Search

Centar izvrsnosti za računalni vid na Fakultetu elektrotehnike i računarstva (FER) osnovan je 2012. godine sa ciljem okupljanja relevantnih istraživača s FER-a i s drugih sastavnica Sveučilišta. U osnivanju Centra sudjelovalo je sedam sastavnica Sveučilišta u Zagrebu. Ciljevi Centra su jačanje međunarodne vidljivosti Sveučilišta u Zagrebu u području računalnog vida, stvaranje kritične mase istraživača za zajednički nastup u većim znanstvenoistraživačkim i razvojnim projektima, poboljšanje kvalitete doktorskih istraživanja u području računalnog vida i poticanje zajedničkog nastupa prema gospodarstvu radi suradnje i transfera tehnologije. U radu je predstavljena motivacija za osnivanje Centra te znanstvene i stručne aktivnosti članova Centra.

This paper presents current and future activities that are an integral part of the decision on video coding standard for future DVB-T2 networks in Croatia. The aim of this paper is to present the results of two questionnaires about video quality and DVB-T2 products and technologies. The video quality questionnaire was aimed at current free-to-air broadcasters in Croatia, while the DVB-T2 products and technologies questionnaire was aimed at receiver manufacturers and distributors that are present on the Croatian market. H.265/HEVC versus H.264/AVC performance analysis for High-Definition Video Systems and the questionnaire results show that H.265/HEVC is the best choice for future DVB-T2 networks in Croatia. The paper describes future promotion activities and a revision of the Recommendation on minimum receiver technical requirements for the reception of DVB-T and DVB-T2 signal in the Republic of Croatia. Additionally, a status of the current and future preparation activities for the allocation of the second digital dividend band in Croatia are given.

Tijela državne uprave nadležna za upravljanje fondovima Europske Unije pristupila su pripremama za financijsku perspektivu za razdoblje Strukturnih fondova 2014-2020, pri čemu je osnovni preduvjet postojanje strateškog okvira na nacionalnoj razini te doneseni strateški dokumenti na razini pojedinih sektora. Prvi korak u procesu strateškog i programiranja uključuje izradu sektorskih analiza, pri čemu je Sveučilište u Zagrebu Fakultet elektrotehnike i računarstva uključen kao jedan od dionika za sektor "Razvoj digitalnog društva i telekomunikacijske infrastrukture". Dokument koji je izradila ad-hoc radna skupina koju je osnovao Fakultet sadrži saznanja o trenutnoj socio-ekonomskoj situaciji i trendovima u tom sektoru. Prikupljeni su podaci o indikatorima razvoja digitalnog društva u RH i EU (komunikacijska infrastruktura, usluge, uporaba Interneta, pihvaćenost internetskih usluga, e-uprava, e-trgovina, e-poslovanje) u RH i EU, napravljen je detaljni opis i analiza sektora i SWOT analiza. Ključni zaključci i preporuke izrađene analize su da strateškim okvirom za razdoblje 2014. – 2020. treba obuhvatiti sljedeće prioritete potrebne za razvoj digitalnog društva i telekomunikacijske infrastrukture: 1) Izgradnja brzih telekomunikacijskih mreža i širokopojasnog pristupa Internetu, kao pokretača društvenog napretka i gospodarskog rasta ; 2) Stvaranje elektroničkih sadržaja i usluga za građane i gospodarstvo putem razvoja i jačanja hrvatske IKT industrije i njenog izvoznog potencijala ; 3) Potpuna geografska i populacijska pokrivenost širokopojasnim pristupom, uz posebne mjere za prevladavanje regionalnih razlika i uključenost svih građana te podizanje razine računalnih i internetskih vještina ; 4) Uključivanje u zajedničko europsko digitalno tržište kao korisnici i davatelji usluga ; 5) Povećanje nacionalnih ulaganja u znanost, obrazovanje, istraživanje i razvoj na području IKT, uključujući istraživačku komponentu sveučilišta, novo poduzetništvo zasnovano na rezultatima istraživanja, razvoja i inovacija te jačanje industrijske inicijative za otvorenim inovacijama.

Svrha studije je da se na jednom mjestu sakupe sva trenutna saznanja o razvijenim tehnologijama za digitalno odašiljanje radija, osobinama tih tehnologija i njihovom prikladnošću za primjenu u radiodifuzijskim mrežama u Hrvatskoj. Studija treba predložiti i najprikladnije tehnologije odašiljanja vodeći računa o obilježjima tržišta radiodifuzijskih usluga, osobitostima zemaljskih odašiljačkih mreža i pogodnosti za slušatelje, nakladnike i operatore mreža.

Svrha studije je da se na jednom mjestu sakupe sva trenutna saznanja o učincima prijelaza na digitalno odašiljanje televizije kako na sam spektar frekvencija u VHF i UHF pojasu, tako i na mogućnosti razvoja novih radijskih tehnologija. U studiji se očekuju i predviđanja stanja u slijedećim razdobljima. Isto tako studija mora dati objašnjenja stanja u pojasevima frekvencija u kojima se ranije koristila analogna NMT mobilna tehnologija s prognozom primjene i razvoja radijskih tehnologija i u tom dijelu spektra.

Seminar uključuje sljedeće cjeline: glavna postaja IPTV sustava ; arhitektura IPTV mreže ; protokoli u IPTV sustavu ; višeodredišno odašiljanje u IPTV sustavu ; usluge u IPTV sustavu ; prijenosne pogreške u IPTV sustavu.

