Search

Zbog kritike tadašnjeg nastavnog plana i programa, početkom 20. stoljeća javljaju se alternativne škole kojima je cilj potaknuti razvoj glazbenih vještina i kreativnosti. Kako su zanemarene djetetove potrebe za kretanjem, pedagozi su razvili koncepte koji su poticali razvoj glazbenih vještina pokretom, improvizacijom i raznim kreativnim igrama. Takvi koncepti nisu bili prihvaćeni kao zasebni koncepti nego su samo neki elementi uvedeni u glazbenu nastavu. U radu je prikazana kratka retrospektiva povijesti glazbene nastave s naglaskom na pristup Carla Orffa pod nazivom Orff-Schulwerk koji se zasniva na temelju kreativnosti i improvizacije djeteta, rada na međusobnoj komunikaciji, odnosu učitelja i učenika te aktivnom muziciranju učenika govorom, plesom i pokretom uz korištenje Orffovog instrumentarija. Due to the criticism of the curriculum of that time, at the beginning of the 20th century, alternative schools appeared whose aim was encouraging the development of musical skills and creativity. As the child’s needs for movement were neglected, pedagogues developed concepts that encouraged the development of musical skills through movement, improvisation, and various creative games. Such concepts were not accepted as separate concepts, but some of the elements were introduced into music teaching. This paper presents a short retrospective of the history of music with an emphasis on Carl Orff's approach called Orff-Schulwerk. This approach is based on the child's creativity and improvisation, work on interpersonal communication, teacher-student relationship and active music making by speech, dance and movement by using Orff's instrumentation.

Hrvatski zakonski okvir određuje mogućnosti školovanja darovite djece i učenika. Po člancima Zakona i svih pravilnika, te ostalih nacionalnih dokumenata1 škole su u obvezi nužno organizirati proces identifikacije darovitih učenika, te im omogućiti školovanje u skladu s adekvatnim modelima i diferenciranim kurikulumima. Daroviti učenici često su izloženi ili prevelikim ili preniskim očekivanjima okoline što kod njih stvara osjećaj bespomoćnosti, pogotovo ako ih vršnjaci izoliraju zbog različitosti (interesa, ponašanja, rječnika kojim se služe i sl). Stoga je od presudne važnosti uloga učitelja, koji mora prvenstveno znati prepoznati i identificirati darovitog učenika. Treba uvažavati i poticati njihove specifične obrazovne potrebe, kao i prednosti, a nedostatke koje im njihova darovitost stvara u okolini nastojati ublažiti. Primjena diferenciranih kurikuluma je neophodna. No, prije svega, postavlja se pitanje koliko su naši zakonski i podzakonski akti u skladu s potrebama suvremene škole i koliko su visokoškolski kurikulumi usmjereni prema osposobljavanju budućih učitelja za rad s darovitim učenicima. U radu su analizirani članci važećih propisa u Republici Hrvatskoj koji determiniraju odgoj i obrazovanje darovitih učenika., The Croatian legal framework determines the possibilities of education for gifted children and pupils. According to the articles and regulations of the law and other national documents15, schools are obliged to necessarily organize identification processes of gifted children and to enable their schooling according to adequate models and differential curricula. Gifted children are often exposed to too high or too low expectations of their surroundings creating the feeling of helplessness, particularly if their peers isolated them due to their dissimilarity (interest, behavior, vocabulary they use and similar). The role of the teacher is, therefore, of crucial importance for he/she must firstly know how to recognize and identify gifted pupils. Their specific education needs are to be respected and encouraged, as well as the advantages and the teacher should try to alleviate the disadvantages that their giftedness creates in their environment. The application of a differential curriculum is indispensable. But first and foremost is the question how are our legal acts and bylaws in line with the needs of contemporary schools and how much are higher schools’ curricula directed towards the training of future teachers in their work with gifted pupils. The present work analyzes the articles of valid regulations in the Republic of Croatia which determine the upbringing and education of gifted pupils.

Suvremena škola zagovara nastavu po mjeri učenika – time i nacionalni plan i program zagovara učenje povijesti na način da učenici razvijaju povijesno razmišljanje. To je glavni cilj učenja povijesti i nastave povijesti pa tako i razgranatog udžbenika. Razgranati udžbenik povijesti sastoji se od nekoliko dijelova (udžbenik, radna bilježnica, radni listovi, zbirka tekstova i zadataka, povijesni atlas) te će se ovim diplomskim radom provjeriti na koji način razgranati udžbenik sudjeluje u ulozi „pomagača“ stvaranja povijesnog razmišljanja. Detaljnim pregledom literature ustanovljeno je da se tom temom bavi nedostatan broj stručnjaka. Cilj nastave povijesti je razvijanje interesa učenika za proučavanje prošlosti te njihovo zanimanje za sadašnjost pa tako i za budućnost. Udžbenik je i dalje u „žarištu“ nastave i obrazovanja no nije više, uz nastavnika, jedini izvor znanja. Učenici danas sami istražuju putem raznih medija, no razgranati udžbenik povijesti i dalje ima neupitno važnu ulogu pri ostvarivanju odgojno-obrazovnih ciljeva.

Rukovodeći se kriterijima prostornosti, tipičnosti i važnosti prirodnih i društvenih pojava u prostoru obavljen je izbor nastavnih sadržaja iz područja geografije koji su inkorporirani u nastavni program prirode i društva. Kako je prostor temeljni geografski pojam, pod geografskim aspektom podrazumijevamo sadržaje prirode i društva u čijem je središtu objašnjavanje prostornih odnosa. U osnovne sadržaje s geografskim predznakom ubrajaju se sadržaji o snalaženju u prostoru i osnovama rada sa zemljovidom, zavičajno-geografski sadržaji, sadržaji geografije naselja, ekonomske geografije, prometne geografije, demogeografije i drugih geografskih disciplina. Ovdje prikazana klasifikacija geografskih sadržaja odražava njihovu znanstvenu utemeljenost. S obzirom da svaka nastavna tema prirode i društva u određenoj mjeri predstavlja kompleks uzajamno povezanih sadržajnih područja, a geografija je, s druge strane, vrlo kompleksna i izrazito interdisciplinarna znanost, u radu se iznosi i problem razgraničenja geografskog prema ostalim sadržajnim područjima.

