Search

Uvod: COVID-19 pandemija promijenila je naš svakodnevni život što je utjecalo i na rad timova obiteljske medicine (OM). Grad Zagreb obilježavaju velike varijacije broja osiguranika po timu OM-a ovisno o lokaciji gradske četvrti čime je kvalitetno pružanje zdravstvene skrbi u pojedinim dijelovima grada dovedeno u pitanje. Cilj je rada utvrditi postoji li promjena u strukturi rada timova OM-a u administrativnom poslu, pregledima, konzultacijama i ostalim postupcima tijekom COVID-19 pandemije u odnosu na 2019. godinu. Metode: Radi se o presječnom istraživanju u kojem su na temelju mjesečnih izvješća za ožujak i travanj 2019. i 2021. godine u 65 ordinacija OM- a (njih 45 u domu zdravlja i 21 privatna) zapadnog dijela grada Zagreba analizirani svi obavljeni dijagnostičko-terapijski postupci podijeljeni u četiri glavne kategorije (administracija, telefonske i e-mail konzultacije, pregledi i konzultacije uživo te ostali dijagnostički postupci u ordinaciji). Dodatno, podatci su analizirani prema danu u tjednu i smjeni u radnom danu te lokaciji gradske četvrti kojoj ordinacija pripada. Rezultati: U ispitivanom razdoblju došlo je do smanjenja administrativnog posla za 5, 43 % i fizičkih kontakata i pregleda u ordinaciji za 29, 17 % te povećanja telefonskih i e-mail konzultacija za 114, 98 % kao i ukupnog broja osiguranika koji su koristili zdravstvenu skrb ordinacije obiteljske medicine za 8, 38 %. Opseg ukupnog posla timova OM-a, od čega se 25 % ukupnog tjednog posla obavljalo ponedjeljkom, ovisio je o četvrti grada Zagreba, a povećan je u 2021. godini za 10, 68 % u odnosu na 2019. godinu. Udio pregleda u broju svih konzultacija u ordinaciji za pandemije značajno je manji, za 29 – 58 % ovisno o gradskoj četvrti. Tri četvrtine timova OM-a u pandemiji obavljalo je kućne posjete (medijan 2, 5 posjeta mjesečno), a njih 61, 53 % radilo je EKG (medijan 7 u domskim vs. 20 EKG zapisa u privatnim ordinacijama ; p < 0, 01). Zaključak: Struktura rada timova OM-a značajno se promijenila u COVID-19 pandemiji što je najizraženije u udvostručenju učinjenih telefonskih i e-mail konzultacija te padu pregleda bolesnika u ordinaciji za trećinu. Struktura rada ovisila je također o lokaciji ordinacije u gradu Zagrebu i o smjeni u radnom danu u tjednu.

We aimed to estimate health-related quality of life (HRQoL) in family-member caregivers of patients with dementia in Croatia and to assess relevant predictors. A cross-sectional study in family medicine practices in Zagreb (Health Care Center Zagreb-West) was performed in period 10/2017-9/2018 and included 131 dyads consisting of a patient with dementia and one dominant informal caregiver. Patient measures included Mini-mental-state-examination (MMSE), Barthel- index and the Neuropsychiatric Inventory- Questionnaire (NPI-Q). Caregiver measures included 36-Item Short-Form-Health-Survey (SF-36), Zarit- Burden-Interview (ZBI) and structured questionnaire regarding general information on caregiver and patient. SF-36 is a reliable instrument to estimate HRQoL (Cronbach α ≥0.79 for all domains). Caregiver HRQoL was higher than reported in Croatian population in physical functioning (PF), role physical (RP), general health (GH), social functioning (SF) and role emotional (RE) domains. More pronounced neuropsychiatric symptoms in patient with dementia were associated with caregiver's lower HRQoL in vitality (VT) and mental health (MH) domains. Caregivers with higher caregiver burden assessed by ZBI had lower HRQoL in RP, bodily pain (BP), GH, VT, SF, RE and MH domains. In multivariate analyses, higher caregiver's burden was independent predictor of lower HRQoL in RP, VT, RE and MH domains. Neuropsychiatric symptoms and use of day-care service were recognized as independent predictors of lower HRQoL (in PF, BP and GH, SF, RE domains, respectively). Neuropsychiatric symptoms and caregiver burden are associated with HRQoL in caregivers of patients with dementia. Interventions including psychological support and learning of skills necessary to tackle individual problems may help in improvement of HRQoL.

Anksiozni poremećaji često su prisutni u obiteljskoj medicini. Anksioznost odnosno strah, napetost normalna je reakcija u novonastalim i opasnim situacijama. Smatramo je patološkom ukoliko nam uobičajene životne situacije uzrokuju strah te nam ujedno i otežavaju normalno funkcioniranje. Manifestira se psihičkim i tjelesnim simptomima. U sklopu anksioznosti moguća je i pojava hipohondrije. Prikazan je slučaj pedesetjednogodišnjeg muškarca lošijeg socioekonomskog položaja koji se žalio na brojne tjelesne simptome svojoj liječnici obiteljske medicine te je podvrgnut brojnim dijagnostičkim pretragama. Čak i kada su nalazi bili uredni, pacijent se i dalje žalio na brojne tjelesne tegobe. Konačno, postavljena je dijagnoza generaliziranog anksioznog poremećaja. Kod anksioznih poremećaja ključna je temeljita anamneza kojoj je cilj diferencirati radi li se o simptomatici anksioznog spektra ili novonastalom somatskom poremećaju. Poželjan je i kontinuitet odnosa u kojemu liječnik obiteljske medicine dugo poznaje svoje pacijente te može prepoznati promjenu ponašanja u slučaju pojave akutno ugrožavajućeg (hitnog) stanja. U liječenju anksioznih pacijenata vrlo je važan odnos liječnik-bolesnik gdje liječnik (vrlo često liječnik obiteljske medicine) preuzima važnu suportivnu ulogu. Ovisno o procjeni težine kliničke slike treba razmotriti potrebu za uvođenjem psihofarmakoterapije ili pacijenta uputiti specijalistu psihijatrije u svrhu selekcije i titracije adekvatne psihofarmakoterapije, odnosno eventualnog provođenja psihoterapije.

