Search

Riječ uredništvaU najavi je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (NN 68/18, 115/18, 98/19, 32/20 i 145/20). Više je pitanja koja se žele riješiti izmjenama i dopunama, ali ovdje se osvrćemo samo na dio koji se tiče korištenja državnoga šumskog zemljišta u zakupu.Zakup šumskog zemljišta provodi se sukladno odredbama Uredbe o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske (NN 55/19). Izmjenama Pravilnika o uređivanju šuma (NN 31/20) kroz izvanredne revizije omogućeno je iskorištavanje nedrvnih šumskih proizvoda (čitaj uglavnom ispaša) i na onim površinama na kojima to šumskogospodarskim planovima prije nije bilo dozvoljeno. Do sada je sklopljeno blizu dvije tisuće ugovora kojima je kratkoročno i dugoročno zakupljeno oko 55 tisuća ha šumskog zemljišta. Najveći broj ugovora odnosi se na pašarenje. Ovakvim načinom korištenja šumskog zemljišta Republika Hrvatska kao vlasnik zemljišta želi ostvariti više strateških ciljeva, poput zadržavanja stanovništva u ruralnom i krškom prostoru, povećati sigurnost opskrbe hranom, osigurati gospodarsku održivost u sektoru stočarstva, štititi biološku raznolikost, čuvati krajobraz i slično. Javni šumoposjednik koji gospodari šumskim zemljištima stiče dodatne prihode, ali dobiva i do sada nepoznate probleme u poslovanju. Još uvijek nije u potpunosti definirano smije li i kako zakupnik ograditi površinu koju koristi u svrhu pašarenja. Uprava Hrvatskih šuma donijela je Naputak o uvjetima postavljenja električnog pastira na zakupljenom šumskom zemljištu, ali on još nije u primjeni na terenu. Postavljanje električnih pastira je veliki problem na terenu, jer se žice stavljaju i preko šumskih prometnica, što uvelike otežava komunikaciju vozilima Hrvatskih šuma, ali još veći problem je što niti vatrogasna vozila nemaju slobodan prolaz u slučaju izbijanja požara, a tonikako nije rijedak slučaj u proljetnim i ljetnim mjesecima. Žica se stavlja na živa stabla što ih oštećuje. Na površinama uz zakupljenu površinu dolazi do oštećenja stabala, guljenje kore od konja vjerojatno zbog nedovoljno hrane. Ta stabla će se u budućnosti osušiti. Šumarije obračunavaju šumske štete, ali time se problem ne rješava. Jedino rješenje je raskid ugovora s takvim zakupnicima. Malo se pozornosti posvećuje kontroli zakupljenog šumskog zemljišta. Često na dijelovima tih površina dolazi do potpunog uništenja travnate vegetacije, zbog toga što se na maloj površini nalazi velik broj stoke. To su površine gdje se stoka napaja, hrani i boravi noću. Tim površinama će dugo trebati kako bi se vratile u prvobitno stanje ili se zbog krškog terena to nikada neće niti dogoditi. Uredbom je propisano da se zakup može dobiti ukoliko zakupnik ima manje od 3,3 ha po jednom uvjetnom grlu, što znači da je optimalna površina po jednom uvjetnom grlu 3,3 ha, a to je jako rijetko. Problem je u tome što na 3,3 ha dolazi puno više stoke nego što bi trebalo, a time se uništava korištena površina. Posebice treba naglasiti kako više u proljetnim, a manje u ljetnim mjesecima dolazi do izbijanja požara na poljoprivrednim površinama, koji se proširi i na šumu. Požarom skoro uvijek budu zahvaćene i površine u zakupu u svrhu pašarenja. Nitko od zakupnika aktivno ne sudjeluje u gašenju, niti na bilo koji način štiti od požara zakupljene površine. Sve to navodi na sumnju da se pali stara trava na površinama u zakupu, jer se one ne koriste sukladno sklopljenom ugovoru, odnosno na njima se ne nalazi stoka, već se površine zakupljuju isključivo u svrhu dobivanja poticaja. Opet je na Agenciji za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoj da vrši kontrolu površina za koje isplaćuje poticaje. Prema navodima ostalih korisnika prostora kao što su parkovi prirode, naglašeni su problemi planinara i drugih posjetitelja u prirodi, jer dolazi do napada stoke i pasa koji se slobodno kreću po zakupljenoj i ne samo zakupljenoj površini. Bilo je slučaja napada na planinarskim stazama s teškim posljedicama. Od davnina se stoka napasala u šumi i na šumskim livadama, ali uvijek je bila pod nadzorom, pa do ovakvih i sličnih problema nije dolazilo.Potreba za većom kontrolom na terenu od Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju i provođenje sankcija prema korisnicima dala bi pozitivne pomake u rješavanju problema na terenu. Treba naglasiti kako je na pojedinim površinama primijećeno da je stoka u dosta lošem stanju, kako ljeti zbog suše i žeđi, tako i zimi zbog hladnoće i nedostatka hrane, pa bi i udruge za zaštitu životinja ovdje svakako imale posla. Uredništvo, EditorialThe Law on Changes and Amendments to the Forest Act (Official Gazette 68/18, 115/18, 98/19, 32/20 and 145/20) has been announced. There are several issues to be resolved by the changes and amendments, but here we focus only on the part that concerns the use of leased forestland in state ownership. The lease of forestland is conducted pursuant to the regulations on the lease of forestland owned by the Republic of Croatia (Official Gazette 55/19). Special revisions of the amendments to the Forest Planning Regulation (Official Gazette 31/20) allow for the use of non-wood forest products (mainly grazing) even in areas previously banned for grazing by forest management plans. Almost two thousand contracts have so far been concluded on short-term and long-term lease of about 55 thousand ha of forestland. The majority of the contracts relates to grazing. With this method of forest land usage, the Republic of Croatia, as the owner of the land, wants to achieve several strategic goals, such as retaining the population in rural and karst areas, increasing the security of food supply, ensuring economic sustainability in the livestock sector, protecting biological diversity, preserving the landscape and others. The public forest owner who manages forestland acquires additional income, but also encounters hitherto unknown problems in business. It is still not fully defined whether and how the lessee may fence the area he uses for grazing purposes. The Management Board of the company Croatian Forests has issued an Instruction on the conditions for installing an electric fence on a leased property, but it is not yet in use in the field. Installing electric fences causes major problems in the field because the wires are also placed across forest roads, which hinders traffic of the vehicles of Croatian Forests. Even worse, fire engines have no free passage in the event of fire, which is not a rare occurrence in spring and summer months. Wires placed over living trees damage them. On surfaces next to leased areas trees become damaged and bark is peeled off by horses, probably due to insufficient food. Such trees will eventually die. Forest offices calculate forest damage, but this does not solve the problem. The only solution is to terminate contracts with such lessees. Very little attention is paid to the control of leased forestland. Grassland vegetation in parts of these areas is often completely destroyed due to excessive numbers of livestock in a small area. These areas provide water, food and night shelter to cattle. It will take a long time for such areas to revert to their original state; however, karst areas will never recover. The Regulation stipulates that a lease may be obtained if the lessee has less than 3.3 ha per head of cattle, which means that the optimal area per cattle is 3.3 ha, but this happens very rarely. The problem is that there are many more cattle over 3.3 ha than necessary, which destroys the used surface. It should also be stressed that fires breaking out in agricultural areas in spring, and less in summer months, spread to forests. Fires almost always affect surfaces leased for the purpose of grazing. None of the lessees participates actively in extinguishing fires or in any way protects the leased area from fires. All this raises a suspicion that the grass in leased areas is burned on purpose because these areas are not used in accordance with the contract, or in other words, they are not used for cattle grazing but solely for the purpose of receiving financial incentives. It is up to the Agency for Incentives in Agriculture, Fishery and Rural Development to control the areas for which incentives are being paid. Mountaineers, hikers and other visitors to areas such as nature parks often report threats of attacks by cattle and dogs that roam freely over both leased and unleased surfaces. There have been cases of attacks on mountain trails with severe consequences. Since time immemorial cattle has grazed in forests and forest meadows, but always under surveillance, which prevented the occurrence of these and similar problems. Implementing better control in the field by the Agency for Incentives in Agriculture, Fisheries and Rural Development and imposing sanctions on users would improve the situation in the field. It has also been observed that the livestock in certain areas is in a rather bad condition due to droughts and thirst in the summer and cold and lack of food in the winter. This calls for more intensive involvement of animal protection associations.Editorial Board