Za druge religija označava vjerovanje u veći broj bogova, a postoje i osobe koje ne posjeduju neku tradicionalnu vjeru ili religiju već prakticiraju neku vrstu vjerovanja na svoj osobni način, nevezano od organiziranih religija. Ipak, većina zemaljskog stanovništva vjeruje da je nekakva sila utjecala na stvaranje svijeta i da ima bar donekle utjecaj i na živvot pojedinca. Svaka religija podrazumjeva više ili manje jednostavno učenje koje se odnosi na svrhu i podrijetlo svega postojećeg. Tri najveće svjetske religije su kršćanstvo, islam i hinduizam ...

Cilj ovog rada bio je objasniti nastavne teme iz područja košarkaške igre za 7. i 8. razred koji se prema HNOS-u provodi od 2006. godine. Za svaku temu napisana je analiza, metodski postupak, najčešće greške te elementarne igre primjenjive za određenu temu. Napisana je i mogućnost provođenja teme s učenicima s posebnim potrebama.

U ovom radu pristupili smo analizi osnovnoškolskog obrazovanja s naglaskom na nastavu glazbene kulture i izvannastavne glazbene aktivnosti. Osvrnuli smo se, pritom, na suvremene težnje obrazovnoga procesa kroz rasterećenje nastavnih sadržaja, poučavanje usmjereno prema učeniku i uvođenje istraživačke nastave. Kvaliteta takvoga obrazovanja ogleda se u stjecanju trajnih i uporabljivih znanja, sposobnosti i umijeća te u osposobljavanju za cjeloživotno učenje. S obzirom na reforme obrazovanja koje su tome težile i uvođenje Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda (HNOS) u osnovne škole, specifičnost suvremene glazbene nastave prepoznali smo u nepretencioznim sadržajima, fleksibilnom i otvorenom modelu rada te mogućnostima učitelja da sami kreiraju dio nastave. Slobodan i kreativan pristup učitelja nastavi odnosi se na izbor skladbi za pjevanje, sviranje, slušanje ili obradu nastavne jedinice te način realizacije- od recepcije glazbenog djela do tjeloglazbe, pokreta, plesa, improvizacije, solističkog i skupnog muziciranja. Osobita je važnost dodijeljena izvannastavnim aktivnostima s kojima se omogućio mnogostrani razvoj učenika kroz različita područja i segmente. U empirijskom dijelu rada donosimo pregled glazbenih izvannastavnih aktivnosti u istarskim osnovnim školama. Cilj istraživanja bio je utvrditi koje izvannastavne glazbene aktivnosti učenici polaze u okviru matične škole te koliki je postotak uključenosti. Uzorak istraživanja činili su učenici viših razreda dviju Istarskih osnovnih škola, ukupno 275 učenika. Dobiveni rezultati ukazali su na to da se visoki udio postotka, 48, 28% učenika iz škole Tar-Vabriga u Taru i 40, 77% učenika iz škole Vladimira Nazora iz Rovinja, uključio u glazbene izvannastavne aktivnosti.

U ovom diplomskom radu objašnjene su osnove rada u Scratchu i neke njegove mogućnosti te kako bi se Scratch mogao implementirati u nastavi informatike u osnovnoj školi. U poglavlju Početci u Scratchu opisan je nastanak Scratcha i naredbe u Scratchu te njihova upotreba. Riješeni su neki tipični zadaci koji se rješavaju u osnovnoj školi na početku programiranja u Logu. U poglavlju HNOS i Scratch razmotrila sam nastavni plan informatike u osnovnoj školi i posebno nastavne cjeline u kojima bi se mogao koristiti Scratch. Usporedila sam mogućnosti Scrtacha s programskim jezikom Logo, koji se koristi u udžbenicima I. Kniewald i drugih autora [7] - [15]. U poglavlju Animacije u Scratchu objašnjena je jednostavna animacija. Objašnjeno je njeno nastajanje postepeno onako kako bi se to provodilo na satu nastave informatike s učenicima. Scratch bi bio idealan u prva četiri razreda osnovne škole. Tada učenike treba privikavati na programiranje kroz igru na zabavan i raznolik način, što Scratch pruža. Scratch svojom jednostavnošću pruža učenicima mogućnosti za kreativni rad, samostalno ili grupno.

HNOS kao novi pristup planiranju, standardiziranju i izvođenju obrazovnog procesa poticao je nove metode rada koje su u središte interesa stavljale samog učenika i njegove obrazovne potrebe radi poticanja aktivnosti i veće kreativnosti. Odabirom različitih oblika i metoda rada učitelj nastoji nastavni proces učiniti kvalitetnijim, sadržajnijim i primjerenijim dobi učenika s kojima radi. U osnovnoškolskoj nastavi HNOS je predviđao razvoj kreativnih sposobnosti kod učenika, ali i kod nastavnika. Cilj je postići trajna uporabna znanja te se nastoji stečeno znanje i vještine primijeniti na nove nastavne sadržaje. U radu se razmatra primjena novih nastavnih modela i metoda u realizaciji nastavnog sata, s posebnim osvrtom na umne mape i timski rad. Analizira se primjena spomenutih nastavnih metoda u nastavnim područjima hrvatskoga jezika.

U proteklih tridesetak godina provedeno je nekoliko reformi našeg školskog sustava. Za većinu tih reformi možemo slobodno reći da su uglavnom provedene samo na papiru i da su imale vrlo malen utjecaj na konkretna zbivanja u učionici. Čini se da ni posljednja reforma osnovnog školstva nije bolja od toga. Je li to zaista tako i je li to tako u osnovnoškolskoj nastavi kemije? Za osnovnoškolske nastavnike kemije u posljednje je tri godine organiziran poveći broj stručnih skupova na kojima je izvedeno nekoliko desetaka radionica u kojima su razrađivane najrazličitije nastavne i reformske teme. O količini različitih sadržaja dobro može posvjedočiti popis tema s jednoga od njih (Split, 11.-13. ožuja 2006.): Iskustva nastavnika u provedbi nastave prema HNOS-u, Planiranje nastavne strategije i ostvarivanje tema prema HNOS-u, Ocjenjivanje i vrednovanje znanja i postignuća u HNOS-u, Primjeri iz prakse (satovi nastavnika u HNOS-u), Motivacija učenika za učenjem, Vrste anorganskih spojeva, Organske reakcije, Rad s djecom s posebnim potrebama Koliko je i kako sve provedeno utjecalo na zbivanja u učionici kemije? Prema rezultatima ankete, koja je provedena na uzorku od 300 nastavnika, 20 % njih izvodi nastavu kemije u skladu s idejama HNOS-a, a većina ih pokušava tako raditi. Na žalost, još je uvijek puno sustavnih mjera koje ne idu na ruku nastavnicima koji žele unaprijediti svoju nastavu već ih upravo sprječavaju u tom nastojanju. Ipak, nastavnici su počeli primjenjivati istraživačke mini-projekte u svojoj nastavi kemije kao male vježbe u znanstvenoj metodi. Eksperiment sve više postaje temeljem nastave kemije. Tradicionalna nastava podijeljena na satove predavanja, ponavljanja i ispitivanja polako nestaje, a vrednovanje znanja, sposobnosti i vještina sve se više provodi kroz mini-projektnu nastavu.

