Search

Carotid intima-media thickness (cIMT) reflects early structural changes on arteries and independently predicts cardiovascular risk in asymptomatic individuals. Previous studies showed increased cIMT in adult inflammatory bowel disease (IBD) patients compared with healthy subjects. This study aims to identify early structural changes in carotid arteries in IBD patients as early as childhood and adolescence. Methods The study includes 161 children with the mean age of 14.08±2.88 (6-18) years – 55 with newly discovered active disease; 53 in clinical remission defined with disease activity pediatric indices for Crohn disease and ulcerative colitis (PCDAI, PUCAI); and 53 healthy subjects. We used an automatised edge-tracking system (Vivid E9, General Electrics, software 112 (1.7); linear probe 11L-D). In the longitudinal view, we measured cIMT on the posterior common carotid artery wall at end-diastole, 1 cm proximal to the bifurcation in a length of 1 cm. We calculated the mean value of three measurements on each side. We used the ANOVA test (SPSS 20.0) for comparisons, with the level of significance P Results mean cIMT value in patients with the active IBD was 0.49±0.05 mm. Although we observed a slight increment in cIMT depending on the disease activity, the difference did not reach statistical significance (P=0.373). In patients with Crohn disease, cIMT was 0.48±0.04 mm, and in children with ulcerative colitis, it was 0.49±0.05 mm (P=0.336). Conclusion An increase in cIMT reflects structural changes in arterial walls, which require time. It seems that such changes induced with chronic inflammation are not visible in the pediatric population, which emphasises a potential preventive role of a prompt, adequate anti-inflammatory treatment.

U djece liječene od malignih bolesti potrebno je praćenje kardiotoksičnosti ali i vaskulotoksičnosti

Carotid intima-media thickness (cIMT) reflects early structural changes on arteries and independently predicts cardiovascular risk in asymptomatic individuals. Previous studies showed increased cIMT in adult inflammatory bowel disease (IBD) patients compared with healthy subjects. This study aims to identify early structural changes in carotid arteries in IBD patients as early as childhood and adolescence. Methods The study includes 161 children with the mean age of 14.08±2.88 (6-18) years – 55 with newly discovered active disease ; 53 in clinical remission defined with disease activity pediatric indices for Crohn disease and ulcerative colitis (PCDAI, PUCAI) ; and 53 healthy subjects. We used an automatised edge-tracking system (Vivid E9, General Electrics, software 112 (1.7) ; linear probe 11L-D). In the longitudinal view, we measured cIMT on the posterior common carotid artery wall at end-diastole, 1 cm proximal to the bifurcation in a length of 1 cm. We calculated the mean value of three measurements on each side. We used the ANOVA test (SPSS 20.0) for comparisons, with the level of significance P

Hypertension in children and adolescents is a growing public health problem. The risk of developing hypertension in children is higher than ever before due to adverse circumstances such as obesity, excessive salt and processed food intake, reduced physical activity and stress. Hypertension is transmitted from childhood, and especially adolescence, into adulthood and thus increases the risk for cardiovascular disease in adulthood. As information regarding pediatric hypertension has changed over the last few decades, we have developed the first Croatian guidelines for the diagnosis and treatment of hypertension in children and adolescents based on recent literature and guidelines of international societies adapted to our circumstances. Fourteen doctors from different centers – members of the pediatric hypertension working group from the Croatian Society of Hypertension – participated in the development of our guidelines. We tried to cover various aspects of pediatric hypertension – epidemiology, prevention, primary and secondary hypertension, diagnosis, vascular phenotype factors, athlete hypertension, neonatal hypertension, treatment of hypertension and hypertensive urgency and emergency. With these recommendations, we tried to make it easier for doctors to cope with the issue of pediatric hypertension, as well as offer practical instructions on how to deal with such patients. These are all reasons why we believe that the guidelines, written by members of the Croatian Society of Pediatric Cardiology and Rheumatology, the Croatian Society of Pediatric Nephrology, the Croatian Society of School and University Medicine and the Croatian Society of Hypertension, will be useful in prevention, active search for hypertension in children and its treatment. The guidelines can be found on the website of the Croatian Society for Hypertension https://hdh.emed.hr/upload/hdh_smjernica/dokument_ 1581600283.pdf

Mild left ventricular systolic dysfunction occurs frequently in children with brain death, but these hearts can still be considered for transplantation

Hipertrofija lijeve klijetke je važan problem u djece s hipertenzijom . Postoje značajne varijacije u svakom koraku ocjene hiperterofije lijeve klijetke u pedijatrijskoj populaciji. Obzirom na visoki rizik od kardiovaskularnih komplikacija u djece s dugotrajnom hipertenzijom, neophodno je uspostaviti konsenzus u dijagnostici HLK.