Specijalistički seminar: televizija visoke kvalitete (HDTV) ; H.264/AVC norma za kodiranje videosignala ; radiodifuzija digitalnih televizijskih signala putem zemaljskih sustava ; radiodifuzija digitalnih televizijskih signala putem satelitskih sustava ; prijenos televizijskog signala temeljen na protokolu IP (IPTV) ; prateći tonski signali u digitalnoj televiziji ; mjerenje kvalitete digitalnog videosignala i postupci za ocjenu kvalitete slike ; uporaba optičkih komunikacijskih veza u televizijskom sustavu.

The paper deals with intermodulation distortion caused by nonlinearities in wideband CATV amplifiers. The intermodulation products and the harmonics were investigated depending on signal levels, number of input signals, and different kind of amplifier characteristics. The output spectrum of several types of amplifiers was measured with different input signals, and the amplifier nonlinear characteristic parameters were calculated. These parameters were used to simulate the distribution of amplifier output spectrum components on the basis of computer calculation. The results of the simulation were discussed, as well as the deviations of the results predicted by the theory from the measurements on real amplifiers.

The world of telecommunications is constantly growing. Same users that were satisfied with plain telephones and fax machines a few years ago today demand high speed Internet access and even real time multimedia applications. Network technology that aims on providing those services must both provide high bandwidth on demand and guaranted quality of service. This paper, in brief, presents basic concepts behind ATM QoS. We first discuss source characteristics and how sources can describe their behavior to the ATM network. We then discuss how source and network contribute to cell delay and delay variation. Next, we present ATM layer quality of service parameters. Finally, congestion control and traffic control methods that help maintain QoS in a connection are described.

