable success and possess superb mastery of skills associated with their sport. Many factors contribute to the athlete's ultimate result; organism adapts to the imposed training load which requires principles that decrease risk of injury and illness. Only the healthy organism is able to respond positively to the appointed challenges. Adaptation primarily results in changes to the muscles, respiratory system and cardiovascular system and improvement of those parameters elevates the athlete's performance. The aim of this paper was to describe the most important elements in the screening of the elite athletes. Detailed personal and family history, physical examination and interpretation of ECG according to the newest guidelines are basis of screening for sudden cardiac death, especially among the younger population. Musculoskeletal injuries are the most frequent consequences of physical activity. Screening aims to assess and treat current injuries, as well as to rehabilitate any deficits resulting from previous injuries. Full history and focused physical examination of other organ systems is required in order to preserve overall health, but also to improve performance. It is advisable to pay attention to factors contributing to the athlete's performance, such as education about nutrition, supplements and doping; injury prevention, reporting and management; methods of training and preventing overtraining. Screening should be continuous, conducted thoroughly before commencement of sporting activities and periodically repeated, usually concentrated on new and important problems. Normal findings or management of problems, much in the interest of the athlete, results in participation clearance.

Aritmogena kardiomiopatija desne klijetke (ARVC) rijetka je progresivna autosomno-dominantna genska bolest karakterizirana strukturnim nepravilnostima desne klijetke te pojavom aritmija mehanizma kruženja. Unutar više od 140 različitih mutacija gena najznačajnije su one za proteine interkaliranih diskova te dezmosoma miokarda. Degeneracija i smrt miocita, koje nastaju zbog poremećena rasta i diferencijacije miocita, najočitije su u području trokuta displazije, a očituju se vrlo nespecifičnim simptomima. Aritmije nastale zbog ARVC-a smatraju se glavnim uzrokom smrti u osoba mlađih od 40 godina. Budući da postoje brojne druge bolesti koje nalikuju na ARVC, njegova se dijagnoza postavlja na temelju kombinacije zadovoljavanja uvjeta kriterija radne skupine te nalaza magnetne rezonancije, biopsije srca i ehokardiografije. Unatoč svim dijagnostičkim kriterijima, više od 50 % pravih ARVC-a i dalje ostaje neadekvatno dijagnosticirano. Upravo zbog te činjenice asimptomatskim sportašima s pozitivnom obiteljskom anamnezom savjetuje se detaljno i učestalo praćenje zdravstvenoga stanja od rane životne dobi. Glavni cilj liječenja ARVC-a jest prevencija iznenadne srčane smrti. U medikamentnoj terapiji prednost se i dalje daje sotalolu te amiodaronu u svrhu prevencije razvoja malignih aritmija. Uz vrlo visok rizik od nastanka takvih aritmija bolesnicima je u primarnoj prevenciji apsolutno indicirana ugradnja kardioverterskih defibrilatora. Uspješnost radiofrekventne ablacije u ovoj bolesti niža je zbog učestale pojave novih žarišta aritmije uzrokovanih masno fibroznim promjenama miokarda te se smatra palijativnom metodom liječenja. Definitivno izlječenje ove bolesti može se postići isključivo transplantacijom srca., Arrhythmogenic right ventricular cardiomyopathy (ARVC) is a rare progressive autosomal dominant genetic disease characterized by structural abnormalities of the right ventricle of the heart and the appearance of the reentry type arrhythmias. Of the 140 different genetic mutations, the most significant are those related to proteins in the intercalated discs and myocardial desmosomes. Myocyte degeneration and death, which are caused by disrupted myocyte growth and differentiation, are most obvious in the triangle of dysplasia and result in very non-specific symptoms. Arrhythmias caused by ARVC are considered the main cause of death in persons below 40 years of age. Since there are numerous other diseases that resemble ARVC, the diagnosis of ARVC is established based on a combination of fulfilling the working group criteria and magnetic resonance imaging, heart biopsy, and echocardiography findings. Despite all the diagnostic criteria, more than 50% of real ARVC cases remain inadequately diagnosed. This is why detailed and frequent health checkups from an early age are recommended in asymptomatic athletes with family history positive for ARVC. The main goal of treatment is the prevention of sudden cardiac death. Sotalol and amiodarone are favored in medication therapy, with the goal of preventing the development of malignant arrhythmias. In patients with a very high risk of such arrhythmias the implantation of a cardioverter defibrillator is absolutely indicated as part of primary prevention. The successfulness of radiofrequency ablation is lower in this disease due to the frequent appearance of new arrhythmic foci caused by fatty fibrotic changes in the myocardium and is considered a palliative treatment method. Definitive treatment for this diseases can be achieved only through heart transplantation.