Prikaz Prvih hrvtaskih smjernica za dijagnostiku i liječenje arterijske ipertenzije u djece i adolescenata.

Djeci s hipertenzijom i višestrukim metaboličkim čimbenicima rizika nužno je ciljano liječenje zbog značajnih kardiovaskularnih rizika Promjene u načinu života su okosnica liječenja , imaju koristan učinak na tlak i metaboličke poremećaje budući da komponente metaboličkog sindroma dijele iste patofiziološke mehanizme Potreban je multidisciplinarni pristup liječenju

Upravni odbor Hrvatskoga društva za hipertenziju na svojoj elektroničkoj sjednici održanoj 12. prosinca 2018. raspravljao je o opaženom povećanom riziku za nastanak nemelanomskih karcinoma kože povezanom s liječenjem hidroklorotiazidom i pripremio sljedeće mišljenje. Zaključci 1. Rizik od nemelanomskoga karcinoma kože i usnica veći je u bolesnika liječenih hidroklorotiazidom nego što je u osoba koje nisu liječene ovim lijekom. Rizik se povećava s duljinom trajanja liječenja, tj. s kumulativnom dozom. 2. Mehanizam karcinogenosti hidroklorotiazida temelji se na fotosenzitivnosti. UV zračenje dovodi do disocijacije kloridnoga dijela molekule lijeka, čime se stvara pretpostavka za sintezu slobodnih radikala kisika i posljedično oštećenje molekule DNK. 3. Korist od primjene hidroklorotiazida veća je od rizika. 4. Omjer koristi i rizika napose je veći u starijih i teže bolesnih osoba. 5. Bolesnik mora biti informiran o postojećem riziku. 6. Bolesnik mora biti informiran o postojećoj alternativnoj terapiji koja je na raspolaganju u Hrvatskoj. 7. Svaki liječnik mora u svakoga pojedinog bolesnika procijeniti omjer koristi i rizika te nakon razgovora s bolesnikom odlučiti nastavlja li terapiju hidroklorotiazidom ili se odlučuje za postojeću alternativu. 8. Svim bolesnicima, a napose bolesnicima koji su liječeni hidroklorotiazidom, treba preporučiti uporabu adekvatne fotoprotekcije i redovito provjeravanja pojave ili promjena na koži.

Pedijatrijska hipertenzija postaje sve veći javnozdravstveni problem jer brojna istraživanja upozoravaju na to da su povišene vrijednosti arterijskoga tlaka češće u djece i adolescenata nego li se prije mislilo. Hipertenzija se iz djetinjstva, a osobito adolescencije prosljeđuje u odraslu dob i time povećava rizik za kardiovaskularne bolesti u odrasloj dobi. Stoga su načinjene brojne internacionalne i nacionalne smjernice za dijagnostiku i liječenje pedijatrijske hipertenzije. One su se periodički obnavljale i dopunjavale od prvih preporuka iz 1977. godine sve do posljednjih godina kad su 2016. godine objavljene europske smjernice European Society of Hypertension (ESH) i 2017. godine smjernice American Academy of Pediatrics (AAP). U izradi naših smjernica sudjelovali su pedijatrijski kardiolozi i nefrolozi te liječnici školske medicine, rukovodeći se novim spoznajama koje su na tom polju načinjene posljednjih godina, prilagođene našim mogućnostima i okolnostima. Europske i američke smjernice suglasne su u velikom broju preporuka, ali se u nekim bitnim detaljima kao što je, primjerice klasifikacija hipertenzije, razlikuju. Mi smo se u tome priklonili europskim uputama. Svrha tih smjernica jest da budu praktične i razumljive, s jasnim preporukama kako dijagnosticirati hipertenziju u djece i kako postupati s takvim bolesnicima. Sve važne preporuke nastojali smo sažeti u tablice i izdvojene kartice da bi bile što preglednije i lako dostupne. Namjera nam je bila da te upute budu korisne u svakodnevnom kliničkom radu svim liječnicima koji se bave djecom – pedijatrima, liječnicima školske i obiteljske medicine, ali i pedijatrijskim kardiolozima i nefrolozima. Vjerujemo da će ove smjernice potaknuti liječnike na bolju prevenciju, dijagnostiku i liječenje hipertenzije u djece i adolescenata i time pridonijeti smanjenju kardiovaskularnih bolesti u odrasloj dobi.