University postgraduate specialty education in geriatrics

Cilj: Prikazati tijek i rezultate projekta unaprjeđenja kompetencija, vezano uz duševno zdravlje, zdravstvenih djelatnika - primarno patronažnih sestara i liječnika obiteljske medicine. Očekivani doprinos unaprijeđenih kompetencija bio bi povećani broj rodilja s poslijeporođajnom depresijom koje traže liječničku pomoć te unaprijeđena dostupnost intenzivnog ambulantnog tretmana (poslijeporođajne depresije) na razini primarne zdravstvene zaštite. Metode: Patronažne medicinske sestre u sklopu usluga obveznog zdravstvenog osiguranja posjećuju sve rodilje u prvom mjesecu poslije poroda pa ovaj oblik pristupa korisnicama koje možda imaju smetnje duševnog zdravlja ima minimalne troškove i lako je održiv. U sklopu projekta provedena je dodatna edukacija i supervizija patronažnih sestara. Praćen je broj pacijentica, specifi čnost odabrane metode povećanja upućivanja, te ishod liječenja (CGI-I) i zadovoljstvo korisnica koje su se na pregled javile po preporuci patronažnih sestara. Statistička značajnost određivana je primjenom r 2 -testa. Rezultati: Posjećeno je 2.500 rodilja godišnje i u toj populaciji očekivano je 250 pacijentica. Prije intervencije upućeno je 8, a poslije intervencije 52 pacijentice. Broj pacijentica prepoznatih nakon intervencije statistički je značajno veći (p

Frequency ranking: signs and symptoms, medical history, use of medicines and health care products. (DOCX 30 kb)

Uvod. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije u Republici Hrvatskoj se godišnje u prosjeku popije 12, 2 litara čistog alkohola po stanovniku starijem od 15 godina. Usprkos ovim podacima, poremećaji uzrokovani pijenjem alkohola rijetko se dijagnosticiraju u ordinacijama obiteljske medicine (OM). Cilj. Istražiti proporciju osoba u skrbi liječnika obiteljske medicine na području Općine Bednja koji ispunjavaju kriterije rizičnog pijenja, štetnog pijenja ili moguće ovisnosti o alkoholu. Metode i ispitanici. Pilot istraživanje je provedeno u dvije ordinacije OM u Općini Bednja u razdoblju ožujak-travanj 2013. godine na prigodnom uzorku ispitanika starijih od 18 godina (N=150). Upitnikom su prikupljeni podaci o ispitanicima (sociodemografski podaci, samoprocjena zdravlja, zadovoljstvo životom), podaci o rizičnom pijenju, štetnom pijenju te mogućoj ovisnosti o alkoholu (AUDIT upitnik). Rezultati. Od 150 upitnika, 75 je uključeno u statističku obradu (stopa odgovora 50%). Temeljem ukupnog broja bodova ostvarenog na AUDIT upitniku, kod 9 od 75 ispitanika utvrđeno je prekomjerno i štetno pijenje te postojanje moguće ovisnosti o alkoholu. Za većinu tih ispitanika (8 od 9) utvrđena je umjerena razina problema povezanih s alkoholom (AUDIT zbroj 8-15), dok je kod 1 od 9 ispitanika utvrđena visoka razina problema povezanih s alkoholom (AUDIT zbroj 16-19). Analizom pojedinačnih cjelina AUDIT upitnika, 11-27 od 75 ispitanika ispunjavalo je kriterij rizičnog pijenja, 3-10 od 75 ispitanika kriterij moguće ovisnosti o alkoholu, a 4-12 od 75 ispitanika ispunjavalo je kriterij postojanja štetnih posljedica pijenja alkohola

Questionnaire and scoring form of the tool (“Decision aid”). (DOCX 29 kb)

An increasing number of dementia patients affects general practitioner practice (GP) to great extent. Increasing number of elderly increase the burden of adequate work-up of cognitive probelm and coping with their problems of daily life during rutine daily practice.GP is on the same time idealy positioned in the health care system to detect early signs of cognitive decline. Most widely used test in detecting cognitive decline MMSE and MoCA can be successfuly implented during daily practice of GP.

Uvod: Potrebno je neprestano isticati glavno značenje tima obiteljskog liječnika u osiguranju mjera zaštite zdravlja starijih osoba. Starenjem pučanstva kako Hrvatske tako i Grada Zagreba specifične zdravstvene potrebe starijih osoba su sve veće, posebice u odnosu na vulnerabilni dio funkcionalno onesposobljenih starijih osoba u dubokoj starosti od 85 i više godina. Paralelno sa znatnim ulaganjima sredstava u istraživanja novih gerontotehnoloških načina liječenja, nužno je razvijanje i istraživanja za utvrđivanje preciznijih dijagnostičkih kriterija osnovanih na usporedbi između zdravih i bolesnih starijih osoba, jer zdravo aktivno starenje je prioritetni cilj SZO i u UN - a, a time i država članica. Gerontološke norme u pružanju primarne zdravstvene zaštite s glavnom ulogom tima obiteljske medicine, nužno je uskladiti u odnosu na pobol i funkcionalnu sposobnost starijih osoba kako u institucijskoj (domovi za starije) tako i u izvaninstitucijskoj skrbi (Gerontološki centri, dnevni boravci za oboljele od Alzheimerove bolesti). Uloga obiteljskog liječnika od posebne je važnosti u ranom prepoznavanju vodeće i pratećih bolesti i funkcionalne onesposobljenosti. simptoma demencije, planiranju dijagnostičkih postupaka, upućivanju na specijalističke konzultacije te pružanja geroprofilaktičkih mjera i postupaka, sudjelovanju u liječenju i praćenju bolesti, a posebice u organizaciji skrbi i pružanju trajne pomoći i potpore obitelji u skrbi za bolesnike oboljele od Alzheimerove bolesti i drugih demencija. Metode rada: U svakodnevno radu s osobama starije dobi obiteljski liječnik mora poznavati specifičnosti konzultacije i kliničkog postupka pri skrbi za osobe stanje dobi te umjeti procijeniti njihov funkcionalni status (tjelesni psihološki i socijalni). Iznimno je važno da obiteljski liječnik procjenom rizika za razvoj akutnih i kroničnih bolesti kao i pojavnosti multimorbiditeta kroničnih bolesti planira skrb za osobe starije dobi kroz dug vremenski period te osigura neophodni kontinuitet skrbi i obiteljski pristup u okviru svog svakodnevnog rada. Propisivanje lijekova u osoba starije dobi također je važan djelokrug rada obiteljskog liječnika u skrbi za osobe starije dobi kao i organiziranje suradnje primarne i sekundarne zdravstvene zaštite. Rezultati: Obiteljski liječnik pri pružanju zdravstvene zaštite osobama starije dobi pravovremenim preventivnim aktivnostima te adekvatnom procjenom funkcionalnog statusa starijih osoba i poštovanjem specifičnosti skrbi za starije osobe s prisutnom akutnom ili kroničnom bolešću te multimorbiditetom unapređuje zdravstvenu zaštitu ovog dijela populacije. Pravovremeno identificiranje socijalnih i zdravstvenih potreba starijih osoba te uključivanje obitelji u skrb za osobu starije dobi poglavito ako je došlo do razvoja demencije od neizmjerne je važnosti u planiranju i provedbi zdravstvene zaštite starijih osoba. Zaključak: Uloga tima obiteljskog liječnika je nezamjenjiva u skrbi za osobe starije dobi kako u ranom prepoznavanju akutnih, kroničnih, komorbiditetnih i multimorbiditetnih stanja te simptoma demencije tako i u liječenju i praćenju bolesti u osoba starije dobi. Osnovno načelo u zaštiti zdravlja starijih osoba u djelatnosti primarne zdravstvene zaštite s glavnom tima specijalista opće / obiteljske medicine jest aktivni i gerontološko javnozdravstveni pristup na određenom podruju, koje uključuje izbor obiteljskog liječnika, čiji tim tim pruža integriranu, komprehenzivnu, zdravstvenim potrebama starijeg pučanstva primjerenu, a time djelotvornu, nacionalnu primarnu zdravstvenu zaštitu za starije.

