Search

Tijekom 2017. i 2018. godine provedena su poljska istraživanja o utjecaju genotipa, godine, lokacije te interakcija na prinos, udio ulja i proteina u soji. U pokus je uvršteno dvadeset najzastupljenijih genotipova soje koji u strukturi sjetve zauzimaju 75% sjetvenih površina. Pokus je postavljen na lokacijama Osijek i Kutjevo u dva ponavljanja po slučajnom blok-rasporedu. U 2018. godini ostvaren je prosječno veći prinos zrna, udio ulja i proteina prvenstveno zbog pravilnog rasporeda oborina. Lokacija Osijek u svim godinama istraživanja imala je prosječno veće prinose zrna, udio ulja i proteina. Prema dobivenim rezultatima analize varijance za genotip, interakciju genotipa x lokacija i genotip x godina dobivene su statistički visoko opravdane razlike (P, During the years 2017 and 2018, field studies were carried out on the impact of year, location and interaction of genotype x location and genotype x year on yield, oil and protein content of soybean seed. The experiment included twenty most common soybean genotypes of different maturation groups, which have a 75% share in the sowing structure. The experiment was set up on locations Osijek and Kutjevo, in two repetitions, in a randomized block design. In 2018, an average higher seed yield, oil content and protein content were achieved primarily due to proper distribution of rainfall. Location Osijek in years of research had an average higher seed yield, and oil and protein content. According to the obtained results of the variance analysis for enotype, interaction of genotype x location and genotype x year, statistically highly justified differences (P

The study on the influence of magnetic poles on field pea seed of the 'Bera' variety of different ages was carried out under laboratory conditions in a growing chamber. Field pea seed were exposed to a neodymium magnet's positive and negative magnetic poles with a magnetic flux density of 250 mT for 24 hours. Germination of untreated as well as magnetically poled treated seed was carried out according to ISTA rules. Seed characteristics, germination energy, and germination were determined by counting. The root and stem length of the seedlings were measured, and the total length of the field pea seedlings was added up. The total mass of the seedlings was determined by weighing. On average, seed age and magnetic poles significantly (p, Istraživanje utjecaja magnetnih polova na sjeme krmnog graška kultivara „Bera“ različite starosti provedeno je u laboratorijskim uvjetima u klima komori. Sjeme graška izloženo je djelovanju pozitivnog i negativnog magnetnog pola neodimijskog magneta gustoće magnetskog toka 250 mT tijekom 24 sata. Naklijavanje netretiranog kao i magnetnim polovima tretiranog sjemena obavljeno je sukladno pravilima ISTA. Brojanjem su određena svojstva sjemena, energija klijanja i klijavost. Mjerenjem je određena dužina korijena i stabljike klijanaca te zbrajanjem ukupna dužina klijanaca krmnog graška. Vaganjem je izmjerena ukupna masa klijanaca. U prosjeku za starost sjemena, magnetni polovi su značajno (p

The extrusion process enables the processing of different types of raw materials and obtaining finished products in a short period of time. Raw materials rich in starch and protein are most often used in the extrusion process, and one of the most popular is corn grits. The aim of this study was to examine the influence of moisture content (30 and 35%) on the properties of extruded flours of 6 different corn varieties of the Agricultural Institute Osijek. The extrusion process was performed on a laboratory single-screw extruder using the following conditions: extrusion temperature profile – 80/100/120 ˚C ; nozzle diameter – 4 mm ; screw configuration – 4:1. The following parameters were determined on the obtained extrudates, after drying at room temperature: expansion ratio, bulk density, water absorption index, water solubility index and rheological properties using a Brabender Micro- visco-amylograph. The results were compared to non-extruded corn flours. The obtained results showed that the increase in the moisture content did not significantly affect the expansion ratio and the bulk density of the extrudates. The extrusion process and the increase in moisture content significantly influenced the increase in the water absorption index and the water solubility index. Compared to non-extruded samples, almost all extruded samples had lower peak viscosity and their good stability was found when mixed at high temperatures, while non- extruded samples showed a greater retrogradation tendency.

Turizam predstavlja jednu od najvažnijih ekonomskih aktivnosti uRepublici Hrvatskojdok istovremeno turistički sektor ima velik utjecaj na okoliš što je posebice izraženo kroz povećanje količina otpada koje nastaju za vrijeme turističke sezone. Onečišćenje okoliša u turističkim područjima je uobičajen problem zbog velikog broja ljudi te zbog različitih aktivnosti koje se odvijaju. Neprikladno zbrinjavanje otpada iz hotela i odmorišta dovodi ne samo do onečišćenja okoliša već i do zdravstvenih problema povezanih s nametnicima i zaraznim bolestima. Problem održivog gospodarenja otpadom predstavlja i lagani otpor te nerazumijevanje od strane poduzetnika u turizmu, zbog čestog opće uvriježenog mišljenja da je najvažnije imati veliku dobit, a zaštita okoliša dolazi na zadnjem mjestu iako postoje brojni primjeri društveno odgovornog poslovanja i ulaganja u zaštitu okoliša u turističkom sektoru. Takav primjer predstavlja i tvrtka Ilirija d.d. U studiji slučaja istražena su četiri hotela, marina i kamp „Park Soline“ koji su u vlasništvu spomenute tvrtke, njihovo poslovanje i njihove aktivnosti vezane uz gospodarenje otpadom. U radu su analizirane količine proizvedenog otpada te je istraženo u kojoj je mjeri njihovo poslovanje ekološki odgovorno.Cilj rada je istražiti koliki utjecaj turistički sektor ima na onečišćenje okoliša te koja je uloga otpada koji nastaje u turističkom sektoru u ekološkoj krizi, a zaključno će biti dane smjernice i prijedlog mjera za smanjenje otpada.

Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati utjecaj regulatora rasta i fungicida na morfološka i fiziološka svojstva sjemena soje. Istraživanje je provedeno na četiri hrvatske sorte soje - Ema, Lucija, Korana i Sonja. Na sjeme svake sorte primijenjena su četiri tretmana: kontrola, fungicid (Vitavax 200 FF), regulator rasta (Slavol S) i fungicid + regulator rasta, gdje je svaki tretman bio zastupljen s tri ponavljanja. Tretirano sjeme uzgajano je u klijalištu. Ispitivani su duljina korjenčića, duljina hipokotila, masa biljčice, energija klijanja i klijavost. Istraživanjem je utvrđen statistički značajan utjecaj sorte i interakcije sorta × tretman na duljinu korjenčića, duljinu hipokotila i masu biljčice. Također, utvrđen je statistički značajan utjecaj tretmana na duljinu korjenčića. Kod energije klijanja i klijavosti utvrđen je statistički značajan utjecaj sorte i tretmana.

