Search

Disanje, kao osnova ljudskog života, proučavano je desetljećima unazad. Periodizacija treninga, kao osnova sportskog ostvarivanja cilja, sve do danas pokušava pronaći individualni savršeni plan za svakog sportaša pojedinačno. Sukladno toj ideji, s ciljem postizanja nepobjedivih rezultata, znanstvena istraživanja sve više uključuju i respiratorna saznanja u redove taktičko-tehničke pripreme. Dobro poznavanje fiziologije disanja ostavlja znanstvenicima kvalitetnu podlogu za pronalaženje i objašnjavanje utjecaja koje vježbe disanja ostvaruju kao sastavni dio periodizacije treninga. Izvođenje vježbi disanja posljedično rezultira većim plućnim kapacitetom, boljom iskoristivošću VO2max, ekonomičnijim kretanjem te poboljšanjem izvedbe i profesionalnih i rekreativnih sportaša. Cilj rada je utvrditi kako vježbe disanja utječu na performans pojedinca, te može li se izoliranim vježbama respiratornog sustava poboljšati ukupni primitak kisika. Pregledom baza podataka (PubMed, Cochrane i Elsevier) pronađeni su radovi istraživačkog karaktera na navedeni cilj. Iako sportska i medicinska znanost imaju puno kvalitetnih informacija i znanja o važnosti disanja te pozitivnim učincima respiratornog treninga, ono još uvijek nije uključeno u svakodnevno ponašanje prosječnog čovjeka i profesionalnih sportaša.

Membranski transporteri ključni su za održavanje homeostaze i normalnog metabolizma, posebice u vrijeme ranog razvoja organizma. Transporteri organskih kationa (OCT, eng. Organic Cation Transporter), pripadnici superporodice SLC (eng. Solute Carrier), većinom su lokalizirani na membranama stanica bubrega i jetre, organima ključnim za biotransformaciju i izlučivanje ksenobiotika. Cilj ovog rada bio je istražiti djelovanje membranskih transportera embrija i ličinki zebrice (Danio rerio), s naglaskom na membranski transporter Oct1 iz porodice Slc22. Uz zebrice divljeg tipa, korištene su i one deficijentne za transporter Oct1, dobivene uspostavljenjem i genotipizacijom generacijskih linija genetički modificiranih mutanata. Praćenjem akumulacije fluorescentnih spojeva u zebricama in vivo pratilo se djelovanje membranskih transportera – unos u organizam, akumulacija u organima te izbacivanje u vanjski okoliš, dok se korištenjem supstrata transportera Oct1 pratilo njegovo djelovanje. Uz te metode in vivo, djelovanje transportera Oct1 istraženo je i imunofluorescencijskim analizama unutarstanične i tkivne ekspresije in vitro te analizom ekspresijskih profila membranskih transportera zebrica po embrionalnim i ličinačkim stadijima in silico. Rezultatima je pokazano da se transporter Oct1 nalazi u bubregu ličinke zebrice, gdje unosi spoj ASP+. Zaključeno je i da Oct1 ne utječe na vijabilnost i fertilnost zebrica promatrane starosti. Korištenjem zebrice tijekom ovih istraživanja pokazane su i njezine prednosti kao modelnog organizma kralježnjaka za genetička i ekotoksikološka istraživanja. Membrane transporters are crucial for mantaining homeostasis and metabolism, especially during the early development of an organism. Organic Cation Transporters (OCTs), members of the Solute Carrier (SLC) superfamily, are mostly localized on the cell membranes of kidney and liver, organs crucial for biotransformation and xenobiotic secretion. The aim of this study was to investigate the activity of membrane transporters of zebrafish (Danio rerio) embryos and larvae, with emphasis on the membrane transporter Oct1, member of the Slc22 family. In addition to wild-type zebrafish, those deficient for the Oct1 transporter, obtained by establishing and genotyping generation lines of genetically modified mutants, were also used. The activity of membrane transporters was observed by in vivo monitoring of the accumulation of fluorescent compounds in zebrafish – their uptake into the organism, accumulation in organs and excretion into the environment, while the activity of Oct1 transporter was monitored by using its supstrates. In addition to these in vivo methods, the activity of the Oct1 transporter was investigated also by in vitro immunofluorescence analyzes of intracellular and tissue expression, and in silico analysis of the expression profiles of membrane transporters by embryonic and larval stages. The results show that the Oct1 transporter is located in the kidney of the zebrafish larva, where it transports ASP+. It was also concluded that Oct1 did not affect the viability and fertility of zebrafish of the observed ages. Using zebrafish throughout all experiments, benefits of zebrafish as a model vertebrate organism for genetic and ecotoxicological research have been demonstrated.