Iznenadna smrt najčešće nastaje kao posljedica oštećenja kardiovaskularnog sustava, ponajprije zbog koronarne bolesti ili kardiomiopatije, a izuzetno rijetko može biti uzrokovana primarnim tumorom srca. Tri četvrtine primarnih novotvorina srca čine benigni tumori, a četvrtinu maligni koji su redovito sarkomi i rijetko limfomi. Najčešći histološki tip primarnog sarkoma srca jest angiosarkom, obično smješten u desnom atriju ili rjeđe u perikardu. U ovom radu prikazujemo slučaj bolesnice koja je primljena u teškom općem stanju, pod sumnjom na septički šok, a preminula je nekoliko sati nakon prijma. Obdukcijom je nađen tumor desne pretklijetke koji je, prema morfološkim i munohistokemijskim karakteristikama, odgovarao angiosarkomu. Infiltracija epikarda i krvarenje u perikardijalnu šupljinu doveli su do tamponade srca i smrti. Uz prikaz bolesnice rad pruža kratki pregled epidemioloških i kliničkih značajka te mogućnosti dijagnostike i liječenja primarnog angiosarkoma srca

This paper aimed to collect and unite facts known about the effect of methadone treatment on QTc interval prolongation that could determine precipitating factors in the development of heart arrhythmias and their consequences (Torsade de Pointes and sudden cardiac death), and to raise the methadone treatment safety level. Studies conducted up to now clearly demonstrate that methadone therapy evokes changes in the heart’s electrical conduction, but those studies also show that QTc interval prolongation could be precipitated by other factors. The most often present risk factors in our research were dose of methadone, co-medication, and co-morbidity, but other relevant risk factors were gender, age, misuse of illicit drugs, therapy length and tobacco use. Active participation in modern treatment processes and implementation of knowledge acquired recently into daily practice, such as setting up reutilized questionnaires and diagnostic methods to expose higher risk for complications and providing broader therapeutic range for cases of drug replacement necessity, will enhance therapy safety level and bring us to the next step of resocialization of these patients, which needs to remain the final goal of treatment.