Raspravlja se izrada nacionalnog kurikula u okviru HNOS-a.

HNOS kao novi pristup planiranju, standardiziranju i izvođenju obrazovnog procesa poticao je nove metode rada koje su u središte interesa stavljale samog učenika i njegove obrazovne potrebe radi poticanja aktivnosti i veće kreativnosti. Odabirom različitih oblika i metoda rada učitelj nastoji nastavni proces učiniti kvalitetnijim, sadržajnijim i primjerenijim dobi učenika s kojima radi. U osnovnoškolskoj nastavi HNOS je predviđao razvoj kreativnih sposobnosti kod učenika, ali i kod nastavnika. Cilj je postići trajna uporabna znanja te se nastoji stečeno znanje i vještine primijeniti na nove nastavne sadržaje. U radu se razmatra primjena novih nastavnih modela i metoda u realizaciji nastavnog sata, s posebnim osvrtom na umne mape i timski rad. Analizira se primjena spomenutih nastavnih metoda u nastavnim područjima hrvatskoga jezika.

U vremenu globalizacije i isticanja znanja kao glavnog resursa zahtijeva se učitelj koji je kritički orijentiran profesionalac, medijator, učitelj akcijski istraživač, kreativan i refleksivan, a kultura škole jest pozitivno ozračje življenja i učenja. Nastavni se proces sve više individualizira u nastojanju da se sadržaj prilagodi interesima i potrebama učenika. Kako bi ovaj oblik nastave uistinu mogao zaživjeti u svim hrvatskim školama, potrebno je da sami učitelji zauzmu pozitivan stav prema inovacijama, da se osigura funkcionalni školski prostor i decentralizira obrazovni sustav. Uvođenjem HNOS-a u hrvatske škole 2005. godine, zahtijevaju se drukčije kompetencije učitelja koji nije više glavni izvor znanja, nego postaje organizator nastavnoga procesa Učitelj je svakako ključ svakog uspjeha u obrazovanju. On je oblikovatelj odgojno-obrazovnog procesa, glavni poticatelj i suradnik učenicima u razvoju njihovih znanja i sposobnosti. Važna mu je uloga u postavljanju jasnih i ostvarivih obrazovnih ciljeva kao i vrjednovanje istih u konkretnim uvjetima , što se danas ugrađuje u hrvatski školski kurikul. Nije jednostavno mijenjati stereotipe u nastavi, pa uspjeh promjena ovisi o kakvoći izobrazbe i cjeloživotnom obrazovanju učitelja.

This paper analyses the relationship between a Mobile Virtual Network Operator (MVNO) and its Hosting Network Operator (HNO) in the mobile telecommunications industry. A model is defined to analyse the competition and strategic interactions between the two players and their economic consequences. Two different scenarios are envisaged to observe the effects when varying the interconnection charges and structural characteristics of the operators. The analysis of the results obtained from the model focuses on retail price strategies and on market shares and profits in an attempt to provide recommendations which may be utilised in the decision-making process.

Načela i karakteristike projekta Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda (HNOS-a) su analizirani i sistematizirani, s posebnim težištem na aktivnoj ulozi učitelja kao sukreatora sustava i uvođenju kreativnih metoda poučavanja temeljenih na istraživački orjentiranoj nastavi, intenziviranju induktivnog pristupa i interdisciplinarnosti na holističkoj razini. Nacionalni kurikulum je pozicioniran kao inegralna cjelina s HNOS-om, s detaljnijom razradom konkretne realizacije HNOS-a.

Odgoj i obrazovanje djece s oštećenjima vida, a bez drugih utjecajnih teškoća u razvoju, u redovnim vrtićima i osnovnim školama u RH pravo je djeteta zagarantirano važećim Zakonom o predškolskom odgoju i Zakonom o osnovnom školstvu, te pravilnicima vezanima uz zakone. Ipak, često mediji naglašavaju uspješnu integraciju slijepog djeteta kao neobičnu pojavu. U činjenici da se slijepi školuju nema ničeg neobičnog. Slijepo dijete, kao i sva druga djeca, želi igru i druženje s djecom u vrtiću, a u školskoj dobi želi učiti, imati svoj razred i učitelja i živjeti sa svojom obitelji. Da bi integracija slijepog djeteta u redovni vrtić i osnovnu školu bila uspješna, svi sudionici tog procesa moraju timski djelovati i gotovo svakodnevno proširivati svoje kompetencije iskustvima drugih, prateći literaturu, ali i iskustvom stečenim u radu sa slijepim djetetom. Osim stručnih kompetencija koje se odnose na poznavanje specifičnih metoda rada sa slijepim djetetom, a odnose se na detaljno i sustavno usmeno objašnjenje i dopunu podatcima o predmetu koji percipira, posebno dolaze do izražaja socijalne kompetencije. Ako u grupi ili razredu odgojitelj i učitelj stvore ozračje prihvaćanja svakog pojedinog, pa tako i slijepog djeteta, ostala djeca bit će spremna na uvažavanje razlika i pomoć djetetu s posebnim potrebama. Ako ima pozitivna socijalna iskustva u društvu svojih vršnjaka, slijepo dijete ne će reagirati negativnim emocijama na vlastitu sljepoću, niti će se povlačiti iz društva i razvijati negativan osjećaj različitosti. Pogotovo ako učitelj uočava i pohvaljuje aktivnosti u kojima se dijete ističe. Slijepa djeca ne moraju imati poseban dar za glazbu, ali je doživljavaju. Kako bi mogla ravnopravno sudjelovati u svim aktivnostima u vrtiću i školi, odgojitelji i učitelji često koriste igre, ali i ostale aktivnosti u kojima je najvažnija slušna osjetljivost. Ponekad učitelji sa strahom prihvaćaju integraciju slijepog djeteta u svoj razred. To je uglavnom zbog osjećaja nekompetentnosti za rad sa slijepim djetetom, u smislu nemogućnosti pružanja pomoći u radu s brajicom, ili straha da će njegovo uključivanje ometati rad s drugom djecom ili da će samo dijete imati dodatne teškoće u druženju s vršnjacima. U ovom radu opisana su dva slučaja uspješne integracije slijepog djeteta u vrtić i školu. Posebno se navode glazbene igre, koje će koristiti odgojiteljima i učiteljima koji u svojoj grupi/razredu imaju slijepo dijete. Isto tako, elaboriraju se specifičnosti rada u školi koje su regulirane Hrvatskim nacionalnim obrazovnim standardom., Education of children with impaired vision who do not have any other developmental problems is guaranteed in kindergartens and elementary schools in Croatia and regulated by the Act of Preschool Education, Act of Elementary Education, and other regulations related to those acts. However, the media often treat successful integration of a blind child as an unusual occurrence. However, there is nothing unusual in the fact that blind people attend school. A blind child, just like any other child, wants to play with other children in the kindergarten, and at school age he/she wants to learn, have his/her own class, his/her own teacher, and wants to live with his/her family. In order to ensure successful integration of a blind child into regular kindergarten and elementary school, all participants in this process have to act as a team, constantly improve their competences by observing other people's experiences, keep up with latest research and literature, and use their present experiences of working with blind children. Besides professional competences that are related to specific methods of working with blind children and include detailed and systematic oral explanation about the perceived object, there is also a strong need for social competences. If teachers create positive atmosphere in kindergarten or classroom toward accepting each child, including a blind one, the other children will be prepared to respect the differences and help the child with special needs. If a blind child has positive social experiences with his/her peers, he/she will not react negatively to his/her own blindness, neither will he/she withdraw from its peers and feel different from others, particularly if the teacher observes and emphasizes his/her activities. Blind children do not necessarily have particular talent for music, but they do experience it. In order to ensure equal activity opportunities for all children in kindergarten or school, teachers often use games and other activities that are based on audial sense. Sometimes teachers are reluctant to accept the integration of a blind child into their class. This often happens because teachers feel less competent to work with blind children, mostly because they cannot help the children to read Braille, or they are afraid that working with blind children will reflect negatively on their work with other children, or that blind children will have some other difficulties in interacting with their peers. This paper presents two cases of successful integration of blind children into kindergarten and school. Particular emphasis is on music games that are useful for teachers that have a blind child in their class/group. Additionally, the authors elaborate specific features of working in schools which are regulated by Croatian National Educational Standard.