Europske su kulturne rute projekt koji je stvoren kako bi povezao povijest i kulturnu baštinu naroda u Europi. Prilikom kreiranja rute potrebno je odabrati temu rute, evidentirati postojeće resurse, odabrati sadržaje na ruti i samo kretanje posjetitelja do rute i po ruti. Glavni je cilj Vijeća Europe za kreiranje kulturnih ruta predstavljanje kulturne baštine, poštovanje, očuvanje, zaštita i pružanje prilike javnosti da upozna europsku kulturnu baštinu te time promovira raznolikost i toleranciju među narodima. Santiago de Compostela prva je kulturna ruta hodočasničkih puteva koju je Vijeće Europe kreiralo 1987. godine. Kao prva kreirana ruta koristila je kao primjer razvoja novih, no da bi ruta postala dio projekta Europskih kulturnih ruta mora ispunjavati određene zadane ciljeve i načela. Usvajanjem ciljeva i načela dobiva se certifikat Vijeća Europe. Europskim kulturnim rutama, osim što se valorizira kulturna baština, stvaraju se i nude dodatni sadržaji i aktivnosti da bi ruta postala atraktivnija i prepoznatljivija na turističkom tržištu. Hrvatskom danas prolazi 13 certificiranih Europskih kulturnih ruta. Rad analizira suvremene modele valorizacije arheološke baštine, arheološke parkove, muzeje, programe oživljene povijesti i kulturne rute te primjere dobre prakse valorizacije arheološke baštine u Hrvatskoj. Projektom ArchaeoCulTour valoriziraju se arheološka nalazišta na području Općine Vrsar od kojih mnoga nisi u cijelosti istražena do danas. Na samom kraju rada nalaze se prijedlozi i ideje za kreiranje arheološke rute. Rad se fokusirao na kreiranje nove europske kulturne rute pod nazivom Ruta izgubljenih gradova koja predstavlja arheološku rutu antičke baštine. Arheološki parkovi i nalazišta umrežena u ovoj ruti uništili su ljudi ili prirodne katastrofe u doba antike.. Danas su od tih građevina preostali samo ostaci te su na ovaj način iskorišteni da bi se potaknula svijest o važnosti očuvanja i zaštite arheoloških nalazišta s ciljem prevencije njihove potpune devastacije i uništenja. Ruta prolazi kroz šest država: Italiju, Hrvatsku, Srbiju, Albaniju, Grčku i Tursku i obuhvaća 21 lokalitet. Rutom se želi obuhvatiti antička baština na području Europe, te se time dalje proučavati i očuvati kako bi mogla biti dostupna javnosti uz njeno odgovorno i održivo korištenje. European Cultural Routes is a project created to connect the history and cultural heritage of European nations. When creating a route, it is necessary to choose the topic of the route, record existing resources, select the contents throughout the route and the path of movement of visitors to the route and itself and along the route. The main aim of the Council of Europe for the creation of cultural routes is to present cultural heritage, tribute, preservation, protection and providing the opportunity for the public to learn about European cultural heritage, thus promoting diversity and tolerance among the nations. Santiago de Compostela is the first cultural route, a pilgrimage route created by the Council of Europe in 1987. As the first route created, it is used as an example for the creation of new ones, but for it to become a part of the European Cultural Routes project, it must meet certain objectives and principles. By adopting the objectives and principles, a certificate of the Council of Europe is obtained. European cultural routes valorize the cultural heritage, and also create and offer additional contents and activities so that route can become more attractive and recognizable in the tourism market. To date, Croatia is a country with 13 certified European cultural routes. This graduate thesis also analyzes modern forms od valorization od archaeological heritage are archaeological parks, museums, revived history programs and cultural routes and examples of good practice of valorization of archaeological heritage in Croatia. The ArchaeoCulTour project valorizes archaeological sites in the area of the town Vrsar, many of which have not been fully explored to this day. This graduate thesis is also focused on the creation of new European cultural routes called „The Route of the Lost Towns“, which represents an archaeological route of the ancient heritage. Archaeological parks and sites have been networked in this route had in ancient times been destroyed by either humans or natural disasters. Today, only the remnants of those buildings have remained and are in this way used to raise in order the awareness of the importance of preservation and protection on archaeological sites to prevented devastation and destruction. The route passes through 6 countries, Italy, Croatia, Serbia, Albania, Greece and Turkey including 21 localities. The route aims to include ancient heritage in Europe, with further studying and preservation to make it available to the public, with the responsible and sustainable usage of it.

Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti efekt staklene litice, tj. utvrditi postoji li preferencija zapošljavanja žena na rukovodeće funkcije u kompanijama koje su u krizi kod osoba koje imaju radno iskustvo u području ljudskih resursa i kod studenata psihologije. Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku sudionika (N=201) korištenjem on-line upitnika metodom snježne grude. Sudionici su po slučaju bili raspoređeni u jednu od četiri grupe te im je prezentiran kratki opis muškog kandidata ili ženske kandidatkinje, te opis kompanije koja je imala ekonomske pokazatelja rasta ili pada. Nakon pročitanog scenarija i životopisa kandidata/kandidatkinje, sudionici su imali zadatak procijeniti vjerojatnost da bi prezentiranog kandidata/kandidatkinju zaposlili na mjesto predsjednika uprave prezentirane kompanije te uspješnost prezentiranog kandidata/kandidatkinje u oporavku ili održavanju trenda rasta kompanije, ovisno o prezentiranoj situaciji. Rezultati su potvrdili efekt staklene litice. U situaciji kada ekonomski pokazatelji ukazuju na rast kompanije, veća je vjerojatnost da će sudionici zaposliti muškarca i procijenjeno je da će biti uspješniji u odnosu na ženu u zadržavanju trenda rasta kompanije. Isto tako, veća je vjerojatnost da će sudionici zaposliti ženu i procijenjeno je da će biti uspješnija u situaciji kada su ekonomski pokazatelji u padu i kad bi kompaniju trebalo vratiti u putanju rasta. The aim of this study was to examine the effect of the glass cliff, i.e. to determine whether there is a preference for women's employment in management positions in companies that were previously in crisis among people with work experience in human resources and psychology students. The research was conducted on a sample of participants (N = 201) using an online questionnaire. Participants were randomly assigned to one of four groups and were presented with a brief description of a male or female candidate, and a description of a company that had economic indicators of growth or decline. After reading the scenario and the CV of the candidate, the participants had the task to assess the probability of employing the presented candidate to a CEO position and the success of the presented candidate in recovering or maintaining the growth trend of the company, depending on the presented situation. The results showed the existence of the glass cliff effect - in a situation where economic indicators indicate company growth; a male candidate is more likely to be employed and is estimated to be more successful than a female candidate in maintaining the company’s growth trend. Also, the female candidate is more likely to be employed and was estimated to be more successful in a situation where economic indicators are declining and when the company should return to the path of growth.

