Search

Kao jedna od mjera ograničenja slobode kretanja stranaca, propisana Zakonom o strancima, smještaj je u centar. Riječ je o mjeri koju rješenjem izriče Ministarstvo unutarnjih poslova iz Zakonom propisanih razloga. U članku autori analiziraju prirodu rješenja koja se donose povodom smještaja stranca u centar i propitkuju može li se sudska kontrola takvih rješenja smatrati upravnim sporom.

U posljednjih nekoliko desetljeća primjećujemo sve veće približavanje između europskog pravnog poretka i nacionalnog pravnog poretka. Stupanjem na snagu Povelje o ljudskim pravima Europske unije samo je pojačano nastojanje da sva javna prava država na kontinentu idu u istom smjeru. U okviru globalizacije prava, Europa ima znak i tradiciju koju treba obraniti. Postoje dva načina za promicanje tog sustava. Prvi je pravna disciplina i suradnja ustanova, temelji se na obvezi koju imaju nacionalni (domaći) sudovi u poštivanju europskih obveza. Drugi način koji omogućava promicanje europskog pravnog sustava je razvoj neformalne suradnje europskih sudaca, kako bi se postupno razvila zajednička kultura i metoda rada. Nadalje, Ugovor o Europskoj uniji u svom članku 6. stavku 2. predviđa da „Unija pristupa Europskoj konvenciji za zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. To pristupanje ne utječe na nadležnost Unije kako su uređena Ugovorima.” Ovaj je razvoj takav da ne omogućuje samo neupitan legitimitet nadnacionalnog prava u očima nacionalnih upravnih sudova već i povećani intenzitet utjecaja Suda Europske unije i Europskog suda za zaštitu ljudskih prava. Cilj ovog rada je analizirati utjecaj nadnacionalnog prava na razvoj upravnog sudovanja i detektirati promjene koje je taj utjecaj donio u tradicionalno upravno sudovanje u Republici Hrvatskoj koje je inherentno nacionalno usmjereno. Posebno treba istaknuti važnost, u slučaju potrebe, izravne primjene nadnacionalnog prava u upravnim sporovima pred nacionalnim sudovima, kao i utjecaja neformalne suradnje između sudaca različitih pravnih poredaka na razvoj upravnog sudovanja.

Autori u knjizi ponajprije analiziraju ulogu upravnog sudovanja u Republici Hrvatskoj. U toj analizi posebni naglasak stavljaju na spor pune jurisdikcije. Potom daju komentar Zakona o upravnim sporovima s pozivanjem na aktualnu sudsku praksu upravnih sudova i Visokog upravnog suda.

Integrated bioprocess [1] for ethanol production usually combines simultaneous extraction of sucrose from raw sugar beet cossettes, fermentation with a high sugar concentration tolerant strain of yeast Saccharomyces cerevisiae and ethanol recovery from fermented broth. In this research, sucrose extraction from raw sugar beet cossettes in extraction column was studied by different experimental conditions (water temperature and residence time). On the basis of obtained results, mathematical model was established that describes sucrose diffusion from sugar beet cossettes and stagnant medium layer around sugar beet cossettes coupled with convective medium flow in the extraction column. Yeast growth at high substrate concentrations was also studied in order to define kinetic parameters of yeast growth by using differential method. Obtained results clearly pointed out that Jerusalimsky [2] model shows the best agreement with experimental data. Integrated bioprocess system that combines horizontal column bioreactor and stirred tank bioreactor was used for the study of simultaneous sucrose extraction from sugar beet cossettes and ethanol production by using different initial yeast concentration, residence time and bioprocess temperature. On the basis of experimental data two mathematical bioprocess models were established. First model is "cascade" model [3] that describes the whole bioreactor system as series of ideally mixed compartments with back mixing. For each ideally mixed compartment mass balance was established that describes hydrodynamic, mass transfer and reaction phenomena. For whole system set of differential equations was obtained and solved by numerical methods. Second bioprocess model was developed by Computational Fluid Dynamics (CFD) approach. In this approach, the mass balance was established on the micro-scale level and consequently the set of differential equations was also obtained that describes the same phenomena as by first model. Comparison between these two models was done on the basis of model discrepancies from experimental data and it was observed that second model has better agreement with experimental data. Integration of different bioprocess operations into one step can considerably reduced ethanol production costs and consequently lower impact on the environment (lower sustainable process index (SPI [4])). Established integral bioprocess models could be also used as a good tool for the bioprocess optimization and the evaluation of bioprocess sustainability.