Kontinuirano mjerenje arterijskoga tlaka (KMAT) postalo je nezaobilazna metoda u svakodnevnomu kliničkome radu. U djece i adolescenata KMAT pokazuje bolju reproducibilnost u usporedbi s kućnim i ordinacijskim mjerenjima arterijskoga tlaka, kao i veću pretkazateljsku vrijednost u procjeni oštećenja ciljnih organa u odnosu na ordinacijska mjerenja tlaka. Referentne vrijednosti dobivene od Njemačke radne skupine za pedijatrijsku hipertenziju smatraju je još uvijek najboljima za pedijatrijsku populaciju. Trenutno važeća klasifikacija kontinuiranoga mjerenja arterijskoga tlaka u djece jest American Heart Association (AHA) klasifikacija iz 2014. godine. Osobita je važnost KMAT-a u dijagnostici tzv. „hipertenzije bijele kute“ i maskirane hipertenzije s obzirom na to da oba entiteta mogu voditi u razvoj trajne hipertenzije.

Blago povišenim vrijednostima arterijskoga tlaka, predhipertenziji, u dječjoj i adolescentskoj dobi, nerijetko se ne posvećuje osobita pozornost. Dva su bitna problema koja vežemo uz predhipertenziju u djece i adolescenata – rizik progresije u hipertenziju i prisutno oštećenje ciljnih organa. Longitudinalna istraživanja potvrdila su prosljeđivanje arterijskoga tlaka iz djetinjstva u odraslu dob. Predhipertenzija u djece i adolescenata definirana je vrijednostima sistoličkoga i/ili dijastoličkoga tlaka većim od 90. percentile, ali manjim od 95. percentile za dob, spol i tjelesnu visinu, a za adolescente od 16 godina i starije, vrijednosti su kao za odrasle 130– 139/85–89 mmHg. Prevalencija predhipertenzije u djece i adolescenata je od 4 do 27% u ovisnosti o načinu prikupljanja podataka, dobi i spolu. Rizik za progresiju predhipertenzije u hipertenziju veći je nego u normotenzivnih, te godišnja incidencija hipertenzije u djece s predhipertenzijom iznosi 1, 1% do 6, 6%. Osim rizika za razvoj hipertenzije, u djece s predhipertenzijom nalazimo već prisutno oštećenje ciljnih organa – hipertrofiju lijeve klijetke, dijastoličku disfunkciju, veću debljinu intime medije te povećanu krutost arterija, što ima kliničko značenje za razvoj kardiovaskularnih bolesti u odrasloj dobi. Pravodobna detekcija predhipertenzije i promjena načina života toj bi djeci donijela najviše koristi u prevenciji kardiovaskularnih bolesti odrasle dobi.

Napredak u prevenciji bolesti i zdravstvenoj zaštiti produžio je očekivano trajanje života i time povećao globalno opterećenje bolestima. Tako su nezarazne bolesti, uključujući arterijsku hi- pertenziju, dijabetes i demenciju, nedostatno prepoznat problem svjetske populacije. Demencija pov- ezana sa starenjem ireverzibilno je stanje koje se očituje progresivnim padom kognitivnih funkcija te se smatra jednim od vodećih zdravstvenih problema novog doba. U zbrinjavanju ove fragilne popu- lacije potreban je interdisciplinaran pristup jer su u osnovi patofiziološkoga zbivanja hiperinzuline- mija i oksidativni stres na razini cijelog organizma, a ne izoliranog samo jednog organa