Supplemental material, Walter_Supplemental_Material_rev for Sex Differences in Mate Preferences Across 45 Countries: A Large-Scale Replication by Kathryn V. Walter, Daniel Conroy-Beam, David M. Buss, Kelly Asao, Agnieszka Sorokowska, Piotr Sorokowski, Toivo Aavik, Grace Akello, Mohammad Madallh Alhabahba, Charlotte Alm, Naumana Amjad, Afifa Anjum, Chiemezie S. Atama, Derya Atamtürk Duyar, Richard Ayebare, Carlota Batres, Mons Bendixen, Aicha Bensafia, Boris Bizumic, Mahmoud Boussena, Marina Butovskaya, Seda Can, Katarzyna Cantarero, Antonin Carrier, Hakan Cetinkaya, Ilona Croy, Rosa María Cueto, Marcin Czub, Daria Dronova, Seda Dural, Izzet Duyar, Berna Ertugrul, Agustín Espinosa, Ignacio Estevan, Carla Sofia Esteves, Luxi Fang, Tomasz Frackowiak, Jorge Contreras Garduño, Karina Ugalde González, Farida Guemaz, Petra Gyuris, Mária Halamová, Iskra Herak, Marina Horvat, Ivana Hromatko, Chin-Ming Hui, Jas Laile Jaafar, Feng Jiang, Konstantinos Kafetsios, Tina Kavčič, Leif Edward Ottesen Kennair, Nicolas Kervyn, Truong Thi Khanh Ha, Imran Ahmed Khilji, Nils C. Köbis, Hoang Moc Lan, András Láng, Georgina R. Lennard, Ernesto León, Torun Lindholm, Trinh Thi Linh, Giulia Lopez, Nguyen Van Luot, Alvaro Mailhos, Zoi Manesi, Rocio Martinez, Sarah L. McKerchar, Norbert Meskó, Girishwar Misra, Conal Monaghan, Emanuel C. Mora, Alba Moya-Garófano, Bojan Musil, Jean Carlos Natividade, Agnieszka Niemczyk, George Nizharadze, Elisabeth Oberzaucher, Anna Oleszkiewicz, Mohd Sofian Omar-Fauzee, Ike E. Onyishi, Baris Özener, Ariela Francesca Pagani, Vilmante Pakalniskiene, Miriam Parise, Farid Pazhoohi, Annette Pisanski, Katarzyna Pisanski, Edna Ponciano, Camelia Popa, Pavol Prokop, Muhammad Rizwan, Mario Sainz, Svjetlana Salkičević, Ruta Sargautyte, Ivan Sarmány-Schuller, Susanne Schmehl, Shivantika Sharad, Razi Sultan Siddiqui, Franco Simonetti, Stanislava Yordanova Stoyanova, Meri Tadinac, Marco Antonio Correa Varella, Christin-Melanie Vauclair, Luis Diego Vega, Dwi Ajeng Widarini, Gyesook Yoo, Marta Zat’ková and Maja Zupančič in Psychological Science

Ovaj rad bavi se tematikom antropocena koja je u hrvatskoj znanstvenoj i popularnoj literaturi zanemarena, a sastavni je dio naše svakodnevnice. S obzirom da u hrvatskoj znanosti nedostaje prijevod strane literature, ali isto tako i interes za bavljenjem ekološkom geopolitikom, a posebice diskursom antropocena, ovaj rad važan je upravo iz razloga što je obogatio hrvatsku literaturu. Metoda ovog rada je pregledni rad jednog pojma. U prvom dijelu opisuje se povijesni razvoj novog geološkog razdoblja – antropocena, njegove implikacije i potencijalni ishodi u budućnosti ako čovječanstvo ne preuzme brigu za okoliš. Metoda drugog dijela rada je geopolitička analiza sigurnosti različitih područja u svijetu, a u tom dijelu razmatraju se sigurnosni izazovi i opasnosti koje prijete čovječanstvu već danas, ali i u ne tako dalekoj budućnosti ako glavni akteri ne preuzmu brigu o klimatskim promjenama. Ovaj pregledni rad dokazao je da je pitanje klimatskih promjena važno pitanje, a novo razdoblje antropocena razdoblje je čovjekovog predominantnog utjecaja na prirodu. Pojava antropocena i njegov razvoj geopolitički uvjetuje budućnost čovječanstva, s obzirom da su klimatske promjene postale sigurnosno pitanje. This paper deals with the topic of Anthropocene, which is neglected in Croatian scientific and popular literature and is an integral part of our everyday life. Since Croatian scientific literature on the topic lacks suitable translation of foreign literature, but also the interest in dealing with ecological geopolitics, and in particular the Anthropocene discourse, this work is important precisely because it enriches Croatian literature. The method of this paper is a review of one concept. The first part describes the historical development of a new geological period – Anthropocene, its implications and potential outcomes in the future if humanity does not take care for the environment. The second part of the paper is a geopolitical analysis of the security of various areas in the world, and in this section security challenges and dangers that threaten mankind today are considered but also in the not so distant future if the main actors do not take care of climate change. This paper has shown that the issue of climate change is an important issue, and the new period of the Anthropocene is a result of mankind's predominant impact on nature. The emergence of Anthropocene and its development geopolitically influences the future of humanity, considering that climate change has become a security issue.