Riječ uredništvaPosljednje desetljeće, posebice unazad nekoliko godina, šumarska struka izražava bojazan za stanje šumskih ekosustava i najvrjednijih vrsta drveća, jer nema vrste koja nije pod pritiskom starih, posebno novih štetnika i bolesti, koji u sinergiji s klimatskim promjenama značajno smanjuju njihovu vitalnost. Tako je vrsta poljski jasen, značajna sastavnica nizinskih šumskih sastojina, već dostigla kritičnu fazu u svom odumiranju. I mi smo se u našim uvodnicima osvrtali na navedeno, ukazivali na važnost i značaj svih poteza na globalnoj i državnoj razini koji idu u smjeru brige za veliko šumsko bogatstvo koje Republika Hrvatska posjeduje. Hrvatski mediji u recentnom vremenu bavili su se objavljenim rezultatima popisa stanovništva provedenog 2021. godine. Time su u interes javnosti opet došli demografi, koji istu priču ponavljaju desetljećima, no nositelji odluka ih ne slušaju. Mogli bi povući paralelu i s našom desetljetnom pričom o nazivu resornog ministarstva, a posebice uloge koje to ministarstvo ima prema šumi, resursu koje pokriva skoro polovicu države. Zanimljivo je da su i demografi uočili ulogu javnog šumoposjednika Hrvatskih šuma koje gospodare državnim šumama na čitavom državnom području. Njihov prijedlog je decentralizacija: „Danas Hrvatske šume gospodare čitavim prostorom u Hrvatskoj, to je uvjetno rečeno centralizirano. To treba zaista prepustiti lokalnim zajednicama da one snose odgovornost, ali i da imaju isto tako ovlasti.“ Primjerice, Gorski kotar kraj koji je preko 70 % prekriven šumom, u sedamdesetim i osamdesetim godinama 20. stoljeća, kada je šumarstvo bilo u funkciji razvoja lokalne zajednice, razvijao se i podizao životni standard ljudi i kraja. Danas je to kraj izložen depopulaciji, a šumski potencijali kojima raspolaže nisu iskorišteni, ili se troše negdje drugdje. Slična priča odnosi se i na Slavoniju koja posjeduje ekonomski najvrjednije šume, ali koje dodanu vrijednost stvaraju dalje od mjesta gdje rastu. Iz ove bogate regije bilježi se u posljednje vrijeme i najveće iseljavanje. Može li se preokrenuti opisani trend? Prilikom donošenja strateških planova i njihovih provođenja trebalo bi se više bazirati na komparativnim prednostima određenog kraja. Smatramo da usmjerenost samo na gospodarenje sirovinom bez gospodarenja prostorom i bez strateškog zapošljavanja kadrova, dovodi ruralne prostore Hrvatske u još nepovoljniji položaj te vodi sve većem pražnjenju tog istog prostora. Ekonomske politike koje pogoduju uskim interesnim skupinama već su uzele svoj danak. Poticaji iz Europskih fondova, koji su dosta izdašni, motiviraju korisnike na instant bavljenje određenom djelatnošću, a krajnji cilj povećanje proizvodnje obično nije ispunjen. Često i korisnici sredstava iz fondova ne obitavaju u području za koje su sredstva namijenjena. Zakonom o šumama i Zakonom o poljoprivrednom zemljištu predviđeno je razgraničenje šumskog i poljoprivrednog zemljišta prema stanju u naravi i usklađivanje s katastrom, čijom bi se provedbom olakšalo gospodarenje šumama i uklonilo probleme koje su nastali zakupima velikih površina za pašarenje, čiji su rezultati jako upitni. Nažalost, ovaj jako bitan preduvjet za kvalitetnije gospodarenje prostorom i zadržavanje, ali i povećavanje broja stanovnika u njemu, nije ispunjen. Kao i u drugim segmentima, godine prolaze bez provedbe zakona i strategije glede zacrtanih ciljeva. Organizacija šumarstva u nekim susjednim državama možda nudi odgovore na naša pitanja. Austrijske i mađarske šumarske tvrtke ne bave se samo proizvodnjom i prodajom drvnih sortimenata, već su im djelatnosti vezane i za obnovljive izvore energije i zaštitu prirode, čime se proširuje mogućnost zapošljavanja lokalnog stanovništva. Na kraju i njihovi šumari imaju bolja primanja i standard.Uredništvo, EditorialIn the last decade, and especially in the past several years, the forestry profession has expressed concern for the state of forest ecosystems and the most valuable tree species. Namely, there is no species that is not under pressure from both old and new pests and diseases, which, in synergy with climate change, significantly reduce their vitality. For example, narrow-leaved ash, an important component of lowland forest stands, has already reached a critical stage of dieback. In our editorials we have frequently discussed the above issue, giving importance to all moves at the global and national level that are aimed at taking care of the great forest wealth in the Republic of Croatia. The Croatian media has recently been addressing the results of the 2021 population census. This has again put demographers in the centre of attention: they have been repeating the same story for decades, yet the decision makers do not take any heed. We may also draw a parallel with our decade-long story about the name of the competent ministry, and particularly about the attitude of the line ministry towards the forest, a resource that covers almost half of the country. Interestingly, demographers have also noticed the role of the public enterprise Croatian Forests, which manage state forests over the entire state territory. They propose decentralisation: “Today, the company Croatian Forests manages forests over the entire territory of Croatia, which is, conditionally said, centralised. Management should really be left to the local communities so that they bear the responsibility, but also have the same authority.” For example, in the Gorski Kotar region, where over 70 percent of the territory is covered with forests, the seventies and eighties of the 20th century was the period in which forestry was aimed at fostering the prosperity of the local community, as well as developing and raising the living standard of the people and the region. Today, it is an area affected by depopulation, while the forest resources at its disposal are either not used or are used elsewhere. A similar story is true for Slavonia, which possess the most valuable commercial forests, but which generate added value further from the place where they grow. This wealthy region has recently recorded the most severe emigration.Can the above trend be reversed? The adoption of strategic plans and their implementation should be based on comparative advantages of a certain region. We believe that focusing only on the management of raw materials without management of space and without strategic employment of personnel puts the rural areas of Croatia in an even more unfavourable position and leads to increased depopulation of the area. Economic policies which favour close interest groups have already taken their toll. Generous incentives from European funds motivate users to instantly engage in a certain activity, but the ultimate goal of increasing production is usually not met. Quite frequently, the beneficiaries of funds do not even live in the area for which the funds have been allocated. The Forest Acts and the Agricultural Land Act provide for the demarcation of forest and agricultural land according to their natural state and harmonisation with the land registry. Their implementation would facilitate the management of forests and eliminate problems arising from leases of large areas for grazing, the results of which highly questionable. Regrettably, this vital prerequisite for better management of space and for retaining, and even increasing the number of inhabitants in it, has not been fulfilled. Similar to other segments, years go by, but the laws and strategies set out by the goals are not implemented. The organisation of forestry in some neighbouring countries may offer answers to our questions. Austrian and Hungarian forestry companies are not engaged only in the production and sale of wood assortments: their activities are also related to renewable energy sources and nature protection, which expands the possibility of employment for the local population. Ultimately, their foresters have better income and higher living standard.Editorial Board

Zbog Ruske agresije na Ukrajinu, a time i povezanih sankcija, ponovno smo svjedoci ovisnosti o fosilnim gorivima čija cijena raste u „nebo“, a sada je upitna i njihova dobavljivost. Možda će ova aktualna situacija ubrzati proces prelaska s fosilnih goriva na obnovljive resurse temeljene na energiji vode, vjetra i Sunca, termalnim izvorima i biomasi te u tom smislu napraviti više od svih klimatskih konferencija, jer strah od mogućnosti pomanjkanja energenata veći je od svijesti za očuvanjem zemlje od globalnog zatopljenja.Tako bi ciljevi Glasgowske klimatske konferencije da se do 2030. godine staklenički plinovi smanje na 55% mogli biti ostvareni i ranije.Da se podsjetimo, glede zaštite prirode i okoliša, računa se da drvo kao energent za grijanje obiteljske kuće s 20000 kWh godišnje, kod izgaranja ispušta 100 kg, plin 4600 kg, a loživo ulje 5600 kg CO2, a da je zaposlenost kod korištenja drva kao energenta za istu količinu energije 1 : 9 u korist drva.Šumarstvo svakako može pomoći s raspoloživom biomasom na proizvodnji toplinske i elektro energije. Ponovit ćemo kako se redovitom proizvodnjom uz realne redovite etate korištenje biomase koja je do sada ostajala u šumi, kao i povećanjem uzgojnih radova na čišćenju i njezi sastojina koji postaju isplativi kao novi proizvod koji na tržištu ima pristojnu cijenu, u bližoj budućnosti potencijali biomase kreću oko 4,5 milijuna tona godišnje, što je pak ekvivalent 2,2 milijuna tona nafte. Sa stručnog pak šumarskog gledišta, nije ni potrebno napominjati što bi ti sada isplativi radovi, koje često zapuštamo radi manjka financijskih sredstava, značili za kvalitetu šume, vrijednost njenih općekorisnih funkcija i osiguranja potrajnosti te napose izvršenje obveza iz Kyoto protokola i Gradečke deklaracije čiji smo potpisnici.Jesmo li pisali o tome? Jesmo i to u više navrata. „Listajući“ Uvodnike iz ove rubrike nailazimo na tu temu upravo pod istim naslovom ovog Uvodnika i to u Uvodniku iz dvobroja 7-8/2010. U prethodnom pasusu naveli smo i nekoliko podataka iz toga napisa. Spomenuta je i ekskurzija članova Hrvatskoga šumarskog društva na šumarsko-drvnotehnološki sajam „Holzmesse“ u Klagenfurtu i „Interforst“ u Münchenu. Oba su posvetila pozornost pridobivanju i korištenju šumske biomase. Godinama se u Našicama, u sklopu Hrvatskih dana biomase, održavao gospodarski skup na temu „Biomasa (električna i toplinska energija), bioplin i biogoriva“. Hrvatsko šumarsko društvo po pitanju bioenergije raspravljalo je na tematskim sjednicama Upravnog odbora, godišnjoj skupštini ili u okviru aktivnosti HŠD-ove sekcije Hrvatske udruge za biomasu. Ovdje možemo spomenuti i znanstveni skup na temu „Poljoprivreda i šumarstvo kao proizvođači obnovljivih izvora energije“. Prodajemo drvnu sječku, a mogli bi energiju kao što to čine Austrijanci ili Nijemci – primjerice Austrijske državne šume imaju u vlasništvu 30 kogeneracijskih sustava i prodaju Kwh kao gotov proizvod, a ne sirovinu. Spomenimo i znanstveni skup „Šume, vode i tlo najveće bogatstvo Republike Hrvatske“, gdje možemo nešto naučiti i o termalnim vodama, kojima moglo bi se reći također obilujemo.Glede proizvodnje peleta u znanstvenom članku Domac, J. i dr., saznajemo nešto više o razvoju domaćeg tržišta peleta. U 2009. godini 8 naših proizvođača planiralo je proizvesti 212100 tona peleta, a proizvelo je 92000 tona, od čega je 98% izvoz, a samo je 1850 tona (2%) prodano na domaćem tržištu. Osim ušteda i ekološki prihvatljivijeg načina grijanja u odnosu na klasično grijanje ogrjevnim drvom i ovdje je u pitanju zapošljavanje, posebno u domaćoj metalnoj industriji (peći, cjevovodi i sl.). Gdje je tu i Energetska strategija razvoja pita se autor?Ako se sada mi upitamo što se promijenilo u zadnjih 12-ak godina, odgovor bi bez razmišljanja bio – nešto je, ali ne u dobrom smjeru. Na jednom skupu u Našicama, gost-gradonačelnik Güsinga (područje Gradišća) koji svoje potrebe za električnom i toplinskom energijom u potpunosti pokriva iz obnovljivih izvora energije dostupnih u svojoj regiji, prozvao je gradonačelnike gradova i načelnike općina, posebice iz ruralnih područja, naglasivši kako je korištenje biomase kao energenta u najvećoj mjeri njihova zadaća. Unatoč brojnim studijskim odlascima u regiju Gradišće, koja je jedna od najboljih europskih primjera energetske neovisnosti na lokalnoj razini, u Hrvatskoj se još nijedno, makar i malo mjesto, ne može pohvaliti takvim slučajem. 