Ova studija nastala je s ciljem da postane okosnica rada podružnice Zagrebački digitalni grad u segmentu razvoja distribucijske telekomunikacijske kanalizaciej (DTK) kao i telekom mreže. Sukladno projektnom zadatku snimljeno je postojeće stanje telekomunikacijske infrastrukture grada s naglaskom na pokrivenost klasičnom (bakrenom) mrežom kao i svjetlovodnom mrežom, te stanje tehničke dokumentacije i dokumentacije katastra vodova. Pokrivenost grada Zagreba bakrenim paricama je zadovoljavajuća gledajući odnos stan– parica. Neravnomjernost rasporeda kapaciteta bakrene mreže i zahtjevi za njeno proširenje u pojedinim gradskim četvrtima, proizvode i zahtjeve za dodatnim proširenjem distribucijske telekomunikacijske kanalizacije. Daljnje širenje bakrene mreže kao prijenosnog medija za pristupnu telekomunikacijsku mrežu zaustavit će se do 2010 godine, a perspektivu njene eksploatacije može se procijeniti na još desetak godina. Danas je pokrivenost svjetlovodnom mrežom u gradu Zagrebu gotovo isključivo u funkciji povezivanja komunikacijskih čvorova operatora (backbone) i povezivanja većih poslovnih korisnika na komunikacijske čvorove operatora. Obzirom na novonastale potrebe za širokopojasnima telekom uslugama stanovništvu, pokrivenost pristupne telekomunikacijske mreže optikom u gradu Zagrebu je nedostatna, gotovo zanemariva. Uvođenje optičkog pristupa je izuzetno intenzivna aktivnost što se tiče ulaganja u infrastrukturu. Povrat investicija se ne može očekivati u uobičajenom okviru telekom operatora (5 godina), nego treba računati s barem dvostruko duljim vremenom (npr. do 10 godina). Prema saznanjima do kojih su došli autori studije postojeće nezadovoljavajuće je današnje stanje tehničke dokumentacije, posebice one iz katastra telekomunikacijskih vodova. Ne postoje kvalitetni i dovoljno detaljni podaci o slobodnima i zauzetim kapacitetima DTK, kao i podaci o rasprostranjenosti distribucijske telekomunikacijske kanalizacije na razini cijelog grada Zagreba. Gradski ured za katastar i geodetske poslove u gradu Zagrebu nema ažurirane podatke o tim vodovima. Razlog leži u činjenici da operateri nisu pravovremeno i u dovoljnoj mjeri dostavljali potrebne podatke. Brojni dokumenti na razini Europske unije i Republike Hrvatske dokazuju opredijeljenost za razvoj digitalnih komunikacija. Razlog leži u činjenici da dinamika razvoja gospodarstva snažno ovisi o razvoju i usvajanju informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Osnovu za pružanje novih usluga predstavljaju pristupne mreže nove generacije koje se temelje na primjeni optičke tehnologije. U europskim zemljama većinu projekata izgradnje FTTH mreža pokrenule su komunalne tvrtke u vlasništvu gradske ili regionalne uprave. Glavni motiv za pokretanje takvih projekata je želja gradske ili regionalne uprave da se unaprijedi socijalni i ekonomski položaj grada ili regije. Ove inicijative su motivirane željom da se poboljša pristup širokopojasnim uslugama. Mreže se temelje na načelu otvorenog pristupa, poduzeća u vlasništvu grada nisu pružatelji usluga već nude usluge mrežnog operatora (pasivna infrastruktura) na temelju jednakosti i otvorenosti. Cilj je osigurati i promicati djelotvorno i održivo tržišno natjecanje na širokopojasnom tržištu, s jednakim mogućnostima za sve davatelje usluga. Digitalni grad je grad u kome su građanima dostupne aplikacije i usluge temeljene na modernima širokopojasnim komunikacijskim tehnologijama. Digitalni grad je pojam koji se ne odnosi samo na fizički prostor grada u kome je izgrađena odgovarajuća mrežna infrastruktura već je to pojam koji se odnosi na način uporabe mrežne infrastrukture te implementaciju elektroničkih usluga (e-usluga) kojom se unaprjeđuju različiti aspekti socijalnog i gospodarskog života u gradu kao što su npr. elektroničko poslovanje, usluge javne uprave, zdravstvena zaštita, obrazovanje, promet, javna sigurnost i ostalo. Postoje dvije osnovne topologije pasivnih optičkih mreža: veze točka- točka (P2P) te veze točka-više točaka (P2MP). Svaka topologija ima svoje prednosti i nedostatke, ali uzevši u obzir sve činjenice (ponajprije princip otvorenog sustava neophodan za koncept digitalnog grada, iskustva drugih europskih gradova) preporučujemo izgradnju P2P PON mreže. Sugeriramo gradskoj upravi da podružnica Zagrebački digitalni grad u okviru javnog poduzeća Zagrebački holding d.o.o. preuzme ulogu mrežnog operatora tj. da ima samo ingerenciju nad pasivnim dijelom mreže (DTK, optički kabeli, kolokacijska mjesta...). Prilikom izgradnje mreže postojeći DTK treba koristiti u najvećoj mogućoj mjeri radi uštede sredstava. U cilju dodatnih ušteda valja razmisliti i o mogućnostima korištenja postojećih kanalizacijskih cijevi (fekalne i otpadne vode). Preporuča se gradskoj upravi da zahtijeva i potiče provlačenje optičke infrastrukture u svim novogradnjama (kabliranje u zgradama). Potrebno je iskoristiti bilo kakve radove ostalih komunalnih službi (sanacija cesta, plinovoda i sl.) za istodobno postavljanje DTK cijevi i optičkih kabela. Na taj način ostvaruju se ogromne uštede. Dobra koordinacija službi unutar Zagrebačkog holdinga preduvjet je za smanjivanje potrebnih investicija u nadogradnji zagrebačke telekom mreže. Budući je nadogradnja (i nova izgradnja) mreže dugotrajan proces, potrebna je volja gradskih vlasti za njenim izvršavanjem. Kapitalna investicija ne smije biti plod trenutnih političkih aktivnosti, nego konsenzusom donijeta strategija svih političkih aktera u gradu. Realno je planirati da se do 2015. godine ostvari ~255.000 FTTH priključaka, a najveći broj ukopčanih priključaka može se očekivati tijekom 2010. godine. Točna procjena potrebnih ulaganja nije moguća, jer ulaganja ovise o mogućem korištenju postojeće DTK te o korištenju alternativnih putova. Najveći trošak predstavljaju građevinski radovi, a cijena po priključku opada s povećanjem broja priključaka, s većom gustoćom stanovništva, te prilikom izgradnje novih naselja i novogradnja. Troškove aktivne mrežne opreme i aktivne opreme kod pretplatnika ne snosi mrežni operator. Troškovi izgradnje P2P optičke mreže u odnosu na P2MP (GPON) mrežu su oko 15 % viši. Procjena je da za zemljanu površinu metar dužni izgradnje DTK iznosi 110 kn, a za asfaltnu površinu metar dužni izgradnje DTK iznosi 240kn. Na osnovu iskustava iz drugih europskih država i gradova, procjenjujemo da troškovi izgradnje P2P FTTH mreže po spojenom kućanstvu iznose 800 eura na više. Procjene troškova su napravljene na osnovama iskustva iz izgradnje novoga gradskog naselja u Zagrebu kao i iskustava nekoliko europskih gradova koji imaju razvijenu DTK širokopojasnu telekom mrežu. Ova studija, u zajednici sa Studijom optimizacije topologije telekomunikacijske infrastrukturne mreže na području grada Zagreba, može poslužiti i kao podloga za izradu poslovnih planova podružnice Zagrebački digitalni grad tvrtke Zagrebački holding d.o.o. Studije se mogu koristiti i u okviru inicijative u gradskima i državnim institucijama za razvoj regulative i uređivanje stanja u ovom području telekomunikacija.