Education of children with impaired vision who do not have any other developmental problems is guaranteed in kindergartens and elementary schools in Croatia and regulated by the Act of Preschool Education, Act of Elementary Education, and other regulations related to those acts. However, the media often treat successful integration of a blind child as an unusual occurrence. However, there is nothing unusual in the fact that blind people attend school. A blind child, just like any other child, wants to play with other children in the kindergarten, and at school age he/she wants to learn, have his/her own class, his/her own teacher, and wants to live with his/her family. In order to ensure successful integration of a blind child into regular kindergarten and elementary school, all participants in this process have to act as a team, constantly improve their competences by observing other people's experiences, keep up with latest research and literature, and use their present experiences of working with blind children. Besides professional competences that are related to specific methods of working with blind children and include detailed and systematic oral explanation about the perceived object, there is also a strong need for social competences. If teachers create positive atmosphere in kindergarten or classroom toward accepting each child, including a blind one, the other children will be prepared to respect the differences and help the child with special needs. If a blind child has positive social experiences with his/her peers, he/she will not react negatively to his/her own blindness, neither will he/she withdraw from its peers and feel different from others, particularly if the teacher observes and emphasizes his/her activities. Blind children do not necessarily have particular talent for music, but they do experience it. In order to ensure equal activity opportunities for all children in kindergarten or school, teachers often use games and other activities that are based on audial sense. Sometimes teachers are reluctant to accept the integration of a blind child into their class. This often happens because teachers feel less competent to work with blind children, mostly because they cannot help the children to read Braille, or they are afraid that working with blind children will reflect negatively on their work with other children, or that blind children will have some other difficulties in interacting with their peers. This paper presents two cases of successful integration of blind children into kindergarten and school. Particular emphasis is on music games that are useful for teachers that have a blind child in their class/group. Additionally, the authors elaborate specific features of working in schools which are regulated by Croatian National Educational Standard.

Prikazana je vizija razvoja hrvatskog školstva u okviru nacinalnog kurikula temeljenog na HNOS-u

Osvrt na provedbu HNOS-a, devijacije i odstupanja od proklamiranih načela, utjecaj nakladnika na kvalitetu i odabir udžbenika.

Cilj rada je pridonijeti razumijevanju uloge i značenja geografije u ostvarivanju odgojno-obrazovnih ciljeva školskog kurikuluma Hrvatske i europskih zemalja. Obrazlažu se razlozi za zadržavanje geografije kao temeljnog nastavnog predmeta za geoznanstveno obrazovanje u općim i prirodoslovnim gimnazijama, s odgovarajućom satnicom u svim razredima obrazovnog odnosnog ciklusa. Kao temeljni argumenti iznose se: shvaćanje geografije kao sintetičke znanosti o prostornom kompleksu geosfere (s velikim didaktičkim potencijalom) ; geografija kao odgovor na zahtjeve vremena u 21. stoljeću (stoljeću interdisciplinarnosti) ; doprinos edukaciji za održivi razvoj ; integriranje informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odgojno-obrazovnom procesu ; zastupljenost i uloga geografije u školskim kurikulumima europskih zemalja ; učeničko vrednovanje geografije kao nastavnog predmeta u Hrvatskoj ; doprinos ostvarivanju strategije Hrvatskog nacionalnog kurikuluma (HNAK).