2011. godine imali smo se prilike uvjeriti kako švedski grad Östersund, s oko 50 tisuća stanovnika, koristeći biomasu iz okolice (50% šumska biomasa, 30% drvni otpad iz drvne industrije, 10% iz starog namještaja i stolarije te 10% iz treseta), čitavo desetljeće proizvodi toplinu i struju, čime pokriva čak 98 % od ukupno potrošene energije za 10 tisuća kućanstava. U Hrvatskoj su niknula kogeneracijska postrojenja koja koriste povoljne godišnje ugovore za dobavu sirovine i energetske poticaje za prodaju električne energije, a lokalna zajednica od toga ima malo koristi. Također se dio jeftine drvne sirovine pretvara u pelete, čime se uglavnom griju izvan granica Lijepe naše. Oba slučaja su povoljna uglavnom samo za vlasnike pogona i prodavatelje proizvedene energije i sirovine za sječu. Možemo se nadati da će sadašnja energetska kriza mjerodavnima razbistriti poglede i potaknuti ih da se pokrenu i krenu koristiti sve blagodati koje Hrvatska ima.Uredništvo, EditorialThe Russian aggression on Ukraine and the related sanctions have again confirmed our dependence on fossil fuels: not only is their price soaring, but their availability is also questionable. Perhaps the current situation will accelerate the process of transition from fossil fuels to renewables based on water, wind and solar energy, thermal resources and biomass. In this sense, it may do more than all those climate conferences, because the fear of energy shortages exceeds the awareness of the need to preserve the earth from global warming. Thus, the goals of the Glasgow Climate Conference to reduce greenhouse gasses to 55 % by the year 2030 could be achieved ever earlier.In terms of the protection of nature and the environment, it is calculated that wood as an energy source for heating a family house with 20,000 kWh annually emits 100 kg CO2 during combustion, gas emits 4,600 kg CO2, and fuel oil emits 5,600 kg CO2. Therefore, to generate the same amount of energy, the odds are 1: 9 in favour of wood. With its available biomass, forestry can definitely help in the production of heat and electricity. Let us emphasise: with regular production at realistic regular annual cuts, with the use of biomass, which has until now remained in the forest, and with more intensive silvicultural treatments of cleaning and tending of stands, which become profitable as a new product carrying a decent market price, the potentials of biomass in the near future reach about 4.5 million tons annually, equalling 2.2 million tons of oil. From a professional forestry standpoint, these currently profitable treatments, which we often neglect due to lack of financial resources, would have an immeasurable importance for the quality of the forest, the value of its non-market functions and the insurance of sustainability, and in particular for the implementation of the Kyoto Protocol and the Graz Declaration, whose signatories we are.Have we already written about this topic? Yes, we have, on several occasions. Browsing the Editorials from this column, we come across this topic with the same title in the Editorial from double issue 7-8/2010. In the previous paragraph, we also provided some information from that article. The excursion of members of the Croatian Forestry Association to the forestry and wood technology fair “Holzmesse” in Klagenfurt and the “Interforst” in Munich was also mentioned. Both these trade fairs were dedicated to the procurement and use of forest biomass. A business conference focusing on the topic “Biomass (electric and thermal energy), Biogas and Biofuels” has for years been held in Našice within the Croatian Biomass Day. The Croatian Forestry Association has discussed the issue of bioenergy at the thematic meetings of its Managing Board, annual symposia or within the activities of the CFA’s section Croatian Biomass Association. Let us also mention the scientific symposium “The production of renewable energy sources from agriculture and forestry”. We sell wood chips, but we could sell energy like the Austrians or the Germans do – for example, Austrian state forests own 30 cogeneration systems and sell KwH as a finished product, not a raw material. We can also mention the scientific conference “Forests, water and soil as the greatest wealth of the Republic of Croatia”, where we can learn something about thermal waters in which we also abound.Regarding the production of pellets, the scientific article by Domac, J. et al, provides extensive information on the development of the domestic pellets market. In the year 2009, eight Croatian producers planned to produce 212,100 tons of pellets, but they only produced 92,000 tons, of which 98 % were exported and only 1,850 (2%) tons were sold on the domestic market. In addition to savings and a more environmentally friendly method of heating compared to conventional heating with firewood, it would also provide employment, especially in the domestic metal industry (stoves, pipelines, etc.). The author wonders: Where is the Energy Development Strategy?If we asked ourselves what has changed in the past 12 years, the answer would undoubtedly be – something has changed, but things are not going in the right direction. At a gathering in Našice, the guest mayor of Güsing (Burgerland), who fully covers his electricity and thermal needs from renewable energy sources available in his region, called on mayors of cities and heads of municipalities, especially in rural areas, to make the use of biomass as an energy source their primary task. Despite numerous study visits to the Burgerland region, which is one of the best European examples of energy independence at the local level, no place in Croatia, even a small one, can boast of such a case. In 2011, we had the opportunity to see how the Swedish town of Östersund with about 50 thousand inhabitants, using biomass from the surrounding area (50 % forest biomass, 30 % wood debris from the wood industry, 10 % from old furniture and carpentry and 10 % from peat), had been producing heat and electricity for a decade, covering as much as 98 % of the total energy consumed by 10,000 households. Cogeneration plants have sprung up in Croatia, using favourable annual contracts for the supply of raw materials and energy incentives for the sale of electricity, but the local community has very little benefit from this. Moreover, part of the cheap wood raw material is turned into pellets, but these pellets are mostly used to heat inhabitants of other countries and not those of Our Beautiful Homeland. In both cases, it is only plant owners and sellers of produced energy and raw materials that are on the receiving side.We can only hope that the current energy crises will clarify the views of those in charge and encourage them to start using all the wealth that Croatia has at its disposal.Editorial Board

Riječ uredništvaPrije nekoliko godina u jednom dvobroju Šumarskog lista pojasnili smo zadaću ove rubrike. Naglasili smo da ona nije zamišljena da podučava šumarske stručnjake o šumarstvu (struku su učili na Fakultetu), nego da podsjetimo na aktualnosti koje se događaju u šumi i šumarskoj struci. Navodeći činjenice, nastojimo pomoći da šumarska praksa, pa i znanost, lakše zauzme stav o pojedinom aktualnom stručnom problemu ili događanjima kako bi štitila šumu i struku. Stoga, osvrnimo se na prošlogodišnje rubrike koje nam ukazuju na probleme koji nas očekuju.U dvobroju 1-2/2021. najavili smo cjelogodišnje obilježavanje 175-e obljetnice osnivanja Hrvatskoga šumarskog društva (1846. g.) i 145-e obljetnice (1877. g) tiskanja znanstveno-stručnog i staleškog glasila Šumarskog lista. Naveli smo kako je Hrvatsko šumarsko društvo, uz ostalo, ostvarilo svoja dva glavna cilja: uvođenje više šumarske nastave u Hrvatskoj osnivanjem Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima 1860. godine, a potom Šumarske akademije (danas Šumarski fakultet) 1898. godine kao četvrte visokoškolske ustanove Zagrebačkog sveučilišta. Tiskanjem prvoga broja svojega glasila, Šumarskog lista 1. siječnja 1877. godine, ostvaren je i drugi cilj. Posebno smo istaknuli kako je već tada usvojeno mišljenje da je za gospodarenje šumskim ekosustavima potrebno visokoškolsko obrazovanje. Upitali smo se kakva je danas situacija sa šumarskom strukom? Zaključili smo: nikakva – svi znaju sve o šumi, a nisu niti „primirisali“ šumarsko obrazovanje bilo kojega ranga. Skrenuli smo pozornost na netržišno gospodarenje šumskim resursima, posebice najvrjednijima, kada izvozom drvne sirovine, a ne drvoprerađivačkih proizvoda izvozimo radna mjesta i obezvrjeđujemo dugogodišnji trud šumarskih stručnjaka.U dvobroju 3-4/2021. raspravljali smo na temu teksta Thomasa Waitza, zastupnika Zelenih u EU, objavljenog pod bombastičnim naslovom „Novo izvješće o krčenju šuma u Hrvatskoj“, na kojega su se odmah „zalijepili“ naši Zeleni. Nakon više od 250 godina gospodarenja našim šumama po načelu potrajnog gospodarenja, ovaj naslov je uvreda hrvatskim stručnjacima. Osim toga, ovo je poistovjećivanje pojmova krčenja i kontrolirane sječe šuma, što je očiti primjer neznanja, bolje rečeno amaterizma koji danas preplavljuje ne samo šumarsku nego i druge struke. Svakako preporučamo opetovano pročitati ovu Riječ Uredništva, kako bi imali jaču podlogu za eventualnu raspravu o odnosnoj temi.U dvobroju 5-6/2021. rubriku smo posvetili „Odlasku čovjeka koji je život posvetio šumi i šumarstvu“. Bez obzira na njegov životni put opširno prikazan u rubrici In memoriam, osvrnuli smo se kratko na najvažnije dijelove toga životnog puta, zaključujući: „Odlaskom profesora Matića završilo je jedno razdoblje, koje će nama suvremenicima ostati u sjećanju kao nezaboravno iskustvo, plemenitog, šumarskog načina života i zajedništva, a koje je rezultiralo njegovanim i očuvanim šumama. Hoće li novi trendovi koji su sve izraženiji u današnjem šumarstvu, a prema kojima su šumarski stručnjaci sve manje povezani sa šumom, ali i međusobno, uspjeti odgovoriti na nove izazove, posebice u okolnostima sve izraženijih klimatskih promjena, tek je za vidjeti.