Search

SažetakPrirodni fenomen, Kočje, 1962. godine proglašen je posebnim rezervatom šumske vegetacije, dok je njegov glavni fenomen šuma stogodišnjih stabala hrasta crnike (Quercus ilex L.). Rezervat je sjemenskog postanka s ponekom panjačom. Osim s vegetacijskog gledišta, Kočje je specifično i zbog niza geomorfoloških oblika. Šumu ovog rezervata se može svrstati u šumu hrasta crnike i crnog jasena. U radu su dani rezultati opsežnih istraživanja koja su provedena u prvoj polovici 2015. godine, a uključivala su strukturna, vegetacijska i mikroklimatska mjerenja. Strukturna izmjera stabala provedena je na području cijelog rezervata, a vegetacijska i mikroklimatološka istraživanja su obuhvatila 7 pokusnih ploha.Rezultati su pokazali da inventarizirana stabala hrasta crnike (140) pokazuju konstantno opadanje vitaliteta, što je sasvim razumljivo i vezano na njihovu stoljetnu dob. Ustanovljeno je i da su najbrojnije vrste u fazi ponika i pomladka: Laurus nobilis L. i Viburnum tinus L., dok hrast crnika prevladava u nadstojnoj etaži. S obzirom na strukturne tablice sastojina na pokusnim plohama 1.-7. kao i na ukupne iznose drvne zalihe, došlo se do spoznaje da se sklopljeni dio šume rezervata i dalje nalazi u stadiju visoke crnikove šume.Iz fitocenoloških snimki (tablica 12) također uočavamo tu heterogenost staničnih uvjeta budući osim tipičnih vrsta asocijacije Fraxino orni–Quercetum ilicis Horvatić (1956.) 1958. (Šuma hrasta crnike i crnog jasena) ovisno o geološko-morfološkim, hidrološkim, pedološkim i mikroklimatskim prilikama pridolaze vrste koje nisu tipične za šumsku vegetaciju. Ponajprije paprati, vegetacija stijena, mahovina i sl. Pokrovnost vegetacije u rezervatu Kočje nije jednolična. Središnji dio gdje prevladavaju stara stabla crnike pokrovnost sloja drveća je 90-95 % (100 %), grmlje pokriva 30-100 %. Pokrovnost sloja prizemnog rašća je također različita i ovisi o pokrovnosti sloja grmlja i drveća, tako da je od 5-80 %. Isto tako u rezervatu nalazimo gusti sloj nera, SummaryThe natural phenomenon of Kočje, was declared as a special reserve of forest vegetation in 1962, while its main phenomenon is a forest of hundred-year-old holm oak trees (Quercus ilex L.). It is a reserve of seed production with some sedges. Apart from it´s vegetation , Kočje has number of geomorphological forms. The forest of this reserve is classified as a forest of holm oak and black ash. The paper presents the results of extensive research conducted in the first half of 2015, which included structural, vegetation and microclimate measurements. The structural survey of the trees was carried out in the entire area of the reserve, and the vegetation and microclimatological research included 7 test plots.The results showed that the inventoried holm oak trees (140) show a constant decline in vitality, which is quite understandable and related to their age and most of numerous species are in the stage of ponics and saplings: Laurus nobilis and Viburnum tinus, while holm oak predominates in the upper layer. With regard to the structural tables of the stands on experimental plots 1.-7. (tables 2-8), as well as the total amount of wood stock, it is conformed that the closed part of the reserve’s forest is still in the stage of high holm oak forest.Phytocenological recordings (table 12) are showing that there is an heterogeneity of cellular conditions, since, in addition to the typical species of the association Fraxino orni–Quercetum ilicis Horvatić (1956) 1958 (Black oak and black ash forest), depending on geological-morphological, hydrological, pedological and microclimatic conditions, additional species which are not typical for forest vegetation. Primarily ferns, rock vegetation, mosses, etc. The vegetation cover in Kočje reserve is anuniform. In the central part where old holm oak trees predominate, the tree layer coverage is 90-95 % (100 %), bushes cover 30-100 %. The coverage of the layer of ground growth is also different and depends on the coverage of the