Europsko društvo za hipertenziju (European Society of Hypertension) je 2016. godine donijelo nove smjernice za dijagnostiku i liječenje hipertenzije u djece i adolescenata. Načinjena je nova klasifikacija hipertenzije za adolescente od 16 godina i starije . Normalnim se za tu dobnu skupinu smatra arterijski tlak < 130/85 mmHg , visoko normalnim 130-139/85-89 mmHg , a hipertenzijom ≥ 140/90 mmHg, a ne prema 95 centilu. Uz mjerenje arterijskog tlaka u ordinaciji i KMAT potvrđena je korist od mjerenja arterijskog tlaka izvan ordinacije , kod kuće, jer te vrijednosti dobro koreliraju s vrijednostima KMAT a i oštećenjem ciljnih organa. Očekuje se da će mjerenje centralnog aortnog tlaka neinvazivnim metodama u djece dopuniti vaskularni profil pri kojem određujemo debljinu intime medije karotidne arterije i brzinu širenja pulsnog vala u aorti . Za sve te dijagnostičke pretrage postoje percentilne krivulje referentnih vrijednosti za djecu. Definirane su osnovne dijagnostičke pretrage koje je potrebno učiniti svakom djetetu kojem je postavljena dijagnoza hipertenzije tražeći sekundarne uzroke hipertenzije i oštećenje ciljnih organa. Osnovne pretrage su serumski kreatinin, urea, elektroliti i urati , glukoza natašte , serumski kolesterol ( ukupni, HDL, LDL), trigliceridi, urin i urinokultura , albuminurija (omjer albumin/kreatinin) i proteinurija (omjer protein /kreatinin) kvantitativno, te ultrazvuk srca i bubrega. Navedene su i dodatne , složenije pretrage koje se indiciraju prema kliničkoj slici i dobivenim nalazima osnovne obrade Liječenje hipertenzije u djece i adolescenata uključuje nefarmakološke mjere (promjena prehrane, normalizacija tjelesne mase, tjelesna aktivnost), a uz indikaciju i medikamentozno liječenje. Kod visoko normalnog tlaka započinje se uvijek s nefarmakološkim mjerama liječenja. Uz dijagnozu hipertenzije, indikacije za uvođenje medikamentozne terapije su neuspjeh nefarmakološkog liječenja nakon 1 g, simptomatska hipertenzija, sekundarna hipertenzija, oštećenje ciljnih organa i šećerna bolest. Na odluku o načinu liječenja utječu i dodatni čimbenici rizika kao obiteljska anamneza za kardiovaskularne bolesti, hiperlipidemija, bubrežna bolest ili pretilost. U hipertenzivnoj krizi (urgenciji ili emergenciji) uvijek se započinje s medikamentoznim liječenjem. Ciljna vrijednost arterijskog tlaka prema novim smjernicama definirana je za 3 skupine bolesnika: opću hipertenzivnu populaciju, djecu sa šećernom bolešću i djecu s kroničnom bubrežnom bolešću pri čemu se za druge dvije skupine preporučuju kao optimalne niže percentilne vrijednosti. Pri izboru lijeka za započimanje liječenja hipertenzije u smjernicama se navodi kao mogući prvi izbor 5 klasa lijekova: ACE inhibitori, blokatori angiotenzinskih receptora, blokatori Ca-kanala, beta-blokatori i diuretici. Za određene kliničke situacije daju se preporuke za odabir lijeka, npr. ACE inhibitor kod pridružene kronične bubrežne bolesti.

Arterijska hipertenzija u djece i adolescenata postala je sve važniji javnozdravstveni problem jer je njezina prevalencija u porastu. Longitudinalne su studije pokazale da će djeca, a osobito adolescenti s arterijskom hipertenzijom vjerojatno postati hipertenzivni odrasli s rizicima od kardiovaskularnih bolesti. Iako su kardiovaskularne bolesti vrlo rijetke u djetinjstvu, povišen arterijski tlak može već u dječjoj i adolescentnoj dobi uzrokovati promjene na ciljnim organima. Hipertrofija lijeve klijetke najčešće je traženo oštećenje ciljnih organa uz pedijatrijsku hipertenziju. U više različitih studija nađena je pozitivna korelacija između visine arterijskoga tlaka i indeksa mase lijeve klijetke, a prevalencija hipertrofije lijeve klijetke u djece s hipertenzijom je 8–41%. Uočena je povezanost arterijske hipertenzije u djece i adolescenata i krutosti arterija, debljine intime-medije, kao i drugih kardiovaskularnih rizika.

Troponin i B-tip natrijuretskog peptida su dva srčana biljega koja se u općoj odrasloj populaciji već dugi niz godina rutinski primjenjuju u dijagnostici srčanih bolesti, no malo je spoznaja o njihovoj korisnoj upotrebi u pedijatrijskoj praksi. Ovaj pregledni rad obuhvaća svu problematiku određivanja, tumačenja nalaza i korisnost troponina i B-tipa natrijuretskog peptida u pedijatriji na temelju podataka iz literature i vlastitog iskustva. Namijenjen je liječnicima pedijatrima i laboratorijskim stručnjacima koji se u svom radu susreću s dječjom populacijom.

Overlap syndrome between familial mediterranean fever and systemic lupus erythematous in 12- years old female patient. 3. We describe an girl who presented with fever, chest, abdominal, and joint pain, with a significant increase in most markers of inflammation (SE, CRP, fibrinogen, serum amyloid protein), except procalcitonin, polyclonal hypergammaglobulinemia, neat CH50 and IgD, and intermittent proteinuria and microhematuria. Radiological and ultrasound treatment showed a significant pericardial effusion that required evacuation, pleural effusion and enlargement of mediastinal lymph nodes, and ascites. Excluding possible infectious and hematooncological causes of the disease, additional treatment revealed a pathological finding of antinuclear antibodies in terms of titer and fluorescence pattern and positive anti-dsDNA and anti-SS-A in two independent samples.