E-učenje kao suvremena paradigma učenja, poučavanja te vrednovanja znanja doživljava značajne primjene kako u svijetu tako i u Republici Hrvatskoj. Na tom je tragu i istraživanje povezano s ovim radom u kojemu se vrednuju postignuća učenika u inteligentnim tutorskim sustavima. Istraživanje je oslonjeno na Extended Tutor-Expert System ili xTEx-Sys sustav zamišljen i izgrađen kao inteligentna hipermedijska autorska ljuska koja je kroz zadnjih desetak godina evoluirala od "on-site" verzije - Tutor-Expert System, preko distribuirane verzije - Distributed Tutor-Expert System do najnovije proširene Web-orijentirane verzije na Zavodu za Informatiku Fakuteta prirodoslovno-matematičkih znanosti i kineziologije Sveučilišta u Splitu. Sustav se već niz godina primjenjuje u nastavi sa studentima različitih studijskih grupa (matematika, matematika i informatika, informatika i tehnička kultura, fizika i informatika) Fakulteta prirodoslovno matematičkih znanosti i kineziologije, ali i u nekim osnovnim školama u gradu Splitu, s ciljem njegovog vrednovanja i utvrđivanja postignuća učenika u učenju i poučavanju u različitim područnim znanjima. Istraživanje smo usmjerili na proces učenja i poučavanja nastavnih sadržaja iz predmeta fizika za učenike u osnovnoj školi. Pri tom je izgrađena primjenom sustava xTEx-Sys baza znanja sa sadržajima iz optike koji su usklađeni s aktualnim nastavnim planom i programom fizike. Metodom eksperimenta istražili smo utječe li i u kojoj mjeri uporaba sustava xTEx-Sys uz klasične nastavne metode na konačna postignuća učenika. Učenici eksperimentalne skupine koji su koristili sustav xTEx-Sys pri učenju i samoprovjeravanju, postigli su statistički značajno bolje rezultate od učenika kontrolne skupine u rješavanju pismenog ispita znanja iz optike u sklopu predmeta fizika za 8. razred u O.Š. "Ravne njive" - Split. Na temelju dobivenih rezultata zaključujemo da se inteligentna autorska ljuska Extended Tutor-Expert System može uspješno koristiti u učenju i poučavanju sadržaja iz fizike za osnovnu školu.

U članku se analizira zastupljenost zavičajne nastave u geografiji osnovne škole. Članak je podijeljen u dva dijela. U prvome je usporedba podataka o zastupljenosti zavičajne nastave u razdoblju prije uvođenja HNOS-a (NPIP iz 1999.) i nakon njegova uvođenja, t5j. prema NPPIP za osnovnu školu iz 2006.g. U drugome dijelu članka obrađeni su podatci iz 45 osnovnih škola. Većina ih je ( 80%) u šk. god. 2005/06 bila uključena u eksperimentalnu primjenu HNOS-a. Autori postavljaju pitanje koliko je zastupljena zavičajna nastava u modernom dinamičnom društvu izloženom stalnim migracijama i što je moguće ostvariti integracijom nastavnih sadržaja

Pod utjecajem razvoja masovnih medija i tehnoloških promjena u masovnoj komunikaicji od 70-ih godina prošloga stoljeća na teoriji i metodama komunikacijskih znanosti UNESCO je pokrenuo razvoj koncepta odgoja za medje, odnosno medijske pismenosti. Medijska pismenost osposobljava ljude za kritičko razumijevanje i korištenje medija. Polazi od teze da su komunikacijska tehnologija i komunikacijska praksa temelj osobnog i društvenog razvitka, a razumijevanje medija i medijskih navika važan čimbenik stvaranja osobnog identiteta i društvene socijalizacije. Mediji nisu ni dobri ni loši, mogu dati velik doprinos kulturnom napretku i znanju, ali isto tako, mogu biti izvor frustracija i strahova posebno u vremenu industrijalizacije i komercijalizacije i razvoja novinarstva po tržišnim zakonima. Zbog toga međunaropdna zajednica nastoji regulirati neka pravila u ponašanju medija prema djeci, omogućiti protok informacija o istraživanjima meidja i medijskih utjecaja, te uspostaviti neke standarde o potrebnom obrazovanju za medije. Kad je riječ o konceptu medijske pismenosti, Hrvatska obrazovna poltika još uvijek podržava tradicionalni model proučavanja kulturne funkcije medija u društvu, a ne model koji počiva na pitanjima ljudskih prava.

Nastavni predmet Priroda i društvo najizravnije uvodi učenike u poznavanje vlastitog zavičaja u kojem se živi i djeluje. Zavičajne teme mogu se obrađivati na više crazina, s različitim intenzitetom i kvalitetom, kroz redovnu ili izbornu nastavu, odnosno u izvannastavnim aktivnostima. Pravu vrijednost upoznavanje zavičaja dobiva integracijom drugih nastavnih predmeta i predmeta Priroda i društvo. Autori donose primjere iz prakse u kojima pojedini učitelji različitim pristupom i na različitim razinama obrađuju zavičajne teme

Cilj ovog rada bio je sažeti i objasniti nastavne teme iz područja košarkaške igre za 5. i 6. razred osnovne škole prema HNOS-u koji se u hrvatskim školama počeo provoditi 2006. godine. Novi nacionalni obrazovni standard usvojen je s ciljem unapređenja nastave i obrazovanja učenika, a izmjene i dopune nastavnog plana olakšat će rad nastavnicima tjelesne i zdravstvene kulture. Za sve teme navedena je analiza, metodski postupak, najčešće pogreške, kao i mogućnost primjene elementarnih igara.

PUPIG je program za uvježbavanje pisanja i izgovora glasova č, ć, dž i đ. U ovom radu iznesena je analiza cijelog programa i njegovih djelova, priložen je njegov kod te primjeri sličnih programa na hrvatskom i engleskom jeziku.

Prikaz

Autorice u ovome radu progovaraju o problemu neinventivnosti u tradicionalnoj nastavi njemačkog jezika koja je razlogom da još uvijek jedan veliki broj učenika ne voli taj predmet. Stoga one u skladu s najnovijim dokumentima (Zajednički europski referentni okvir za jezike, Hrvatski nacionalni obrazovni standard, Nacionalni plan i program) navode teorijsku podlogu kao i primjere za kreativnu nastavu njemačkog jezika koja učenicima pričinjava zadovoljstvo i omogućuje ovladavanje komunikacijom na stranom jeziku. U tom smislu opisuju važnost motivacije za nastavu stranog jezika te ulogu igre u njoj kao i nužnost uključivanja novih medija poput računala, interneta i interaktivne pametne ploče te projektne nastave kao važnih preduvjeta za kreativnu i efektivnu nastavu njemačkog jezika.

U članku se propituje koje su neophodne kompetencije učitelja za suvremenu nastavu. Svjesni smo da Hrvatska uvodi promjene u odgojno-obrazovni sustav. Upravo je u tijeku i usustavljivanje Nacionalnoga kurikula. Zahtijeva se drukčije planiranje, ostvarivanje i vrjednovanje odgojno-obrazovnoga procesa. Postavljaju se zahtjevi za određenim nastavnim kompetencijama učitelja kako bi se uopće mogli ostvariti postavljeni standardi HNOS-a. Koji su standardi postavljeni u HNOS-u? U kojoj mjeri ih može zadovoljiti današnji učitelj? To su pitanja na koja su traženi odgovori u ovome članku. Stoga je kreiran Upitnik za učitelje o ostvarivanju odgojno-obrazovnoga procesa prema HNOS-u. Na osnovi dobivenih pokazatelja možemo utvrditi koje standarde učitelji drže važnima i ostvaruju ih, a koje kompetencije im nedostaju i neophodno ih je dalje razvijati.