U razvijenim zemljama zapadnog svijeta unatoč akumulaciji znanja o uzrocima i načinu liječenja gastrointestinalnog krvarenja, iskustvu gastroenterologa endoskopičara, upotrebi sofisticiranih endoskopskih uređaja, broj hospitalizacija i stopa smrtnosti nisu se očekivano smanjili. Moguća objašnjenja su starenje populacije, povećanje prevalencije gastroezofagealne reflusne bolesti, debljina, antibiotska rezistencija Helicobacter pylori, upotreba antiagregacijskih, antikoagulantnih lijekova te ekscesivno korištenje nesteroidnih antireumatika. Cilj ovog preglednog rada je prikazati incidenciju, definirati najčešće znakove i simptome krvarenja, pokazati inicijalnu kliničku evaluaciju, dijagnostičke metode, osnovne uzroke krvarenja i endoskopske metode zaustavljanja krvarenja te algoritme liječenja krvarenja iz gornjeg i donjeg gastrointestinalnog sustava. Koristeći baze podataka MEDLINE i Ovid tražili smo meta analize i sistemske preglede objavljene na engleskom jeziku u razdoblju od 2005. do 2015. godine. Meta analize su uključivale rezultate randomiziranih, dvostruko slijepih istraživanja na odraslim bolesnicima liječenima zbog gastrointestinalnog krvarenja. Uključene su smjernice Europskog i Američkog društva za gastroenterološku endoskopiju kao i recentni radovi stručnjaka. Donosimo najaktualnije spoznaje o krvarenju iz gastrointestinalnog sustava, novu podjelu na krvarenja iz gornjeg, srednjeg i donjeg dijela gastrointestinalnog trakta, kontroverze o plasmanu nazogastrične sonde, upotrebi prokinetika i inhibitora protonske pumpe u akutnim krvarenjima iz gornjeg dijela gastrointestinalnog trakta, restriktivnoj transfuzijskoj strategiji, boljoj kliničkoj stratifikaciji težine krvarenja, hospitalizaciji te kliničkom ishodu na osnovi upotrebe dijagnostičkih zbrojeva, gastroprotekciji u bolesnika s visokim rizikom nastanka peptičnih ulkusa, važnosti inicijalne ezofagogastroduodenoskopije u procjeni variksa u bolesnika s novootkrivenom cirozom jetre, primarnoj i sekundarnoj profilaksi varicealnog krvarenja, novim endoskopskim metodama hemostaze (Hemospray), radiološkom i kirurškom zaustavljanju krvarenja. Smatramo da bi edukativna narav ovog teksta mogla poslužiti kao temelj stvaranju hrvatskih smjernica za krvarenja iz gastrointestinalnog sustava.

Detection of MCI (mild cognitive decline) in daily GP (general practitioner) practice is increasingly itriguing subject as the prevalence of cognitive decline rises with rising proportion of elderly population. It has been shown that the most relevant screening tests MMSE and MoCA can be implemented in daily routine of general practitionier we investigated the ways to implement it as a regular activity. Consequtiv patients coming to GP office older than 65 have been tested with MMSE and MoCA. Total of 345 patients have been included. Avarage time to fill MMSE was 7, 5min and for MoCA 11, 2 min. We did not observe any major problems in implementing these tests during daily routine of GP.

Bolesnici u životnoj dobi od 70 do 74 godine u najvećoj su opasnosti od interakcija jer ih čak 8% uz statin uzima i neki od inhibitora citokroma P 450.

Tumorska se vaskularizacija sastoji od žila koje potječu iz postojećih domaćinovih žila, te od novostvorenih žila kao posljedice odgovora na angiogenetski podražaj.

Brojni izazovi s kojima se u današnje vrijeme suočavaju razvijene zemlje povezani su sa rastućim brojem starijih osoba. Očekivano trajanje života se povećava, dolazi do veće prevalencije kroničnih bolesti i poteškoća u aktivnostima svakodnevnog života, a posljedično tome povećava se potreba za zdravstvenim uslugama. Javlja se potreba za smanjenjem troškova skrbi, a u literaturi se kao mogući način rješavanja problema naglašava važnost prijelaza skrbi iz bolničkih u kućne uvjete. Neki od pozitivnih učinaka pružanja skrbi u kući su: izbjegavanje troškova prijevoza i vremena čekanja u bolnici, smanjenje opterećenja zdravstvenih ustanova, smanjenje troškova, povećanje kvalitete života, poznata okolina te personalizirana skrb. Usluge telemedicine, odnosno virtualni posjeti zdravstvenih djelatnika mogu dati doprinos zadovoljavanju zdravstvenih potreba pacijenata koji primaju usluge kućne skrbi., Numerous challenges faced by developed countries are now associated with an increasing number of elderly people. The expected life expectancy increases, there is a greater prevalence of chronic diseases and difficulties in the activities of everyday life, and consequently the need for health services increases. There is a need to reduce the cost of care, and as a possible way of solving problems cited in literature, it is important to emphasize the importance of transferring care from hospital to home. Some of the positive effects of home care are: avoiding transportation costs and waiting times in the hospital, reducing the burden on healthcare institutions, reducing costs, improving quality of life, familiar surroundings, and personalized care. Telemedicine services, i.e. virtual healthcare visits, can contribute to satisfying the health needs of patients receiving home care services.