Kardiovaskularne bolesti čine najčešće bolesti razvijenog svijeta kao i najčešći uzrok smrti u većini razvijenih zemalja. Upravo zbog velikog broja ljudi koji boluju od raznih kardiovaskularnih bolesti ovaj rad se bavi rizicima tih bolesnika pri bavljenju sportom. U rekreativnom i profesionalnom obliku sportska aktivnost nosi brojne pogodnosti, te može unaprijediti zdravlje pojedinca, ali nažalost može dovesti i do komplikacija, pogotovo kod populacije kardiovaskularnih bolesnika. Kao najtežu i najozbiljniju komplikaciju potrebno je izdvojiti iznenadnu srčanu smrt. Zbog vrlo rijetkih ranijih simptoma i naglog nastupa, iznenadna srčana smrt posebno je tragična, pogotovo kada se javi u mladih do tada zdravih sportaša. Najčešći uzrok odgovoran za 1/3 svih iznenadnih srčanih smrti je hipertrofična kardiomiopatija, ali može biti i neki od drugih brojnih uzroka poput miokarditisa, perikarditisa, kongenitalnih anomalija srca, bolesti srčanih zalistaka, bolesti aorte, kanalopatija i druge bolesti. Pošto većina slučajeva smrti nastupa naglo i bez ranijih simptoma jedini način da se smanji mortalitet je pravovremena i temeljita prevencija i rano otkrivanje mogućih uzročnika bolesti, te liječenje ili isključivanje iz sporta rizičnih sportaša. Uvođenje pregleda u što ranijoj fazi života sportaša, te redovito ponavljanje pregleda nužno je kako bi se što ranije otkrile rizične skupine sportaša. Temeljita anamneza i fizikalni pregled, popraćen 12 kanalnim EKG-om u mirovanju i naporu ima mogućnost značajno smanjiti incidenciju iznenadne srčane smrti., Cardiovascular disease are the most common group of disease of the developed world as well as the most common cause of death in majority of developed countries. Because of the large number of people suffering from various cardiovascular diseases, this paper deals with the risks of these patients participating in sport activities. Recreational and professional participation in sports carries a number of benefits, and can improve the health of individuals, but can also unfortunately lead to complications, especially in the population of cardiovascular patients. As the most serious complication it is necessary to single out sudden cardiac death. Because of its sudden onset and very few early symptoms, sudden cardiac death is particularly tragic, especially when it occurs to young previously healthy athletes. Hypertrophic cardiomyopathy is the most common cause and is responsible for 1/3 of all of sudden cardiac deaths. Some of the other causes include: myocarditis, pericarditis, congenital abnormalities of the heart, valvular heart disease, aortic disease, channelopathies and other diseases. Since most deaths occur suddenly and without previous symptoms the only way to reduce mortality is prevention and early detection of possible causes of diseases that can lead to sudden cardiac death, as well as appropriate treatment or exclusion from sport activities. The introduction of physical examinations in an early stage of the athlete’s life as well as regular re-examination is crucial in order to detect athletes at risk early. A thorough history and physical examination followed by a 12-channel ECG at rest and under stress has the ability to significantly reduce the incidence of sudden cardiac death.

Redovita tjelesna aktivnost vrlo je značajna za zdravlje čovjeka, no intenzivna tjelesna aktivnost može povećati rizik od iznenadne srčane smrti u predisponiranih osoba. Ovaj problem posebno je značajan kod sportaša, koji imaju 2,8 puta veći rizik od iznenadne srčane smrti u usporedbi s populacijom koja se ne bavi sportom. Iznenadnu srčanu smrt mogu uzrokovati brojne genetičke i stečene bolesti koje je u velikoj mjeri moguće dijagnosticirati preventivnim pregledima sportaša. Iako su uzroci brojni, ventrikularna tahiaritmija najčešći je zajednički patološki mehanizam koji narušava funkciju srca, što potvrđuje važnost opremanja sportskih dvorana uređajima za vanjsku defibrilaciju. Većina sportaša nema nikakve simptome koji bi nas upozorili na skrivenu bolest srca, zbog čega mnoga stručna društva snažno podržavaju uvođenje preventivnih pregleda sportaša kao strategije za rano otkrivanje “tihih” srčanih bolesti, iako se ne slažu oko opsega tog pregleda. Uspješnost talijanskog programa preventivnih pregleda potvrđena je smanjenjem smrtnosti sportaša za čak 90 % nakon uvođenja redovitih preventivnih pregleda sportaša, koji su uključivali elektrokardiogram. Hrvatska već dugi niz godina ima infrastrukturu I stručno educiran kadar, u vidu specijalista medicine rada i sporta te specijalista sportske medicine, za uspješno provođenje preventivnih pregleda sportaša po uzoru na talijanski model. Stoga je cilj ovoga teksta podizanje svijesti o problemu iznenadne srčane smrti koji je u velikoj mjeri moguće spriječiti uspostavljanjem kvalitetnih zakonskih okvira te uvažavanjem stručnih smjernica Hrvatskog društva za sportsku medicinu., Regular physical activity is of paramount importance for human health, however, vigorous exercise can increase the risk of sudden cardiac death in predisposed individuals. This problem is especially important for athletes, who have 2.8-fold higher risk of sudden cardiac death compared to the non-athlete population. Sudden cardiac death can result from multiple genetic and acquired diseases that can be diagnosed by screening examinations of athletes in the majority of cases. Although there are many causes, ventricular tachyarrhythmia is a common pathological mechanism that disturbs the function of the heart, which validates the necessity of equipping all sport arenas with an automated external defibrillator. Most of athletes do not have any warning symptoms of a latent heart disease. Therefore, many professional societies strongly support the idea of screening examinations of athletes as a strategy for early detection of “silent” heart diseases, although they do not share the same opinion about the scope of these examinations. The success of the Italian screening program is proved by the drop in mortality rate of athletes for 90 % after the implementation of regular screening examinations of athletes that included electrocardiogram. For many years Croatia has had the infrastructure and educated health professionals, sports medicine specialists and specialists of occupational health and sports medicine, for a successful implementation of screening examination of athletes based on the Italian model. Therefore, the purpose of this article is to raise the consciousness about the problem of sudden cardiac death, which can be largely prevented by establishing quality legal framework and by following the guidelines set by the Croatian Sports Medicine Society.