Introduction: Increased blood pressure variability (BPV) is related to subclinical target organ damage and greater incidence of cardiovascular events in adults. There has been limited data on its influence in children.The aim of this study was to investigate the relationship between 24-hour ambulatory blood pressure monitoring (ABPM) indices of BPV and the presence of left ventricular hypertrophy (LVH) in children and adolescents with primary hypertension. Methods: A total of 85 children and adolescents aged 7-20 years (mean 14.99 ± 2.4) with office hypertension were evaluated. All patients underwent ABPM (Schiller MT-300) as well as standard echocardiographic examination (Vivid 9, GE). BPV was measured as weighted standard deviation (wBPSD) and average real variability (ARV). We also calculated average 24-hour systolic and diastolic blood pressure (aSBP, aDBP) and 24-hour SBP load. Left ventricular mass index (LVMI) was assessed as an indicator of LVH. Data were analyzed using SPSS 17.0 statistical package. Results: Of the total number of patients 18% was overweigt, 39% obese. Ambulatory prehypertension was found in 30.6% of patients, ambulatory hypertension in 54.1%, white coat hypertension in 15.3%. LVH was found in 36 patients (42.4%) , and 7 (8.2%) of them had severe LVH. LVMI significantly correlates with body mass index (BMI) (r=0.359 ; p=0, 001). There was no significant correlation between BMI and 24-hour systolic wBPSD (r= 0, 025 ; p=0, 821 ), and 24-hour systolic ARV (r=0, 024 ; p=0, 83) . We found significant correlation between LVMI and BPV indices: 24-hour systolic ARV (r=0.356 ; p=0.001) and 24-hour systolic wBPSD (r=0.391 ; p

UVOD: Prevalencija primarne arterijske hipertenzije (AH) u djece i adolescenata je u porastu te iznosi 3-5%. Iako je u većini slučajeva hipertenzija u pedijatrijskoj dobi asimptomatska, subkliničke promjene na ciljnim organima registriraju se već u djetinjstvu i prosljeđuju u odraslu dob. Problem hipertenzije u adolescenata vezan je i za sve veći porast debljine i smanjenu tjelesnu aktivnost djece. CILJ: Analiza čimbenika rizika za AH i hipertenzivna oštećenja ciljnih organa u skupini adolescenata s primarnom hipertenzijom. ISPITANICI I METODE: Retrospektivno su analizirani podatci pacijenata adolescentne dobi s dijagnozom primarne hipertenzije hospitaliziranih na Kardiološkom odjelu Klinike za dječje bolesti Zagreb u razdoblju od 2002. do 2012. godine. Ovom studijom obuhvaćeno je 153-je pacijenata od 10 do 18 godina, 117 dječaka (76, 5%) i 36 djevojčica (23, 5%). Podijeljeni su u dvije skupine - djeca s hipertenzijom I. stupnja (HT I.) i hipertenzijom II. stupnja (HT II.). Analizirane su antropometrijske karakteristike (TV, TM, BMI), prosječne vrijednosti sistoličkog i dijastoličkog krvnog tlaka u tri odvojene prigode, kontinuirano mjerenje arterijskog tlaka (KMAT), indeks mase lijeve klijetke (LVMI), GUK, trigliceridi, ukupni kolesterol i urati. REZULTATI: HT I. stupnja imalo je 27, 5%, a HT II. 65, 4% pacijenata. Pozitivnu obiteljsku anamnezu za hipertenziju imalo je 139-ero (89, 8%) pacijenata. BMI > 95. centila imalo je 63-oje pacijenata (41, 2%) , BMI > 25 kg/m2 imalo je njih 75-ero (49%), a > 30 kg/m2 29-ero (18, 9%). Krvni tlak od 90.-95. centila imalo je 11-ero (7, 1%) pacijenata, a krvni tlak > 95. centila njih 142-oje (85, 5%). Hipertrofija lijeve klijetke prisutna je u 15% pacijenata. Steatozu jetre imalo je 5, 9%, a hipertenzivne promjene na očnoj pozadini 1, 6% pacijenata, oboje u skupini HT-a II stupnja. Vrijednost GUK-a iznad gornje granice normale imalo je 17-ero (11, 1%), triglicerida 24-ero (15, 7%), kolesterola 10-ero (6, 5%) te urata 22-oje (14, 4%) pacijenata. Antihipertenzivna terapija je uvedena kod 31-og pacijenta (20, 3%). ZAKLJUČCI: Značajan broj adolescenata s primarnom hipertenzijom je adipozan i ima pozitivnu obiteljsku anamnezu za hipertenziju. Osobitu pozornost treba obratiti na prisutnost subkliničkih oštećenja ciljnih organa kao što je hipertrofija lijeve klijetke koju nalazimo već u adolescenata s hipertenzijom. Prevencija, detekcija i liječenje hipertenzije i pridruženih stanja mora početi već u dječjoj dobi.