“U dvobroju 7-8/2021. uz temu: Tko je kriv za loše poslovanje drvoprerađivača? navodimo tekst Europskoga šumarskog instituta i Svjetske banke pod naslovom „Pregled i preporuka za sustav prodaje drvne sirovine Hrvatskih šuma“. Čitamo da se kod nas 93 % drvnih proizvoda prodaje administrativno na temelju dugoročnih ugovora, a tržišno samo 5 % (Poljska 89-90 %, Češka 96 %, a Estonija i Francuska približno 100 % tržišno). Hrvatska prodaje drvnu sirovinu po 20-30 % nižoj cijeni u usporedbi s europskim cijenama i cijenama u susjednim zemljama, što čini gubitak od oko 316 milijuna kuna godišnje (hrast 163 milijuna kn, bukva 105 milijuna kn, smreka i jela 48 milijuna kn). S obzirom na gospodarenje po načelu potrajnosti te na kvalitetu i prirodnost naših šuma (čime je osiguran i FSC certifikat – od čega najveći benefit ubiru upravo drvoprerađivači), mišljenja smo da je gubitak i veći.Što donosi nova EU strategija za šume do 2030. tema je dvobroja 9-10/2021. Smatra se ključnim za ostvarivanje ciljeva Europskoga zelenog plana, smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030. i klimatske neutralnosti do 2050. godine. Pomaže i ispunjavanje ciljeva EU-a za povećanje uklanjanja CO2 prirodnim ponorima prema Zakonu o klimi. Strategijom se šumi, šumarima i sektoru koji se temelji na šumi daje središnja uloga u ostvarivanju tih ciljeva. Uz njihovu pomoć očekuje se europski prelazak na moderno, klimatski neutralno, resursno učinkovito i konkurentno gospodarstvo.U dvobroju 11-12/2021. pokušali smo sažeti nazovimo prognoze „Što nam donosi Glazgovska klimatska konferencija“. U sklopu potpisane Deklaracije o korištenju šuma i zemljišta, koju je do sada podržalo preko 140 država u kojima se nalazi više od 90% svjetskih šuma, čelnici zemalja obvezali su se zajednički raditi na zaustavljanju i preokretanju gubitka šuma i degradacije zemljišta do 2030. godine. Glavni cilj konferencije odnosio se na ograničavanje povišenja globalne prosječne temperature na razinu koja je znatno niža od 2°C iznad razine u predindustrijskom razdoblju. Ovdje nas zabrinjava činjenica da mnogi neupućeni, a mjerodavni, poistovjećuju krčenje šuma i kontroliranu sječu šuma koja je uzgojni zahvat u održavanju, a posebice u obnovi šumskih sastojina. Usprkos našoj visokoj šumovitosti, to bi nam u budućnosti moglo bitno utjecati na dosadašnji dokazano uspješni način gospodarenja našim šumama.Uredništvo, EditorialWe explained the mission of this column in a double issue of Forestry Journal several years ago. We pointed out that the intention of the column was not to teach forestry experts about forestry (the profession which they study at the faculty), but to point to some current events taking place in the forest and the forestry profession. By stating the facts, we try to help the forestry practice and science to take a stand on a particular professional problem or event, all with the view of protecting the forest and the profession. Therefore, let us remind ourselves of last year’s columns, which point to the problems that await us in the future.In the double issue 1-2/2021 we announced the year-round celebration of the 175th anniversary of the founding of the Croatian Forestry Society (1846) and the 145th anniversary (1877) of the publication of the scientific-professional paper Forestry Journal. Among other things, we pointed out that the Croatian Forestry Society achieved its two main goals. The first was the introduction of higher forestry education in Croatia by founding the College of Agriculture and Forestry in Križevci in 1860 and the Academy of Forestry (the present Faculty of Forestry) in 1898 as the fourth higher education institution of the University of Zagreb. The second goal was achieved by publishing the first issue of Forestry Journal on January 1st, 1877. We especially emphasised that the awareness of the need for higher education to manage forest ecosystems was keenly felt even then. We asked ourselves what the current situation was regarding the forestry profession. We concluded it was dire: everybody knows everything about the forest without having the slightest idea of the forestry profession. We also drew attention to the non-market management of forest resources, particularly the most valuable ones, when by exporting wood raw material instead of wood processing products, we export jobs and devalue the long-lasting hard work of forestry experts. In the double issue 3-4/2021, we discussed the text by Thomas Waitz, representative of the Green Party in the EU, published under the bombastic title “New Report on Deforestation in Croatia”, which our Greens immediately “embraced”. In view of over 250 years of managing our forests according to the principle of sustainable management, this title is an insult to Croatian experts. In addition, this mixing up of the concepts of deforestation and controlled felling of forests is a blatant example of ignorance, or rather amateurism, which today permeates not only forestry but also other professions. We warmly recommend rereading this Editorial in order to gain a stronger basis for a possible debate of this subject.The Editorial in the double issue 5-6/2021, was entitled “The demise of a man who has devoted his life to forests and forestry”. Although his life path was extensively presented in the column “In memoriam”, we briefly described the most important points of his life path, concluding: “The demise of Professor Matić ends a period which we, his contemporaries, will always look upon as an unforgettable experience of living a noble foresters’ life in togetherness, the result of which are well-tended and preserved forests. Will the new trends, increasingly visible in present day forestry, in which foresters have less and less contact with forests and with their colleagues, be able to respond to all the challenges, particularly in the light of distinct climate changes, remains to be seen.” The topic of the double issue 7-8/2021 “Who is to blame for poor business results of wood processors?” is accompanied by the text of the European Forestry Institute and the World Bank, entitled “A survey and recommendations for the wood raw material sale system in the company Croatian Forests Ltd.” According to the text, 93 % of wood products in Croatia are sold administratively on the basis of long-term contracts, and only 5 % are sold on the market (Poland 89 - 90 %, Czechia 96 %, and Estonia and France about 100 % on the market). Compared to European prices and prices in neighbouring countries, Croatia sells wood raw material at prices which are 30 – 30 % lower, which incurs a loss of about 316 million kuna annually (oak 163 million kuna, beech 105 million kuna, spruce and fir 48 million kuna). Taking into consideration the principles of sustainable management, as well as the quality and naturalness of Croatian forests (which has earned them the FSC certificate – of which it is the wood processors who reap the highest benefits), we suspect that the losses are even higher than the ones mentioned above. The topic of the double issue 9-10/2021 was “What does the new EU forest strategy for 2030 bring?” A core part of the European Green Deal, this strategy anticipates a reduction of greenhouse gas emissions by at least 55 % by 2030 and a climate-neutral continent by 2050. It also helps meet EU targets to increase CO2 removal through natural sinks under the Climate Act. The strategy gives forests, foresters and the forest-based sector a central role in meeting these targets. With their help, a European transition to a modern, climate-neutral, resource-efficient and competitive economy is expected. The double issue 11-12/2021 was concerned with predictions contained in the text “What does the Glasgow Conference bring us?” As part of the signed Declaration on Forests and Land Use, which has so far been supported by over 140 countries in which more than 90 % of world’s forests are located, the leaders pledged to work together to “halt and reverse forest loss and land degradation” by 2030. The main objective of the conference was to limit the increase in global average temperature to a level significantly lower than 2°C above the level in the pre-industrial period. Here, we are concerned about the fact that those who are uninformed, but in position of authority, equate deforestation and controlled felling, which is a silvicultural operation performed in order to maintain and regenerate forest stands. Despite the fact that Croatia is highly forested, this could significantly affect our proven success in the management of our forests.Editorial Board