Masa 1000 zrna je, uz broj fertilnih klasova po jedinici površine i broj zrna po klasu, jedna od glavnih komponenti prinosa pšenice. Saharozna sintetaza (SUS - Sucrose Synthase) je enzim koji ima ključnu ulogu u pretvorbi saharoze u škrob, a koji čini najveći dio suhe tvari zrna te tako direktno utječe na formiranje njegove mase. Invertaza stanične stijenke (CWI - Cell Wall Invertase) je još jedan enzim povezan s masom 1000 zrna, a koji katalizira hidrolizu saharoze do glukoze i fruktoze. Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati alelnu kompoziciju TaCwi-A1 i TaSus2- 2B lokusa na uzorku od 50 hrvatskih kultivara ozime pšenice. Prisutnost TaCwi-A1a alela utvrđena je kod 90 % ispitivanih kultivara pšenice, a TaCwi- A1b alela kod njih 14 %. Na TaSus2-2B lokusu utvrđena je prisutnost Hap-L haplotipa kod 80 % ispitivanih kultivara pšenice, dok je Hap-H haplotip utvrđen kod njih 6 %. Prosječna masa 1000 zrna kultivara s TaCwi-A1a alelom bila je 47, 79 g, a onih s TaCwi-A1b alelom 48, 35 g. Kultivari s haplotipom Hap-L imali su prosječnu masu 1000 zrna 47, 81 g, a oni s Hap-H haplotipom 49, 93 g. Nisu utvrđene značajnije razlike u masi 1000 zrna s obzirom na različite alelne kompozicije ispitivanih kultivara. To se može objasniti činjenicom da je masa 1000 zrna kompleksno svojstvo pod utjecajem većeg broja gena te nije moguće objasniti potpunu fenotipsku varijancu na osnovu alelne kompozicije samo dva lokusa.

Čokolada je u početku imala ritualni karakter – Maje su pripravljali napitak od kakaovog zrna koji su pili u ritualima kako bi se „približili“ bogovima još u periodu 250. – 900. godine, a običaj ritualnog ispijanja sličnog napitka zadržali su i danas, kao sastavni dio ceremonije vjenčanja. Azteci su također pripravljali napitak od pogače izrađene od kakaove mase, kukuruznog brašna i začina. U Srednjoj Americi kakaovac je u to vrijeme bio vrlo cijenjen te se koristio i kao sredstvo za plaćanje. Ne čudi stoga što je kakaovo zrno privuklo pažnju Kristofora Kolumba, a kasnije i Hernána Cortésa koji je u 16. stoljeću, uz zrna, donio i recept za spravljanje napitka na španjolski dvor. S dolaskom u Europu, čokolada gubi ritualni i sve više poprima hedonistički oblik. Dodaje joj se šećer, kako bi se smanjila gorčina kakaovog zrna, a u 19. stoljeću se, zahvaljujući van Houtenovoj preši, počinje proizvoditi čokolada s većim udjelom kakaovog maslaca, koja se može konzumirati u krutom obliku, ali joj se ujedno značajno povećava kalorijska vrijednost. Nešto kasnije, s proizvodnjom kondenziranog mlijeka, počinje se proizvoditi mliječna čokolada. Dugi niz godina čokoladu se smatra slasticom i ona se konzumira isključivo kao konditorski proizvod. S napredovanjem istraživanja na području bioaktivnih spojeva, naročito polifenola, kakaovo zrno, a s njim i njegov glavni proizvod – čokolada, počinje se promatrati kroz prizmu mogućeg povoljnog utjecaja na zdravlje. Veliki broj istraživanja pokazuje da flavonoidi kakaa imaju povoljan utjecaj na razinu glukoze u krvi, krvni tlak, kolesterol pa EFSA 2012. i 2014. godine izdaje i znanstvena mišljenja, u kojima ističe povoljno djelovanje flavonoida kakaa na endotelijum ovisnu vazodilataciju, ukoliko se svaki dan unose u količini od 200 mg. Ovo pokazuje i potencijal tamne čokolade u proizvodnji funkcionalnih proizvoda. Nadalje, razvoj proizvoda u novije vrijeme omogućuje i proizvodnju čokolade sa smanjenim udjelom ili bez šećera, obogaćivanje polifenolima, vlaknima, probioticima, čime se dodatno širi paleta funkcionalnih proizvoda na bazi kakaa.

Genetska čistoća sjemena odnosi se na postotak onečišćenja sjemenom ili genetskim materijalom drugih kultivara ili vrsta. Kontrola genetske čistoće kultivara provodi se na temelju morfoloških svojstava sjemena, kemijskim te molekularnim metodama. U radu je provedeno određivanje genetske čistoće kemijskim testom na uzorcima zrna 40 genotipova pšenice. Za utvrđivanje genetske čistoće korišten je fenolni test prema UPOV-om pravilniku za DUS ispitivanja pšenice. Navedena metoda temelji se na obojenosti perikarpa pšenice te procjeni ujednačenosti obojenih zrna. Očitavanje obojenosti se temeljilo na skali od 0 do 9, pri čemu su svi genotipovi pokazivali određen stupanj obojenosti perikarpa. U ispitivanom uzorku, ocjene obojenosti su se kretale od 1 (jedan genotip) do 9 (12 genotipova), dok je za ukupno 32, 5% genotipova utvrđena srednje slaba do vrlo slaba obojenost zrna. Ujednačenost obojenja je bila u prihvatljivom rasponu te su svi genotipovi ocijenjeni kao genetski čisti.

Soja je najzastupljenija i najbitnija leguminoza koja se proizvodi zbog visokog sadržaja ulja i bjelančevina u zrnu. Cilj istraživanja bio je ustanoviti utjecaj gnojidbe različitim količinama dušika i fosfora te primjene mikrobiološkog preparata na sadržaj ulja i bjelančevina. Najveći sadržaj ulja iznosio je 22, 55 %, a najveći sadržaj bjelančevina 38, 38 %. Statistički značajne razlike između tretmana utvrđene su za sadržaj bjelančevina. Mikrobiološki preparat povećao je sadržaj bjelančevina u prosjeku za 0, 6 %. Utvrđena je negativna korelacija (r = -0.8399) promatranih parametara. Iznadprosječne vrijednosti ostvarene su na tretmanu sa smanjenom gnojidbom dušika.

Tolerantnost na abiotski stres važan je pravac u oplemenjivanju pšenice posebice u uvjetima ubrzanih klimatskih promjena. Budući da se radi o svojstvima kvantitativne prirode, koja su uvjetovana velikim brojem gena, razumijevanje njihove molekularne i genetske osnove predstavlja veliki izazov. DREB (Dehydration Responsive Element Binding) proteini predstavljaju veliku skupinu transkripcijskih faktora koji reguliraju ekspresiju gena i prijenos signala tijekom odgovora biljke na stres. Dreb 1 grupa gena sudjeluje u odgovoru biljke na abiotski stres, posebice osmotski i temperaturni pa je stoga zanimljiva u kontekstu povećanja tolerantnosti pšenice na sušu. Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati distribuciju Dreb 1 gena u germplazmi ozime pšenice. U istraživanje je bilo uključeno 96 kultivara ozime pšenice iz deset europskih zemalja. PCR analiza je provedena korištenjem funkcionalnih markera specifičnih za A, B i D genom pšenice. Početnice P18F/P18R korištene su za identifikaciju Dreb 1 gena na kromosomu 3B, početnice P20F/P20R za identifikaciju Dreb 1 gena na kromosomu 3D, a početnice P21F/P21R za identifikaciju Dreb 1 gena na kromosomu 3A. Prisutnost Dreb-B1 gena utvrđena je kod 15, 62 % ispitivanih kultivara pšenice, Dreb-D1 gena kod 94, 79 % kultivara, a Dreb-A1 gena kod 82, 29 % kultivara. Kod većine ispitivanih kultivara pšenice utvrđena je prisutnost kombinacije Dreb-A1 i Dreb-D1 gena (65, 62 %), dok je prisutnost sva tri Dreb 1 gena utvrđena kod 13, 54 % ispitivanih kultivara.