Sistemski eritemski lupus (SLE) i obiteljska mediteranska vrućica (Familial Mediterranean Fever, FMF) smatraju se tipičnim autoimunosnim, odnosno autoinflamatornim bolestima. SLE obilježava sistemsko oštećenje tkiva u kojem sudjeluju i autoantitijela, a FMF nastaje zbog mutacija u genu MEFV na kromosomu 16p13.3 i citokinima posredovane upale, a nasljeđuje se autosomno recesivno. SLE i FMF imaju slične manifestacije kao što su vrućica i poliserozitis. Genetička analiza za FMF nije nužna za dijagnozu, no smatra se potrebnom u bolesnika s atipičnom prezentacijom. U našem radu opisujemo jedanaestogodišnju djevojčicu koja se prezentirala vrućicom, bolovima u prsištu, trbuhu i zglobovima, uz značajan porast većine biljega upale (SE, CRP, fi brinogen, serumski amiloidni protein), osim prokalcitonina, poliklonskom hipergamaglobulinemijom, urednim C3, C4, CH50 i IgD, te intermitentnom proteinurijom i mikrohematurijom. Radiološka i ultrazvučna obrada pokazala je značajan perikardijalni izljev koji je zahtijevao i evakuaciju, pleuralni izljev i povećanje medijastinalnih limfnih čvorova te ascites. Isključenjem mogućih infekcijskih i hematoonkoloških uzroka bolesti, dopunskom obradom našli smo patološki nalaz antinuklearnih antitijela u smislu titra i obrasca fluorescencije te pozitivna anti- dsDNA i anti-SS-A u dva neovisna uzorka. Primjenom kriterija Američkog reumatološkog društva postavljena je dijagnoza SLE-a i započeto liječenje imunosupresivnom terapijom, našto je došlo do remisije. Nakon otpusta je, unatoč glukokortikoidnoj terapiji, imala ukupno sedam recidiva febriliteta svaka 2-4 tjedna uz bolove u prsištu, mišićima i/ili trbuhu uz porast SE-a i CRP-a, negativnu mikrobiološku analizu i upitan učinak antimikrobne terapije na prezentaciju tegoba. Revizijom tijeka bolesti i nalaza u posljednjih šest mjeseci smatramo da u djevojčice postoje kriteriji za preklapajući SLE i FMF. Genetička analiza MEFV- a je u tijeku, kao i evaluacija učinka kolhicina na tegobe djevojčice.

Child with coronary artery disease evolve as a new specialty. Assessment of traditional cardiovascular risk factors is mainstay of evaluation. Subclinical markers, cardiac and especially vascular, are helpful because they are sensitive to early and less atherosclerotic load. CIMT is an independent predictor of future cardiovascular events. OBJECTIVE: In children with esential hypertension determine CIMT and investigate whether there exists an association between CIMT and left ventricle mass index (LVMI). METHODS: A cross-sectional study of 32 subjects (mean age 15.3 yr, SD 1.7 yr) was conducted. The inclusion criteria were: (1) children ages 10-18 years with hypertension, defined as average systolic and/or diastolic blood pressure that is ≥95th percentile for gender, age, and height on 3 or more separate occasions ; (2) secondary hypertension exclusion ; and (3) no drugs with effect on blood pressure. CIMT measurements made of far wall from proximal and distal common carotid on both the right and left sides (mean of 4 measuraments). The correlation among CIMT and LVMI was determined using the Pearson correlation coefficient. RESULTS: Average CIMT was 0.66 ± 0.10 mm. The prevalence of left ventricle hypertrophy (LVMI > 38.6 g/m2.7) was 31.3%. CIMT was positively correlated with LVMI (r = 0.30 ; p = 0.09). CONCLUSIONS: Positive correlation between CIMT and LVMI is probably due to the same adaptational mechanisms and, as assessment of CIMT in adults is widely accepted as a valid and reliable measure of atherosclerotic burden, based on this and many other studies in children, these markers represent the end result of risk exposures in children as well.