Obzirom na značajan teret bolesti koji proizlazi iz prirode malignih bolesti, modaliteta liječenja te njihovog utjecaja na socijalno i radno funkcioniranje i kvalitetu života bolesnika, suvremeno zbrinjavanje malignih bolesti podrazumijeva model integrirane skrbi koji uključuje temeljnu skrb liječnika primarne zdravstvene zaštite uz primjereno upućivanje, liječenje i praćenje u specijalističko-konzilijarnoj skrbi. U ovome radu stavljen je naglasak na proces aktivnog onkološkog liječenja u okviru kojeg su prikazane temeljne terapijske opcije te osvrt na ulogu obiteljskog liječnika tijekom procesa liječenja, uključujući zbrinjavanje najčešćih nuspojava u obiteljskoj medicini prouzrokovanih pojedinim modalitetima onkološkog liječenja. Osim primarne i sekundarne prevencije malignih bolesti, koje se danas uspješno provode na razini primarne zdravstvene zaštite, bitna uloga obiteljskog liječnika jest i u tercijarnoj prevenciji koja uključuje zaustavljanje progresije bolesti i primjereno zbrinjavanje simptoma. Time optimalni oblik skrbi za onkološke pacijente predstavlja model integrirane skrbi koji uključuje dostupnu, kontinuiranu i sveobuhvatnu skrb u obiteljskoj medicini, uz primjerenu koordinaciju i suradnju sa specijalistima onkoloških struka, uz uvažavanje pacijentovih izbora i pružanje emocionalne potpore., Given the significant burden of disease arising from the complexity of malignant diseases, treatment modalities and their impact on social functioning and quality of life of patients, modern care of malignant diseases implies a model of integrated care that includes basic care of primary care physicians with appropriate referral, treatment and monitoring in specialist-consultative care. This paper emphasizes the process of active oncology treatment and presents the basic therapeutic options and a review of the role of the primary care physicians during the treatment process, including the management of the most common side effects in family medicine caused by certain modalities of oncology treatment. In addition to primary and secondary prevention of malignant diseases, which are now successfully implemented at the level of primary health care, an important role of the primary care physicians is in tertiary prevention, which includes stopping the progression of the disease and appropriate symptoms management. Thus, the optimal form of care for oncology patients is a model of integrated care that includes accessible, continuous and comprehensive care in family medicine, with appropriate coordination and cooperation with oncology specialists while respecting the patient's choices and providing emotional support.

Kronične bolesti su veliki teret za zdravstveni sustav, a tako i za liječnike obiteljske medicine. Potrebno je uvesti nove metode kako za njihovo sprječavanje tako i za njihovo liječenje. Motivacijsko intervjuiranje se pokazuje kao potencijalno učinkovita metoda. Cilj rada bila je procjena učinkovitosti motivacijskog intervjuiranja u ordinaciji obiteljske medicine u sprječavanju nastanka kroničnih bolesti, napredovanja ili umanjenja simptoma te razvoja njihovih komplikacija. Pretražena je baza podataka PubMed korištenjem ključnih riječi: Motivational Interviewing, Family Medicine i General Practice. Također, korišten je Boolov operator “AND” i filteri: Free full text, 10 years i Systemic Review. Odabrano je 8 članaka koji su po provedenoj metodologiji bili najpodobniji za uklapanje u ovaj rad. Prednost motivacijskog intervjuiranja je u mogućnosti njegove provedbe u različitim okolinama i oblicima, financijskoj isplativosti, rasterećenju sekundarne i tercijarne razine zdravstvene zaštite uz neizostavnu potrebu za osnovnim znanjem koncepta motivacijskog intervjuiranja da bi se osiguralo njegovo provođenje. Nedostatci obuhvaćaju vremensku ograničenost trajanja konzultacije, potrebu za razvojem optimalne metode edukacije liječnika obiteljske medicine prilagođene specifičnom kontekstu obiteljske medicine, te paternalistički stav liječnika da on treba biti taj koji savjetuje. Otežanom provođenju motivacijskog intervjuiranja može pridonijeti i neobjektivna želja pacijenta da brzo riješi vlastiti problem (promjenu nepoželjnog ponašanja), osobe starije visoke dobi s kognitivnim poteškoćama i/Ili poteškoćama govora. U odabranim člancima istaknuta je učinkovitost primjene motivacijskog intervjuiranja u svrhu poboljšanja kontrole šećerne bolesti tip 2, poticanja prestanka pušenja, poticanja bavljenja fizičkom aktivnošću, te umanjenja zlouporabe alkohola. Unatoč utvrđenoj blagodati motivacijskog intervjuiranja, dokazi učinkovitosti motivacijskog intervjuiranja još uvijek nisu jednoznačni (napose u pogledu kontrole šećerne bolesti tip 2) te je preporuka provesti nova istraživanja., Chronic disease are a big problem for the healthcare system and also for the general practitioners. It is necessary to introduce new methods for their prevention and treatment. Motivational interviewing is shown to be a potentialy effective method. This paper aimed to evaluate effectiveness of motivational interviewing in general practice to prevent chronic diseases, development or reduction of symptoms and their complications. PubMed database was searched using key words: Motivational Interviewing, Family Medicine i General Practice. Also, Boolean operator “AND” was used in combination with filters: Free full text, 10 years and Systemic Review. For this paper 8 articles were selected. Advantages of motivational interviewing are: ability to be practiced in different environments and forms, financial profitability, lessening of the burden on secondary and terciary healthcare, need for basic knowledge of the motivational interviewing concept to start it’s practice. Disadvantages of motivational interviewing are: time limit during consultations, need for development of an optimal educational plan that it specifically suited for general practitioners, paternalistic attitude of physicians where they think, that they should be the one who is giving advice. Motivational interviewing can be made difficult by subjective wishes of pacients to quickly solve their problems (change of unwanted behaviour), older patients with cognitive impairment and/or speech difficulties. Selected articles show effectivenes of motivational interviewing in improvement of diabetes type 2 control, promotion of smoking cessation, promotion of physical activity and in lowering alcohol misuse. Despite the benefits of motivational interviewing, proof of effectiveness of motivational interviewing is still not unambiguous (in particular in diabetes type 2 control), therefore it is advised to conduct new studies.