Riječ uredništvaOve smo godine, kao i prethodnih, nastojali biti aktualni te kroz ovu rubriku izražavali razmišljanja i o hrvatskom šumarstvu, ali isto tako i o europskom pa i svjetskom. Dinamika svekolikih promjena koje se događaju na planeti Zemlji sve više utječe i na naše šume i šumarstvo. To je bilo vidljivo u više naših uvodnika. Tako smo se dva puta osvrtali na istu tematiku energetike kroz uvodnike u broju 3-4/2022 pod naslovom „Da li i kako koristimo biomasu kao energent?“ i broju 7-8/2022 „Zašto kasnimo u zelenoj tranziciji i energetskoj neovisnosti?“. Oba naslova su završila upitnikom, a u i tekstu su postavljena pitanja na koja još nema odgovora. Da je ova tematika duže aktualna, vidi se po tome što se o istome pisalo i 2010. godine. Uostalom, Hrvatsko šumarsko društvo još je 2005. godine osnovalo svoju sekciju pod nazivom Hrvatska udruga za biomasu. Svojim djelovanjem kroz 17 godina sekcija je imala pionirsku ulogu u razjašnjavanju i educiranju o važnosti korištenja resursa koje naše šume imaju. Želja je bila usmjeriti Republiku Hrvatsku prema smanjenju uporabe fosilnih goriva i emisije stakleničkih plinova te povećanju energetske neovisnosti i klimatske neutralnosti.Uvodnik u broju 5-6/2022 osvrnuo se na 15. svjetski šumarski kongres održan početkom svibnja u Južnoj Koreji. Moto kongresa bio je „Izgradnja zelene, zdrave i otporne budućnosti sa šumama“, dok jedan od zaključaka kongresa glasi: „Šume nadilaze političke, društvene i ekološke granice i vitalne su za biološku raznolikost i cikluse ugljika, vode i energije na planetarnoj razini.“. Ponukani dosadašnjim lošim iskustvima u primjeni raznih deklaracija na globalnoj razini, preostaje nada kako će čovječanstvo napokon shvatiti da mu vrijeme za primjereni odnos prema planeti sve više ističe.U broju 9-10/20 više smo se bavili domaćom temom „Šume u službi decentralizacije i demografskog oporavka Hrvatske“. Dok broj stanovnika u svijetu uglavnom raste, Republika Hrvatska ima suprotni trend starenja i smanjenja stanovništva. To je problem i čitave Europe kao sve starijeg kontinenta. Smatramo da su nam naše šume jedna od prilika za preokretanje negativnog trenda u depopulaciji i sve većem propadanju ruralnog prostora.U nadi da će nam sljedeći uvodnici donijeti i svjetlije tonove, opraštamo se za ovu godinu s vama. Svim čitateljima Šumarskog lista želimo ugodno blagdansko vrijeme, čestit Božić i uspješnu novu 2023. godinu.Uredništvo, EditorialAs in all the years preceding this one, we have tried to be up-to-date and express our thoughts not only on Croatian forestry but also on European and world forestry. The dynamics of various changes that are taking place on Planet Earth is increasingly affecting Croatian forests and forestry. This topic was discussed in several of our editorials. Thus, the same topic of energy appeared in the editorials of issue 3-4/2022 under the title “Do we use biomass as an energy source? If so, how do we use it?” and of issue 7-8/2022 entitled “Why do we lag behind in the green transition and energy independence?” Both headlines ended with a question mark, but the questions raised in the texts are still without answers. That this topic has been relevant for a long time can be deduced from the fact that it was already relevant in 2010. After all, the Croatian Forestry Association founded its section in 2005 under the name of Croatian Biomass Association as early as 2005. Through its activity of 17 years, the section has played a pioneering role in clarifying the importance of and educating about the use of the resources from our forests. The intention was to direct the Republic of Croatia towards reducing the use of fossil fuels and greenhouse gas emissions and increasing energy independence and climate neutrality. The editorial in issue 5-6/2022 referred to the 15th World Forestry Congress held at the beginning of May in South Korea. The congress was held under the motto “Building a Green, Healthy and Resilient Future with Forests”. One of the conclusions read as follows: “Forests transcend political, social and environmental boundaries and are vital for biodiversity and the carbon, water and energy cycles at a planetary scale.” Prompted by past bad experience in the application of various declarations at the global level, we can only hope that mankind will finally realise that time for a more adequate attitude towards the planet is increasingly running out. Issue 9-10/2022 focused on the local topic “Forests in the Service of Decentralisation and Demographic Recovery of Croatia”. While the population in the words is growing, the Republic of Croatia is undergoing the opposite trend of population ageing and decline. Europe, being an increasingly old continent, is experiencing the same problem. We believe that our forests provide an opportunity to reverse the negative depopulation trend and the growing deterioration of rural areas.Let us hope that the editorials to come will bring us brighter tones. In this light, we say goodbye for this year. We wish all readers of Forestry Journal a pleasant holiday season, Merry Christmas and Happy New Year 2023. Editorial Board

Riječ uredništva„Izgradnja zelene, zdrave i otporne budućnosti sa šumama“ moto je ovogodišnjeg 15. Svjetskoga šumarskog kongresa održanog od 2. do 6. svibnja u glavnom gradu Južne Koreje, Seulu. Prvi kongres održan je još 1926. godine u Rimu, a od tada se uglavnom održavao svakih šest godina. Uz zemlju domaćina suorganizator je bila i Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO). Kongresu je nazočilo više od 15.000 sudionika iz 146 zemalja, što ga čini najmasovnijim globalnim skupom o šumama u povijesti. Sudionici su bili predstavnici vlada, javnih agencija, međunarodnih organizacija, privatnog sektora, akademskih i istraživačkih institucija, nevladinih organizacija te organizacija zajednica i autohtonih naroda. Budući je kongres održan u hibridnom formatu, oko 4.500 sudionika sudjelovalo je online. Održano je 30 tematskih sesija organiziranih u okviru šest tema o najvažnijim aktualnim pitanjima koja se tiču šuma te proizvoda i usluga koje pružaju. Podteme su bile: preokretanje krčenja šuma i propadanje šuma; prirodna rješenja za prilagodbu klimatskim promjenama i očuvanje biološke raznolikosti; zeleni putovi prema rastu i održivosti; šume i ljudsko zdravlje; upravljanje i priopćavanje šumskih informacija, podataka i znanja te jačanje upravljanja i suradnje. Ključni naglasci skupa su kako šume mogu pomoći u borbi protiv višestrukih kriza s kojima se suočava čovječanstvo, uključujući klimatske promjene, gubitak biološke raznolikosti, degradaciju zemljišta, glad i siromaštvo.Ukupno 141 zemlja sudionica kongresa podržala je Deklaraciju o šumama iz Seula sa sljedećim zaključcima:• Šume nadilaze političke, društvene i ekološke granice i vitalne su za biološku raznolikost i cikluse ugljika, vode i energije na planetarnoj razini. Odgovornost nad šumama treba podijeliti i integrirati među institucije, sektore i dionike kako bi se postigla održiva budućnost.• Ogromne površine degradiranog zemljišta zahtijevaju obnovu. Ulaganja u obnovu šuma i krajolika na globalnoj razini moraju se barem utrostručiti do 2030. kako bi se izvršile globalne obveze i ispunili međunarodno dogovoreni ciljevi i zadaci.• Na nezdravom planetu nema zdrave ekonomije. Proiz­vodnja i potrošnja moraju biti održivi, a politike bi trebale poticati inovativne mehanizme zelenog financiranja za povećanje ulaganja u očuvanje, obnovu i održivo korištenje šuma.• Drvo je jedna od najstarijih sirovina čovječanstva, ali nas može odvesti u budućnost – obnovljivo je, reciklirajuće i nevjerojatno svestrano. Puni potencijal zakonitog, održivo proizvedenog drva mora se iskoristiti za transformaciju građevinskog sektora, pružanje obnovljive energije i inovativnih novih materijala te kretanje prema kružnoj bio-ekonomiji i klimatskoj neutralnosti.• Degradacija i uništavanje šuma imaju ozbiljne negativne učinke na ljudsko zdravlje i dobrobit. Zdrava, produktivna šuma mora se održavati kako bi se smanjio rizik od budućih pandemija i poboljšao odgovor na buduće pandemije i pružile druge bitne dobrobiti za fizičko i mentalno zdravlje ljudi.• Pojavljuju se inovativne tehnologije i mehanizmi za pružanje točnih informacija i znanja o šumama i pravičan pristup njima. Oni se moraju široko primjenjivati kako bi se omogućilo donošenje odluka o šumama i krajolicima utemeljeno na dokazima i učinkovitoj šumskoj komunikaciji.Osim deklaracije o šumama kongres je donio Poziv mladih na akciju i Ministarski poziv o održivom drvu. Budućnost će nam pokazati koliko je svijet uspješan u provođenju zaključaka unatoč svim kriznim situacijama posljednjih nekoliko godina poput pandemije i ratova. Promjene uzrokovane klimatskim promjenama sugeriraju da se kasni u pravilnim postupcima prema šumama i čitavom planetu.Uredništvo, Editorial“Building a Green, Healthy and Resilient Future with Forests” is the motto of the XV World Forestry Congress, held from 2 to 6 May 2022 in the South Korean capital, Seoul. The first congress took place as far back as 1926 in Rome, and since then has been held every six years. The United Nations Food and Agriculture Organisation (FAO) also joined the host country in the organisation of the Congress. The congress was attended by more than 15.000 participants from 146 countries, making it the largest global gathering on forests in history. Participants included representatives of governments, public agencies, international organisations, the private sector, academic and research institutions, non-governmental organizations and organizations of communities and indigenous peoples. Since the congress was held in a hybrid format, about 4,500 participants took part online. There were 30 thematic sessions organized within six sub-themes that addressed the most important current issues concerning forests and the products and services they provide. The sub-themes were: reversing deforestation and forest degradation; nature-based solutions for climate change adaptation and biodiversity conservation; the green pathway to growth and sustainability; forests and human health; managing and communicating forest information, data and knowledge; and enhancing management and cooperation. The key highlights of the conference were how forests can help combat the multiple crises facing humanity, including climate change, biodiversity loss, land degradation, hunger and poverty. A total of 141 countries participating in the Congress endorsed the Seoul Forest Declaration with the following conclusions:• Forests transcend political, social and environmental boundaries and are vital for biodiversity and the carbon, water and energy cycles at a planetary scale. The responsibility over forests should be shared and integrated across institutions, sectors and stakeholders in order to achieve a sustainable future. • Vast areas of degraded land require restoration. Investment in forest and landscape restoration globally must be at least tripled by 2030 to implement global commitments and meet internationally agreed goals and targets.