A modern life requires fast preparation of healthful and nutritionally valuable food. Therefore, instant food products are often used. In recent years, various instantiation techniques have been developed and it is possible to use different raw materials for instant food production. One of the relatively new technique is the extrusion process. The aim of this study was to produce extruded mixtures of corn grits and bean flour, and investigate the possibility of their application in production of instant porridge. The mixtures of corn grits and bean flour (70:30, 50:50 and 30:70 d.w.b.) with 17% of moisture content were extruded in laboratory single screw extruder Brabender 19/20 DN. After the extrusion, the samples were air-dried overnight at room temperature. Expansion ratio, bulk density and color of obtained extrudates were determined. For the production of instant porridge recipes three different mixtures of spices were used: salt, parsley, pepper, garlic (mixture 1) ; salt, Vegeta, pepper (mixture 2) and salt, celery, pepper, garlic (mixture 3). For the sensory evaluation, instant porridges were prepared with classic procedure of mixing in hot water. Analysis was performed by the panel of 6 trained panelists, and following attributes were rated: color, taste, smell, consistency and aftertaste. The obtained results for the expansion ratio (ER) and bulk density (BD), as a important physical properties which are indirectly related to the degree of structure disturbance, showed that the addition of bean flour to crn grits resulted in decerease of ER and increase of BD. Furthemore, the addition of bean flour and extrusion process resulted in significant color change. By sensory evaluation it was found that the instant porridges based on the extruded mixture of corn:bean 30:70 had very high overall sensory score, where the porridge seasoned with mixture 3 of spices (salt, celery, pepper, garlic) is rated as the best prridge. Finally, it can be concluded the extrusion process can be successfully used for instantiation of corn grits:bean flour mixture, which give a high sensory acceptable products with addition of dfferent spice mixtures.

Dormantnost sjemena je vrsta adaptivnoga mehanizma koji privremeno onemogućuje klijanje u povoljnim uvjetima okoline. Kako bi sjeme imalo ujednačeno i brzo klijanje, oplemenjivački programi su vršili selekciju na svojstvo nedormantnosti kako u pšenice tako i u ostalih žitarica. Kao posljedicu velik broj modernih kultivara pšenice ima nizak nivo dormantnosti uz osjetljivost na proklijavanje na klasu prije žetve u vlažnim uvjetima okoline. Hormoni rasta kao što su giberelinska kiselina i abscizinska kiselina te auksini se smatraju jednim od glavnih činitelja u regulaciji dormantnosti sjemena. Upravo je njihovo djelovanje odgovorno za tolerantnost na PHS tako što induciraju ili odgađaju dormantnost i klijanje sjemena. Identificiran je velik broj QTL-ova za svojstvo dormantnosti i priježetvenog proklijavanja, a najvažniji su oni na 3A, 3B i 3D te kromosomu 4A. Također su izdvojene linije i genotipovi koji se koriste kao roditelji u križanjima radi dobivanje nove oplemenjivačke populacije.

The aim of this study was to show the possibility of application of hydraulic motor powered dispenser in the existing feed mixture factories where dispensers are powered by electric motors. The study was conducted in a feed mixture factory in Croatia on samples of compound feed for pigs weighing up to 15 and 25 kilograms. The study determined the relative error as means for comparing the weighing of deviation between the hydraulic dispenser and the dispenser powered by standard electric motor. The research results indicate that in the 30 repetitions of making pig mixtures no weighted components matched the given recipe. Hydraulic dispenser showed greater precision in adding the fish meal, extruded soybean and soybean meal in the mixture production compared to the dispenser powered by the electric motor.

Yields cultivars vary considarably both in the mercantile, as in seed production. Their variation is significantly influenced by climatic conditions and the distribution of rainfall during the production year. As a result, the demand for seed of certain varieties of agricultural plants varies, and in some plant species we produce seed stocks. For the reason, often produce larger quantities of seeds need a stock of seeds stored for a long time. There are significant differences in the length of the germination of seed between plants. Grains and legumes slowly lose their germination in relation to oil and vegetables. Seeds of oats, barley, corn and wheat germination retain up to 25 years, nine years sunflower, sorghum 5-7 years, 3-4 years and hemp. On the production quality of seed affecting weather conditions of production, the type of cultivars, the presence of pests in the field, favorable grain moisture, oil content, grain damage in procesing of seeds, application of pesticides, packaging, conditions and duration of storage, biochemical tissue damage of seeds during storage, the presence of diseases and pests. Thus creating the basic conditions for maximum utilization of the genetic potential of cultivars. In unfavorable storage conditions the seeds often lose their quality, and the quality of seeds can be reduced to the seeds can not be used for sowing. It is common to observe seed germination energy and seed germination. In addition to these properties research highlights the importance of analyzing the length of calls, length of root, root mass and the mass of seedlings during storage because they are significantly correlated with the energy of germination and seed germination. The survey established commercial properties seedlings OS sunflower hibrids (Luka, Apolon, Šokac) in storage at 15 c and relative humidity 65-70% when stored for 18 months. After selecting the seeds of sunflower hibrids was carried out as a seed treatment in the following variants: T1, T2, T3 i T4. Laboratories studies were performed in the laboratory of agricultural Institute Osijek. The survey results indicate a significant effect of genotype and treatment of seed on the economic characteristics of seedlings during storage of seeds.

Proceedings contains 28 original research articles presented at 8th International Congress Flour – Bread ’15 and 10th Croatian Congress of Cereal Technologists Brašno – Kruh ’15

Uključivanjem Hrvatske na zajedničko tržište poljoprivredno-prehrambenih proizvoda EU donijelo je sa sobom brojne prednosti, ali i nedostatke. Jedinstveni uvjeti tržišnog nadmetanja su prednosti poslovanja na tržištu EU-a, ali istovremeno i veliki izazov za proizvođače s obzirom na zahtjeve EU potrošača i stroge standarde u proizvodnji. Razvoj hrvatske poljoprivrede je određen Zajedničkom poljoprivrednom politikom EU, pri čemu moramo posebno naglašavati naše posebnosti kao prednosti koje traže da se uz zajedničke mjere razvija i proaktivni pristup njenog provođenja u Hrvatskoj.