Rad predstavlja prikaz provedenog istraživačkog postupka učenika sedmih razreda osnovne škole na odabranoj problematici iz zavičajne povijesti kako bi učenici stekli uvid u vještine, koncepte i metode kojima se koriste povjesničari. Prema autorici, takav pristup omogućuje ostvarivanje temeljnih zadataka suvremene nastave povijesti: integraciju vještina sa znanjem i razumijevanjem, kritičnost u razmišljanju te aktivan i neposredan diskurs predmeta spoznaje (povijesni izvori) i subjekta spoznaje (učenik).

Projektna nastava svojevrstan je odgovor škole na izazove društva. Današnja škola mora omogućiti razvoj i poticanje dinamičkih sposobnosti i različitih darova učenika, jer samo informirani, kompetentni i motivirani ljudi mogu biti otvoreni za sve promjene koje donosi (post)moderno društvo i mogu pridonijeti razvoju tog društva. Zbog toga Hrvatski nacionalni obrazovni standard ističe nastavne metode kao npr. egzemplarno i zorno učenje, terensku i iskustvenu nastavu unutar kojih se otvaraju mogu ćnosti i za integraciju projekata u nastavi i uporabu projektne metode u njoj. Cilj takve nastave je kod učenika potaknuti: samostalno učenje i djelovanje ; spoznaju vlastitih sposobnosti i potreb â i njihov daljnji razvoj ; razvijanje djelotvornosti i preuzimanje odgovornosti ; izgradnju društveno- povijesne senzibilnosti za pristup problemima i izazovima ; razvijanje komunikativnih i suradničkih sposobnosti i kulturu rješavanja konflikata ; ovladavanje organizacijskim sposobnostima itd. Projektna se nastava može dobro integrirati u nastavu vjeronauk a jer omogu ćuje svestrani raz voj učenik a i posredovanje općeljudsk ih i k ršćansk ih vrednota i pomaže u izgradnji osobnog, vjerskog i društvenog identiteta učenika. U članku se polazi od upoznavanja s temeljnim odrednicama nastavnih metoda i oblika rada koje predlaže Hrvatski nacionalni obrazovni standard. Zatim se donose neke osnovne naznake istraživačke i iskustvene nastave, a unutar njih se iz vjeronaučne perspektive fokusira projektna nastava.

Pretraživanjem baza podataka nismo pronašli niti jedan znanstveni članak u kojem se opisuje primjena inteligentnih tutorskih sustava (ITS) u nastavi kemije u primarnom ili ranom sekundarnom obrazovanju. Budući je na odjelu za Informatiku PMFiOP u Splitu razvijen ITS xTEx-Sys, odlučili smo ispitati obrazovne učinke integracije istog u nastavni plan i program kemije za 7. i 8. razred osnovne škole. Prije početka eksperimenta izradili smo baze znanja kemije koristeći semantičke mreže s okvirima u sustavu formaliziranog jezika. Istraživanje smo proveli prema grupnom nacrtu s kontrolnom skupinom i opažanjem prije i poslije tretmana. Uzorak je brojio 89 učenika sedmih i osmih razreda. Cilj nam je bio utvrditi mogu li inteligentni tutorski sustavi biti kvalitetna podrška učitelju kemije u realizaciji tradicionalne nastave. Rezultate smo prikupili provođenjem ispitnih materijala i anketnih upitnika. Na osnovu rezultata nizova zadataka objektivnog tipa mjerili smo usvojenost znanja odnosno učinkovitost učenja kemije. Provedbom anketnih upitnika nastojali smo ustanoviti subjektivni osjećaj zadovoljstva učenjem kemije uz pomoć računala i posebnog računalnog sustava te eventualni porast interesa za učenjem kemijskih sadržaja. Da bismo opisali dobivene podatke koristili smo aritmetičku sredinu (AS) kao mjeru centralne tendencije i standardnu devijaciju kao mjeru varijabilnosti. Nadalje, koristili smo t- test kako bismo provjerili postavljene hipoteze. Temeljem obrađenih podataka na uzorku učenika sedmih razreda, zaključili smo da ne postoji statistički značajna razlika u rezultatima ispita znanja iz kemije. Međutim, učenici na koje je djelovala nezavisna varijabla (model učenja kemije uz pomoć računala i xTEx-Sys-a) iskazuju značajan porast interesa za učenjem kemije i veće zadovoljstvo ovakvim vidom nastave. Nakon obrade rezultata učenika 8. razreda, utvrdili smo da je razlika u postignućima između skupina statistički značajna, odnosno da je eksperimentalna skupina pod utjecajem tretmana ostvarila značajno bolje rezultate. Učenici 8. razreda, također, iskazuju značajan porast interesa za učenjem kemije i veće zadovoljstvo učenjem uz pomoć računala i ITS-a. Na kraju, možemo zaključiti, rezultati primjene inteligentnih tutorskih sustava u nastavi kemije su ohrabrujući. Takvi sustavi, svojim obrazovnim potencijalom, nude učiteljima kemije priliku da tradicionalnu nastavu osvježe i unaprijede novim i drugačijim pristupom u ostvarivanju ciljeva odgojno-obrazovnog procesa.