Ovaj rad bavi se tematikom antropocena koja je u hrvatskoj znanstvenoj i popularnoj literaturi zanemarena, a sastavni je dio naše svakodnevnice. S obzirom da u hrvatskoj znanosti nedostaje prijevod strane literature, ali isto tako i interes za bavljenjem ekološkom geopolitikom, a posebice diskursom antropocena, ovaj rad važan je upravo iz razloga što je obogatio hrvatsku literaturu. Metoda ovog rada je pregledni rad jednog pojma. U prvom dijelu opisuje se povijesni razvoj novog geološkog razdoblja – antropocena, njegove implikacije i potencijalni ishodi u budućnosti ako čovječanstvo ne preuzme brigu za okoliš. Metoda drugog dijela rada je geopolitička analiza sigurnosti različitih područja u svijetu, a u tom dijelu razmatraju se sigurnosni izazovi i opasnosti koje prijete čovječanstvu već danas, ali i u ne tako dalekoj budućnosti ako glavni akteri ne preuzmu brigu o klimatskim promjenama. Ovaj pregledni rad dokazao je da je pitanje klimatskih promjena važno pitanje, a novo razdoblje antropocena razdoblje je čovjekovog predominantnog utjecaja na prirodu. Pojava antropocena i njegov razvoj geopolitički uvjetuje budućnost čovječanstva, s obzirom da su klimatske promjene postale sigurnosno pitanje., This paper deals with the topic of Anthropocene, which is neglected in Croatian scientific and popular literature and is an integral part of our everyday life. Since Croatian scientific literature on the topic lacks suitable translation of foreign literature, but also the interest in dealing with ecological geopolitics, and in particular the Anthropocene discourse, this work is important precisely because it enriches Croatian literature. The method of this paper is a review of one concept. The first part describes the historical development of a new geological period – Anthropocene, its implications and potential outcomes in the future if humanity does not take care for the environment. The second part of the paper is a geopolitical analysis of the security of various areas in the world, and in this section security challenges and dangers that threaten mankind today are considered but also in the not so distant future if the main actors do not take care of climate change. This paper has shown that the issue of climate change is an important issue, and the new period of the Anthropocene is a result of mankind's predominant impact on nature. The emergence of Anthropocene and its development geopolitically influences the future of humanity, considering that climate change has become a security issue.

Makrofagi imaju temeljnu ulogu u održavanju homeostaze tkiva i obrani organizma od patogena. Različita tkivna mikrookruženja, kao i njihove patološke promjene, mogu duboko utjecati na polarizacijsko stanje makrofaga prema ekstremnim fenotipovima M1 (proupalnom) i M2 (protuupalnom), kako bi se javio najprikladniji tip i intenzitet imunosnog odgovora. Međutim, u ovom radu prikazana je njihova tendencija zauzimanja istaknutih uloga u uspostavi i razvoju tumora, virusnoj infekciji te bolesti, upalnih i metaboličkih, koje danas imaju velik negativan učinak na čovječanstvo. Stoga bi razumijevanje funkcionalne raznolikosti ovih stanica u zdravlju i bolesti, kao i mehanizama koji kontroliraju te događaje, bilo ključno za osmišljavanje strategija za reguliranje tih bolesti i ponovno uspostavljanje homeostaze. Macrophages have a fundamental role in maintaining tissue homeostasis and defence against pathogens. Different tissue microenvironments, as well as their pathological alterations, can have a profound influence on the polarization state of macrophages towards extreme M1 (proinflammatory) and M2 (antiinflammatory) phenotypes, to provide the most appropriate type and intensity of the immune response. However, this paper demonstrates their tendency to occupy prominent roles in the establishment and development of tumors, viral infections and diseases, inflammatory and metabolic, which today have a great negative impact on humanity. Therefore, understanding the functional diversity of these cells in health and illness, as well as the mechanisms that control these events, is crucial to design strategies for regulating these diseases and re-establishing homeostasis.

Osteoporoza se smatra bolešću starije populacije, a u razvijenom je svijetu životni vijek sve dulji s tendencijom daljnjeg produljenja pa se osteoporozi u svjetskoj medicini pridaje veliko značenje. Procjenjuje se da će svaka druga žena poslije navršene 50. godine života doživjeti najmanje jedan osteoporotični lom kosti, a čak 20% zadobit će ih lom kuka, kao najtežu komplikaciju osteoporoze. U Hrvatskoj se godišnje dogodi oko 18 000 osteoporotičnih lomova, a s obzirom na starenje populacije, zasigurno će se taj broj povećavati. Sveukupni troškovi liječenja osteoporozom uvjetovanih lomova izrazito su veliki . S obzirom na mnoštvo činitelja koji mogu utjecati na pad, nužna je detekcija svih mogućih činitelja, a time i pravodobnih i primjerenih aktivnosti u prevenciji pada i mogućih komplikacija. Pregledom relevantne stručne literature prikupljeni su podaci o rizičnim čimbenicima za pojavu padova i preporukama za aktivnosti koje se planiraju u prevenciji padova. U pravilu, rizik od pojave pada povećava se s brojem rizičnih činitelja, a oni se povećavaju s povećanjem životne dobi. Radi boljeg planiranja i učinkovitijeg provođenja aktivnosti valja za svakoga bolesnika načiniti temeljitu procjenu bolesnika i ustvrditi rizik od pada. U skladu s dobivenim podacima, potrebno je načiniti plan aktivnosti prevencije padova, a što zahtijeva holistički pristup u planiranju, odnosno timski rad stručnjaka: zdravstvenih djelatnika, pravnika, arhitekata, građevinara, socijalne službe ; kao i bolesnika kako bi se postigli ciljevi, odnosno prevenirali padovi. Sustavan rad na identifikaciji činitelja rizika omogućuje njihovo pravodobno uklanjanje ili pak minimaliziranje, što ima mnogo pozitivnih učinaka kako na bolesnika tako i na cijeli sustav, a može smanjiti rizik od pada i do 25%