Prekomjerna uporaba fosilnih goriva ima izrazito negativan utjecaj na okoliš i klimu jer rezultira emisijom štetnih plinova u atmosferu. Negativni učinci uporabe fosilnih goriva dovode do izrazite potrebe za obnovljivim izvorima energije koji manje utječu na zagađenje okoliša. Jedan od danas premalo korištenih obnovljivih izvora energije je energija biomase. Ložišta za biomasu danas su toliko usavršena da možemo slobodno reći kako je loženje biomase (što se tiče rada i posluživanja) jednako loženju ugljena ili čak tekućih goriva. Cilj istraživanja je uporediti karakteristike biomase (peleta) kao energenta za sušenje duhana u odnosu na energent zemni plin. Istraživanje je provedeno u Hrvatskom poduzeću duhana na ložištima sušara za sušenje duhana na lokaciji 'A' i 'B', s ciljem opravdanosti uvođenja novih ložišta kao nove tehnološke mjere. Pored mjera povećanja prinosa važnu ulogu imaju i mjere smanjenja troškova sušenja. Takove mjere imaju veliki značaj na razvoj pojedinih regija, zapošljavanje i poticanje poduzetništva u RH.

Biotehnički znanstveno-nastavni centar (BTZNC) sa sjedištem u Osijeku, na ondašnjoj Tenjskoj cesti b.b., imao je u svom sastavu: Poljoprivredni fakultet Osijek (s dijelom fakulteta u Vinkovcima), Poljoprivredni institut Osijek i Prehrambeno-tehnološki fakultet Osijek, a sve su to bile sastavnice Sveučilišta u Osijeku. Razdoblje od 1991. do 1998. ostat će duboko utkano u povijest svih članica BTZNC-a, jer je 1991. započela velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku i među prvim napadnutim ustanovama i objektima u Osijeku bile su upravo članice BTZNC- a. Zaposlenici su već krajem ljeta 1991. morali napustiti objekte BTZNC-a, pokušavajući u stankama agresorskog granatiranja spasiti barem dio intelektualne građe te znanstvene i nastavne opreme, prenošenjem u Osijek ili u druga mjesta u Hrvatskoj, pa i u susjednu Mađarsku. Međutim, sastavnice BTZNC-a nisu prekinule svoj rad. Nastavile su raditi u vrlo otežanim uvjetima u progonstvu, zahvaljujući susretljivosti brojnih institucija, ustanova, tvrtki i pojedinaca u Osijeku i cijeloj Hrvatskoj. Budući da je održavanje nastave i u Osijeku, osobito nakon pada Vukovara, bilo izuzetno otežano i po život studenata opasno, studentima je omogućeno da studije nastave na odgovarajućim fakultetima u Hrvatskoj, napose u Zagrebu. Tijekom Domovinskoga rata BTZNC je u cjelini ostao bez velikog broja svojih zaposlenika, kako poginulih, tako i onih koji su trajno napustili pojedine sastavnice BTZNC-a, što je predstavljalo veliki gubitak. Osim toga, tijekom Domovinskoga rata, objekti BTZNC-a, kao i veliki dio znanstvene, nastavne i druge opreme, te brojna vrijedna knjižna građa i dokumentacija, u potpunosti su uništeni. Procijenjeno je da su članice BTZNC-a pretrpjele štetu u iznosu od oko 70.000.000 Eura. Unatoč takvim uništavanjima, prije svega ljudskih života, a zatim svih materijalnih i nematerijalnih dobara koje su ljudi godinama gradili i uvećavali, sastavnice BTZNC-a uspjele su i u progonstvu, u otežanim uvjetima nastaviti svoj život, razvijati se i rasti, tako da danas predstavljaju stožerne sastavnice Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku (Poljoprivredni fakultet i Prehrambeno- tehnološki fakultet), a Poljoprivredni institut Osijek najveći je takav institut u Hrvatskoj.

Različitost morfoloških osobina klasa važno je za utvrđivanje varijabilnosti germplazme pšenice. U provedenom istraživanju analizirano je 15 sorti pšenice (podrijetlom iz Hrvatske i iz inozemstva) kojima je ocijenjeno sedam morfoloških karakteristika klasa pšenice. Ocjenjivanje morfoloških osobina klasa napravljeno je prema UPOV TG 3/11 (1996) vodiču za pšenicu. Rezultati su pokazali varijabilnost analiziranih svojstava i značajnu različitost ispitivanih sorata u pogledu svojstava klasa.

Većina postojećih sorti rajčice nastala je klasičnim oplemenjivanjem. Međutim, mnogobrojni problemi koji se javljaju pri procesu oplemenjivanja doveli su do razvoja i primjene novih tehnologija u oplemenjivanju bilja. Jedna od važnijih tehnologija je tehnologija molekularnih markera, koja bi mogla doprinijeti povećanju učinkovitosti procesa oplemenjivanja. Zbog svoje jednostavne genetske strukture, rajčica je jedna od najviše istraživanih vrsta porodice Solanaceae te jedna od prvih kultura za koju su razvijeni molekularni markeri i mape. Rajčica danas ima jednu od najdetaljnijih genetskih mapa te je gotovo nemoguće odrediti točan broj gena/QTL-a koji su mapirani na kromosomima rajčice. Svakako najraširenija primjena molekularnih markera u oplemenjivanju rajčice odnosi se na genetsku kontrolu patogena.