Projektna nastava svojevrstan je odgovor škole na izazove društva. Današnja škola mora omogućiti razvoj i poticanje dinamičkih sposobnosti i različitih darova učenika, jer samo informirani, kompetentni i motivirani ljudi mogu biti otvoreni za sve promjene koje donosi (post)moderno društvo i mogu pridonijeti razvoju tog društva. Zbog toga Hrvatski nacionalni obrazovni standard ističe nastavne metode kao npr. egzemplarno i zorno učenje, terensku i iskustvenu nastavu unutar kojih se otvaraju mogu ćnosti i za integraciju projekata u nastavi i uporabu projektne metode u njoj. Cilj takve nastave je kod učenika potaknuti: samostalno učenje i djelovanje; spoznaju vlastitih sposobnosti i potreb â i njihov daljnji razvoj; razvijanje djelotvornosti i preuzimanje odgovornosti; izgradnju društveno-povijesne senzibilnosti za pristup problemima i izazovima; razvijanje komunikativnih i suradničkih sposobnosti i kulturu rješavanja konflikata; ovladavanje organizacijskim sposobnostima itd. Projektna se nastava može dobro integrirati u nastavu vjeronauk a jer omogu ćuje svestrani raz voj učenik a i posredovanje općeljudsk ih i k ršćansk ih vrednota i pomaže u izgradnji osobnog, vjerskog i društvenog identiteta učenika. U članku se polazi od upoznavanja s temeljnim odrednicama nastavnih metoda i oblika rada koje predlaže Hrvatski nacionalni obrazovni standard. Zatim se donose neke osnovne naznake istraživačke i iskustvene nastave, a unutar njih se iz vjeronaučne perspektive fokusira projektna nastava., Project teaching is a response of school to the challenges of society. Contemporar y school has to ensure development and encourage dynamic abilities and various talents of students. Only those people who are informed, competent and motivated are able to be open to all the changes that the (post)modern society brings and they can contribute to the development of that society. Consequently, Croatian National Standard of Education points out the methods such as, for example: exemplary and demonstration learning, field and empiric teaching within which it becomes possible to integrate the project into teaching and to use the project method. The aim of such teaching is: to encourage independent learning and activities, to become aware of one’s own abilities and needs, to develop effectiveness and assume responsibility, to develop social-historical sensitivity to problems and challenges, to develop communicative and cooperative abilities and culture of solving the conflicts, to master organizational skills, etc. Project teaching can be well integrated into religious education teaching because it enables versatile development of students and mediation of human and Christian values. It helps to build the student’s personal, religious and social identity. The article first presents the fundamental determinants of teaching methods and forms of work as proposed by the Croatian National Standard of Education. Then, some basic outlines of the research and empiric teaching are put forward, and within these, from the perspective of religious education, project teaching is being focused.

Projektna nastava svojevrstan je odgovor škole na izazove društva. Današnja škola mora omogućiti razvoj i poticanje dinamičkih sposobnosti i različitih darova učenika, jer samo informirani, kompetentni i motivirani ljudi mogu biti otvoreni za sve promjene koje donosi (post)moderno društvo i mogu pridonijeti razvoju tog društva. Zbog toga Hrvatski nacionalni obrazovni standard ističe nastavne metode kao npr. egzemplarno i zorno učenje, terensku i iskustvenu nastavu unutar kojih se otvaraju mogu ćnosti i za integraciju projekata u nastavi i uporabu projektne metode u njoj. Cilj takve nastave je kod učenika potaknuti: samostalno učenje i djelovanje ; spoznaju vlastitih sposobnosti i potreb â i njihov daljnji razvoj ; razvijanje djelotvornosti i preuzimanje odgovornosti ; izgradnju društveno-povijesne senzibilnosti za pristup problemima i izazovima ; razvijanje komunikativnih i suradničkih sposobnosti i kulturu rješavanja konflikata ; ovladavanje organizacijskim sposobnostima itd. Projektna se nastava može dobro integrirati u nastavu vjeronauk a jer omogu ćuje svestrani raz voj učenik a i posredovanje općeljudsk ih i k ršćansk ih vrednota i pomaže u izgradnji osobnog, vjerskog i društvenog identiteta učenika. U članku se polazi od upoznavanja s temeljnim odrednicama nastavnih metoda i oblika rada koje predlaže Hrvatski nacionalni obrazovni standard. Zatim se donose neke osnovne naznake istraživačke i iskustvene nastave, a unutar njih se iz vjeronaučne perspektive fokusira projektna nastava.