• There is no healthy economy on an unhealthy planet. Production and consumption need to be sustainable and policies should foster innovative green financing mechanisms to upscale investment in forest conservation, restoration and sustainable use. • Wood is one of humanity’s most ancient raw materials but can take us into the future – it is renewable, recyclable and incredibly versatile. The full potential of legal, sustainably produced wood must be used to transform the building sector, provide renewable energy and innovative new materials, and move towards a circular bio-economy and climate neutrality. • Forest degradation and destruction have serious negative impacts on human health and well-being. Healthy, productive forest must be maintained to reduce the risk of, and improve responsiveness to, future pandemics and provide other essential benefits for human physical and mental health.• Innovative technologies and mechanisms are emerging for the provision of, and equitable access to, accurate information and knowledge on forests. These must be applied widely to enable evidence - based forest and landscape decision-making and effective forest communication.In addition to the Forest Declaration, the Congress also heard the Youth Call for Action and the Ministerial Call on Sustainable Wood. The future will show us how successfully the world has implemented conclusions despite all the crisis situations of the last few years, such as pandemics and wars. Climate change suggests that there are delays in proper actions towards forests and the entire planet. Editorial Board

Naravno, krive su po običaju Hrvatske šume d.o.o., kao što ovih dana tvrdi predstavnik Požgaj Grupe iz Velikog Bukovca. Naime, s dvjema tvrtkama Požgaj grupe, Hrvatske šume d.o.o. odbile su potpisati godišnji ugovor o kupoprodaji trupaca, uz obrazloženje da nemaju potrebnu tehnologiju. Bravo! Ovo je sa šumarskog, ali i gospodarskog stajališta, najbolja rečenica koju smo pročitali u zadnjih barem 20 godina. Zapravo nije im dozvoljeno „uništavati“ vrijednu drvnu sirovinu. O ovome problemu i tržišnom poslovanju, a ne poslovanju po načelu dogovorne ekonomije, pisali smo više puta.Šume, vode i tlo najveća su bogatstva koje Republika Hrvatska ima, pa nije čudno što zaslužuju njenu posebnu zaštitu. No, razlika je između onoga što je propisano i onoga što se u stvarnosti čini. Šume su rangirane kao gospodarske šume, zaštitne i šume posebne namjene. U gospodarskim šumama siječe se prosječno samo ¾ prirasta, da bi se sačuvala „glavnica“. Prema tomu, nema mogućnosti povećanja sječe da bi se zadovoljili rastući apetiti svih drvoprerađivača. S tako ograničenim količinama drvnih sortimenata, posebice onima najkvalitetnijima, potrebno je racionalno i kvalitetno gospodariti, najbolje po načelu ponude i potražnje koje diktira tržište. Zašto? Zbog toga jer je to prevrijedan proizvod šume da bi se njime gospodarilo na primitivan način, na način da se ne poštuje njegova kvaliteta i uloženi trud za proizvodnju i osiguranje uporabe kojoj je svojom kvalitetom namijenjen. Za volontere, pojasnit ćemo što to šumarska struka radi.Šumarstvo je gospodarska grana, koja kao i svaka druga grana postavlja ciljeve gospodarenja. Za šumarstvo to je proizvodnja najvrjednijih drvnih i nedrvnih proizvoda, potom svih onih koji osiguravaju općekorisne funkcije šume, u čemu bi osim šumarstva trebali troškovno sudjelovati svi korisnici. Ako krenemo od drvne sirovine kao predmetnoga šumskog proizvoda i načela da šuma mora biti vječna, uzet ćemo za primjer hrast lužnjak, našu najvrjedniju i očito najtraženiju šumsku vrstu. Nakon naplodnog sjeka, tzv. stabla sjemenjaci naplođuju šumsko stanište s gotovo 10-ak tisuća mladih hrastovih biljaka po hektaru. Naravno, ima tu i drugih vrsta ponajprije nepoželjnih na hrastovom staništu, pa je prvi šumsko-uzgojni zahvat njihovo uklanjanje. Potom slijede višekratna čišćenja, njege, prorjede uključivši strukturiranje sastojine i tako do novog naplodnog sjeka kada se kreće u novu obnovu šumske sastojine. Taj ciklus se ponavlja svakih 120-140 godina, dakle kroz tri do tri i pol radna vijeka šumarskih radnika i stručnjaka. Broj stabala je 150-170 po ha i prvi trupci stabala, ako smo dobro radili, trebali bi biti najveće klase, dakle furnirski ili A klase. Nakon toliko godina stručnog rada, umjesto oplemenjivanja te najkvalitetnije drvne sirovine i stvaranja dodane vrijednosti, naši drvoprerađivači najčešće to pretvaraju u primarni proizvod prerade drva, dakle piljenu građu i hvale se izvozom. Upitno je hvaliti se i s proizvodnjom parketa, što bi bilo u redu kada bi ga proizvodili u doradi, a to će reći od manje kvalitetne sirovine, što im dimenzije parketa omogućavaju. Oni ga mogu proizvoditi i od najvrjednijih drvnih sortimenata, samo taj sortiment mora biti plaćen po tržišnoj cijeni. No, onda je pitanje da li će glede cijene biti konkurentan na tržištu. I taj proizvod samo je „koračić“ od piljene građe, jer tu nisu potrebni posebni stručnjaci inženjeri i moderni strojevi, a posebice ne dizajneri koji nemaju što dizajnirati. Na TV najčešće gledamo ojastučeni namještaj i kuhinje od pločastog materijala, dok gore spomenute hrastovine nema gotovo nigdje. To nije pretpostavka, jer imamo potvrdu s mjerodavnog mjesta.Naime, novi predsjednik Udruge drvne i papirne industrije HUP-a u Večernjem listu od 23. srpnja 2021. hvaleći se izvozom kaže „da je dio finalne industrije konkurentan“, ponajprije proizvođači parketa, dok „u namještaju nažalost nema stranih investitora…više desetljeća naša industrija namještaja radila je tzv. lhon poslove za velike internacionalne trgovačke lance“. Nazdravlje! Nakon naših tvornica namještaja: „ŠAVRIĆ-a“, TVIN-a, RADINA-a, TROKUT-a, GAJ-a, DIP-a Delnice, FLORIJANA BOBIĆ-a, MOBILIJE i još poneke, ovo je sramota.I da zaključimo! U tekstu EUROPSKOGA ŠUMARSKOG INSTITUTA I SVJETSKE BANKE pod naslovom „Pregled i preporuka za sustav prodaje drvne sirovine Hrvatskih šuma“, čitamo da se kod nas 93 % drvnih proizvoda prodaje administrativno na temelju dugoročnih ugovora, a tržišno samo 5 % (Poljska 89-90 %, Češka 96 %, a Estonija i Francuska približno 100 % tržišno). Hrvatska prodaje drvnu sirovinu po 20-30 % nižoj cijeni u usporedbi s europskim cijenama i cijenama u susjednim zemljama, što čini gubitak od oko 316 milijuna kuna godišnje (hrast 163 milijuna kn, bukva 105 milijuna kn, smreka i jela 48 milijuna kn). S obzirom na gospodarenje po načelu potrajnosti, s obzirom na kvalitetu i prirodnost naših šuma (čime je osiguran i FSC certifikat – od čega najveći benefit ubiru upravo drvoprerađivači) u odnosu na okruženje, mišljenja smo da je gubitak i veći od prethodno navedenog. Dakle odgovorna gospodo, prst u čelo pa razmišljajte malo!Uredništvo, As usual, it is the company Croatian Forests Ltd, as the representative of the Požgaj Group from Veliki Bukovac has been claiming these days. In fact, the company Croatian Forests Ltd has refused to sign an annual contract on the sale of logs with two companies of the Požgaj Group, stating that they do not have the necessary technology. Bravo! From both the foresters’ and the business standpoint, this is the best sentence we have read in the last 20 years at least. The core of the matter is that they have not been allowed to “destroy” valuable raw wood material. This issue and market economy, contrary to business operations according to the principles of non-market economy, has been the topic of our column on several occasions.Forests, waters and soil are the most valuable resources of the Republic of Croatia. No wonder, therefore, that they deserve its special protection. However, there is a difference between what has been set down in legal documents and what is happening in reality. Forests are ranked as production forests, protection forests and special purpose forests. Only three thirds of the increment on average is cut down in production forests in order to retain the “capital”. Consequently, there is no possibility to increase felling so as to satisfy the growing needs of all wood processors. Such limited quantities of wood assortments, particularly those of the highest quality, should be managed in a rational and economical manner, following the principles of demand and supply dictated by the market. Why? Obviously, because they are forest products of too high a value to be managed in a primitive way that does not respect their quality and the effort invested in the production and use for which they are intended. Let us just explain to non-professionals what the forestry profession is all about. Forestry is a branch of economy which, like any other economic branch, sets management goals. In the case of forestry, it is the production of the most valuable wood and non-wood products, followed by the production of all those products which provide non-market forest functions. Therefore, in addition to forestry, all users should also participate in the incurred costs. If we start from raw wood material as a forest product and the principle that a forest should be everlasting, let us take pedunculate oak, our most valuable and the most highly demanded forest species, as an example. After a seed cut, so-called seed trees provide a forest site with almost ten thousand young oak plants per hectare. Of course, there are also other species that are not desirable in an oak site, so the first silvicultural operation consists of their removal. What follows are multiple treatments of cleaning, tending, thinning and structuring a stand until a new seed cut should be performed in order to start forest regeneration anew. This cycle is repeated every 120 – 140 years, or in other words, through three to three