Uspješni programi oplemenjivanja bilja, koji se danas izvode u Republici Hrvatskoj u državnim ustanovama i privatnim poduzećima, utemeljeni su na stoljetnoj tradiciji i akumuliranom znanju, što je preduvjet stvaranja novih kultivara (sorata i hibrida) poljoprivrednog bilja čija se konkurentnost uspoređuje s rezultatima vrlo moćnih svjetskih kompanija. Razvijeni domaći sortiment svojim visokim gospodarskim vrijednostima pridonosi razvoju i unapređenju domaće poljoprivredne proizvodnje te razvoju i unapređenju prehrambene industrije, što u konačnici pridonosi povećanju nacionalnog ekonomskog profita. Od ratarskih kultura najviše je zapaženih rezultata postignuto na kukuruzu, pšenici, ječmu, soji, suncokretu, lucerni i stočnom grašku, jer su mnogi kultivari (sorte i hibridi) priznati u zemljama Europske unije i u mnogim drugim zemljama koje su u bližem okruženju ili čak izvan europskog kontinenta (Turska, Rusija, Iran, Kazahstan). Razvoj novih kultivara primjenom domaće znanosti i stručnosti preduvjet je za razvoj sjemenarstva na velikom tržištu Europske unije i svijeta, što će pomoći razvoju znanosti i struke, povećati zaposlenost i unaprijediti gospodarstvo. Za tržišnu konkurentnost na domaćem i vanjskom tržištu, osim postizanja kakvoće sjemena propisane zakonima i pravilnicima, važno je imati stabilnu proizvodnju u smislu prinosa sjemena i ukupne količine sjemena sukladne poslovnim planovima. Elementarne nepogode čest su uzrok velikih variranja prinosa u proizvodnji merkantila, što se još više odražava na prinose sjemena, posebice na proizvodnju sjemenskog kukuruza. Prinos sjemenskog kukuruza u Republici Hrvatskoj u razdoblju 2001. – 2012. godine varirao je od 881 kg/ha na 3.453 ha (2012. god.) do 3.127 kg/ha na 5.702 ha (2009. god.), a vrlo niski prinosi sjemena kukuruza ostvareni su 2003. godine (1.573 kg/ha) i 2011. godine (1.624 kg/ha). Dakle godine 2003., 2011. i 2012. bile su izrazito sušne, što je uz visoke temperature zraka u najosjetljivijim fenofazama smanjilo prinos sjemenskog kukuruza, a na velikim površinama i uništilo tu proizvodnju. Prinosi sjemena drugih ratarskih kultura u Republici Hrvatskoj manje su varirali. U sjemenskoj proizvodnji soje prinos je u razdoblju 2001. – 2012. godine varirao od 2.237 kg/ha na 3.412 ha (2012. god.) do 3.382 kg/ha na 2.800 ha (2004. god.). Veća proizvodnja sjemenskog suncokreta u istom razdoblju ostvarena je 2008. godine (1.865 kg/ha na 226 ha) i 2012. godine (1.444 kg/ha na 572 ha). Suncokret i lucerna u godinama sušnog ljeta i u aridnijim područjima postižu veće prinose sjemena. Prinosi sjemena ozimih strnih žitarica uglavnom su stabilni, a veće smanjenje bilo je samo u 2003. godini, što je posljedica izrazite suše. Prirodni resursi Republike Hrvatske (blizina velikih rijeka) pružaju velike mogućnosti za ublažavanje velikih variranja prinosa. Stoga smatramo da postoje mogućnosti povećanja i stabilizacije proizvodnje sjemena ratarskih kultura, posebice kukuruza, što nas može učiniti konkurentnim na svjetskom tržištu uz bolje iskorištenje ljudskih, prirodnih i infrastrukturnih potencijala Republike Hrvatske.

Od početka 20. stoljeća pa do danas hrvatsku poljoprivredu obilježila su tri velika događaja i to Prvi i Drugi svjetski rat i Domovinski rat. Oni su imali duboke posljedice na poljoprivrednu proizvodnju. Od početka 20. stoljeća pa do početka Prvog svjetskog rata porast proizvodnje je bio spor, ali stabilan i iznosio je u prosjeku 1, 3 % godišnje, da bi u razdoblju rata bio zaustavljen, pa čak je i pao za skoro 8 %. Između dva svjetska rata proizvodnja se nešto povećala i iznosila je 1, 8 % godišnje. Drugi svjetski rat prekinuo je opet porast proizvodnje. Poslije rata, zbog lošeg modela kolektivizacije, proizvodnja je pala za 22 % i tek uvođenjem slobodnijeg tržišta te uvođenjem novijih tehnologija u šezdesetim godinama započinje brži rast poljoprivredne proizvodnje i do 1985. godine iznosi 3, 1 % godišnje. To je bilo najuspješnije razdoblje hrvatske poljoprivrede. Međutim, pojavom visoke inflacije krajem 80-tih godina, kao i zbog Domovinskog rata (1991.- 1995.) dolazi do pada poljoprivredne proizvodnje i razdoblje do 2000. godine obilježeno je padom proizvodnje od čak 15 %, u odnosu na razdoblje 1986. – 1990. (Stipetić, 2005). Posljednjih dvadesetak godina obilježeno je stalnim padom proizvodnje i stagniranjem korištenja novijih tehnologija i može se utvrditi da je stanje poljoprivredne proizvodnje izrazito nepovoljno. Nemamo potrebnu ukupnu proizvodnju, kao ni proizvodnju raznolikih proizvoda. Ne koristimo 38 % obradivih površina, a istovremeno imamo uvoz voća i povrća preko 50 % domaće potrošnje, svinjetine oko 40 %, govedine oko 60 %, odnosno imamo negativnu bilancu u međunarodnoj razmjeni hrane između 800 milijuna i 1, 2 milijarde USD (Tomić i sur., 2014). Istodobno, Hrvatska ima povoljne prirodne uvjete za poljoprivrednu proizvodnju. Koliko je to točno najbolje se može vidjeti jer imamo najviše hektara po glavi stanovnika (0, 47 ha/st.) u odnosu na Europu (0, 38 ha/st.), a poglavito u odnosu na Afriku (0, 27 ha/st) ili Aziju (0, 14 ha/st) (Tomić i sur., 2013). Zbog svega navedenog te zbog dugogodišnje sustavne nebrige, potrebno je učiniti hitan zaokret u politici društva prema poljoprivredi i učiniti ono što se već posljednjih 20 godina govori. Treba stjecati sustavno, ali ubrzano uvjete za stvaranje uspješne poljoprivrede i ostvariti veću proizvodnju raznolikih proizvoda po konkurentnim cijenama. U ostvarivanju ovih ciljeva potrebno je istovremeno činiti više mjera. Kao prvu mjeru nastaviti okrupnjavanje poljoprivrednih gospodarstava i ostvariti veću obradivost površina. Naime, danas prosječna veličina poljoprivrednog gospodarstva je 5, 6 ha, dok je npr. u Sloveniji 6, 4 ha, u Austriji 19, 5 ha, a prosječno u EU-28 14, 1 ha (Jakovina, 2014). Nadalje, kao drugu mjeru potrebno je stabilizirati primarnu poljoprivrednu proizvodnju, a poglavito u ratarstvu, stočarstvu, voćarstvu te u vinogradarstvu i povrćarstvu. Kad se govori o stabilizaciji ratarske proizvodnje, npr. pšenice, može se vidjeti da od 1988. godine kad je proizvodnja iznosila više od 1 434 000 t, proizvodnja je pala 2012. godine na nešto više od 990.000 t. Nadalje, od 2 milijuna tona kukuruza 1988. godine, te padom u 90-tim godinama, došli smo 2010. godine opet na 2 milijuna tona, da bi već 2012. pali na 1, 2 milijuna tona. Takva nestabilna ratarska proizvodnja odrazila se na stočarsku proizvodnju i praktički izazvala krizu. Najveći udarac doživjelo je govedarstvo. Od 976.000 komada goveda u 1984. godini, 2012. godine imamo svega 452.000 goveda s tendencijom pada. U svinjogojstvu, uspoređujući iste godine, broj svinja bio je 2, 095.000, a danas 1, 182.000. Isto je i u peradarstvu (nekad 17, 102.000 ; danas 10, 161.000) te konjogojstvu (nekad 98.000, danas 20.000) (DSZ, 2013). U voćarsko-vinogradarskoj, te povrćarskoj proizvodnji ista je tendencija kao i u ratarskoj proizvodnji. Količina vina proizvedenih 80-tih godina iznosila je preko 470.000 t, a danas 187.000 t. No, bez obzira na drastičan pad, kvaliteta vina bitno je povećana. Količina jabuka je 1988. bila nešto više od 77.000 t i lagano je rasla do 2011. do 112.000 t, da bi već 2012. pala na dno 44.000 t. Količina šljiva je padala od 49.000 t na 15.000 t (DSZ, 2013). Nadalje, naša tradicijska jela sastoje se od krumpira, graha, kupusa i rajčice, a količina ovog povrća pala je na minimalne vrijednosti. Tako proizvodnja krumpira pala je s 623.000 t na 151.000 t, graha s 23.000 t na 470 t, kupusa s 135.000t na 23.000 t, rajčice sa 69.000 t na 25.000 t. Jedino je proizvodnja rasla u maslinarstvu i povećava se (DSZ, 2013). Treća mjera je šira primjena navodnjavanja. U svijetu se danas navodnjava oko 18 % obradivih površina, u Europi 13 %, a kod nas 1, 44 %, od mogućih 39 % obradivih površina (Bašić i Tomić, 2014). Četvrta mjera je razvoj ekološke proizvodnje. Ona raste, ali presporo. Danas je u RH pod ekološkom proizvodnjom 3, 12 % obradivih površina. Međutim, ukoliko se usporedimo s drugim zemljama EU onda ćemo vidjeti da Njemačka ima proizvodnju na 8 % površina, Italija 9 %, a Austrija čak 12 %. Hrvatska bi trebala s bržim razvojem ove proizvodnje doći do 5 %, pa čak do 8 % obradivih površina jer imamo vrlo kvalitetna i čista tla (Kisić, 2014). Peta mjera je proizvodnja tradicijskih proizvoda. Naši tradicijski proizvodi su paški sir, dalmatinski pršut, istarski pršut, slavonski kulen, zagorski puran, bučino ulje, maslinovo ulje, šljivovica i drugo. Međutim, dok ne stabiliziramo primarnu proizvodnju ovih proizvoda, ne možemo jače utjecati na međunarodno tržište. Šesta mjera je proizvodnja biomase. Ova proizvodnja zahtjeva utvrđivanje postotnog udjela poljoprivrednih obradivih površina za potrebe prehrambenog i neprehrambenog lanca. Naime u sustavu proizvodnje obnovljivih izvora energije najvažniji energent je biomasa i to iz poljoprivrede i šumarstva. Europska unija je pooštrila svoju politiku spram proizvodnje obnovljive energije i klimatskih promjena. Obnovljive izvore energije moramo povećati sa 20 % na 27 %, emisiju stakleničkih plinova smanjiti, ne za 20 % već za 40 %, a energetska učinkovitost će se recenzirati u odnosu na 2014. godinu Hrvatska poljoprivreda može odgovoriti tom izazovu (2030, Framework for climate and energy policy). U ovom momentu kad bismo koristili oko 25-30 % biomase poljoprivrednih kultura, raspoložive šumske biomase (ostatci) te stajskoga gnoja, mogli bismo proizvesti oko 1, 3 milijuna tona biogoriva godišnje što je oko 25 % potrošnje goriva u RH (Tomić i sur, 2008). Sedma mjera je edukacija poljoprivrednih proizvođača. Naime, stupanj obrazovanja u poljoprivredi je više nego zabrinjavajući. Samo 4, 6 % proizvođača ima završenu višu školu ili fakultet, 30 % srednju školu, a čak 65, 4 % ima osnovno obrazovanje ili nikakvo. Treba krenuti s cjeloživotnim obrazovanjem poljoprivrednika, bilo kroz formalne ili neformalne načine obrazovanja. Međutim, ako se pogleda udio poljoprivrede u ukupnim državnim izdvajanjima za istraživanje i naobrazbu, tada su rezultati poražavajući. Od 28 zemalja, Hrvatska je na 26. Mjestu, a samo Luksemburg i Litva izdvajaju manje. Republika Hrvatska od BDP-a godišnje izdvoji 0, 75 % za cjelokupnu znanost i edukaciju, a od toga 0, 9 % za poljoprivredni sektor (Gelo, 2014). Zbog svega navedenog poljoprivreda užurbano mora tražiti povećanje investicija kako bi obnovila konkurentnu sposobnost i to tako da država investira u poljoprivrednu infrastrukturu i mobilizira lokalne vlasti koristeći međunarodne fondove, kao i postojeće tekuće izdatke iz Državnog proračuna putem financijskih potpora. Ukoliko će Hrvatska koristiti sve prethodno navedene mjere, može se očekivati znatno uspješnija i tržišno konkurentnija poljoprivreda u odnosu na sadašnje stanje.