Redovita tjelesna aktivnost vrlo je značajna za zdravlje čovjeka, no intenzivna tjelesna aktivnost može povećati rizik od iznenadne srčane smrti u predisponiranih osoba. Ovaj problem posebno je značajan kod sportaša, koji imaju tri puta veći rizik od iznenadne srčane smrti u usporedbi s populacijom koja se ne bavi sportom. Iznenadnu srčanu smrt mogu uzrokovati brojne genetske i stečene bolesti koje je u velikoj mjeri moguće dijagnosticirati preventivnim pregledima sportaša. Iako su uzroci brojni, ventrikulska tahiaritmija najčešći je zajednički patološki mehanizam koji narušava funkciju srca, što potvrđuje važnost opremanja sportskih dvorana uređajima za automatsku vanjsku defibrilaciju. Većina sportaša nema nikakve simptome koji bi nas upozorili na skrivenu bolest srca, zbog čega mnoga stručna društva snažno podržavaju uvođenje preventivnih pregleda sportaša kao strategije za rano otkrivanje srčanih bolesti. Uspješnost programa preventivnih pregleda potvrđena je smanjenjem smrtnosti sportaša za čak 90 % nakon uvođenja redovitih preventivnih pregleda sportaša, koji su uključivali 12-kanalni elektrokardiogram. Također, važno je naglasiti ulogu medicinske sestre koja doprinosi prevenciji kroz edukaciju populacije, sudjeluje u provođenju dijagnostičkih i terapijskih posupaka te tako predstavlja kariku koja povezuje sportaša i zdravstvenu službu.