and a half working lives of forestry workers and professionals. The number of trees is 150-170 per hectare, so the first tree logs, on condition that the treatments have been well performed, should be of the highest class, i.e., veneer logs or A class logs. So many years of highly expert work deserve better that what our wood processors most commonly do: instead of improving the wood raw material of the highest class and creating additional value, they transform them into the primary wood processing product, that is, sawn timber, and then they brag about their export. Bragging about the production of parquet flooring is also questionable: it would be acceptable if parquet was produced from lower quality raw material, as its dimension allows it. Parquet can also be produced from the highest quality wood assortments, but then such assortments should be paid at a market price. Whether the product would then be competitive on the market is another story. Yet, even this product is only a “little step” away from sawn timber, since it does not require specialists, engineers and up-to-date machinery, nor does it require designers who in such a case have nothing to design. What we see on TV is upholstered furniture and kitchen cabinets made of board material, while the oak wood mentioned above is nowhere to be seen. This is not just an assumption: it is a confirmed fact coming from a relevant source. Boasting about export in Večernji List of July 23, 2021, the new president of the CEA Wood and Paper Industry Association says that “a part of the finished goods industry is competitive”, in the first place parquet manufacturers, whereas “unfortunately, there are no foreign investors in the furniture manufacture … the Croatian furniture industry has been doing so-called toll manufacturing for large international trade chains for decades“. Well done! After having furniture factories such as “ŠAVRIĆ”, TVIN, RADIN, TROKUT, GAJ, DIP Delnice, FLORIJAN BOBIĆ, ­MOBILIJA and some others, this is nothing but a disgrace.Let us conclude! According to the text by the EUROPEAN FORESTRY INSTITUTE AND THE WORLD BANK entitled “A survey and recommendations for the wood raw material sale system in Croatian Forests”, it is stated that in Croatia 93 % of wood products are sold administratively on the basis of long-term contracts, and only 5 % are sold on the market (Poland 89-90 %, Czechia 96 %, and Estonia and France about 100 % on the market). Croatia sells wood raw material at prices which are 20 – 30 % lower compared to European prices and prices in neighbouring countries, which incurs a loss of about 316 million kuna annually (oak 163 million kuna, beech 105 million kuna, spruce and fir 48 million kuna). Taking into consideration the principles of sustainable management, as well as the quality and naturalness of Croatian forests (which has earned them the FSC certificate – of which it is the wood processors who reap the highest benefits) in relation to the environment, we believe that the losses are even higher than the ones mentioned above. So, gentlemen responsible for the issue, put your heads together and start thinking!Editorial Board

Riječ uredništvaNedavno je završena velika UN–ova klimatska konferencija COP26 donošenjem globalnog sporazuma „Glasgowski klimatski pakt“. Ujedno su potvrđeni svi nerazriješeni elementi u mehanizmima za provođenje Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama iz 2015. godine i dogovorena transparentnost postupaka u njegovom provođenju. U sklopu potpisane Deklaracije o korištenju šuma i zemljišta, koju je do sada podržalo preko 140 država u kojima se nalazi više od 90% svjetskih šuma, čelnici zemalja obvezali su se zajednički raditi na zaustavljanju i preokretanju gubitka šuma i degradacije zemljišta do 2030. godine.Prvi cilj konferencije odnosio se na ograničavanje povišenja globalne prosječne temperature na razinu koja je znatno niža od 2°C iznad razine u predindustrijskom razdoblju, kao i ulaganje napora u njezino ograničavanje na 1,5°C. Drugi cilj odnosio se na prilagođavanje učincima klimatskih promjena i usklađivanje financijskih tokova s razvojem otpornim na klimatske promjene. U tom cilju do 2025. godine planira se mobilizirati 100milijardi američkih dolara. Kao predvodnik u borbi protiv klimatskih promjena EU se obvezala do 2030. godine smanjiti emisiju stakleničkih plinova za najmanje 55% u odnosu na 1990. godinu.Opći je zaključak da će šume biti od vitalnoga značajenja za postizanje ciljeva u borbi protiv globalnog zatopljenja. Prema istraživanjima World Resources Institute (WRI), šume apsorbiraju 30 posto emisije ugljikovog dioksida. Iako je šuma prirodni klimatski tampon u borbi protiv globalnog zatopljenja, činjenica je da se u svijetu površina šuma i dalje ubrzano smanjuje.Na sastanku je sudjelovao i hrvatski predsjednik Vlade gospodin Andrej Plenković. Najavio je prestanak proizvodnje električne energije dobivene iz ugljena najkasnije do 2033. godine te povećanje udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji na više od dvije trećine. Izrazito pohvalno je govorio o hrvatskom šumarstvu i njegovoj stoljetnoj tradiciji, što se inače od naših političara jako rijetko čuje. Jedna od aktivnosti koje Hrvatska planira u sljedećem razdoblju je i sadnja milijun dodatnih stabala godišnje do 2030. godine. Pod tim se podrazumijeva povećanje sadnje sa sadašnjih devet milijuna stabala na 10 milijuna, kako bi se anulirale emisije stakleničkih plinova koje stvaraju vozila turista prilikom dolaska u Hrvatsku. Ta njegova najava u javnosti je otvorila niz pitanja, poput onoga kakvo je trenutno stanje naših šuma, da li se one ubrzano krče, mogu li Hrvatske šume d.o.o. ispuniti ovakav ambiciozan plan i sl. Sva ta pitanja još jednom su pokazala nerazumijevanje i nepoznavanje šuma i šumarstva. Ponajprije u hrvatskom šumarstvu krčenje šuma je zabranjeno osim u propisanim slučajevima, što dokazuje i povećanje površina pod šumom. U javnosti se pošumljavanje, dakle sadnja sadnica, povezuje jedino s obnovom šuma. Stoljetna tradicija hrvatskoga šumarstva obnovu šuma temelji na prirodnoj obnovi, dok se izuzeto od toga pošumljavaju gole, neobrasle i nešumske površine, ili one šumske površine zahvaćene požarima i ostalim katastrofama na kojima prirodna regeneracija nije moguća ili iz bilo kojeg drugog razloga nije uspjela. To nažalost ne znaju ni „Briselski činovnici“ kada, kao što je to bio slučaj s ledolomom u Hrvatskoj 2014. godine, kao sanaciju priznaju i financijski valoriziraju samo sadnju stabala. Uz ostalo time na uznapredovale šumske površine s klimatogenim vrstama vraćamo pionirsku vrstu i time činimo „korak unazad“.Sljedeća opasnost je ograničavanje sječe, čitaj gospodarenje šumama. Koliko god to imalo smisla kao zaustavljanje krče­nja šuma, u Hrvatskoj i zemljama s razvijenom šumarstvom to može imati negativne posljedice. Ograničavanje šumarskih zahvata kroz pasivno zaštićivanje šuma, preferiranje „starih šuma“ i sl. negativno će se odraziti na njihovo stanje i zaustaviti proces njihove obnove. Poznato je da mlade šume najviše prirašćuju, a time i apsorbiraju najviše CO2.Drugo je pitanje kako raspolažemo s posječenom drvnom masom. Da li je dovoljno finaliziramo, da li drvo upotrebljavamo kaskadno, da li ga recikliramo ili to sve nadomještamo potrebom za novim količinama? Isto tako zapitajmo se kako i koliko drvo upotrebljavamo kao ekološki najprihvatljiviji energent. Činjenica je da sustavno još nismo savladali pridobivanje biomase iz naših šuma, a drvni pelet čiju smo proizvodnju, zahvaljujući jeftinoj sirovini, podigli na zavidnu razinu, završava pretežito u drugim zemljama, smanjujući im onečišćenja stakleničkim plinovima.Uredništvo, EditorialThe major UN climate conference COP26 recently ended with the adoption of the global “Glasgow Climate Pact” agreement. At the same time, all unresolved elements in the mechanisms for the implementation of the 2015 Paris Agreement on Climate Change were acknowledged and the transparency of the procedures in its application was agreed upon. As part of the signed Declaration on Forests and Land Use, which has so far been supported by over 140 countries in which more than 90 % of world’s forests are located, the leaders pledged to work together to “halt and reverse forest loss and land degradation” by 2030.The first objective of the conference was to limit the increase in global average temperature to a level significantly lower than 2°C above the level in the pre-industrial period, as well as to invest efforts in limiting it to 1.5°C. The second objective was to adapt to the effects of climate change and align financial flows with climate-resilient development. To this end, it is planned to mobilise 100 billion US dollars by 2025. As a leader in the fight against climate change, the EU has committed itself to reducing greenhouse gas emissions by at least 55 % by 2030 compared to 1990.The general conclusion is that forests will be vital in achieving the goals of fighting against global warming. According to research by the World Resources Institute (WRI), forests absorb 30 per cent of carbon dioxide emissions. Although the forest is a natural climate buffer in the fight against global warming, the fact is that the world’s forest area continues to decline rapidly.The Conference was also attended by the Croatian Prime Minister, Mr Andrej Plenković. He announced the cessation of electricity production from coal by 2033 at the latest and an increase in the share of renewable energy sources in overall consumption to more than two thirds. He spoke highly of Croatian forestry and its century-old tradition, which is otherwise rarely heard from our politicians. One of the activities that Croatia is planning in the next period is the planting of one million additional trees per year by 2030. This means an increase in the planting from the current nine million trees to ten million in order to annul the greenhouse gas emissions generated by tourist vehicles ­arriving in Croatia.The Prime Minister’s announcement raised a number of questions in the public, such as what the current condition of our forests is, whether they are