Uvod: U zdravstvenom sustavu Republike Hrvatske 2009. godine započinje se s uvođenjem standarda kvalitete i sigurnosti, no do danas nisu utvrđeni jedinstveni indikatori kvalitete za procjenu dimenzija učinkovitosti, usmjerenosti pacijentu i poboljšanja zdravlja u jedinicama koje provode fizioterapiju osoba s disfunkcijom ramena. U relevantnoj stručnoj i znanstvenoj literaturi predstavljeni su brojni instrumenti za mjerenje ishoda terapijskih intervencija koji kvantificiraju funkcionalnu izvedbu i participaciju u svakodnevnim aktivnostima osobe s disfunkcijom ramena. Primjenjuju se upitnici o simptomima, funkcioniranju i participaciji osobe. Bodovanjem odgovora reproducira se mjera ishoda koju opisuje pacijent (engl. patient - reported outcome measures , PROM). Cilj: Odabir instrumenta za utvrđivanje mjere ishoda koju opisuje pacijent kod disfunkcije ramenog zgloba. Metode: Provedena je analiza sustavnih pregleda. Pretraživane su elektroničke baze Medline , Pub Med i Cochrane Library, definiranjem ključnih riječi: outcome assessment ( health care ) ; shoulder pain ; systematic review . Uključeni su sustavni pregledi objavljeni na engleskom jeziku od 2010. do 2018. koji obuhvaćaju ispitivanja metrijskih karakteristika instrumenata na odraslim ispitanicima. Rezultati: U analizu je uključeno 11 sustavnih pregleda iz kojih je izolirano 29 specifičnih upitnika. Upitnici su evaluirani po kriterijima: metrijske karakteristike, ukupno administrativno opterećenje i ICF domena. Prema dostupnim podacima , Shoulder pain and disability index (SPADI) na engleskom jeziku pokazuje odgovarajuće metrijske karakteristike, kratak je, razumljiv, brzo se analizira i interpretira, ne zahtijeva dodatnu opremu i troškove, primjenjiv je kod svih disfunkcija ramenog zgloba, procjenjuje bol i tjelesnu funkciju. Preveden je i prilagođen na devet jezika. Zaključak: Predlaže se razvoj hrvatske verzije instrumenta Shoulder pain and disability index kao mjera ishoda koju opisuje pacijent za procjenu dimenzija učinkovitosti, usmjerenosti pacijentu i poboljšanja zdravlja u jedinicama koje provode fizioterapiju osoba s disfunkcijom ramena.

Uvod: Redovito provođenje tjelesne aktivnosti prepoznato je kao važan oblik zdravstvenog ponašanja. Promjene suvremenog načina života donose povećanje sjedilačkog načina života i smanjenje tjelesne aktivnosti od dječje do starije životne dobi. Nedovoljna tjelesna aktivnost povezan a je s nastankom oboljenja, koja su vodeći uzroci onesposobljenja i smrtnosti. Svjetsk a zdravstven a or ganizacij a , American College of Sports Medicine i American Heart Association postavili su preporuke za provođenje tjelesne aktivnosti . Posljednjih je godina tjelesna aktivnost predmet istraživanja na svim dobnim skupinama. Cilj: Prikazati sažetak dostupnih istraživanja o tjelesnoj aktivnosti provedenih u Hrvatskoj. Metode: Sustavnim pregledom istraživanja na temu tjelesne aktivnosti u Hrvatskoj pregledane su baze podataka: PubMed, Medline, Science Direct, Springer Link i Hrčak. Dostupna literatura pregledan a je u razdoblju od listopada 2017 . do siječnja 2018. Uključujući kriteriji bili su tjelesna aktivnost provedena u Hrvatskoj, povezanost tjelesne aktivnosti s kvalitetom života, radovi objavljeni hrvatskom ili engleskom jeziku i dostupnost punog teksta. Re zultati: Istraživanja na temu tjelesne aktivnosti u Hrvatskoj provedena su u posljednjih 15 godina te je pronađeno 14 istraživanja koji odgovaraju uključujućim kriterijima i koji su izdvojeni u analizu. Istraživanja provedena na uzorku dječje, studentske i odrasle populacije pokazuju nezadovoljavajuću razinu tjelesne aktivnosti te visoku povezanost s kvalitetom života. Razlika se odnosi na dob, spol, prihode i zdravstveni status. Zaključak: Porastom dobi smanjuje se učestalost provođenja tjelesne aktivnosti u slobodno vrijeme i kroz sportskih aktivnosti. Razlozi smanjenja razine tjelesne aktivnosti povezuju se sa smanjenjem motivacije, nižim prihodima, promjenama životnih obveza i zdravstvenim statusom. Ukazuje se na potrebu daljnjih istraživanja o mogućnost ima utjecaja na najčešće uzroke smanjenja tjelesne aktivnosti.