Republika Hrvatska postaje članica Europske unije, zajednice u kojoj je poljoprivreda sastavnica gospodarstva važna za stabilan i skladan razvoj te unapređenje ruralnog prostora, čiji okvir i smjernice razvoja definira Zajednička poljoprivredna politika – ZPP (Common Agricultural Policy – CAP). U Hrvatskoj je poljoprivreda najprije način života, izvor i nekovrsni čuvar tradicije, a zatim gospodarska grana važna na prvome mjestu zbog opskrbe hranom (Food security) i prehrambene sigurnosti nacije, broja zaposlenih, vrijednosti koja se u njoj stvara i udjela u ukupnoj vanjskotrgovinskoj razmjeni. Poljoprivreda i prehrambena industrija sudjeluju u bruto nacionalnom dohotku s prosječno 9, 1%, u ukupnom izvozu s oko 11%, u uvozu s 10%, dok u ukupnoj zaposlenosti sudjeluju s više od 20%. U vanjskotrgovinskoj razmjeni hrane u posljednjih 20 godina Hrvatska bilježi deficit u rasponu 0, 80 – 1, 2 milijarde USD godišnje. Neizbježan je uvoz banana i kave, ali uvoz povrća i voća (trenutačno oko 50% ukupne domaće potrošnje), govedine (oko 60% potreba), svinjetine (oko 40% potreba) te mlijeka i mliječnih proizvoda ne može se pravdati prihvatljivim razlozima. Hrvatska ima povoljne agroekološke prilike, iskusne stručnjake, znanstvene ustanove, visokorodne kultivare svih poljoprivrednih kultura, ukratko – kapacitete za veću, stabilniju i kvalitetniju poljoprivrednu proizvodnju u odnosu na onu koju sada ima. Veći i stabilniji prinosi u uzgoju bilja pozitivno bi se odrazili na unapređenje stočarstva, prehrambene industrije, zapošljavanje, niže cijene hrane, povećani izvoz i, što nije manje važno, viši životni standard. Hrvatska ima plodna tla, bogata je vodama, napose istočna Hrvatska, a oranice, vrtovi, voćnjaci, vinogradi često su nam žedni, prinosi ispod prosjeka Europe, a stoka neodgovarajuće hranjena. Znatno više napora za bolje gospodarenje i korištenje postojećih prirodnih resursa nema alternative. Na prvome mjestu, kao i sve susjedne države, moramo ubrzano povećati primjenu navodnjavanja (Hrvatska sada navodnjava svega 0, 84% obradivih površina) na razinu prosjeka Europe (13%) kako bismo ostvarivali više i stabilnije prinose i kvalitetu uroda. Tako bi se u uvjetima navodnjavanja ostvarili povoljniji uvjeti za uzgoj stoke te osigurale dostatne količine mesa, mlijeka i drugih stočarskih proizvoda. Takav pristup u hrvatskoj poljoprivredi potpuno je moguć, pa bi Hrvatska – uz navodnjavanje i primjenu ostalih mjera kao što su: okrupnjavanje zemljišta i povećanje njegove obradivosti, povećanje ekološkog uzgoja i proizvodnje tradicijskih (autohtonih) proizvoda te stručno obrazovanje poljoprivrednika i stručnjaka za potrebe prakse – od uvoznika opet mogla postati izvoznik poljoprivrednih proizvoda i hrane.