Računalne komunikacije odnosno komuniciranje među računalima značajni je segment u ukupnim komunikacijama. Razvoj tehnologije vodi ka sve značajnijem udjelu takvih povezivanja i izgledno je da će u budućnosti jedna računalna mreža visokih performansi nadomjestiti nekoliko mreža koje su danas u uporabi, svaka za pojedinu uslugu kao što su npr. telefon, kabelska televizija, Internet. Radi povezivanja i zajednički rad mreža računala u kojima se rabe različite mrežne tehnologije i različiti protokoli razvijeni su referentni modeli slojevite arhitekture mreže koji definiraju koncepte i postavljaju norme te utvrđuju pravila povezivanja sustava u mrežu i mreža međusobno. Za svaki sloj definiraju se usluge sloja, sučelja sa susjednim slojevima i protokoli. Uporabom referentnog modela omogućava se stvaranje otvorenih rješenja, neovisnih o proizvođaču opreme ili mrežnom operatoru. Specifikacija i upravljanje kvalitetom usluge od velikog je značaja za radijske mreže, posebno za one koje podržavaju multimedijske aplikacije. Kvaliteta usluge očituje se u sposobnosti aplikacije da dobije zahtijevanu kvalitetu usluge, od mreže, u cilju uspješnog rada. Postojeće tehnologije za WLAN i WMAN mreže omogućavaju fiksni i nomadski radijski pristup. U takvim mrežama mobilnost korisnika je ograničena. U zadnje vrijeme normirano je i rješenje mreža gradskih područja za komunikaciju u pokretu. Prednosti radijske lokalne mreže u odnosu na fiksnu inačicu su u mobilnosti korisnika mreže, brzoj i jednostavnoj instalaciji, fleksibilnosti i ekonomičnosti u izvedbi mreže. U Hrvatskoj se mreže vrste WLAN koriste u ISM području na 2, 4 GHz. Pojasevi u području 5 GHz (5, 150 – 5, 350 GHz isključivo za zatvorene prostore i 5, 470 – 5, 725 GHz za zatvorene i vanjske prostore) su prilično neiskorišteni. Uzrok tome mogao bi biti u propisanoj tehnologiji za uporabu u tim područjima frekvencija. Naime, zahtijevana tehnologija HIPERLAN vrlo je skromno zastupljena na tržištu i to je glavnom preprekom za interes potencijalnih investitora. Mišljenja smo da bi se i u području 5 GHz trebalo primijeniti iskustva stečena u implementaciji WMAN mreža na 3, 5 GHz, tj. da ne treba definirati tehnologiju koja je dopuštena za primjenu, već samo uvjete koje mreža mora ispuniti. Daljnji problem korištenja pojaseva na 5 GHz je nemogućnost dodjele frekvencijskih blokova kao u slučaju WMAN mreža. Danas prisutne WLAN tehnologije na 5 GHz primjenjuju dinamički odabir kanala, a što je i obvezatno za mreže koje se koriste u Europi. U okviru tog postupka mreža koristi bilo koji od slobodnih kanala u jednom od podpojaseva. U cilju poticanja korištenja tih za WLAN namijenjenih frekvencija neke su zemlje, npr. Republika Slovenija, dopustile rad u tim pojasevima bez obveze za pribavljanjem dozvole, dakle, lokalno su te pojaseve proglasile nelicenciranim frekvencijama. Velika većina mreža, koje su u uporabi, osniva se na inačicama IEEE 802.11 norme s tim da u Hrvatskoj nije dopušteno postavljati mreže po normi IEEE 802.11a (rade na 5 GHz). Primjena europskih normi znatno zaostaje u praktičnim realizacijama ponajprije zbog manje raspoloživosti uređaja. Pojavom norme IEEE 802.11n, koja združuje rad na 2, 4 GHz i na 5 GHz, još su više istaknute prednosti mreža po inačicama IEEE 802.11 normi, jer one osiguravaju povratnu kompatibilnost prema starijim inačicama iz iste skupine, ali nisu kompatibilne s europskom normom. Tri su glavna djelokruga korištenja WLAN-a: javni WLAN-ovi (uključene su i tzv. "hot-spot" mreže), poslovno umrežavanje i kućno umrežavanje. Dok se na javni WLAN postavljaju vrlo različiti zahtjevi, npr. za veliku gustoću korisnika na nekom prostoru ili pak za pokrivanje manjih prostora, dotle Korporativni WLAN služi kao radijsko proširenje fiksnog LAN-a. Tradicionalna rješenja primjenjivala su potpuno odvojene mreže za prijenos govora i za prijenos podataka. Nova rješenja integriraju fiksni i radijski dio LAN infrastrukture. Visokokvalitetni radio uzima se kao primarni pristupni postupak u slučajevima manjih ureda. WiMAX tehnologija namijenjena je pružanju širokopojasnih usluga: povezivanja na Internet, prijenosa govora odnosno videotelefonskih signala, prijenosa podataka i sl. Norma 802.16- 2004. odnosi se na nepokretni i nomadski pristup, dok je ona pod oznakom 802.16e-2005 namijenjena opsluživanju pokretnih terminala. Valja napomenuti da nema kompatibilnosti između uređaja koji rade po ovim dvjema normama. Rad s dinamičkim dodjeljivanjem kapaciteta u logičkim podkanalima predviđen je u OFDMA fizičkom sloju koji se koristi u mobilnim uvjetima, dok je za fiksne mreže prikladniji OFDM. Proizvodi za OFDM radijska sučelja su certificirani i već sazreli na tržištu, što se ne može reći i za proizvode po 802.16e. WiMAX se može promatrati i kao nadogradnja WLAN-a, a može se raditi i mrežna arhitektura koja u sebi sadrži obje radijske tehnologije. Gledajući s perspektive operatora, limitiranost je znatno veća zbog ograničenog kapaciteta nego zbog područja pokrivanja. To znači da operatori moraju predvidjeti strukturu korisnika i vrstu usluge koja im je namijenjena (privatni korisnici, poslovni korisnici), njihovu gustoću na nekom području i očekivani stupanj korištenja kao i buduća očekivanja. Tada oni planiraju u biti gustoću kapaciteta po nekoj određenoj površini. Za nacionalnog telekom regulatora interesantne su uglavnom RF karakteristike jedinica radijske mreže. U primjeru radijske lokalne mreže od značaja je mjerenje radijskih parametara pristupne točke. Mjerenje