Vekovima unazad, misteriozna smrt vrhunskih sportista, zaokuplja pažnju medija i lekara, posebno zbog toga što preminuli atletičari predhodno postignu izuzetne rezultate u sportu a da nemaju problema sa srcem. Većina atletičara koji umiru naprasno imaju podlogu za nastanak bolesti, u smislu strukturalne bolesti srca koja je osnov za nastanak komorske fibrilacije. Aritmogena kardiomiopatija/displazija desne komore (ARVC/D) je nasledna bolest srčanog mišića a bolest se manifestuje komorskim aritmijama, usled električne nestabilnosti, koje vode komorskim tahikardijama i fibrilaciji komora, koja može izazvati srčani zastoj (cardiac arrest), posebno za vreme fizičke aktivnosti. Trigger faktori za naprasnu smrt kod mladih sportista-takmičara obuhvataju: opterećenjem izazvan nadražaj simpatikusa, naglo nastalu hemodinamsku promenu i akutnu srčanu ishemiju- takvo stanje indukuje životno ugrožavajuće komorske aritmije u afektovanoj populaciji. Osnovna karakteristika bolesti je ekstenzivna zamena miokarda DK fibroznomasnim tkivom. Srca koja su obrađivana na autopsiji pokazuju: masivne, regionalne ili difuzne fibrozno-masne infiltracije, makroskopski izgled nalik pergamentu i prozirnost slobodnog zida DK, sa blagom do umerenom dilatacijom DK, zajedno sa aneurizmatskim proširenjima posterobazalnog, apikalnog i izlaznog trakta DK. Opisani regioni DK predstavljaju „trougao displazije“. SZO je u nameri da reši problem, formirala Radnu grupu čiji zadatak je bio da pokuša da ustanovi dijagnostičke kriterijume po skor sistemu, kao major i minor u odnosu na svoju specifičnost za pomenutu bolest. Smatra se da su kriterijumi za postavljanje dijagnoze ARVC/D ispunjeni ukoliko postoje dva major kriterijuma iz različitih grupa; jedan major i dva minor kriterijuma; ili četri minor kriterijuma... For many centuries, mysterious death of prominent proffessional sportsmen, have preoccupied media and doctors’ attention, especially because deceased athletes previously had achieved extraordinary sports results without having heart problems. The majority of athletes who die suddenly have groundwork for disease development in the sense of structural heart disease, that represents the basis for ventricular fibrillation genesis. Arrhythmogenic right ventricular cardiomiopathy/ dysplasia (ARVC/D) is an inherited disease of heart muscle that is manifested by ventricular arrhythmias that are due to electrical instability, which leads to ventricular tachycardia and fibrillation that can cause heart halt (cardiac arrest), in particular during sports activity. Trigger factors for sudden cardiac death (in young competitive athletes) are: by exertion challenged sympathetic stimulation, the abrupt hemodynamic change and the acute heart ischemia- all states that induce life threatening ventricular arrhythmias in the affected population. The basic characteristics of the disease are extensive replacement of the heart tissue with fibrous-fatty cells. Hearts that have been autopsied show massive, regional or diffuse fibro-fatty infiltrations, macroscopic looks of the parchment and transparency of the right ventricular free wall, with moderate to severe dilatation of the right ventricle, together with aneurismal expanding of posterobasal, apical and outflow tract of the right chamber. Later described regions form the so-called “triangle of dysplasia”. WHO intention to solve the existing problem resulted in nominating Task force for establishing diagnostic criteria for disease recognition that brought major and minor score...

Sindrom dugog QT intervala (LQTS) je primarni aritmijski poremećaj koji može dovesti do pojave malignih ventrikularnih aritmija tipa torsades de pointe (TdP) i iznenadne srčane smrti. Obilježja u elektrokardiogramu (EKG) uključuju produljenje korigiranog QT intervala i abnormalnosti T-vala. Do danas identificirana genetska osnova za LQTS uključuje trinaest podložnih gena za LQTS: KCNQ1, KCNH2, SCN5A, ANK2, KCNE1, KCNE2, KCNJ2, CACNA1C, CAV3, SCN4B, AKAP9, SNTA1, i KCNJ5. Najčešći genotip su mutacije KCNQ1 te gotovo polovica pacijenata ima tu vrstu mutacije. Navedeni geni kodiraju ionske kanale i regulatorne proteine koji su uključeni u modulaciju struja srčanog akcijskog potencijala. Stečeni oblici LQTS-a mogu također biti uzrokovani genetskim mutacijama, u tim slučajevima nositelji mutacija razvijaju aritmije isključivo u određenim uvjetima (npr. uporaba određenih lijekova). Trenutna terapija uključuje primjenu beta-blokatora, ugradnju implantabilnog kardioverter defibrilatora (ICD) te simpatičku denervaciju srca. LQTS mutacije povezane su s iznenadnom srčanom smrti kod mladih i veoma mladih; a post-mortem genetska testiranja LQTS gena mogu biti korisna kod procjene uzroka iznenadne neobjašnjive smrti (sudden unexplained death). Kaskadni probir koristan je za identificiranje asimptomatskih članova obitelji koji mogu biti pod povećanim rizikom od iznenadne smrti. U ovom preglednom članku prikazali smo gene povezane s LQTS-om zajedno s opisom povezanih patofizioloških mehanizama., Long QT syndrome (LQTS) is a primary arrhythmic disorder that may lead to the precipitation of torsades de pointe (TdP) and sudden death. Electrocardiogram (ECG) features include prolongation of the corrected QT interval and T-wave abnormalities. The genetic basis of LQTS identified to date includes thirteen susceptibility genes for LQTS: KCNQ1, KCNH2, SCN5A, ANK2, KCNE1, KCNE2, KCNJ2, CACNA1C, CAV3, SCN4B, AKAP9, SNTA1, and KCNJ5. Mutations in KCNQ1 are by far the most frequent genotype with nearly half of the patients carrying KCNQ1 mutations. These genes code for ion channels and regulatory proteins that are involved in the modulation of the currents of the cardiac action potential (AP). Acquired forms of LQTS may also have underlying genetic mutations, in these cases mutation carriers develop arrhythmias only under certain conditions (e.g. use of certain medications). Current therapies include use of beta-blockers, implantable cardioverter defibrillators (ICD) and left cardiac sympathetic denervation. LQTS mutations have been associated with sudden death in the young and very young; and postmortem genetic testing in LQTS genes can be useful when assessing the cause of a sudden unexplained death. Cascade screening is also useful to identify asymptomatic family members that may be at risk of sudden death. Here we have reviewed the genes associated with LQTS along with the description of the related pathophysiological mechanisms.