Uvod: Cilj rada bila je analitička validacija dvaju hematoloških analizatora, Sysmex XN-10L i XN-10R, koji su sastavni dio automatiziranoga hematološkog sustava Sysmex XN-3000. Na XN-10R mjere se parametri kompletne krvne slike (KKS) s peterodijelnom diferencijalnom krvnom slikom te broj eritroblasta, a na XN-10L dodatno i broj retikulocita. Materijali i metode: Validacija je provedena prema verifikacijskom postupniku laboratorijskih metoda EP15-A2 (CLSI), a uključila je sljedeća ispitivanja: preciznost u seriji (ponovljivost), preciznost iz dana u dan (međupreciznost), te točnost primjenom komercijalnih kontrolnih uzoraka u tri razine ; mjerna nesigurnost primjenom kalibratora ; linearnost analizom serija razrjeđenja uzoraka s visokim vrijednostima ispitivanih parametara ; provjera referentnih intervala analiziranjem 20 uzoraka zdravih dobrovoljaca ; usporedba rezultata uzoraka pacijenata s postojećim analizatorom Beckman Coulter DxH800. Rezultati: Ispitivanjem ponovljivosti najniži koeficijent varijacije (CV) dobiven je za hemoglobin i prosječni volumen eritrocita (MCV) (0, 4%) na oba analizatora, a najviši za relativni broj eritroblasta (10, 8%) na XN-10L i apsolutni broj monocita (13, 4%) na XN10R. Za međupreciznost je najniži CV na oba analizatora dobiven za eritrocite (0, 1%), a najviši za eozinofilne granulocite (7, 9% na XN- 10L, 6, 4% na XN-10R). Na oba analizatora nije nađeno odstupanje od ciljne vrijednosti za apsolutni broj bazofilnih granulocita, a na XN-10L dodatno i za hemoglobin. Najviše odstupanje nađeno je za apsolutni broj monocita (6, 7% na XN-10L, 8, 5% na XN-10R). Dobivena je mjerna nesigurnost između 1, 9% za eritrocite i hemoglobin i 9, 6% za relativni broj retikulocita. Potvrđena je linearnost prema proizvođaču za sve ispitivane parametre (r > 0, 99). Za sve parametre osim prosječnog voluemna trombocita (MPV) prihvatljivi su referentni intervali prema HKMB te je za MPV uveden referentni interval prema proizvođaču. Usporedbom s postojećim analizatorom dobiven je r > 0, 90, osim za MPV, monocite, eozinofilne i bazofilne granulocite, te eritroblaste. Zaključak: Dobiveni rezultati potvrđuju da ispitivani analizatori zadovoljavaju postavljene analitičke kriterije te se sustav može koristiti u rutinskom radu za određivanje KKS s peterodijelnom diferencijalnom krvnom slikom, eritroblastima i retikulocitima.

Uvod : U klasičnom baletu estetski pokret konačni je cilj koji zahtijeva ponavljanje pokreta, što povećava rizik ozljeđivanja mišićno - koštanog sustava. Opterećenja i granice koje profesionalni klasični balet postavlja na tijelo plesača u posljednjih su desetak godina toliko porasle da je pitanje vlastitog zdravlja plesača stavljeno u drugi plan. Cilj : Ukazati na najučestalije probleme oštećenja mišićno - koštanog sustava u klasičnom baletu, kao posljedice dugotrajnih i učestalih trenažnih procesa. Razrada : Prema p regledu dosadašnjih istraživanja , čak 86 % svih ozljeda čine ozljede donjih ekstremiteta. Sindromi prenaprezanja (tendinopatija Ahilove tetive, patelofemoralni sindrom, tendinitis m. flexor a hallucis a longus a ), anterior ankle impingement te lumbalni bolni sindrom najučestalije su ozljede u klasičnom baletu. Kroz pregled rezultata dostupnih istraživanja o učinkovitosti oblika fizioterapijskih intervencija izdvajaju se terapijske vježbe ekscentričnog oblika i vježbe propriocepcije. Kao razlog tome navodi se p risu tnost fizioterapeuta kao stalnog člana tima. Svakodnevni višesatni treninzi profesionalnih plesača klasičnog baleta ukazuju na važnost prevencijskih postupaka za najugroženija tjelesna područja (donji ekstremiteti i lumbalni dio kralježnice). Zaključak : Plesačima u klasičnom baletu tijelo predstavlja osnovno sredstvo umjetničkog izražavanja i komunikacije. Posljedično tome, kroz intenzivne svakodnevne treninge protežu svoje tjelesne sposobnosti i izdržljivost do krajnjih granica , često zanemarujući tjel esna ograničenja, što dovodi do nastanka sindroma prenaprezanja i ozljeda. Zbog surovog a trenažnog procesa prevencijska strategija nužna je jednako kao i u ostalim sportovima i ozljedama mišićno - koštanog sustava.

Sex differences are consistently reported in different visuospatial tasks with men usually performing better in mental rotation tests while women are better on tests for memory of object locations. In the present study, we investigated sex differences in solving jigsaw puzzles in children. In total 22 boys and 24 girls were tested using custom build tablet application representing a jigsaw puzzle consisting of 25 pieces and featuring three different pictures. Girls outperformed boys in solving jigsaw puzzles regardless of the picture. Girls were faster than boys in solving the puzzle, made less incorrect moves with the pieces of the puzzle, and spent less time moving the pieces around the tablet. It appears that the strategy of solving the jigsaw puzzle was the main factor affecting differences in success, as girls tend to solve the puzzle more systematically while boys performed more trial and error attempts, thus having more incorrect moves with the puzzle pieces. Results of this study suggest a very robust sex difference in solving the jigsaw puzzle with girls outperforming boys by a large margin.