Šećerna bolest (ŠB) je metabolički poremećaj karakteriziran povišenom razinom glukoze u krvi (GUK), tj. hiperglikemijom. Jedna je od najrasprostranjenijih bolesti na svijetu, a incidencija je u zadnjih dvadesetak godina u izrazitom porastu, što ŠB čini velikim javnozdravstvenim problemom. Skrb o pacijentima sa ŠB značajno se mijenjala kroz godine, od samog praćenja GUK-a do liječenja bolesti. Najbitniji povijesni događaj bio je izum inzulina čime se omogućila terapija bolesti. Kvaliteta života oboljelih svakodnevno se unaprjeđuje zahvaljujući napretku tehnologije čiji nas je spoj s medicinom uveo u novu eru liječenja ŠB. Značajan napredak ostvaren je uz pomoć CGM (engl. continuous glucose monitoring) uređaja pomoću kojih je omogućeno minimalno invazivno praćenje koncentracije GUK-a. Korištenjem uređaja, bolesnici i liječnici su u mogućnosti kontinuirano pratiti razinu GUK-a te trend promjene koncentracije tijekom određenog vremenskog perioda. Uz olakšanu dijagnostiku, danas postoje i tehnološka rješenja u vidu jednostavnijeg pružanja terapije. Inzulinske pumpe su uređaji kojima se inzulin, sukladno potrebama, supkutano doprema bolesniku. Ovisno o postavkama uređaja, pumpe imaju dvije mogućnosti, kontinuirano otpuštanje bazalnog ili bolusna primjena inzulina uz prethodni unos podataka od strane korisnika. Idealno rješenje za zbrinjavanje bolesnika sa ŠB bio bi jedinstven izum koji u sebi ujedinjuje ranije navedene tehnologije te ostvaruje istovremeno mjerenje koncentracije GUK-a i primjenu adekvatne količine inzulina., Diabetes mellitus (DM) is a metabolic disorder characterized by elevated blood glucose levels, i.e., hyperglycemia. It is one of the most widespread diseases in the world. The incidence has been on the rise in the last twenty years, which makes DM a major public health problem. The management of patients with DM has changed significantly over the years, from the very monitoring of blood sugar levels to the treatment of the disease. The most important historical event was the discovery of insulin, which enabled the treatment of the disease. The quality of life of patients is improving every day thanks to advances in technology whose combination with medicine has ushered us into a new era of DM treatment. The greatest progress has been made with the help of CGM devices (continuous glucose monitoring), which enable minimally invasive monitoring of blood sugar concentration. Using the device, patients are able to continuously monitor blood glucose levels and the trends in concentration over a period of time. Nowadays, in addition to easier diagnostics, there are also technological solutions in the form of a simpler therapy. Insulin pumps are devices by which insulin, depending on the needs, is delivered subcutaneously to the patient. Depending on the device settings, the pumps have two options: continuous basal release or bolus insulin administration with prior data entry by the user. The ideal solution for the care of patients with DM would be a unique invention that combines the previously mentioned technologies and achieves the simultaneous measurement of blood sugar concentration and the application of an adequate amount of insulin.

Nasilje postoji od postanka čovječanstva, kao i nasilje nad ženama u obiteljskoj zajednici. Događa se u okruženju koje bi za ženu kao partnera trebalo biti najsigurnije, međutim ponekad je obiteljska zajednica najopasnija za život i opstanak žene. Utječe na njezino psihofizičko stanje, egzistenciju i kvalitetu života. U deklaraciji Ujedinjenih Naroda iz 1993. godine u svrhu eliminacije, nasilje nad ženama definira se kao bilo kakav čin nasilja koje se temelji na rodu i spolu, a koji kao posljedicu ima ili je vjerojatno da će imati, fizičku, seksualnu ili psihološku štetu ili patnju žena, uključujući prijetnje takvim radnjama, prisilu ili samovoljno lišavanje slobode, bilo u javnom ili privatnom životu. Prema zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji u Republici Hrvatskoj navodi se da je nasilje u obitelji ukratko: primjena fizičke sile, tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci, psihičko nasilje, spolno uznemiravanje, ekonomsko nasilje, te zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi. Pojedinim zakonima propisana su pravila o zaštiti od nasilja na svim razinama, što žrtvama nasilja daje mogućnost zadovoljenja pravde i slobodnijeg života. U provođenju zakona uključene su brojne javne službe: policija, centar za socijalnu skrb, zdravstveni sustav i ostali. Pregledom istraživačkih, stručnih i preglednih radova nedvojbeno, zdravstveni sustav i uloga zdravstvenih djelatnika, daju posebni epilog u otkrivanju i prevenciji nasilja nad ženama u obiteljskom nasilju. Cilj ovog rada je ukazati na prisutnost nasilja nad ženama u obiteljskom okruženju, posljedice koje narušavaju egzistenciju žene i obiteljske zajednice, ali i djelovanje organizacijskih jedinica koje pružaju pomoć i potporu žrtvi nasilja. Posebni naglasak je na visokoobrazovanim medicinskim sestrama/tehničarima te potrebama za njihovim uključivanjem u prevenciju nasilja u zajednici. Ključne riječi: nasilje, žene, obitelj, nasilje nad ženama, obiteljsko nasilje, Violence was present since the beginning of mankind as is violence against women in the family community. It takes place in an environment that should be the safest place, but sometimes the family community is the most dangerous place for a woman’s life and survival. It affects her psychophysical condition, existence and quality of life. In the Declaraion of the United Nations from the year 1993. in purpose of Elimination of Violence against Women defines it as any act of gender-based violence that results in, or is likely to have, physical, sexual or psychological harm or suffering to women, including threats of such acts, force or arbitrary deprivation of freedom, whether in public or private life. According to the law on protection from domestic violence in the Republic of Croatia, domestic violence is briefly: the use of physical force, corporal punishment or other forms of degrading treatment of children, psychological violence, sexual harassment, economic violence, and neglect of the needs of a person with disabilities or elderly people. Certain laws prescribe rules on protection from violence at all levels, which gives victims of violence the opportunity to get justice and a freer life. Numerous public services are involved in law enforcement: police, social welfare center, health system, etc. By reviewing research, professional research and review papers, the health system and the role of health professionals undoubtedly provide a special epilogue in detecting and preventing violence against women in domestic violence. The main goal of this paper is to indicate the presence of vilence amung womwn in a family environment, consequences that violete the egzistance of woman and family environment but alsoe the inpact of the organizations unitsthat provides help and suport to the victim of violence. Special emphasis is placed on highly educated nurses / technicians and the need for their involvement in the prevention of community violence.

Uloga liječnika obiteljske medicine u skrbi za onkološke bolesnike u posljednje vrijeme dobiva sve više na značenju zahvaljujući suvremenim modelima skrbi za onkološke bolesnike u kojima se naglašava važnost prevencije, pravodobne dijagnostike, dugoročne skrbi za pacijente i palijativne skrbi. U radu je napravljen pregled primarnih i sekundarnih metoda prevencije malignih bolesti u obiteljskoj medicini te osvrt na ulogu obiteljskog liječnika u procesu liječenja maligne bolesti i pružanju palijativne skrbi. U sklopu sekundarne prevencije prikazana su i četiri programa probira za maligne bolesti koji se provode u Republici Hrvatskoj te prikaz smjernica za rano prepoznavanje malignih bolesti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti britanskog Nacionalnog instituta za zdravlje i izvrsnost skrbi za najčešća sijela karcinoma. Ranim prepoznavanjem maligne bolesti sprječava se razvijanje manifestne bolesti, produljuje se život i čuva se kvaliteta života. U skrbi za bolesnike s razvijenom bolesti optimalni model skrbi uključuje trajno praćenje bolesnika na razini primarne zdravstvene zaštite u okviru koordinirane skrbi sa specijalistima onkoloških struka te aktivno uključivanje i osnaživanje bolesnika., The role of family physicians in cancer patients care has recently become increasingly important thanks to modern models of care for oncology patients which emphasize the importance of prevention, timely diagnosis, long-term patient care and palliative care. This paper presents an overview of primary and secondary methods for malignant disease prevention in family medicine, as well as reflection on the role of family physician in the process of specific cancer treatment and providing palliative care. As part of secondary prevention, four screening programs for malignant diseases are depicted that are implemented in the Republic of Croatia also guidelines. Recommendations for early detection of malignant diseases in primary health care of the British National Institute for Health and Care Excellence (NICE) for the most common cancers are presented as well. Early detection of malignant disease prevents the development of manifest disease, prolongs life and preserves the quality of life. Optimal care model for cancer patients includes continuing care at the primary care level coordinated with care provided by oncological specialists and active inclusion and empowerment of cancer patients.