odgovarajućih parametara terminalnih uređaja provodi se samo u nekim posebnim situacijama. Od dva frekvencijska područja, namijenjena za P2MP mreže u Hrvatskoj, granične vrijednosti pojedinih parametara uređaja precizno su definirane za područje oko 3, 5 GHz. Za uređaje u frekvencijskom području 26 GHz primjenjuju se opće granice za sve uređaje koje rade na tim frekvencijama. Zanimljivo je spomenuti da ključne granične vrijednosti nisu pokrivena IEEE normom. Postoje dva glavna cilja koja trebaju ispuniti radijski sustavi novih generacija pa i 4G – veća širina pojasa i prelazak na IP. Sustav 4G treba omogućiti svestrana IP rješenja za govornu komunikaciju, prijenos podataka te multimedijske sadržaje korisnicima na bazi "bilo gdje i bilo kada" i to većim brzinama nego što ih nude dosadašnja rješenja. WiMAX, WiBro, LTE (Long Term Evolution) i 3GPP2 Ultra Mobile Broadband su neka vrsta pripreme za 4G. Uz više brzine prijenosa, kako u uzlaznom tako i u silaznom smjeru, WiMAX i ostale slične kompatibilne tehnologije nameću se kao bolje rješenje za primjene temeljene na pristupu Internetu. S druge strane primjene koje traže veliku mobilnost uvijek će biti bolje uslužene unutar mreža 3G s velikim područjem pokrivanja. Na putu prema WiMAX II postojeći sustavi kao i WiMAX te LTE obećavaju veće brzine prijenosa koristeći uglavnom slijedeće: povećanje širine pojasa kanala (HSDPA koristi kanal širine 5 MHz, WiMAX i LTE imaju fleksibilne širine kanala od 1, 25 do 20 MHz, WiMAX i 28 MHz) MIMO (WiMAX i LTE predviđaju MIMO tehniku), modulacijske postupke višeg reda (HSDPA rabi 16- QAM, WiMAX i LTE koristit će 64-QAM). Koristeći ove tehnike LTE i WiMAX moći će znatno povećati brzine prijenosa podataka, ali i uz te napredne tehnike postići će se brzine prijenosa podataka manje od predviđenih 1 Gbit/s. Dugoročna bitka vodi se između dvije najperspektivnije radijske pristupne tehnologije WiMAX i LTE. Svaka od njih može barem učetverostručiti brzine prijenosa postojećih radijskih sustava, ali analitičari ipak prognoziraju veću dominaciju LTE tehnologije, s obzirom da danas u svijetu prevladavaju operatori koji nude GSM i UMTS tehnologiju, a LTE se može gledati kao nadogradnja ovih najpopularnijih mobilnih komunikacijskih tehnologija. LTE mogla bi mobilnim operatorima omogućiti vrlo jednostavno unapređenje sustava, ali WiMAX je već dostupan na tržištu. Iako LTE može očekivati globalnu dominaciju, to ne znači da WiMAX neće preživjeti. Napredne tehnologije antenskih sustava s pripadajućom elektronikom, tzv. inteligentne antene i MIMO sustavi, današnje su aktualno rješenje za unaprjeđenje performansi radijskih mreža. Inteligentna antena, kao jedna od jedinica radijskog sustava, primjenjuje prostornu obradu signala korištenjem više antena. Inteligentnost antena očituje se u sposobnosti određivanja smjera dolaska signala. Taj se podatak onda koristi za izračunavanje vektora koji određuju smjer i oblik glavnog snopa zračenja koji onda prati pokretni cilj, tj. pokretnu krajnju postaju. Inteligentnost antene u suštini je sadržana u antenskom sustavu koji inteligentno združuje istodobni rad više antena u diverzitiju. MIMO-sustavi koriste se u svrhu povećanja propusnosti bez povećavanja zauzete širine pojasa ili drugim riječima povećanja spektralne učinkovitosti prijenosa. Taj se dobitak osniva na korištenju još i prostorne dimenzije, koja je u ranijim rješenjima bila neiskorištena. Niska gustoća snage emisije UWB tehnologija smanjuje mogućnost smetnje u ostalima radijskim sustavima, a velika širina pojasa može omogućiti prijenos podataka vrlo velikim brzinama. Priroda inačice UWB signala bez vala nosioca rezultira u manjem fedingu čak i kad se impulsi preklapaju. Predviđeni domet je u rasponu od 15 do 100 m. Za prijenos nije nužno koristiti val nosilac, već se obavlja impulsni radijski prijenos u osnovnom pojasu frekvencija, koje je međutim jako visoko. Izgledno je da će uskoro Bluetooth tehnologija, popularna PAN norma za spajanje računala s perifernim uređajima na kraćim udaljenostima, dobiti svoga nasljednika u obliku nove norme UWB koja ima mogućnosti čak stostruko bržeg prijenosa podataka od Bluetooth tehnologije. Obrada digitalnog signala u fleksibilnim i rekonfigurabilnim funkcionalnim blokovima obilježava softverski radio. Dvije se softverske funkcionalnosti mogu implementirati u radiju: softverska obrada signala koji sadrži informaciju i softverska kontrola koja osigurava inteligentnu prilagodbu radijskih parametara. Značajke, kao što su prilagodljivost i inteligencija, koje omogućavaju prilagodljivu dinamičku dodjelu spektra, mogu se promatrati kao razvoj radijskih tehnologija na duži rok. Spoznajni radio predstavlja novi pristup za djelotvorniju uporabu radiofrekvencijskog spektra. To je inteligentni radijski sustav, koji je svjestan svoje okoline, koristi postupak učenja iz svoje okoline i sposoban je prilagođavati svoje tehničke značajke statističkim varijacijama ulaznih parametara. S regulatornog aspekta spoznajni radio predstavlja značajni izazov, jer traži od regulatornih tijela veću fleksibilnost u dodjeli radijskih frekvencija i ukidanje dosadašnje prakse fiksne namjene frekvencijskog spektra i dodjele radijskih frekvencija jednom korisniku na jednome zemljopisnom području. Sustav iBurst je izravan nastavak otvorene internetske arhitekture. On omogućava korisnicima transparentni pristup punom rasponu primjena, usluga i sadržaja, pri čemu operatorima pruža mogućnost nadogradnje na njihove postojeće mreže.