Poznato je da je egipatska civilizacija jedna od najvećih civilizacija svijeta. Njena kultura izgrađena je prema svjetonazoru koji se sastoji od zemaljskog i prolaznog te nebeskog i vječnog. Religija je imala funkciju regulacije etičkih normi društva i pripreme za zagrobni život. Pridaje se pažnja eshatologiji koja se odnosi na pogrebne rituale, običaje vezane za balzamiranje, ukop pokojnika i sam zagrobni život. Život poslije smrti naziva se Amenta što znači podzemni ili drugi svijet. Prema vjerovanjima nakon smrti na pokojnikovo tijelo stavljali su se amuleti, da bi štitili dušu na njenom putovanju podzemnim svijetom. Mumija je mrtvo ljudsko tijelo koje je namjerno sačuvano izlaganjem kemikalijama. Priprema mumije, točnije balzamiranje trajalo je sedamdesetak dana. Svi ljudski organi osim srca bili bi izvađeni i stavljeni u kanopske vaze koje se pokapaju u grobnice zajedno sa mumijom. Za srce se vjerovalo da je potrebno i koristilo se na posljednjem sudu kao dokaz onoga što je pokojnik za vrijeme učinio ili nije učinio, a trebao je te se prema tome određuje njegova sudbina u zagrobnom životu. Obred otvaranja usta slijedi nakon balzamiranja, a ključan je da bi mumija u podzemnom svijetu povratila svoje tijelo i vitalnost. Život i smrt predstavljaju za Egipćane lici i naličje čovjekova postojanja. Egipatski posmrtni dokumenti podijeljeni su na Tekstove piramida, Tekstove sarkofaga i Knjigu mrtvih. Tekstovi piramida prvi su pronađeni religiozni zapisi. Nalaze se na odajama i hodnicima grobnica mnogih faraona većinom iz 5. i 6.dinastije iz doba Starog kraljevstva, negdje i iz ranijih dinastija. Nakon nekog vremena u doba Srednjeg kraljevstva počeli su se oslikavati i zapisivati tekstovi na stranicama sarkofaga po čemu su i dobili ime. Zapisi posmrtnih dokumenta uglavnom su bile magijske formule za pomoć u Amenti. Knjiga mrtvih pisana je na papirusu i sadržava zbirke tekstova, čarolija, molitvi, zazivanja i magijskih formula. Papirusi su pronađeni u grobnicama vladara od 18. do 20. dinastije iz doba Novog kraljevstva. Kao posmrtni dokument ona sadrži ilustracije aspekata Podzemnog svijeta. It is well known that Egyptian civilization is one of the greatest civilizations that ever existed. It's culture is built up in a worldview that is made out of earthly, temporarily and heavenly, eternal. Religion had the function to construct ethical norms of the society and to prepare people for the afterlife. Also, there is a lot of attention towards eschatology which is focused on funeral rituals, embalming rituals, burial of the dead and the afterlife itself. Egyptian word for afterlife is Amenta, which means underground world or the other world. According to beliefs, amulets have been placed on the top of the dead in order to protect their soul on the journey through the underground world. Mummy is a dead human body that has been intentionally preserved by being exposed to chemicals. Embalming itself lasted for seventy days. All human organs except hearts would have been taken out of the body and put in to canopy vases that are buried together with the mummy. Heart had a special meaning. It was used on the Last court as a proof for the things that decedent did or did not do, but should have done. The judgement determines his destiny in the afterlife. Mouth opening ceremony is due after the embalming and it is believed to be critical for mummy to retrieve its body and vitality. For Egyptians, life and death meant the very human existence itself. Egyptian afterlife documents are divided in to Pyramid texts, Sarcophagus texts and the Book of the dead. Pyramid texts are first found religious documents. They are located on the chambers and hallways of many pharaohs mostly from 5th and 6th dynasty from the age of the Old empire, and some even from the earlier dynasty. After some time, in the age of the Middle empire, texts have started to be written and painted on the sides of the sarcophagus, which gave them the name Sarcophagus texts. Writings of the afterlife documents have mostly been magical formulas to help them in Amenta. The Book of the dead is written on papyrus and it contains collections of texts, spells, prayers, conjuring and magical formulas. Papyruses have been found on the tombs of rulers from 18th to 20th dynasty from the age of the New empire. As a afterlife document, it contains illustrations of the aspects of the underground world.

U ovom radu su opisana dva različita tipa metoda procjene kvalitete komprimirane slike: objektivne i subjektivne. Prikazano je subjektivno ocjenjivanje kvalitete slike pod različitim vrstama i stupnjevima kompresije. Od različitih istraživačkih timova i sveučilišta je preuzeto nekoliko baza komprimiranih slika zajedno s njihovim subjektivnim ocjenama, od kojih su najvažnije MOS i DMOS, srednja ocjena i srednja razlika ocjene kvalitete slike. Za dvije baze podataka je izračunata objektivna PSNR metrika, koja predstavlja maksimalnu vrijednost odnosa signala i šuma. Izvršena je usporedba subjektivnih MOS i objektivnih PSNR rezultata. Subjektivna ocjena kvalitete se radi uz pomoć ljudskih promatrača i time je dugotrajna, skupocjena i većinom neupotrebljiva u svakodnevnom komprimiranju slike, ali je ujedno i pouzdanija od objektivne procjene kvalitete, koja se radi računalno. Računalna kompresija slike je većinom neizbježna zbog nužne uštede na vremenu i memorijskom prostoru, stoga je važno što više unaprijediti računalnu obradu koja radi s objektivnom procjenom. Analiziranje subjektivnih ocjena metoda kompresije nam ovdje pomaže u približavanju računalnih rezultata ljudskim potrebama. In this paper, two different types of compressed image quality assessment methods are described: subjective and objective. Subjective image quality assessment with several different types and degrees of compression is shown. From different universities and research teams, several compressed image databases were downloaded, along with their subjective assessment results, the most important of which are MOS and DMOS, Mean Opinion Score and Differential Mean Opinion Score respectively. For two databases, the PSNR quality metric (Peak signal-tonoise ratio) was calculated. Subjective image quality assessment is done with human observers, and therefore it's expensive, it takes a long time, and it's mostly inapplicable in day-to-day image compression, but it's also more reliable than the objective quality assessment, which is done by using computers. Image compression is unavoidable because of time and memory constraints, therefore it's important to advance the digital processing that's done with the help of objective quality assessment. Analyzing the subjective grading on different types of compression helps us bring software results closer to fulfilling human criteria

Kompetencije fizioterapeuta su snažan alat za procjenu stručnosti preddiplomskih i diplomskih studija fizioterapije. Te kompetencije mogu odražavati jake strane studenata fizioterapije, te mogu istaknuti slabe kompetencije fizioterapeuta koje se mogu koristiti za poboljšanje edukacije fizioterapeuta. Brojne studije ukazuju na važnost vrednovanja obrazovanja fizioterapeuta. Cilj: Ispitati razinu kompetencija fizioterapeuta među studentima diplomskog stduija. Metode/Analiza: Istraživanje je provedeno 2016., na 29 studenata Specijalističkog diplomskog stručnog studija fiziotrapije. Upitnik je sastavljen od 17 dijelova, te su odgovori na 128 pitanja bodovani na ljestvici od 0-4. Rezultati/Rasprava: Gotovo svi studenti su pokazali visku razinu fizioterapeutskih kompetencija, ali se studenti smatraju višim u kompetencijama nego studentice. Rezultati pokzauju snažnu pozitivnu korelaciju između percepcije kompetencija u području procjene i intervencije. Najniži rezultati pokzali su se u primjeni fizioterapijskih koncepata u specifičnom kliničkom području. Istraživanje upućuje da se studenti Specijalističkog diplomskog studija smatraju višim u fizioterapijskim kompetencijama nego studentice.