Starenjem stanovništva demencija postaje rastući globalni zdravstveni problem s posljedicama za bolesnika oboljelog od demencije, ali i članove njegove obitelji. Cilj ovog istraživanja je procijeniti kvalitetu života vezanu uz zdravlje (HRQoL po engleskom health related quality of life) i opterećenje njegovatelja članova obitelji oboljelih od demencije. Proveli smo presječno istraživanje u ambulantama obiteljske medicine u gradu Zagrebu u koje smo uključili 131 par sačinjen od neformalnog njegovatelja člana obitelji koji je dominantni njegovatelj i oboljelog od demencije. Za procjenu HRQL korišten je Short form 36 (SF-36) upitnik, a za procjenu opterećenja njegovatelja korišten je Zarit Burden Interview (ZBI). HRQL i opterećenje njegovatelja uspoređeni su međusobno te s karakteristikama njegovatelja i bolesnika. Provedena je psihometrijska validacija hrvatske verzije ZBI. SF-36 i ZBI pokazali su se kao pouzdani instrumenti za procjenu HRQL i opterećenja njegovatelja bolesnika oboljelih od demencije. HRQL u njegovatelja viša je u odnosu na hrvatsku populaciju u domenama fizičko funkcioniranje, ograničenja zbog fizičkog zdravlja, opće zdravlje, socijalno funkcioniranje i ograničenja zbog emocionalnih problema. Njegovatelji bolesnika s jače izraženim neuropsihijatrijskim simpromima u odnosu nanjegovatelje bolesnika s manje izraženim neuropsihijatrijskim simptomima imali su nižu HRQL u domenama vitalnost i mentalno zdravlje. Faktorskom analizom hrvatske verzije ZBI prepoznate su četiri dimenzije opterećenja koje smo imenovali osobno opterećenje, frustracija, sram i krivnja. Njegovatelji s većim opterećenjem imali su statistički značajno nižu HRQL u domenama ograničenje zbog fizičkog zdravlje, tjelesni bolovi, opće zdravlje, vitalnost, socijalno funkcioniranje, ograničenja zbog emocionalnih problema i mentalno zdravlje, te lošiju subjektivnu kvalitetu života. Učinjene su univarijatne i multivarijatne analize prediktora HRQL i opterećenja njegovatelja gdje se veće opterećenje pokazalo kao nezavisni prediktor niže HRQL u domenama ograničenja zbog fizičkog zdravlje, vitalnost, ograničenja zbog emocionalnih problema i mentalno zdravlje. Kao konzistentni nezavisni prediktori niže HRQL i većeg opterećenja pokazali su se i prisustvo neuropsihijatrijskih simptoma (u domenama fizičko funkcioniranje i tjelesni bolovi) i uključivanje bolesnika u program dnevne skrbi ( u domenama opće zdravlje, socijalno funkcioniranje i ograničenja zbog emocionalnih problema). Neuropsihijatrijski simptomi i opterećenje njegovatelja povezani su s HRQL. Intervencije koje uključuju individualnu psihološku podršku njegovatelju i učenje vještina kako se suočiti s problema koji su prisutni kod njega mogle bi pomoći u smanjenju opterećenja i poboljšanju kvalitete života., We aimed to estimate health-related quality-of-life (HRQL) and caregiver-burden in family-member caregivers of patients with dementia using Short-Form 36 (SF-36) and Zarit-Burden-Interview (ZBI). A cross-sectional study in family-medicine ordinations in city of Zagreb was performed in which we included 131 dyads consisting of one patient with dementia and one dominant informal caregiver. Psychometric-validation of Croatian version of ZBI was performed. SF-36 and ZBI are valid instruments to estimate HRQL and burden. Caregiver HRQL was higher than reported in Croatian population in PF, RP, GH, SF and RE domains. Neuropsychiatric-symptoms were associated with lower HRQL in VT and MF domains. Four dimensions of Croatian ZBI were recognized: personal strain, frustration, embarrassment and guilt. Caregivers with higher burden had lower HRQL in RP, BP, GH, VT, SF, RE and MH domains. In multivariate-analyses, higher burden was independent predictor of lower HRQL in RP, VT, RE and MH domains. Neuropsychiatric-symptoms and use of day-care-service were recognized as independent predictors of lower HRQL (PF, BP and GH, SF, RE domains, respectively) and higher burden. Neuropsychiatric-symptoms and caregiver-burden reflect on HRQL. Interventions including psychological support and learning of skills necessary to tackle specific individual problems may help in reduction of caregiver-burden and improvement of HRQL.

Mentalno zdravlje sve je važnija i češća tema suvremene znanosti i prakse. Svjetska zdravstvena organizacija (engl. WHO) definirala ga je kao stanje dobrobiti u kojemu pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresom, raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi zajednici. Liječenje mentalnih poremećaja na razini primarne zdravstvene zaštite je financijski isplativo, a samo ulaganje u taj dio medicine može donijeti, osim financijske i druge značajne prednosti. Glavni pružatelji usluga zaštite mentalnoga zdravlja za većinu pacijenata zbog svoje dostupnosti jesu specijalisti opće - obiteljske medicine. Pacijenti će posjetiti specijalista opće - obiteljske medicine koji im kao čuvar zdravstvenoga sustava omogućava daljnju obradu i liječenje. U radu prikazani su dogovoreni teorijski ciljevi uklapanja zaštite mentalnoga zdravlja u primarnu zdravstvenu zaštitu te primjeri država koje su većinom uspješno provele proces integracije. Prikazane su sve dogovorene i poduzete mjere integracije u Republici Hrvatskoj. Zaključila sam da većina države ne uspiju u potpunosti provesti integraciju radi nedostatka političke potpore, neadekvatnoga upravljanja, preopterećenja zdravstvenoga sustava i otpora zdravstvenih radnika te da svaka država ima mjesta za napredak. RH treba napraviti nacionalni plan za zaštitu mentalnoga zdrava te više ulagati u edukaciju zdravstvenih radnika. Trebalo bi osvijestiti liječnike o njihovim mogućnostima i poziciji u pružanju zdravstvene zaštite i poraditi na promociji očuvanja mentalnoga zdravlja jer se često zanemaruje činjenica da je mentalno zdravlje sastavni element cjelokupnog zdravlja pojedinca., Mental health is a very important topic in modern science and in clinical practice. The World Health Organization (or WHO for short) defines mental health as a state of well-being in which an individual is capable of reaching their full potential, as well as able to cope with everyday stress, be productive and capable of contributing to their community. Treating mental disorders at the level of primary care translates into cost-effectiveness, and investing in psychiatric care has other significant advantages, not just financial ones. Family physicians are the main providers of this kind of health care for most patients. Patients pay visits to their family physicians, and their family physicians, functioning as gatekeepers, organize their workup. This thesis highlights the agreed-upon therapeutic objectives regarding the integration of the protection of mental health into primary care and lists examples of countries that have done so successfully. It also highlights the agreed-upon measures taken to do so in the Republic of Croatia. The conclusion I have reached is that, due to a lack of political support, organizational difficulties, burdens on their health care systems, and the reticence of their medical staff, most countries are unable to accomplish this kind of integration. The Republic of Croatia should formulate a plan regarding mental health protection at a national level and invest more money in educating its healthcare workers. It should also promote mental health maintenance because of the very fact that we often forget that mental health is one of the key elements that make up the health of an individual as a whole.