Seminar uključuje sljedeće cjeline: temeljni pojmovi u televiziji ; digitalni CCTV sustavi ; arhitektura sustava televizije zatvorenog kruga ; zakoni i norme iz područja CCTV.

Ekspertiza "Ocjena kakvoće Borbeno-informacijsko-navigacijskog sustava za oklopna vozila (BINSO sustav) za modernizirani tenk M-84" izrađena na Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu.

Predavanje održano na Županijskom stručnom skupu elektrotehnike Primorsko-goranske županije za nastavnike elektrotehnike srednjih tehničkih škola u županiji.

U elaboratu je prikazana arhitektura sustava za zemaljsku radiodifuziju digitalnog videosignala (DVB-T, Digital Video Broadcasting - Terrestrial). Analizirane su značajke DVB-T sustava, prednosti i nedostaci DVB-T sustava u odnosu na analogne sustave, ovisnost brzine prijenosa i kvalitete prijamnog signala o parametrima sustava, te utjecaj odabira postupka kompresije na oblikovanje multipleksa programa koji se prenose unutar jednog TV kanala. Detaljno su razrađeni postupci kompresije videosignala za primjenu u DVB-T sustavu. Provedena je usporedba uporabe MPEG-2 i H.264/AVC kodeka u DVB-T sustavu, uzimajući u obzir tehničke značajke MPEG-2 i H.264/AVC kodeka, dostupnost i cijene uređaja za primjenu u DVB-T sustavu, te mogućnost subvencioniranja DVB-T prijamnika. Iznesen je prijedlog za odabir postupka kodiranja u DVB-T sustavu u Hrvatskoj, koji će omogućiti brzi početak izgradnje DVB-T mreže.

U predavanju će biti prikazane temeljne značajke televizijskog signala visoke kvalitete (HDTV, High Definition Television) koje uključuju horizontalnu i vertikalnu rezoluciju, način analiziranja slike i frekvenciju izmjene slika, parametre luminantnog signala i signala razlike za boju, frekvencije uzorkovanja za luminantni signal i signale razlike za boju, širinu frekvencijskog pojasa i brzinu prijenosa videosignala te omjer stranica slike. Bit će izloženi rezultati mjerenja kvalitete slike za različite ulazne formate slike i parametre analiziranja. Razmotrit će se mogućnosti za prikazivanje slike nastale u HDTV sustavu na standardnom televizoru te mogućnosti za prikazivanje slike standardne kvalitete na HDTV televizoru.

Stručni seminar: "Digitalne tehnologije u televiziji" obuhvaća sljedeće teme: multimedijske komunikacije ; analogno-digitalna pretvorba videosignala ; serijski prijenos digitalnog videosignala i dodatnih podataka ; postupci kompresije videosignala ; norme za kodiranje slike i videosignala ; prateći tonski signali u digitalnoj televiziji ; digitalni modulacijski postupci ; radiodifuzija digitalnih televizijskih signala putem zemaljskih i satelitskih sustava.

Pod pojmom kabelska televizija podrazumijeva se širokopojasni prijenosni sustav koji putem kabela prenosi veći broj televizijskih i radijskih programa do korisnika. Počeci kabelske televizije datiraju još iz ranih pedesetih godina u Americi. Prvi sustavi prenosili su nekoliko televizijskih kanala kabelskom mrežom do pojedinih kućanstava, a koristili su se na mjestima gdje je izravan prijam televizijskih signala zadovoljavajuće kvalitete bio onemogućen, bilo zbog zapreka na terenu, konfiguracije tla ili utjecaja visokih objekata koji su izazivali refleksije signala. Na mjestu pogodnom za prijam signala postavljao se antenski sustav, a primljeni radijski i televizijski signali su se nakon obrade u glavnoj postaji distribuirali kabelskom mrežom do pojedinih kućanstava. Na sličan način riješen je prijam radijskih i televizijskih programa u stambenim objektima s više stanova. Postavljanjem zajedničkog antenskog sustava za cijelu zgradu, omogućen je kvalitetan prijam svim stanarima bez potrebe da svaki stanar ima individualni antenski sustav čime se doprinosi i estetskom izgledu zgrada. Zajednički antenski sustavi (ZAS) bili su osnova iz koje su se razvili sustavi kabelske televizije. Povezivanjem više zgrada i čitavih naselja putem kabela na jedan zajednički antenski sustav nastaje sustav kabelske televizije (KTV). Priključak na sustav kabelske televizije trebao bi osigurati kvalitetan prijam svih nacionalnih i regionalnih televizijskih i radijskih programa za koje postoji dovoljna jakost elektromagnetskog polja na mjestu postavljanja antenskog sustava. Za uporabu sustava kabelske televizije korisnici plaćaju mjesečnu naknadu (pretplatu) koncesionaru, za razliku od zajedničkih antenskih sustava koji su sastavni dio infrastrukture stambenog objekta, te se za njihovu uporabu ne plaća naknada. Koncesionari kabelske televizije dužni su plaćati godišnju naknadu za obavljanje usluga kabelske distribucije na temelju važećih podzakonskih propisa koji uređuju plaćanje naknade za obavljanje telekomunikacijskih usluga u Republici Hrvatskoj, autorska prava u Hrvatskoj - ZAMP (Zaštita autorskih muzičkih prava), kao i naknadu za distribuciju satelitskih programa (za one programe za koje se traži plaćanje naknade). Visina naknada određuje se prema broju korisnika KTV sustava.