Drvo je materijal koji se mnogo upotrebljava u interijeru ponajprije zbog svojih estetskih svojstava: boje i teksture. Nažalost, drvo je fotokemijski nestabilan supstrat koji mijenja boju čak i u interijeru pod utjecajem difuzne svjetlosti, što je rezultat fotooksidacije lignina. Prozirne prevlake koje ističu prirodnu ljepotu drva ne mogu dobro štititi drvo od promjene boje ukoliko nisu modificirane odgovarajućom vrstom i količinom svjetlosnih stabilizatora. U ovom radu željeli smo ustanoviti koliko se mijenja boja lakiranog drva trešnjevine i javorovine u interijeru pri realnom izlaganju svjetlosti koja prolazi kroz prozorsko staklo i pridonosi li zaštitna folija koja ne propušta ultraljubičastu svjetlost dodatnoj zaštiti lakiranih uzoraka od diskoloracije. Ustanovili smo da dva upotrijebljena laka daju sasvim različite rezultate na trešnjevini i javorovini i da je dvokomponentni PU lak bolji za zaštitu trešnjevine, a da jednokomponentni vodeni PU lak daje mnogo bolje rezultate na javorovini. Zaštitna folija koja ne propušta ultraljubičasto zračenje smanjila je diskoloraciju uzoraka lakiranih dvokomponentnim PU lakom, posebno na javorovini.

U radu je ispitivana svjetlootpornost nelakiranog i lakiranog drva javorovine i trešnjenovine pri realnom izlaganju svjetlosti koja prolazi kroz prozorsko staklo. Uzorci su bili obrađeni s dvije različite vrste laka i mjerila se promjena boje i sjaja tijekom tromjesečnog izlaganja.

Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave (JLP(R)S) moraju raspolagati dostatnim financijskim sredstvima kako bi bile u stanju izvršavati poslove iz svoga djelokruga rada i osigurati minimalan standard javnih usluga koje su dostupne svim njihovim građanima. Budući da sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj čini 428 općina, 127 gradova, 20 županija te Grad Zagreb, lako je za pretpostaviti kako postoje značajne nejednakosti između JLP(R)S-a u smislu gospodarske snage i proračunskih prihoda koji se prikupljaju na području pojedinih jedinica, a iz kojih se financiraju različite javne usluge na lokalnoj i regionalnoj razini. Upravo sustav fiskalnog izravnanja omogućuje da se navedene nejednakosti između JLP(R)S ublaže te da se svim građanima osigura minimalni standard javnih usluga bez obzira na mjesto njihovog stanovanja. Sustav ili mehanizam fiskalnog izravnanja podrazumijeva okomito i vodoravno izravnanje koji obuhvaćaju transfere u obliku dijeljenja prihoda i dotacija (pomoći). Stoga se u radu daje prikaz okvira i temeljnih karakteristika sustava fiskalnog izravnanja u Republici Hrvatskoj u proteklom razdoblju. Poseban naglasak u radu stavljen je na analizu sustava, načina izračuna i raspodjelu sredstava fiskalnog izravnanja koja je ustrojena novim Zakonom o financiranju JLP(R)S-a (Narodne novine, br. 127/17), a koji je na snazi od 1. siječnja 2018. godine.