Sigurnost bolesnika je postala predmetom središnjeg interesa u području osiguranja kvalitete zdravstvene skrbi. Događaj koji predstavlja prijetnju sigurnosti bolesnika definira se kao bilo koji neželjeni ili neočekivani događaj koji je naškodio ili je mogao naškoditi pacijentu u procesu pružanja zdravstvene skrbi. Neželjeni događaj može biti uzrokovan pogreškom procesa u pružanju skrbi ili pogreškom znanja i vještina. Iako postoji percepcija kako u obiteljskoj medicini (OM) ne postoji veliki rizik od neželjenog događaja, sigurnost bolesnika predstavlja prioritet i u OM posebno imajući na umu kako se najveći broj konzultacija unutar zdravstvenog sustava ostvari upravo u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Zdravstveno osoblje koje je sudjelovalo u neželjenom događaju može osjećati negativne posljedice po zdravlje i učinkovitost u radu te postati sekundarnom žrtvom neželjenog događaja. Cilj ovog rada bio je iznijeti spoznaje kako uključenost u neželjeni događaj u obiteljskoj medicini utječe na zdravstveno osoblje. Prepoznavanje i uvažavanje utjecaja neželjenih događaja na zdravstveno osoblje može poslužiti u smanjenju negativnih posljedica., Patient safety has become a central subject of interest in the field of health care quality assurance. An event that poses a threat to patient safety is defined as any unwanted or unexpected event that has harmed or could have harmed the patient in the process of providing health care. An adverse event can be caused by a care process error or a knowledge and skills error. Although there is a perception that in family medicine there is no high risk of an adverse event, patient safety is a priority in family medicine, especially bearing in mind that the largest number of consultations within the health system takes place in primary care. Healthcare professionals who have been involved in an adverse event may experience adverse effects on health and work efficiency and become a secondary victim of the adverse event. The aim of this paper is to present insights into how involvement in an adverse event in family medicine affects health care staff. Recognizing and appreciating the impact of adverse events on healthcare professionals can serve to reduce the negative consequences.

Zatajivanje srca je klinički sindrom koji nastaje uslijed privremene ili trajne nesposobnosti srčanog mišića da omogući dostatnu perfuziju tkiva i organa. Karakterizirano je tipičnim simptomima poput zaduhe, oticanja gležnjeva i umora, te može biti popraćeno znakovima kao što su povišeni jugularni venski pritisak, plućni hropci i perifernim edem, te je uzrokovano poremećajima srčane strukture ili funkcije, što rezultira smanjenim srčanim učinkom i/ili povišenim intrakardijalnim tlakom u mirovanju ili tijekom stresa. Uzročni čimbenici zatajivanja srca su bolesti miokarda, valvularne bolesti, bolesti perikarda, endomiokardne bolesti, urođene i nasljedne srčane bolesti te aritmije i bolesti električnog provođenja u srcu. Vodeći etiološki čimbenik je infarkt miokarda, potom slijedi arterijska hipertenzija te dilatacijska kardiomiopatija. Za procjenu stupnja zatajivanja srca danas se najčešće rabe NYHA i ACC/AHA klasifikacija koje se temelje na lakoći podnošenja napora odnosno na težini simptoma i dokazanoj strukturnoj bolesti srca. Liječenje zatajivanja srca provodi se nefarmakološki gdje je cilj promijeniti odnosno prilagoditi način života stupnju razvijene bolesti, što prvenstveno uključuje kontrolu prehrane i tjelesne težine, te redovitu fizičku aktivnost. Temelj farmakološkog liječenja čine ACE-inhibitori, blokatori angiotenzinskih receptora (ARB), diuretici, antagonisti aldosterona te inotropi. Liječnik obiteljske medicine primarnom prevencijom djeluje na čimbenike rizika za razvoj zatajivanja srca, a to su arterijska hipertenzija, dislipidemija, pretilost, šećerna bolest, tjelesna neaktivnost, nikotinizam te koronarna bolest srca i infarkt miokarda. Kod već razvijene bolesti, sekundarnom prevencijom uvodi se farmakoterapija dok je tercijarna prevencija, odnosno završna faza zatajivanja srca u domeni specijalista kardiologa., Heart failure is a condition which is caused either by temporary or permanent inability of the cardiac muscle to ensure adequate tissue and organ perfusion. This condition is characterized by typical signs and symptoms such as dyspnea, perimalleolar edema, fatigue, increase in jugular venous pressure, pulmonary crackles as well as peripheral edema. Decrease of cardiac output, with or without, increased intracardiac pressure is manly caused by changes in cardiac structure or function. There are many factors that contribute to heart failure, some of them include myocardial, valvular, pericardial, endomyocardial diseases, hereditary or congenital heart conditions as well as conductive abnormalities and disorders of cardiac rhythm. Leading, and most contributing factor is myocardial infraction followed by arterial hypertension and dilatative cardiomyopathy. In order to assess the severity of the heart failure NYHA and ACC/AHA classifications are most often used. They are based around the patient’s ability to tolerate normal or increased physical activity, or on the presence of symptoms and structural abnormalities of the heart. Treatment of heart failure can be pharmacological or nonpharmacological. Nonpharmacological treatment consists of life style changes such as change in diet, decrease of body weight and regular physical activity. Furthermore, several medications can be prescribed, these include angiotensin converting enzyme inhibitors, aldosterone receptor antagonists and inotropic agents. Family medicine specialists, through primary prevention, address factors that contribute to the onset of heart failure. These include arterial hypertension, dyslipidemia, obesity, lack of physical activity, diabetes, nicotine addiction and coronary artery disease. Secondary prevention consists of medication prescription whereas tertiary prevention (end stage heart failure) is referred to and treated by the cardiologists.