Projection of filmed grey card from shooting location on telecine calibrated according to TAF (Telecine Analysis Film), needs corrections. Instead of correcting signal, telecine is recalibrated according to the light conditions on shooting location presented by a grey card to project closest possible artistic atmosphere of image from shooting location. After the transfer, TAF is relaced and created video signal levels are compared with the TAF reference video signal levels. Results of measurement are compared and differences are established. Differences appear because of different light conditions, deliberately created to achieve artistic atmosphere of the picture. Established differences are used to monitor and maintain the quality of filmed material.

Background: For teleradiology routine X-ray images must be digitized with very high resolution and sent as purely digital files with no quality loss during transmission. The aim of this paper is to compare the quality of digitized chest X-ray images with digitally captured chest X-ray images in children, compressed using popular JPEG and JPEG2000 compression algorithms. Material: Eight upright posteroanterior chest X-ray images were selected for study: four images were photographed using digital camera, and four images were digitaly captured. Each X-ray image was compressed with six different compression degrees (3 bpp, 1.5 bpp, 1 bpp, 0.7 bpp, 0.5 bpp, 0.3 bpp, using JPEG and JPEG2000 algorhytms. Quality of compressed images was evaluated subjectively and by determination of objective measures: SNR, PSNR and MSE. Results: According to physician's subjective evaluation both JPEG and JPEG2000 compression for all X-ray digitized images (all radiologically relevant attributes) were accepted as excellent. PSNR and SNR values in digitaly captured images were lower than PSNR and SNR values in photographed/digitized images in both JPEG and JPEG2000 compression, respectively. There were no statistically significant difference between PSNR values in JPEG and JPEG2000 (p>0.05). Conclusion: To compression degree of 0.3 bpp both compression algorthms can be used for store-and-forward chest X-ray teleradiology.

We perceive monitor colors and printed colors in different way. If a simple colorimetric match is made between a printed image and a CRT display, the perceived colors in the images typically do not match. This is due to differences in viewing conditions between the two displays. Such differences include changes in luminance level, white point chromaticity and surround relative luminance. This research is focused on color-appearance issues arising from the changes in viewing conditions encountered in the comparison of printed images with CRT displays. Experiments were carried out for printed images in six different conditions. The aim of this research was to collect and evaluate additional corresponding-colors data using pictorial images.

For teleradiology routine X ray images must be digitized with very high resolution and sent as purely digital files with no quality loss during transmission. The aim of this paper is to compare the quality of digitized chest X ray images with digitally captured chest X ray images in children, compressed using popular JPEG and JPEG2000 compression algorithms. There were no statistically significant difference between PSNR values in JPEG and JPEG2000(p>0, 05).

Pomorska i zračna navigacija su najvažnije globalno dostupne tehnologije pozicioniranja s pomoću satelita jer nema prepreka koje bi ometale "vidljivost" dostatnog broja satelita za pozicioniranje. Točnost je sustava uglavnom dovoljna za navigaciju na moru i zraku, ali za prilaženje luci ili aerodromu potrebna je veća preciznost. U članku se analiziraju načini poboljšanja karakteristika sustava satelitskog pozicioniranja kako bi zadovoljili strože sigurnosne zahtjeve.

Cilj je ovog rada ispitati kvalitetu slikovnih zapisa, kao preduvjet za elektronski intranetski ili internetski prijenos digitaliziranih slika. Uspoređeni su rezultati kompresije digitaliziranih slika radiograma i izoelektričnog fokusiranja serumskih proteina. Slike su komprimirane u osam različitih stupnjeva kompresije (3 bpp, 1.5 bpp, 1 bpp, 0.7 bpp, 0.5 bpp, 0.3 bpp, 0.2 bpp i 0.1 bpp) primjenom JPEG i JPEG2000 kompresijskih algoritama. Kvaliteta slika procijenjena je subjektivno kao loša (potpuna dekompozicija slike), dobra (vidljive promjene kvalitete slike) i izvrsna (vrlo velika razlučivost) te objektivnim mjerama (PSNR, SNR i MSE). Pri JPEG-kompresiji, stupnjevima kompresije ≤ 0.2 bpp, nisu se dobile slike zadovoljavajuće razlučivosti. Vrijednosti PSNR, SNR i MSE razlikovale su se ovisno o sadržaju slike (slike radiograma imale su veće vrijednosti nego slike izoelektričnog fokusiranja) i ovisno o stupnju primijenjenog algoritma kompresije. Pri JPEG2000-kompresiji sve komprimirane slike imale su kvalitetu izvorne slike, bez obzira na vrijednosti PSNR, SNR i MSE. Vrijednosti PSNR i SNR pri 0, 3 bpp JPEG-algoritma bile su slične odgovarajućim vrijednostima pri 0, 1 bpp JPEG2000-algoritma.