Sindrom dugog QT intervala (LQTS) je primarni aritmijski poremeÊaj koji moæe dovesti do pojave malignih ventrikularnih aritmija tipa torsades de pointes (TdP) i iznenadne srËane smrti. Obiljeæja u elektrokardiogramu (EKG) ukljuËuju produljenje korigiranog QT intervala i abnormalnosti T-vala. Do danas identificirana genetska osnova za LQTS ukljuËuje trinaest podloænih gena: KCNQ1, KCNH2, SCN5A, ANK2, KCNE1, KCNE2, KCNJ2, CACNA1C, CAV3, SCN4B, AKAP9, SNTA1, i KCNJ5. NajËeπÊi genotip su mutacije KCNQ1 te gotovo polovica pacijenata ima tu vrstu mutacije. Navedeni geni kodiraju ionske kanale i regulatorne proteine koji su ukljuËeni u modulaciju struja srËanog akcijskog potencijala. SteËeni oblici LQTS-a mogu takoer biti uzrokovani genetskim mutacijama, u tim sluËajevima nositelji mutacija razvijaju aritmije iskljuËivo u odreenim uvjetima (npr. uporaba odreenih lijekova). Trenutna terapija ukljuËuje primjenu beta-blokatora, ugradnju implantabilnog kardioverter defibrilatora (ICD) te simpatiËku denervaciju srca. LQTS mutacije povezane su s iznenadnom srËanom smrti kod mladih i veoma mladih; a post-mortem genetska testiranja LQTS gena mogu biti korisna kod procjene uzroka iznenadne neobjaπnjive smrti (sudden unexplained death). Kaskadni probir koristan je za identificiranje asimptomatskih Ëlanova obitelji koji mogu biti pod poveÊanim rizikom od iznenadne smrti. U ovom preglednom Ëlanku prikazali smo gene povezane s LQTS-om zajedno s opisom povezanih patofizioloπkih mehanizama., Long QT syndrome (LQTS) is a primary arrhythmic disorder that may lead to the precipitation of torsades de pointes (TdP) and sudden death. Electrocardiogram (ECG) features include prolongation of the corrected QT interval and T-wave abnormalities. The genetic basis of LQTS identified to date includes thirteen susceptibility genes: KCNQ1, KCNH2, SCN5A, ANK2, KCNE1, KCNE2, KCNJ2, CACNA1C, CAV3, SCN4B, AKAP9, SNTA1, and KCNJ5. Mutations in KCNQ1 are by far the most frequent genotype with nearly half of the patients carrying KCNQ1 mutations. These genes code for ion channels and regulatory proteins that are involved in the modulation of the currents of the cardiac action potential (AP). Acquired forms of LQTS may also have underlying genetic mutations, in these cases mutation carriers develop arrhythmias only under certain conditions (e. g. use of certain medications). Current therapies include use of beta-blockers, implantable cardioverter defibrillators (ICD) and left cardiac sympathetic denervation. LQTS mutations have been associated with sudden death in the young and very young; and postmortem genetic testing in LQTS genes can be useful when assessing the cause of a sudden unexplained death. Cascade screening is also useful to identify asymptomatic family members that may be at risk of sudden death. Here we have reviewed the genes associated with LQTS along with the description of the related pathophysiological mechanisms