Palijativna skrb je pristup koji poboljšava kvalitetu života bolesnika i njihovih obitelji, suočenih s problemom neizlječivih, uznapredovalih bolesti, putem sprječavanja i ublažavanja patnje pomoću ranog prepoznavanja, prosudbe te liječenja fizičkih, psihosocijalnih te duhovnih problema. Ona je interdisciplinarna te obuhvaća bolesnika, obitelj i zajednicu. Obiteljska medicina je temeljna djelatnost u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, koja provodi kurativnu i preventivnu zdravstvenu za štitu, ali i opću palijativnu skrb, u populaciji za koju skrbi. U palijativnoj skrbi liječnik obiteljske medicine u okviru svojih kompetencija pruža trajnu skrb bolesniku i njegovoj obitelji. Pri pružanju palijativne skrbi radi timski te surađuje sa službama specijalističke palijativne skrbi kako bi bile zadovoljene sve potrebe bolesnika i obitelji koje nisu samo zdravstvene već i socijalne, psihološke i duhovne. U europskim državama, vrijednosti koje su prepoznate među ekspertima za palijativnu skrb su: autonomija pacijenta, dostojanstvo, potreba za individualnim planiranjem i donošenjem odluka te holistički pristup. Opća palijativna skrb promiče snažniji odnos liječnik pacijent te smanjuje fragmentaciju skrbi. Svi kliničari koji skrbe za ozbiljno bolesne pacijente trebali bi razumjeti osnovna područja opće palijativne skrbi te dobiti osnovno osposobljavanje vezan o uz palijativnu skrb. Vještine potrebne za obavljanje opće palijativne skrbi dijele se na četiri glavna dijela: procjenjivanje i liječenje fizičkih simptoma, brižan odnos prema psihološkim, sociološkim, kulturološkim te duhovnim potrebama pacijenta, komunikacijske vještine kod ozbiljnih boles ti te koordinacija skrbi. Prema “The Gold Standards Framework Proactive Identification Guidance (GSF PIG)” objavljenog od strane Royal College of General Practitioners, postoje kriteriji za rano prepoznavanje osoba kojima je potrebna palijativna skrb. Rani je prepoznavan je pogoršanja s tanja vodi d o ranijeg predviđanja mogućih potreba, boljeg planiranja, manjeg broja kriznih hospitalizacija te skrbi prilagođenoj željama ljudi. To dovodi do boljih ishoda te više ljudi živi i umire na mjestu i na način na koji želi., Palliative care is an approach that improves the quality of life of the patients and their families, that are facing the problems of incurable, advanced diseases, through the suffering prevention and alleviation by means of early identification, judgement and management of physical, psychosocial and spiritual issues. It is an interdisciplinary field and it includes the patient, family and the communi y. Family medicine is a core service in the primary healthcare field, which provides curative and preventive health care services, but also palliative approach and basic palliative care in population that it cares for. In field of palliative care, family medicine physician provides permanent care for the patient and his family within his competences. In providing palliative care, family medicine physician works in the team and cooperates with specialist palliative care services, in the way that all patient and family needs are met: health, social, psychological and spiritual needs. In the European countries, a set of common values is acknowledged among palliative care experts: patient autonomy and dignity, the need for individual planning and decision making and holistic approach. Basic palliative care promotes stronger patient physician relationship and reduces the fragmentation of care. All clinicians that care for seriously ill patients should understand essential fields of basic palliative care and receive essential training that includes skills related to palliative care. Skills needed for providing basic palliative care can be divided into four main parts: assessment and management of physical symptoms, careful approach to psychological, sociological, cultural and spiritual needs of the patient, serious illness communication skills and coordination of care. According to “The Gold Standards Framework Proactive Identification Guidance” that was published by Royal College of General Practitioners, there are criteria for early identification of people who are thought to reach the end of their life within a 1 year . Earlier recognition of decline leads to earlier anticipation of likely needs, better planning, fewer crisis hospital admissions and care tailored to the peoples’ wishes. This in turn results in better outcomes with more people living and dying in the place and manner of their choice.

Starost je starija dob karakterizirana fiziološkim promjenama te specifičnom socijalnom ulogom. Gerontologija je znanstvena disciplina koja proučava starost kao kronološku dob sa specifičnostima u socijalnoj ulozi pojedinca. 2013. godine Ministarstvo zdravstva imenovalo je Referentni centar za zaštitu zdravlja starijih osoba koji provodi gerontološku javnozdravstvenu djelatnost. Gerontološka sestrinska skrb dinamičan je proces između starije osobe i medicinske sestre koji se objašnjava u brojnim teoretskim konceptima od kojih je najpoznatiji Roper – Juchli i V. Fiechter – M. Meier. Budući da je sestrinska skrb u gerontologiji, odnosno gerijatrijska / gerontološka zdravstvena njega u Hrvatskoj u povojima, gerontološku skrb provode medicinske sestre na svim razinama zdravstvene zaštite analogno razini obrazovanja. Sestrinska skrb podijeljena je na skrb u bolničkim ustanovama, skrb u vlastitom domu te skrb u ustanovama trajnog boravka. Sestrinska skrb za starije osobe najvećim djelom provodi se na primarnoj razini zdravstvene zaštite. U ovom radu biti će prikazana gerontološka sestrinska skrb u svijetu, teorije sestrinske skrbi, odrednice gerijatrijske / gerontološke zdravstvene njege, kompetencije gerijatrijske / gerontološke medicinske sestre, organizacija sestrinske skrbi u Hrvatskoj te uloga sestre u gerontologiji., An age, as an old age is characterized by physiological changes and a specific social role. Gerontology is a scientific discipline that studies age as a chronological age with specifics in the social role of an individual. The Ministry of Health of the Republic of Croatia, in the year 2013, established the Reference Centre for Health Care of Elderly People which implements public health activities in the field of gerontology. Gerontological nursing care is a dynamic process between the elders and nurses, being the main topic of interest of various theoretical concepts, most notably Roper / Juchli and V. Fiechter - M. Meier. Since the gerontology nursing care, i.e. geriatric/gerontology nursing care in Croatia has just been profiled as a scientific and practical discipline, gerontological nursing care is implemented by nurses at all levels of health care, analogue to the level of their education. Nursing care is divided to care in hospital facilities, home-care and is divided to care in society and in institutions providing full accommodation. Nursing care for elderly people is mostly based on primary health care. In this paper, I am going to present global gerontology nursing care practice, nursing care theories, geriatrics / gerontology nursing care principles, geriatric / gerontology nurse competencies, nursing care organization in Croatia and nurse's role in gerontology.