Utvrđivanje stanja u školama oslikalo je uvjete koji su vladali u školama u vrijeme provođenja vrednovanja eksperimentalne primjene HNOS-a. Kao glavne odrednice stanja u kojem se provodi eksperimentalna implementacija HNOS-a, mogu se istaknuti zadovoljstvo činjenicom da u školama rade intrinzično motivirani i dobri učitelji, da učenici - unatoč svim problemima - postižu dobre rezultate u učenju, dobra postignuća učenika, te da u školama vladaju dobri međuljudski odnosi u kojima je ugodno raditi. Osim istaknutih prednosti, postoji relativno veliki broj okolnosti koje remete uspješan radi i veća postignuća. To su u prvom redu niske plaće i ugroženi status profesije u društvu, nezadovoljavajuća opremljenost škola, rad u prevelikim razrednim odjelima te rad u smjenama, negativna selekcija kadrova u obrazovanju, nedovoljno i neorganizirano stručno usavršavanje učitelja te, prema mišljenju učitelja, prevelike ovlasti ravnatelja. Uz to su ključni akteri u obrazovnom procesu uočili da su djeca preopterećena gradivom, a udžbenici neprikladni, te da su djeca - umjesto stjecanjem znanja - “ opsjednuta” ocjenama. Nadalje je ukazano na sve veće probleme s disciplinom djece te njihovim odnosom prema školi i znanju, što je – uz nepovoljan odnos društva prema obrazovanju - dodatno potencirano premalim brojem stručnih suradnika, posebno psihologa i defektologa. Također je ocijenjeno da su roditelji nedovoljno uključeni u rad škola, a da je odnos medija prema školstvu uglavnom senzacionalistički i usmjeren na povremene negativnosti. Zbog svih navedenih negativnosti i općeg položaja školstva i obrazovanja u društvu, očekivanja od promjena su vrlo velika i prelaze okvire uske intervencije u nastavnu djelatnost. Od HNOS-a se očekuju promjene u sadržaju i načinu rada u podučavanju, unapređenje rada s darovitima i djecom s posebnim potrebama, bolja kvaliteta podučavanja ali i veća odgovornost učitelja, bolja pripremljenost učenika za daljnje školovanje, poboljšanje opremljenosti škola suvremenim nastavnim pomagalima, ali i promjene u odnosu prema znanju i postignuću u obrazovanju. Navedene su promjene, prema mišljenju ključnih aktera u obrazovanju, početak promjena odnosa cijeloga društva prema ovoj djelatnosti i poboljšanja materijalnog položaja djelatnosti te profesionalnog, društvenog i materijalnog statusa zaposlenika u školstvu. S promjenom odnosa društva prema obrazovanju očekuju se i poboljšanja u komunikaciji i veća suradnja sa svim akterima iz školskog okruženja, a posebno s roditeljima. Provjera kognitivnih sposobnosti učenika, poduzeta u prvom redu radi kontrole eksperimentalnih uvjeta, pokazala je da se mogu ukloniti mogući prigovori da je ishod vrednovanja posljedica - po intelektualnim kapacitetima - neujednačenih skupina. Također se može zaključiti da je optimizam, iskazan u procjeni dobrih aspekata stanja u školstvu, utemeljen u vidljivom intelektualnom napretku učenika kroz sve faze osnovnog školovanja. To vodi zaključku da - unatoč negativnostima - nije narušena temeljna uloga škole kao organizirane djelatnosti kojom se potiče spoznajni razvoj i razvoj kognitivnih potencijala. No, kako navedene negativnosti imaju kumulativno djelovanje, aktivnosti na poboljšanju uvjeta i načina rada ne mogu izostati u svijetu koji je dominantno zasnovan na kompetitivnosti upravo u sektoru znanja. Velika očekivanja od reformi u školstvu proizvela su pokretanjem eksperimentalne primjene HNOS-a pozitivne efekte već na osnovi procjene da se pokreću aktivnosti koje pokušavaju promijeniti stanje na bolje. Stoga su na nizu socijalnih i emocionalnih pokazatelja eksperimentalne škole pokazivale obilježja bolje socijalne klime u školi. Utvrđeno je da su učenici zadovoljniji školom i školskom klimom, odnosom učitelja prema njima, ocjenjivanje doživljavaju pravednijim, a učenje kao izazov i samostalan rad koji se izvodi suvremenim metodama i daje znanja koja su relevantna za život. Za razliku od tih učinaka, učenici iz kontrolnih škola u većoj su mjeri iskazivali negativne osjećaje prema školi, bili skloniji blažim oblicima nediscipline i češće se žalili na strogost nastavnika pri ocjenjivanju. Navedeni efekti izmjereni u inicijalnom mjerenju uglavnom su posljedica povećanih očekivanja i pozitivnog odnosa učenika prema promjenama uvedenim HNOS-om. U tijeku školske godine postoje jednaki obrasci promjena, opadanja pozitivnog odnosa prema školi i rasta negativnih aspekata. Po brzini promjena, stari program i HNOS ne bilježe znatnije razlike. Stoga su razlike između eksperimentalnih i kontrolnih škola uočene u inicijalnom mjerenju, gdje HNOS škole imaju pozitivnije ozračje i afirmativnije stavove učenika prema školi, u velikoj mjeri ostale prisutne do kraja promatranog razdoblja. Provjera uspjeha redovitog i eksperimentalnog pristupa u nastavi provedena je u - za obrazovne prilike - vrlo kratkom razdoblju od jedne školske godine. Većina znanstvenika iz ovog područja dijeli mišljenje da je to prekratko razdoblje da bi se u njemu mogle iskazati sve prednosti ili nedostatci nekog programa. Razlozi za takvo mišljenje su višestruki: učenici će napredovati i u vrlo nepovoljnim uvjetima i nepoticajnim programima zbog spontanog učenja, zadovoljavanja vlastitih interesa ili biološkog, psihičkog i socijalnog sazrijevanja, što umanjuje iskazivanje većih razlika između dobrih i loših programa. Početna implementacija novih programa uglavnom ne može postići učinkovitost kakvu imaju programi koji se primjenjuju duže vrijeme te, na kraju, duža primjena novog programa može računati na kumulativne efekte, koji u kraćem razdoblju ne postoje ili su maskirani negativnim transferom iz prethodnog programa. Postupci analize su bili usmjereni na veličinu napretka učenika u odnosu na inicijalno stanje, kako bi se u prvom redu testirala efikasnost programa u podučavanju, jer je osnovni cilj bio provjeriti koji program dovodi do bržeg napretka učenika. U takvim okolnostima, od 44 primijenjene mjere znanja proizašle iz testova objektivnog tipa, koji su konstruirani tako da ne favoriziraju niti jedan od programa, utvrđena je razlika u 11 mjera. Od toga je u osam testova veći napredak pokazala skupina učenika iz HNOS-škola, a u tri učenici iz redovnog programa primjenjivanog u kontrolnim školama. Stoga se može zaključiti da je HNOS, u promatranu razdoblju, pokazao da je podjednako dobar ili bolji od dosadašnjeg programa. Takav zaključak vrijedi za niže i više kognitivne razine znanja. Stoga se, s pravom, može očekivati da će dorade i otklanjanje nedostataka, dulja implementacija i izrada većeg broja nastavnih pomagala realizirati naznačene potencijale HNOS-a.

Posljednjih desetljeća naprednije zemlje razvijaju i mijenjaju svoje odgojno-obrazovne sustave. I u Hrvatskoj je u tijeku intenzivan i složen rad na unapređenju kvalitete školskoga odgojno-obrazovnog sustava. U ovome članku autorica progovara ponajprije o mogućnostima i poteškoćama suvremene škole. U drugome dijelu kratko predstavlja novìne i izazove koje Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS) donosi hrvatskoj školi. U trećemu dijelu ističe presudnu ulogu učitelja u provođenju promjena odgojno-obrazovnoga sustava. Na kraju, kratko ukazuje na promjene koje HNOS donosi vjeronauku., In den letzten Jahrzehnten entwickeln und ändern die fortgeschrittenen Länder ihre Erziehungs-bildungssysteme. Auch in Kroatien ist eine intensive und komplexe Arbeit an der Förderung der Qualität des schulischen Erziehungs-bildungssystems im Gang. In diesem Artikel bespricht die Autorin zuerst die Möglichkeiten und Schwierigkeiten der zeitgenössischen Schule. Im zweiten Teil legt sie in kurz Neuigkeiten und Herausforderungen dar, welche der Kroatische nationale Bildungsstandard (HNOS) der kroatischen Schule bringt. Im dritten Teil hebt sie die entscheidende Rolle des Lehrers in der Durchführung des Erziehungs-bildungssystems hervor. Zum Schluss weist sie auf Abänderungen, welche HNOS dem Religionsunterricht bringt.

Na temelju iskustava škola u kojima se eksperimentalno provodi nastava prema HNOS-u, analizira se način vrednovanja učeničkih postignuća u kinematici. Pritom se daju prijedlozi vrednovanja učeničkih postignuća prema novoj obrazovnoj paradigmi.

Prikazan je okvir Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda (HNOS-a)

Predavanje je bilo namijenjeno nastavnicima TZK iz 5% škola RH (55 profesora iz izabranih škola RH). Cilj ovoga predavanja bio je upoznati i približiti nastavne teme iz hodanja i trčanja propisane HNOS-om, vrednovanje njihove provedivosti i učinkovitosti u realnim uvjetima u Osnovnim školama RH.

Analizira se početni rad u školama prema novom nastavnom programu u skladu s HNOS-om. Daju se prijedlozi vrednovanja učeničkih postignuća prema novoj obrazovnoj paradigmi.