Na temelju pokazatelja proizašlih iz bogatog dvadesetpetogodišnjeg iskustva u Italiji, provođenje programa probira sportaša na kardiovaskularne bolesti koji je zasnovan na EKG nalazu s 12 odvoda (zajedno s uzimanjem anamnestičkih podataka i kliničkim pregledom), dokazano identificira one sportaše oboljele od hipertrofične kardiomiopatije i smanjuje učestalost iznenadne srčane smrti. Takav probir potencijalno može otkriti i druge kardiovaskularne bolesti koje se prezentiraju s anomalijama na EKG nalazu. Iznenadna smrt profesionalnih sportaša ili rekreativca za vrijeme treninga, natjecanja ili neposredno nakon, vrlo je rijedak događaj, ali prisutan. Podaci o incidenciji znatno variraju i kreću se od

Besides traditional risk factors of the occurrence of cardiovascular diseases, various psychological and social factors attract ever greater attention, whereby anxiety is the factor that is more and more mentioned among them. Anxiety disorders increase a risk of occurrence of ventricular arrhythmia and occurrence of sudden cardiac death as a consequence of damaged balance of autonomic nervous system and reduced baroflex control. Anxious persons also show a higher risk of occurrence of coronary heart disease and myocardial infarction. The drugs from the group of anxiolytics could have positive cardiovascular effects that would be mediated by decreased anxiety and total sympathetic activity, prevented arrhythmogenesis, reduced peripheral vascular resistance, lowered blood pressure, aortic pressure and pressure in pulmonary artery and the pressure in the left heart at the end of the diastole and a series of other mechanisms.

Sinkopa je čest događaj u mladih osoba i obično je bezazlenog karaktera. Međutim, sinkopa u naporu uvijek zahtijeva obradu jer može biti znak životno ugrožavajućeg stanja i moguće iznenadne smrti. Ukoliko se sinkopa dogodi tijekom napora, uvijek ima potencijalno ozbiljniju podlogu nego ona koja se dogodila neposredno nakon napora. Sinkopa vezana za napor je najčešće neurokardiogene etiologije, ali također može biti kardijalnog, neurogenog ili metaboličkog uzroka. Nema specifičnog testa koji bi odmah sa sigurnošću razjasnio o kojem se uzroku sinkope radi. Potrebno je uzeti detaljnu anamnezu, napraviti klinički pregled, laboratorijsku dijagnostiku i elektrokardiogram. Ukoliko postoji sumnja na kardijalnu podlogu opisanih tegoba pacijenta uputiti treba na dodatnu kardiološku obradu – ehokardiografiju i test opterećenja, na temelju čega će biti odlučeno o potrebi daljnje obrade, terapije i mogućnosti nastavka sportske aktivnosti.