Different statistical methods for face recognition have been proposed in recent years and different research groups have reported contradictory results when comparing them. The goal of this paper is to present an independent, comparative study of three most popular appearance-based face recognition algorithms (PCA, ICA and LDA) in completely equal working conditions. The motivation was the lack of direct and detailed independent comparisons in all possible algorithm implementations (e.g. all algorithm-metric combinations). FERET data set will be used for consistency with other studies. It will be shown that no particular algorithm-metric combination is the optimal across all standard FERET tests and that choice of appropriate algorithm-metric combination can only be made for a specific task.

U ovom radu ukratko se objašnjava pojam biometrije i njena uloga u sigurnosnim sustavima. Sve biometrijske metode koje se danas koriste (bilo da su već u komercijalnoj uporabi ili u fazi istraživanja) ukratko su opisane, te su navedene njihove prednosti i mane.

The reproduction of color images in an ever-widening array of media is challenging for a variety of reasons. That include physical limitations of devices, colorimetric calibration and characterization of devices, viewing conditions, intent and preferences. This research is focused on color-appearance issues arising from the changes in viewing conditions encountered in the comparison of printed images with CRT displays. Experiments were carried out for printed images in a dim and dark surround under CIE illuminant D50 simulators that were matched by CRT-displayed images using CIE illuminant D65 white point. The aim of this research was to collect and evaluate additional corresponding-colors data using pictorial images.

Porastom uporabe multimedijskih tehnologija rastu i zahtjevi koji se postavljaju na sustave za kompresiju slike od kojih se traži postizanje zadovoljavajuće kvalitete slike i pri niskim brzinama prijenosa te nove funkcionalnosti koje će omogućiti djelotvoran prijenos slike putem Interneta i mreža za mobilne komunikacije. Kako bi se ispunili navedeni zahtjevi razvijena je nova norma za kompresiju mirnih slika - JPEG2000.

Cilj: ispitati kvalitetu digitaliziranih slika u svrhu elektronskog dopisivanja. Materijal: Slika izoelektričnog fokusiranja serumskih proteina u pacijenta sa sporom inačicom albumina Zagreb i slika krvnog razmaza komprimirane su u osam različitih stupnjeva kompresije (3 bpp, 1.5 bpp, 1 bpp, 0.7 bpp, 0.5 bpp, 0.3 bpp, 0.2 bpp i 0.1 bpp) primjenom JPEG i JPEG2000 kompresijskih algoritama. Kvaliteta slika procijenjena je subjektivno - medicinski biokemičari ocjenjivali su kvalitetu slika kao loša (potpuna dekompozicija slike), dobra (vidljive promjene kvalitete slike) i izvrsna (vrlo velika razlučivost) te objektivnim mjerama (PSNR, SNR i MSE). Rezultati: Medicinski biokemičari ocijenili su sve kompresije JPEG 2000 izvrsnima. Protivno, JPEG-kompresijom pri kompresijama ≤ 0.2 bpp dobile su se slike loše kvalitete. Objektivne mjere kvalitete slike potvrdile su da se pri JPEG-kompresiji, stupnja kompresije ≤ 0.2 bpp, nisu dobile slike zadovoljavajuće razlučivosti. Slike s vrijednostima PSNR ≥ 40, 0 bpp, SNR ≥ 25, 5 bpp, OQF ≥ 31, 0 i MSE ≤ 6.5 subjektivno su bile jednako kvalitetne kao i izvorne, nekomprimirane slike. Zaključak: Algoritam JPEG2000 pokazao se boljim nego JPEG.

Existing analog wireless video communications systems (NTSC, PAL ; SECAM) are very sensitive to interference from other analog video signals, and required high co-channel protection ratios. Adjacent channels cannot generally be used from the same transmitting location. Broadcast digital systems are significantly less sensitive to noise and interference. Digital COFDM modulation, multicarrier techniques and channel coding systems ensure frequency spectrum efficiency and ruggedness against noise and distortion.

This paper investigates a set of objective picture quality measures for application in still image compression systems and emphasizes the correlation of these measures with subjective picture quality measures. Picture quality is measured using nine different objective picture quality measures and subjectively using Mean Opinion Score (MOS) as measure of perceived picture quality. The correlation between each objective measure and MOS is found. The effects of different image compression algorithms, image contents and compression ratios are assessed. Our results show that some objective measures correlate well with the perceived picture quality for a given compression algorithm but they are not reliable for an evaluation across different algorithms. So, we compared objective picture quality measures across different algorithms and we found measures, which serve well in all tested image compression systems.

Every successful color-imaging system employs one or more means for controlling and adjusting color information throughout the system. Color management can be incorporated in various forms, used either alone or in various combinations. As the hurt of every color-management approach is an implicitly or explicitly defined paradigm-an underlaying conceptual model that ultimately determines how an imaging system using that color management will work. One of the problems facing the color imaging industry today is that there are many different kinds of systems that all seem to work in very different ways. If the color-imaging industry were to adopt common color-interchange standards and common overall color-management architecture, it would facilitate the interchange of digital images among various applications and among different computer platforms and operating systems. The aim of this paper is to show several possible overall architectures of color management system that could be used to help achieve that goal.

The WLAN is broadband radio access technology for Internet/Intranet connections with high data rates up to 25 Mbit/s. The coverage and usage of WLANs are increasing daily. New 3rd generation mobile communication systems are now deploying in Europe which will offer data rates up to 384 kbit/s what is much lower than WLAN data rates. There are number of possibilities of interaction/integration scenarios of those systems for utilization of their advantages (like WLAN data rates and coverage and 3G authorization and security mechanisms).