Došlo je vrijeme u kojem Republika Hrvatska postaje članica Europske unije. U Uniji je poljoprivreda važna grana gospodarstva. Isto tako, pojoprivreda je uvijek bila i sada jest iznimno važna za razvoj Hrvatske, jer u ukupnom gospodarstvu Hrvatske zauzima bitno mjesto. Važna je s aspekta broja zaposlenih, generiranja dodane vrijednosti, sudjelovanja u ukupnoj vanjskotrgovinskoj razmjeni, a posebno zbog proizvodnje hrane za potrebe domaćih potrošača. Posljednih godina poljoprivreda i prehrambeno-prerađivačka industrija sudjeluju u našoj ukupnoj bruto vrijednosti s prosječno 9, 1%, u ukupnom izvozu s oko 11%, u ukupnom uvozu s oko 10%, a u ukupnoj zaposlenosti s više od 20%. Nažalost u vanjskotrgovinskoj razmjeni hrane u posljednjih je 20 godina utvrđen deficit u iznosu od 800 milijuna do 1, 2 milijarde USD godišnje. Uvoz naprimjer južnog voća neminovan je, ali uvoz povrća i voća (trenutačno oko 50%), govedine (oko 60%), svinjetine (oko 40%) te mlijeka i mliječnih proizvoda ne može se prihvatiti jer za njihovu proizvodnju Hrvatska ima vrlo povoljne agroekološke uvjete. Uz dobre prirodne uvjete Hrvatska ima stručno-znanstvene potencijele za znato veću, stabilniju i kvalitetniju poljoprivrednu proizvodnju u odnosu na onu koju ima sada. Ostvarenje većih i stabilnijih prinosa u biljnoj proizvodnji pozitivno bi se odrazilo na unapređenje stočarstva, prehrambene industrije, zapošljavanje, manje cijene, povećan izvoz i bolji standard stanovništva. Hrvatska ima podosta plodnih tala i bogata je vodama, pogotovo istočna Hrvatska - bez obzira na to često su nam žedne oranice, vrtovi, voćnjaci, vinogradi, stoka se nedovoljno i neodgovarajuće hrani, a cijene su poljoprivredno prehrambenih proizvoda visoke. Stoga moramo učiniti znatno više po pitanju boljega gospodarenja i iskorištavanja postojećih prirodnih resursa. Moramo proširiti primjenu navodnjavanja (Hrvatska sada navodnjava svega 0, 84% obradivih površina) na razinu Europe (13%) kako bismo ostvarivali višu i stabilniju proizvodnju raznolikuh kavlitetnih proizvoda. Time bi se unaprijedila prehrambeno prerađivačka industrija, a većom i sigurnijom proizvodnjom krmnog bilja, u uvjetima navodnjavanja, ostvarili bi se povoljni uvjeti za uzgoj životinja, odnosno dostatnu proizvodnju ponajprije mesa i mlijeka te drugih stočarskih proizvoda. Takav pristup u Hrvatskoj poljoprivredi potpuno je moguć, pa bi Hrvatska - uz razvoj navodnjavanja i primjenu ostalih mjera kao što su okrupnjavanje zemljišta i povećanje njegove obradivosti, povećanje ekološke proizvodnje i proizvodnje tradicijskih proizvoda te usmjeravanje stručnog obrazovanja poljoprivrednih proizvođača i stručnjaka prema potrebama prakse - opet mogla od uvoznika hrane postati izvoznik poljoprivredno prehrambenih proizvoda.

Postoje vrlo velike razlike u sastavu zrna i proizvodnoj kvaliteti između kultivara pšenice. Oplemenjivači moraju zadovoljiti i naći pravu kombinaciju i vrijednost kultivara koja je često određena prinosom zrna i svojstvima koja su povezana s kvalitetom brašna i kruha. Bjelančevine i ugljikohidrati su glavne komponente zrna i brašna pšenice. Dok sadržaj bjelančevina varira od 7 do 15%, od kojih visokomolekularne podjedinice glutenina imaju najveću ulogu u određivanju kvalitete pšenice, škrob pak čini od 68 do 76% zrna, pri čemu amilopektin pridonosi apsorpciji vode i bubrenju zrnaca škroba dok amiloza i masti uporavaju te procese. U analizu količine amiloze i amilopektina bilo je uključeno 30 kultivara ozime pšenice. Utvrđene su statistički visoko značajne (p

Glavni je cilj oplemenjivanja suncokreta je stvoriti genotipove visokog genetskog potencijala za urod zrna i sadržaj i kvalitetu ulja u zrnu. Primjena markerima potpomognute selekcije u oplemenjivanju suncokreta omogućava pronalaženje svojstava od interesa prilikom oplemenjivanja koristeći molekularne markere usko vezane za gen svojstva te dovodi do značajnog ubrzanja procesa oplemenjivanja. Molekularni markeri korišteni su prilikom izrade genetskih mapa suncokreta koje su omogućile identifikaciju lokusa za brojna ekonomski važna svojstva poput količine i kvalitete ulja u zrnu, te otpornosti na biotske i abiotske stresove. Unatoč velikom broju istraživanja, primjena molekularnih markera u oplemenjivanju bilja ostaje rezervirana za ekonomski razvijenije zemlje upravo zbog vrlo visoke cijene izvođenja.

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi varijabilnost Rht8 gena u 20 hrvatskih i 10 stranih ozimih pšenica pomoću mikrosatelitnog markera gwm261 te rezultate usporediti sa visinom pšenice u poljskim pokusima. Identificirane su četiri različite alelne varijante na Xgwm261 lokusu, od 165, 174, 192 i 197 bp. Najzastupljeniji je bio alel od 192 bp, u određenim slučajevima dijagnostičnan za Rht8 gen, prisutan u 22 sorte (73, 3%), odnosno 17 (85%) hrvatskih sorti. Gotovo sve sorte pšenice imale su očekivane visine s obzirom na prisutnost određenih alela na Xgwm261 lokusu, između 73, 4 cm (Srpanjka) i 136, 3 cm (U1).