Uvod i cilj: Antraciklini sujedni od naješeće upotrebljavanih citostatika koji se primjenjuju u terapiji različitih oblika solidnih tumora i hematoloških malignih bolesti djece. Upotreba antraciklina je limitirana s obzirom na njegovu kardiotoksičnost, koja je ovisna o primijenjenoj dozi i pokazuje individualnu varijabilnost. Iz tih razloga potrebno je prije uvođenja kemoterapije evaluirati srčanu funkciju, a tijekom liječenja dovoljno rano i na vrijeme uočiti rizik od mogućeg oštećenja srca. Objavljeni rezultati sugeriraju da su srčani troponin T (cTnT) i N-terminalni moždani natriuretični peptid (eng. N-terminal pro-brain natriuretic peptide ; NTproBNP) korisni markeri u praćenju rane i kasne kardiotoksičnosti uzrokovane antraciklinima. Cilj našeg preliminarnog istraživanja bio je ispitati serumske razine NT-proBNP-a i cTnT-a te utvrditi mogu li se i u kojoj mjeri primijeniti kao markeri za praćenje akutne kardiotoksičnost u djece na kemoterapiji antraciklinima (doxorubicin). Ispitanici i metode: Preliminarno istraživanje obavljeno je kod djece s malignom bolesti koja se liječe na Odjelu za dječju onkologiju i hematologiju Klinike za dječje bolesti Zagreb. U serumu su izmjerene koncentracije NT-pro BNP-a i cTnT-a kod 32-e bolesnika (18 dječaka i 14 djevojčica) čiji protokol kemoterapijskog liječenja ukljućuje doksorubicin. Oba markera određivana su metodom elektrokemiluminiscencije (ECL). Bolesnici su svrstani u četiri skupine prema stupnju kardiotoksičnosti, dobivene naosnovi kardiološkog nalaza koji je uključio snimanje EKG-a kao i ocjenjivanje sistoličke i dijastoličke funkcije srca ehokardiografijom (UZV srca). Rezultati: Kod ukupno 32-je ispitane djece stupnja kardiotoksičnosti od 0- 3, povišene vrijednosti NT-proBNP-a imalo je njih 27-ero (62, 5%), dok su koncentracije cTnT-a kod svih ispitanika bile negativne (

Sinkopa je čest događaj u mladih osoba i obično je bezazlenog karaktera. Međutim, sinkopa u naporu uvijek zahtijeva obradu jer može biti znak životno ugrožavajućeg stanja i moguće iznenadne smrti. Ukoliko se sinkopa dogodi tijekom napora, uvijek ima potencijalno ozbiljniju podlogu nego ona koja se dogodila neposredno nakon napora. Sinkopa vezana za napor je najčešće neurokardiogene etiologije, ali također može biti kardijalnog, neurogenog ili metaboličkog uzroka. Nema specifičnog testa koji bi odmah sa sigurnošću razjasnio o kojem se uzroku sinkope radi. Potrebno je uzeti detaljnu anamnezu, napraviti klinički pregled, laboratorijsku dijagnostiku i elektrokardiogram. Ukoliko postoji sumnja na kardijalnu podlogu opisanih tegoba pacijenta uputiti treba na dodatnu kardiološku obradu – ehokardiografiju i test opterećenja, na temelju čega će biti odlučeno o potrebi daljnje obrade, terapije i mogućnosti nastavka sportske aktivnosti.

Nekrolog

Zadnjih godina sve je veći broj djece koja se aktivno bave sportom. Korist od bavljenja sportom je mnogostruka i neupitna. Pedijatri snažno podupiru sportsku aktivnost u djece jer ona doprinosi tjelesnom i psihičkom zdravlju djeteta i usvajanju navika korisnih u odrasloj dobi . Tjelesna aktivnost je jedan od glavnih čimbenika u prevenciji kardiovaskularnih bolesti i debljine u odraslih. U sklopu preventivnih pregleda očekuje se procjena općeg zdravlja djeteta uz pažnju usmjerenu na najčešće bolesti koje mogu utjecati na kvalitetno bavljenje sportom . Jedan od ključnih ciljeva preventivnih pregleda sportaša je otkriti "tihe" kardiovaskularne abnormalnosti koje mogu napredovati i uzrokovati iznenadnu smrt. Još uvijek nisu sasvim usklađeni stavovi o tome koje su metode detekcije kardiovaskularnih rizika u sportu i kako ih treba provoditi. Dva su osnovna pristupa - stav American Heart Association (AHA) koji u preventivni pregled kardiovaskularnog sustava uključuje anamnezu i fizikalni pregled, bez drugih metoda detekcije. Europski je stav kao rezultat rada European Society of Cardiology objavljen 2005. godine na temelju talijanskog iskustva, gdje je pored anamneze i fizikalnog pregleda kao korisna pretraga uvršten i EKG. Ultrazvučni pregled srca za sada nije preporučen kao metoda koju bi bilo opravdano rutinski primijeniti u programu preventivnih pregleda kardiovaskularnog sustava djece sportaša