Uvod: Poremećaji mišićno-koštanog sustava česti su u općoj populaciji i stavljaju znatan teret na zdravstveni sustav i funkcionalnu sposobnost pojedinca. Manualna terapija preporučen je oblik fizioterapijske intervencije kod mišićno-koštanih poremećaja, međutim, postoji ograničen broj dokaza koji potvrđuju njezinu učinkovitost. Cilj: Cilj je ovog rada dati kratak, ali sveobuhvatan prikaz znanstvenih dokaza o učinkovitosti manualne terapije u upravljanju mišićno-koštanim poremećajima. Razrada: Učinci manualne terapije dijele se na mehaničke: nastanak mikrooštećenja unutar fiziološke zone mišića koja započinju na 3 % povećanja duljine struktura i nastaju na 8 % povećanja duljine struktura, djeluju progresivno i dozirano na pojedinačna vlakna kolagena i kolagenih snopova. Primjenom manualne terapije započinje popravak i pregradnja vlakana, te u konačnici povećanja duljine vezivnih struktura. Nutritivni učinci dovode do povećanja protoka sinovijalne tekućine i prehrane zglobne hrskavice, a neurološki do stimulacije mehanoreceptora i poticanje mišićne relaksacije. Učinci manualne terapije ne smiju se izdvojiti od učinkovitosti ostalih oblika fizioterapijske intervencije. Zabilježeno je povećanje studija koje opisuju upotrebu i učinkovitost manualne terapije u liječenju mišićno-koštanih poremećaja donjih ekstremiteta, kao što su osteoartritis kuka i koljena, sindrom patelofemoralne boli, distorzije gležnja, plantarnog fascitisa i halluxa valgusa. Primjena manualnih tehnika kod osteoartritisa kuka i koljena primjenom translatornog pokreta trakcije i klizanja rezultira smanjenjem boli, povećanjem opsega pokreta te povećanjem sposobnosti izvođenja funkcionalnih aktivnosti svakodnevnog života. Učinkovitost manualnih tehnika kod distorzije gležnja i ostalih poremećaja stopala očituje se smanjenjem boli i otekline te povećanjem opsega pokreta i funkcije hoda. Zaključak: Prema dostupnim podacima postoji dovoljna razina dokaza o učinkovitosti primjene manualne terapije uz primjenu terapijskih vježbi ili ostalih oblika fizioterapijske intervencije ili bez njih. Važno je usmjeravati odgovarajuću upotrebu manualne terapije u liječenju raznih mišićno-koštanih poremećaja u kontekstu raspoloživih mogućnosti.

Uvod: Prema popisima stanovništva, u Hrvatskoj je 1961. godine bilo 6, 2 % stanovnika starijih od 65 godina, 1971. 8, 3 %, a popisom stanovništva 1991. godine utvrđeno je da RH ima 628 000 osoba starijih od 65 godina ili 13, 3 % pučanstva, što je prema kriterijima UN-a svrstava među države s vrlo starim pučanstvom. Populacijski odjel Ujedinjenih naroda predviđa kako će se udio starijih u populaciji Hrvatske i dalje povećavati te da će 2050. godine iznositi oko 26 %. Razrada: U svijetu u kojemu se rapidno razvijaju nove spoznaje nužno je opisivanje uloga i kompetencija fizioterapijske profesije. Upitnik procjene fizioterapijskih kompetencija zajednički je razrađen suradnjom djelatnika Zdravstvenog veleučilišta Zagreb, Kliničke bolnice Merkur i Veleučilišta Lavoslav Ružička u Vukovaru, te pruža mogućnost široke primjene kako u procjeni kompetencija fizioterapeuta u radu sa starim osobama tako i u drugim specifičnim područjima rada fizioterapeuta. Upitnik se sastoji od 17 poglavlja, te sadrži ukupno 128 pitanja. Odgovori se boduju ocjenama od 0 do 4, gdje 0 znači „ Nikad nisam izvodio postupak i nemam znanje za izvođenje postupka”, a 4 znači „Vrlo sam vješt u izvođenju, sposoban učiti, podučavati i nadzirati postupak“. Sustavnim provođenjem procjene fizioterapijskih kompetencija putem primjene strukturiranog upitnika kod fizioterapeuta koji rade sa starijim osobama pruža se uvid u moguća slabija područja kompetencija iz nekog specifičnog segmenta fizioterapijskih znanja ili vještina. Primjena upitnika pruža uvid u područja u kojima se fizioterapeuti u radu sa starijim osobama osjećaju najkompetentnije, te isto tako pruža uvid u slabije točke u području fizioterapijskih kompetencija. Zaključak: Promjene uvjetovane produljenjem života i sve veći udio osoba starijih od 65 godina u društvu nameću potrebu za provođenjem sustavne procjene kompetencija kod fizioterapeuta koji rade sa starim sobama, a u cilju definiranja potrebnih vještina i kompetencija. Primjenom procjene kompetencija s pomoću strukturiranog upitnika moguće je identificiranje slabijih točaka u području fizioterapijskih kompetencija, te se tako pruža mogućnost osmišljavanja ciljane specifične edukacije fizioterapeuta u području gerontofizioterapije.