Glutenins and gliadins represent 80% of total wheat kernel proteins. Combination of high molecular weight subunits of glutenins (HMW GS) and ω-gliadins are highly important for quality of winter bread wheat. Both types of proteins are controlled by several different loci and allelic variations on different loci highly influence wheat flour quality. HMW GS are controlled with three loci Glu-A1, Glu-B1 and Glu-D1 while ω-gliadins are controlled by loci Gli-A1, Gli-B1 and Gli-D1. HMW GS and ω- gliadins loci were used for variability estimation in 50 varieties of winter bread wheat. For glutenins number of alleles per loci ranged from 3 at Glu-A1 to 5 at Glu-B1 and Glu- D1, the average number of alleles was 4.33. The highest genetic diversity was found at loci Glu-B1 (He=0.687). For ω-gliadins number of alleles per loci was from 3 (Gli-D1) to 7 (Gli- B1), high genetic diversity (He = 0, 557) were estimated at loci Gli-B1, while significantly lower genetic diversity was estimated at loci Gli-D1 (He = 0, 114). Results from this study allow further development of specific breeding programs for high winter wheat quality.

The aim of this research was to determine properties of extrudates produced from semolina with moisture set to 15% and 20%. Semolina was extruded in extruder Do-Coder, Brabender 19/20 DN ; GmbH, Duisburg, Germany at temperature profile 135/170 °C, with screw 4:1 and 4 mm die, and extrudate diameter, expansion ratio, texture and viscosity were determined. The obtained results showed that extrudate diameter and expansion increased proportionally to semolina moisture, as well as hardness of extrudates, whereas fracturability wasn’t influenced by moisture content. Water absorption index of semolina increased after extrusion proportionally to moisture content of raw semolina. In addition, extrusion resulted in increase of peak viscosity and breakdown, with more pronounced effect on semolina with 20% moisture. Raw semolina was most stable during shearing at high temperatures expressed as breakdown value, whereas samples extruded at 20% moisture were least prone to retrogradation, which was expressed as “setback”.

Tri frakcije bjelančevina: 1 – HMW glutenini, 2 – ω glijadini, 3 – albumini su korišteni kao biokemijski markeri za procjenu polimorfizma 50 genotipova heksaploidne ozime pšenice porijeklom iz hrvatskih oplemenjivačkih centara. Broj alela po lokusu kretao se od 3 (Glu-A1 ; Gli-D1) do 7 (Gli-B1), a najveća genetska različitost kao i najveći PIC (0, 640) utvrđeni su na lokusu Alb-1. Analizom HMW glutenina utvrđena je najčešća podjedinica 2* sa 56% na lokusu Glu-A1. Na lokusu Glu-B1 najzastupljenija je bila kombinacija podjedinica 7+8 sa 40%, te na lokusu Glu-D1 5+10 sa 68%. Na ω-glijadinskom lokusu Gli-B1 najčešća kombinacija podjedinica bila je 63+67 sa 64%, te na lokusu Gli-D1 podjedinica 55 sa 94%. Na albuminskim lokusima Alb-1 i Alb-2 najzastupljenija kombinacija podjedinica bila je 87+90+92+94 sa 36%.

Trogodišnjim poljskim pokusima provedenima na sorti blitve Srebrnolisna u Podravini ispitivana je povezanost visine, promjera stabljike i broja bočnih grana sjemenske blitve s komponentama prinosa i kvalitetom sjemena. Visina stabljike sjemenske blitve, broj bočnih grana te udio krupne frakcije sjemena (>5, 5 mm) u vrlo značajnoj su pozitivnoj korelaciji bili s promjerom stabljike sve tri godine istraživanja. Porastom promjera stabljike povećavala se masa 1000 sjemenki (0, 766**, 0, 464**, 0, 770**). S promjerom stabljike u vrlo značajnoj negativnoj korelaciji bio je udio sitne frakcije sjemena (-0, 709**, -0, 774**, -0, 683**) kao i udio srednje frakcije sjemena (-0, 832**, -0, 624**, -0, 708**). Smanjenjem promjera stabljike povećavao se ukupni prinos sjemena blitve (-0, 773**, -0, 819**, -0, 821**). Povećanjem visine stabljike i broja bočnih grana povećao se i promjer stabljike. Kod sjemenske blitve koja je imala veći promjer stabljike bio je povećan udio krupne frakcije sjemena (>5, 5 mm). Kod biljaka sa manjim promjerom stabljike smanjio se udio sitne (

Sjeme blitve je višeklično. Iz jednog klupka mogu se razviti 2 do 3 biljke. U ovom istraživanju bio je cilj utvrditi utjecaj sklopa, pinciranja i vegetacijske sezone na klijavost, energiju klijanja i ukupni broj klica sjemena blitve. Istraživanje je provedeno na različitim sklopovima 25.000, 50.000, 100.000 i 150.000 biljaka ha-1, tijekom tri vegetacijske sezone na blitvi rebrastoj, sorti „srebrnolisna“ u Podravini, Hrvatska. Analizirano je naturalno sjeme blitve primarno očišćeno od primjesa. U ovim istraživanjima prosječna klijavost naturalnog sjemena blitve iznosila je 87, 26 %. Utvrđeno je da klijavost sjemena nije bila pod utjecajem sklopa, pinciranja i vegetacijske sezone. Prosječna energija klijanja sjemena blitve iznosila je 79, 44 %. Godina istraživanja imala je vrlo značajan utjecaj na energiju klijanja, isto kao i interakcija sklopa i pinciranja. Interakcija sklopa, pinciranja i godine značajno je utjecala na energiju klijanja sjemena blitve. Prosječni ukupni broj klica (od 100 sjemenki) u ovim istraživanjima iznosio je 159, 44. Navedeno svojstvo bilo je pod vrlo značajnim utjecajem sklopa i vegetacijske sezone, te pod utjecajem interakcija sklopa i godine, te sklopa, pinciranja i godine. U najgušćem sklopu sjemenske blitve 150.000 biljaka ha-1 proizvedeno je sjeme sa značajno najvećim ukupnim brojem klica 163, 92. Sklop sjemenske blitve 150.000 biljaka ha-1 uz visoku i stabilnu klijavost i energiju klijanja osigurava značajno najveći ukupni broj klica.

Morfološka svojstva klasa korištena su za utvrđivanje genetske različitosti 50 sorti heksaploidne ozime pšenice porijeklom iz hrvatskih oplemenjivačkih programa. Poljski pokusi postavljeni su na dvije lokacije tijekom dvije vegetacijske godine (2008./09. i 2009./10.). Ocjene u poljskim pokusima i laboratoriju provedene su na 13 svojstava klasa koja se koriste u DUS ispitivanju. Temeljem provedenog istraživanja genetske različitosti hrvatske germplazme pšenice na osnovi morfoloških svojstava klasa, utvrđena je visoka razina različitosti (0, 625) između ispitivanih sorata, te su se izdvojile sorte Super Žitarka i AFZG Karla, između kojih je utvrđen najveći koeficijent različitosti (0, 94). Primjenom UPGMA metode, sve su sorte u različitim skupinama pokazale prisustvo značajne genetske različitosti. Na osnovi analiziranih podataka, utvrđene su najudaljenije sorte najboljih morfoloških svojstava klasa, što će pomoći pri uspješnom izboru novih roditeljskih kombinacija u budućim oplemenjivačkim programima.