being rapidly cut down, whether the company Croatian Forests Ltd can meet such an ambitious plan, and others. All these issues once again showed a lack of understanding and ignorance of forests and forestry. First of all, cutting down forests is prohibited in Croatian forestry, except in prescribed cases, as evidenced by the increase in forest areas. The public associate afforestation, that is, planting seedlings, only with forest regeneration. Throughout the century-long tradition of Croatian forestry, forest regeneration has been based on natural regeneration, while bare, unforested and non-forested areas are afforested, including those forest areas affected by fires and other disasters where natural regeneration is not possible or has failed for any other reason. Regrettably, the “Brussels bureaucrats” do not know this either, otherwise they would not, as was the case with ice-break in Croatia in 2014, have recognized and financially valorised only the planting of trees as a recovery measure. Among other things, by doing this we are returning the pioneer species to forest areas improved by climatogenic species, thus making a “step backwards”.The next danger lies in limiting felling, (read: managing forests). As much as it makes sense to stop cutting down forests, in Croatia and countries with developed forestry it may have negative consequences. Restricting forestry operations through passive protection of forests, preferring “old forests”, etc. will have a negative effect on their condition and stop the process of their regeneration. It is well known that young forests increment the most and thus absorb the highest amounts of CO2.Another question is how we dispose of the felled wood mass. Are we finalizing it sufficiently, are we cascading wood, are we recycling it, or are we replacing it all with the need for new quantities? Let us also ask ourselves in what way and in what amounts we use wood as the most environmentally friendly energy source. The fact is that we have not yet systematically mastered the extraction of biomass from our forests, while wood pellets, the production of which we have raised to an enviable level thanks to cheap raw material, end up mostly in other countries, reducing their greenhouse gas pollution.Editorial Board

Riječ uredništvaČlanstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji, sve veća globalizacija, kao i globalne klimatske promjene, utječu i na hrvatske šume i šumarstvo. Iako u EU, koja ima 43% površine pod šumom, ne postoji zajednička politika EU-a za šume u razdoblju od 2014. do 2020. godine, postojala je Nova strategija za šume: za šume i sektor koji se temelji na šumama. Europska komisija usvojila je i objavila u srpnju ove godine Novu EU strategiju za šume do 2030. Nova strategija se nadovezuje na Strategiju biološke raznolikosti EU do 2030. Smatra se ključnom za ostvarivanje ciljeva Europskoga zelenog plana, što podrazumijeva smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030. i klimatske neutralnosti do 2050. godine. Pomaže i ispunjavanje ciljeva EU-a za povećanje uklanjanja CO2 prirodnim ponorima prema Zakonu o klimi. Strategijom se šumi, šumarima i sektoru koji se temelji na šumi daje središnja uloga u ostvarivanju tih ciljeva. Uz njihovu pomoć očekuje se europski prelazak na moderno, klimatski neutralno, resursno učinkovito i konkurentno gospodarstvo. Strategijom se želi dobiti zdravije, otpornije i bioraznolikije šume koje mogu ispuniti svoje socioekonomske i ekološke funkcije, osigurati opstanak stanovništva u ruralnim područjima, dakako i zapošljavanje te rekreacijske funkcije koje pridonose fizičkom i mentalnom zdravlju građana i na taj način postići najodrživije gospodarenje. Također se želi pomiriti potražnja i sječa šuma u granicama održivosti, postići optimalno korištenje šume s kaskadnim načelom, kao i kružno gospodarstvo. Kaskadno načelo već je ugrađeno u Strategiju EU za šume 2014. – 2020. U skladu s tim načelom drvo se koristi prema sljedećem redoslijedu prioriteta: 1. drvni proizvodi, 2. produljenje njihova vijeka trajanja, 3. ponovna uporaba, 4. recikliranje, 5. bioenergija i 6. odlaganje.Želi se strogo zaštititi sve primarne i stare šume. Europska komisija razvija smjernice o šumarstvu u skladu s prirodom te uključivanje u dobrovoljni program certificiranja „u skladu s prirodom”. Potrebno je učiniti sve kako bi se sprječile štete povezane s klimom i povećala otpornost šuma.Strategija predviđa financijske poticaje za vlasnike i upravitelje šuma radi povećanja količine i kvalitete šuma u EU. Komisija je pozvala države članice da uspostave nove sheme plaćanja u okviru Zajedničke poljoprivredne politike. Kao jedan primjer javnih i privatnih programa plaćanja za usluge ekosustava navodi se i hrvatska naknada za korištenje općekorisnih funkcija šuma, koja je u domaćoj javnosti već godinama napadana kao jedan od većih parafiskalnih nameta i nažalost značajno smanjena te šumi više ne doprinosi kao nekada.Europska komisija očekuje što širu raspravu o budućnosti europskih šuma te uključivanje građana i zajednica u sadnju najmanje 3 milijarde dodatnih stabala do 2030. na temelju općeg načela sadnje i rasta pravog stabla na pravom mjestu i u pravu svrhu. Ipak se prirodna sukcesija napuštenih ruralnih područja smatra glavnom silom za povećanje šumskih područja u EU. Donesen je i Plan djelovanja Komisije za provedbu obveze sadnje 3 milijarde dodatnih ­stabala do 2030., a isti se treba početi odvijati od prvog ­tromjesečja 2022. godine. Sve aktivnosti bit će stalno promovirane i praćene, što je ključno za praćenje napretka u postizanju cilja.Na strategiju je bilo osvrta i sa strane korisnika drvne sirovine koji strahuju od smanjenja količina za korištenje, ali i sa strane pobornika veće zaštite okoliša koji smatraju da strategija nije dovoljno jasna i s razrađenim kriterijima praćenja ostvarenja. Već sljedeće godine vidjet će se koliko će usvojene smjernice Europske komisije olakšati provedbu strategije i koliko će utjecati na različite dionike vezane uz šume.Uredništvo, EditorialThe membership of the Republic of Croatia in the European Union, increasing globalisation and global climate change have a lasting effect on Croatian forests and forestry. Although 43 % of the EU’s land area is covered by forests, there was no common EU forest policy for the 2014 – 2020 period. Instead, there was a New Forest Strategy: for forests and the forest-based sector. The European Commission adopted and published a New EU Forest Strategy for 2030 in July of this year. The new strategy continues on the EU Biological Diversity Strategy for 2030. A core part of the European Green Deal, it anticipates a reduction of greenhouse gas emissions by at least 55 % by 2030 and a climate-neutral continent by 2050. It also helps meet EU targets to increase CO2 removal through natural sinks under the Climate Act. The strategy gives forests, foresters and the forest-based sector a central role in meeting these targets. With their help, a European transition to a modern, climate-neutral, resource-efficient and competitive economy is expected. The Strategy aims to obtain healthier, more resilient and biodiverse forests that can fulfil their socio-economic and environmental functions, enable the survival of the population in rural areas, ensure employment, as well as provide recreational functions that contribute to physical and mental health of citizens, thus achieving highly sustainable management. It also aims to reconcile the demand for wood and felling of forests within the limits of sustainability, to achieve optimal use of forests on the cascading principle, as well as a circular economy. The cascading principle has already been incorporated in the EU Forest Strategy for 2014 – 2020. In accordance with this principle, wood is used in the following order of priority: 1. wood products, 2. extension of their shelf life, 3. reuse, 4. recycling, 5. bioenergy, and 6. disposal. The focus is on strict protection of all primary and old forests. The European Commission is developing guidelines on forestry in harmony with nature and inclusion in a voluntary certification programme “in harmony with nature”. Every effort should be made to prevent climate-related damage and increase forest resilience.The Strategy sets financial incentives for forest owners and administrators to improve the quantity and quality of EU forests. The Commission has called on member states to adopt new financial schemes within the Common Agricultural Policy. An example of public and private payment programmes for ecosystem services is the Croatian tax levied for non-market forest functions, which has been attacked by the domestic public for years as one of the major parafiscal levies. It has consequently been considerably reduced and does not contribute beneficially to forests as it used to.The European Commission expects a broad discussion on the future of European forests and invites citizens and communities to embrace the pledge to plant at least 3 billion additional trees by 2030 on the basis of the guiding principle: plant and grow the right tree, in the right place, for the right purpose The natural succession of abandoned rural areas is seen as the driving force in the effort to increase forest areas in the EU. The Commission’s Action Plan for the implementation of the pledge to plant 3 billion additional trees by 2030 has also been adopted, and the activities should start in the first quarter of 2022. All the activities will be constantly promoted and monitored, which is crucial for monitoring the progress as the planting project unfolds.The strategy has been reviewed by users of wood raw material, who fear the reduction of quantities for use, but also by supporters of stricter environmental protection, who criticize the strategy for not being sufficiently clear and for lacking detailed guidelines for monitoring the achievement. As early as next year we will see to what extent the adopted guidelines of the European Commission will facilitate the implementation of the strategy and how much it will affect the various stakeholders related to forests. Editorial Board