U ovom će se radu izlagati analiza revidiranja sustava javne uprave u skladu s aktualnim mjerama Nacionalnog programa reformi (NPR 2019.) s naglaskom na učinkovito upravljanje ljudskim resursima kao iznimno važnim elementom u smislu harmonizirane izmijene dvaju reformski povezanih normativnih akata - Zakona o plaćama državnih službenika i namještenika i Zakona o državnim službenicima. U radu će se pokušati opravdati inherentnost primjene menadžmenta u ostvarivanju ciljeva funkcionalne javne uprave i maksimiziranja ljudskih potencijala u pogledu kadrovske stručnosti a čija razina ovisi o razni kvalitete provedbe reformskih zakonskih paketa javne uprave. Na pragu navedenog, u radu će se pokušati opravdati i hipoteza da je zakon onoliko dobar koliko su ljudski kadrovi, odnosno oni koji će taj infrastrukturni servis u svrhu kvalitetnijeg pružanja usluga korisnicima i provoditi. Profesionalna osposobljenost državnih službenika postavljena je standardima sustava polaganja državnog stručnog ispita a budući da je predmetno pitanje također u postupku revidiranja, u ovom će se radu iznijeti i obrazložiti temeljni instituti predmetnog sustava te pokušati dati odgovori na pitanja provedbenog uređenja sustava specifičnih ciljeva u pogledu profesionalizacije javne uprave i razvijanja potrebnih kompetencija određivanjem plaća i napredovanja u skladu s aktualnih mjerama. S tim u svezi iznijeti će se i platformska analiza na pragu provedbenih procedura za riješavanje kompleksne i obuhvatne problematike ocjenjivanja državnih službenika i namještenika s mogućnošću spomenutog napredovanja u platnom razredu vodeći računa o nužnosti uvođenja pravednijeg sustava sa više mehanizama koji će spriječavati dosadašnje nelogičnosti. Također, nakon sedam godina snage Zakona o sustavu državne uprave te na pragu potrebnim mjera unapređenja javne uprave u svrhu hijerarhijske i funkcionalne dosljednosti, u radu će se kroz precizan i sažet pregled analizirati glavna pitanja decentralizacije i debirokratizacije održivog, racionalnog i učinkovitog modela javnog servisa s poslovima koji su inherentni državnoj upravi u smislu funkcija javnih usluga koje su načelno odgovornost države kao i statusno pitanje državnih dužnosnika i službenika u obliku optimalizacije unutar postojećeg sustava. Na pragu navedenog, posebno poglavlje rada posvećuje pažnju tematici povjeravanja poslova ureda državne uprave u županijama. Budući da će Republika Hrvatska spomenute prioritete razvojnog smjera ekonomske politike kao temeljnog izazova za postizanje ciljeva strategije Europa 2020. provoditi u narednih 12 do 18 mjeseci, temeljem kojih će u nadolazećem razdoblju biti izglasan i novi Zakon o sustavu državne uprave, u ovom će se radu analizirati reformski razlozi donošenja predmetnog Zakona i normativna usklađenost njegovih odredbi te dati prijedlog svrhovitosti implementiranja nužnih predmetnih pitanja i rješenja provedbenih propisa.

Tematska područja 9. Međunarodne konferencije „Razvoj javne uprave“ bila su: načela javne uprave, izazovi i perspektive javne uprave, učinkovito upravno sudovanje, reforma teritorijalnog ustroja Republike Hrvatske, elektroničko poslovanje javne uprave i javne informacije, funkcioniranje u europskom upravnom prostoru, upravljanje javnim politika, fiskalna decentralizacija i proračunsko pravo, financiranje javne uprave te upravljanje ljudskim potencijalima u javnoj upravi.

S tendencijom kompleksnijih usluga e-uprave uz nužnost popularizacije postojećih mogućnosti u pogledu stvaranja funkcionalne javne uprave, u ovom će se radu na sažet i pregledan način analizirati razina kojom se građani služe jednostavnim sustavom e-građanina u podizanju javnih isprava u e- obliku (podizanje rodnog lista, potvrde o nekažnjavanju, e- novorođenče, e-MZO..) te dati prijedlog permanentnim aktivnostima potrebne razine sustava komunikacije s tijelima javne vlasti putem informacijske i komunikacijske tehnologije javne uprave, kao i koji su kapaciteti lokalnih jedinica u smislu tehnološkog unaprjeđenja. Budući da je sukladno nacionalnom programu reformi (2019.), do kraja travnja 2020., kroz projekt uspostave Centra dijeljenih usluga (II. faza), predviđeno da će se 50 institucija uključiti u tzv. Centar dijeljenih usluga, ovim će se radom pobliže objasniti krajnji cilj sustava koji će obuhvatiti cijelu državnu digitalnu infrastrukturu uspostavom jedinstvenog strateškog, odnosno upravnog mjesta te pokušati ponuditi rješenja efikasnije provedbe i primjene implementacije među samim korisnicima civilnog društva međusektorskom suradnjom uz analizu korisnika kao glavnog aktera navedenog procesa u izgradnji svijesti o inherentnosti predmetne primjene. Također, u radu će biti detaljno analizirana komparacija e-usluga s klasičnim upravnim postupkom ishođenja javnih isprava u pogledu ekonomičnosti, racionalizacije i svrsishodnosti tehnološkog unaprjeđenja kako za korisnika tako i za javnopravno tijelo. Uz primjere e-Poslovanja, e-Usluga, e-Pristojba, e/m –Potpisa i e/m –Pečata, e-Planova, e-Registara poslovnih planova, e-Inspekcije pokušati će se ponuditi adekvatan model prilagodbe u pogledu nejednake razvijenosti i rascjepkanosti jedinica lokalne samouprave temeljem permanentne uloge obrazovnog sustava bez kojeg domaće gospodarstvo ne može zadržati ni trenutnu razinu razvijenosti.