Iznenadna smrt profesionalnih sportaša ili rekreativca za vrijeme treninga, natjecanja ili neposredno nakon, rijedak je događaj, ali prisutan. Kada se dogodi izaziva veliki interes javnosti. Podaci o incidenciji iznenadne smrti sportaša znatno variraju od studije do studije (s obzirom na sredinu, dob, spol, vrstu sporta, definiranje iznenadne smrti i način prikupljanja podataka), ali možemo reći da incidencija iznosi aproksimativno 1:100 000 godišnje. Najčešći razlozi potencijalnih incidenata tijekom tjelovježbe su kardiovaskularni. Kod sportaša mlađih od 30-35 godina uzrok iznenadne smrti su najčešće različite kongenitalne kardiovaskularne bolesti (kardiomiopatija, aritmogena displazija desnog ventrikula, anomalije koronarnih arterija i dr.) ne otkrivene prije početka bavljenja sportom. Kod tjelesno aktivnih pojedinaca starijih od 35 godina uzrok iznenadne smrti su uglavnom aterosklerotične promjene koronarnih arterija s njihovim komplikacijama (infarkt miokarda, fibrilacija ventrikula, srèani arest). Posebnu pozornost potrebno je usmjeriti prvenstveno na prevenciju iznenadne smrti te na spašavanje života provođenjem kardiopulmonalne reanimacije. U prevenciji je istaknuta uloga sistematskih pregleda jer upravo redoviti, temeljiti i usmjereni sistematski pregledi te pravovremeno otkrivanje srčanih bolesti mogu spasiti život sportaša., Sudden cardiac death in athletes is an uncommon but extremely noticable event because of the high profile of amateur and professional athletes and expected excellent health of these athletes. Fortunately, sudden death in an athlete, especially a young athlete, is a rare event. Estimates vary greatly depending on the age of the athlete, the source of the sampling population, the sports activity and the definition of sudden death. One study estimated the incidence of sudden death during exercise as one death per 100,000 athletes per year. Congenital cardiovascular disease is the leading cause of nontraumatic sudden death in athletes younger than 30 years, such as cardiomyopathy, arrhythmogenic right ventricular dysplasia, coronary anomalies etc. In the older athletes, sudden death is generally due to arrhythmias in the context of coronary artery disease. Primarily, we should pay attention to the preventive measures such as systematic examinations and also to the resuscitation of the athletes after cardiac arrest. Early identification and disqualification of athletes affected by some cardiovascular disease at screening before participation in sports activity may have prevented sudden cardiac death.

Iznenadna srčana smrt tijekom športske aktivnosti

Na početku se daje definicija iznenadne srčane smrti, kao i njena učestalost te najčešći uzroci. zatim su navedene neke preporuke u vezi prevencije nagle smrti i stavovoi o tome kome učiniti klinički pregled i pokus opterećenjem prije vježbanja. Slijede prikazi triju slučajeva iznenadne srčane smrti. Na kraju su dane neke preporuke glede oblika i intenziteta vježbanja.

Prikazana je uloga ACE inhibitora u prevenciji iznenadne srčane smrti.

Knjiga „ Iznenadna srčana smrt: Kako otkriti i liječiti ugrožene bolesnike?“ sadrži 286 stranica, 49 tablica, 67 slika i 607 literaturnih navoda. Knjiga je podijeljena u 4 dijela s 16 poglavlja. U prvom dijelu knjige iznose se klinička epidemiologija i patofiziološki mehanizmi iznenadne srčane smrti, te nova saznanja o iznenadnoj srčanoj smrti u bolesnika bez strukturalne bolesti srca s posebnim naglaskom na kongenitalni sindrom produljenog QT intervala, Brugadin sindrom, idiopatsku fibrilaciju ventrikula i kateholaminergičku polimorfnu ventrikularnu tahikardiju. Drugi dio knjige posvećen je ulogi neinvazivnih metoda (kasni potencijali, varijabilnost srčanog ritma, barorefleksna osjetljivost, QT disperzija, alternirajući T val) u procjeni rizika od iznenadne srčane smrti, a posebno je obrađena iznenadna srčana smrt kod športaša. U trećem dijelu knjige iznijete su današnje terapijske mogućnosti u primarnoj prevenciji iznenadne srčane smrti, koje osim antiaritmika, betablokatora i i kardioveter defibrilatora srca, uključuju statine i ACE inhibitore. Četvrti dio knjige posvećen je prevenciji iznenadne srčane smrti kod specifičnih skupina bolesnika (kardiomiopatija desnog ventrikula, hipertrofična kardiomiopatija, dilatacijska kardiomiopatija), a posebno je prikazana sekundarna prevencija iznenadne srčane smrti kardioverter defibrilatorima u usporedbi s lijekovima.

Rad se bavi pitanjem sprječavanja iznenadne srčane smrti tijekom tjelesne aktivnosti. U radu je navedeno kako bi bilo posve pogrešno zaključiti da je tjelesna aktivnost preopasna-baš obrnuto: ona je iznimno korisna, korist je mnogo veća od štete, kardiovaskularne komplikacije su rijetke, iznenadna smrt je rijetka. No, kombinacija loših čimbenika povećava mogućnost komplikacija, zbog čega je navedeno potrebno uključiti u aktivnosti i ocjenu tjelesne aktivnosti: koju, kada i kako.