U djece, u odnosu na odrasle, elektrokardiogram pokazuje osobitosti koje su prije svega uvjetovane specifičnim hemodinamskim prilikama, odnosno rastom i razvojem organizma.Osobito treba imati na umu specifičnosti EKG-zapisa u djece jer i ovdje vrijedi poznata teza da dijete nije mali odrasli.

Poznati su brojni pozitivni učinci redovite tjelesne aktivnosti na kardiovaskularno zdravlje. Intenzivno bavljenje športom prate povećani hemodinamski zahtjevi. Ukoliko postoji kardiovaskularni poremećaj, važno ga je definirati i procijeniti sposobnost kardiovaskularnog sustava za povećane zahtjeve. Liječnici koji skrbe za mlade sportaše bi trebali poznavati fiziološke prilagodbe kardiovaskularnog sustava na opterećenje, kardiovaskularne poremećaje koji mogu izazvati iznenadnu srčanu smrt i postojeće preporuke stručnih društava za preparticipacijsku evaluaciju, odnosno preporuke za sudjelovanje ili za izuzeće od sudjelovanja u definiranoj razini intenziteta pojedine sportske discipline. Odvojene su preporuke za bavljenje tjelesnom aktivnošću i rekreativnim sportom, od onih za bavljenje organiziranim natjecateljskim sportom. Obzirom da je preparticipacijski sistematski pregled, uz svoja ograničenja, glavni instrument prevencije iznenadne srčane smrti, trebalo bi uložiti napore da se primjenjuju postojeće smjernice. S druge bi strane, pak, liječnici trebali povećati i svijest trenera i mladih sportaša o optimalnoj ravnoteži između zdravlja i tjelesnog, odnosno sportskog učinka, tako da se u najvećoj mogućoj mjeri izbjegnu negativni aspekti, koji neminovno prate organizirani natjecateljski sport, a povećaju pozitivni učinci usmjereni na dijete (a ne na odrasle osobe).

Mogućnosti liječenja djece u jedinicama intenzivnog liječenja i napredak u tehnologiji doveli su do pada mortaliteta i povećanja broja bolesnika s kroničnim bolestima. S prevalencijom od 1/10000 i učestalosti nosioca gena od 1/40 do 1/60, spinalne mišićne atrofije su među najčešćim autosomno recesivnim bolestima. Kao i uvijek u novonastalim situacijama, javljaju se brojni etički, ekonomski i medicinski problemi. Cilj našeg rada bio je razviti prvi organizirani program dugotrajne mehaničke ventilacije kod kuće djece oboljele od spinalne mišićne atrofije.

Debljina u odraslih nezavisni je rizični čimbenik za razvoj kardiovaskularnih bolesti. Još je jači njen utjecaj preko drugih čimbenika rizika (arterijske hipertenzije, hiperkolesterolemije, šećerne bolesti). Sve je više studija koje, izravno ili neizravno, upućuju na jednako značajnu povezanost debljine i kardiovaskularnih bolesti u djece i u adolescenata. U radu se daje pregled sekundarnih kardiovaskularnih komplikacija debljine u djetinjstvu: hipertenzije, kardiomiopatije, opstrukcijske apneje s posljedičnom plućnom hipertenzijom i zatajenjem desnog srca, dislipidemije, ateroskleroze, šećerne bolesti tipa 2, metaboličkog sindroma. U pristupu djetetu ili adolescentu s prekomjernom tjelesnom masom i/ili pretilošću treba pažljivo razmotriti moguću prisutnost kardiovaskularnih komplikacija. U slučaju njihove nazočnosti, zajedno treba tretirati postojeću komplikaciju i debljinu u podlozi. Pojedine kardiovaskularne komplikacije zahtijevaju trenutačni intenzivniji pristup, primjerice ozbiljna opstrukcijska apneja. Kod ostalih komplikacija, npr. blaže hipertenzije, dislipidemije, intolerancije glukoze, započinje se s nefarmakološkim terapijskim mjerama. Ako uspjeh izostane, razmatra se i farmakološko liječenje. Kirurške metode liječenja u dječjoj dobi dolaze u obzir samo izuzetno.