Vjerodostojno (autentično) tumačenje pravne norme općenito se može odrediti kao tumačenje koje zbog njezine nejasnosti ili pogrešnog tumačenja u praksi daje njezin donositelj, koje čini sastavni dio tumačenog pravnog akta, djelujući retroaktivno (ex tunc) i s učinkom erga omnes. Iako u hrvatskoj pravnoj literaturi postoji niz radova na temu vjerodostojnog tumačenja zakona, napose s obzirom na brojne kritike tog instituta od strane dijela stručne javnosti, vjerodostojno tumačenje podzakonskih propisa dosad nije ulazilo u fokus istraživačke pažnje. Imajući to u vidu, u ovom radu pobliže se razmatra pitanje (ne)ustavnosti vjerodostojnog tumačenja podzakonskih propisa, kako iz perspektive hrvatskog prava i ustavnosudske prakse, tako i iz perspektive prava triju država bivše SFRJ kod kojih je do danas zadržan institut vjerodostojnog tumačenja – Republike Sjeverne Makedonije, Republike Slovenije i Republike Srbije. U tom cilju, nakon prvoga, uvodnog dijela, u drugom dijelu rada ukratko se izlažu temeljna obilježja vjerodostojnog tumačenja i neke od ključnih primjedbi koje se pripisuju tom institutu. Nakon što se u trećem dijelu ukaže na relevantne odredbe i ustavnosudsku praksu o vjerodostojnom tumačenju podzakonskih propisa u Republici Hrvatskoj, u četvrtom dijelu rada izlaže se način uređenja ove materije u ustavnom pravu spomenutih triju država, dok se u petom dijelu pristupa zaključnim razmatranjima.

Ako želimo modernu i učinkovitu upravu, danas kada su poslovi javne uprave iznimno složeni i zahtjevni, državni službenici moraju imati širok raspon različitih kompetencija, visoki moralni dignitet i radnu etiku. Privlačenje novih i zadržavanje postojećih službenika koji pokazuju izvrsnost u svome radu jedna je od ključnih mjera za osiguranje kvalitetne usluge javne uprave. U hrvatskom službeničkom zakonodavstvu nekoliko propisa regulira visinu plaće pojedinim službenicima i namještenicima te zaposlenima u javnim službama. Novi zakon o plaćama državnih službenika i namještenika trebao bi biti izglasan 2019. godine s ciljem jačanja učinkovitosti, stručnosti i motiviranosti državnih službenika i namještenika te njihove odgovornosti prema radu, a u svrhu povećanja kvalitete pruženih usluga hrvatskim građanima i poduzetnicima. U radu se analizira Nacrt prijedloga zakona o plaćama državnih službenika i namještenika, prednosti i nedostaci istog, odnosno najrelevantnije promjene koje će uzrokovati stupanje na snagu spomenutog zakona. Poseban je naglasak na uvođenju platnih razreda i stupnjeva kojim će se promijeniti osnova za utvrđivanje sustava plaća u državnoj službi, a temeljit će se na rezultatu rada i stručnosti svakog pojedinog službenika, odnosno namještenika.

Potrebno je posebnu pozornost usmjeriti odabiru zaposlenika u javnoj upravi zbog značajnosti u strategiji razvoja. U tom odabiru menadžeri često posežu za različitim modelima u upravljanju ljudskim potencijalima kao što su politički, administrativni, menadžerski i integralni model. U radu su opisane temeljne značajke i ukazano je na probleme hrvatskog službeničkog sustava te kakve posljedice ima uporaba tradicionalnih naspram suvremenih metoda upravljanja ljudskim potencijalima. Predložena je primjena pojedinih tehnika manipulacije u svrhu maksimizacije efektivnosti rada, pritom promišljajući o etičkim načelima i specifičnostima službeničkog prava kojim se uređuju radni odnosi zaposlenika. Razmotrene su i individualne komponente upravljanja ljudskim potencijalima. Dodatno, predložene su mjere za poboljšanje i modernizaciju službeničkog sustava. U konačnici, dan je osvrt na aktualne trendove u području upravljanja ljudskim potencijalima.