U današnje vrijeme građani i turisti sve više vole što prirodniji krajobraz za svoj odmor i rekreaciju. To mogu biti šumski predjeli, park šume, parkovi i druge površine s određenim više ili manje uređenim biljnim pokrovom. Nekim takvim predjelima je zbog posljedica neodržavanja smanjena ukupna estetska i funkcionalna vrijednost. Cilj ovog rada je inventarizacija sadašnjeg stanja dendroflore te dati prijedlog uređenja cjelokupnog prostora s prijedlogom kao dopuna postojećoj dendroflori parka Sv. Marina koji predstavlja značajni, dijelom antropogenizirani prirodni krajobraz koji se nalazi u istočnom dijelu općine Lopar na otoku Rabu i zauzima površinu od 4,75 ha. To je područje koje je prije jednog stoljeća pošumljeno i danas dijelom u funkciji urbane šume i parka. U njemu se ne provode šumarske hortikulturne mjere održavanja i njege što je dovelo do prirodne sukcesije šumske vegetacije. Cijelo područje predstavlja veliki prostorni i prirodni potencijal da ga se uredi i određenim sadržajima osmisli. Na osnovi biološko-ekološke i prostorne analize i mogućim funkcionalnim gospodarskim razvojem ovog prostora analizirano je ranije izrađeno idejno rješenje cjelokupnog prostora koji je definiran u tri funkcionalne, ali povezane zone: hotel, plato (trg), park. Novo uređenje cjelokupnog područja i parka kroz dano idejno rješenje prožeto je tradicionalnim mediteranskim duhom uz upotrebu lokalnih stilskih obilježja (biljni materijali i vrtno-građevinski elementi). Ono se također poklapa s namjenom sukladno prostorno planskim rješenjima. Uređenjem ovog područja dobiva se prostor od turističkog i sociološkog značaja., Today, citizens and tourists prefer a more natural landscape for their vacation and recreation. Be they forest areas, forest parks, parks and other areas with a certain more or less organized plant cover. Due to the consequences of non-maintenance, the total aesthetic and functional value of such areas has been reduced. The aim of this paper is to listr the current state of the dendroflora and to provide a proposal for the arrangement of the entire area with a proposal as a supplement to the existing dendroflora of the St. Marin park that represents a significant, partly anthropogenic natural landscape located in the eastern part of the municipality of Lopar on the island of Rab and occupies an area of 4.75 ha. This is an area that was reforested a century ago and today is partly used as an urban forest and park. Forest horticultural maintenance and care are not carried out, which led to the natural succession of forest vegetation. The whole area represents a great spatial and natural potential to be arranged and designed with certain contents. On the basis of the biological-ecological and spatial analysis and the possible functional economic development of this space, an earlier conceptual solution of the entire space was analyzed, which was defined in three functional but connected zones: hotel, plateau (square) and park. The new arrangement of the entire area and the park through the given conceptual solution is imbued with the traditional Mediterranean spirit with the use of local stylistic features (plant materials and garden-building elements). It also coincides with the purpose according to spatial planning solutions. The arrangement of this area creates a space of tourist and sociological importance.

O nastanku gradskog parka Hober ima malo novijih radova koji se uglavnom temelje na prijepisima onih prijašnjih. Od vremena nastanka do danas prostor gradskog parka, danas i park-šume Hober, doživljava niz promjena uvjetovanih različitim društveno-ekonomskim i prirodnim okolnostima koje su se događale kroz povijest, a koje se događaju i danas. Prostor Hobera prolazi kroz različite razvojne faze, od prirodne šume iz koje nastaje preko gradskog parka koji se održava i njeguje, sve do razine zakonske zaštite u park-šumu. Godine 1969. je sukladno Odluci o proglašenju gradskog parka u Korčuli rezervatom prirodnog predjela, Hober zaštićen prema Zakonu o zaštiti prirode u kategoriji park-šuma. Nakon zakonske zaštite slijedi najveće njegovo zapuštanje. Gubitak identiteta gradskog parka i park-šume Hober događa se dugi niz godina kao posljedica nedostatka neophodnih mjera održavanja, uslijed širenja naselja i izostanka potreba i kulture građana, što uvjetuje njegovu degradaciju i gubitak kompozicijske osnove. Nedostatak istraživanja i naklonosti za obnovom i uređenjem ovog vrijednog prostora dovelo je zone ugroženosti sve do samih granica parka ali i unutar njega. Grad Korčula prepoznaje vrijednosti gradskog parka Hober koji traže adekvatnu valorizaciju i obnovu. Unatoč tomu, područje Hobera i gradskog parka ima značajnu biološko-ekološku, prostornu, estetsku, rekreacijsku i turističku važnost u kontekstu grada Korčule. Cilj je rada inventarizirati, analizirati i valorizirati postojeće stanje park-šume Hober i cjelokupnog prostora Hobera u odnosu na stanje kroz povijest i danas, te obrazložiti njegovu vrijednost i mogućnosti uređenja i obnove. Kroz istraživanja je obuhvaćeno prikupljanje postojeće arhivske građe, dokumentacije, kartografskih prikaza i katastarskih podloga vezanih za park. Kompleksno terensko istraživanje je obuhvaćalo i inventarizaciju te analizu postojećeg stanja parka, vrtno-arhitektonskih i biološko-ekoloških elemenata. Na osnovi provedenih istraživanja o, The number of recent papers about the establishment of Hober City Park in Korčula is small and they are primarily based on copies of the previous papers. Since its inception, both the area of the City Park and currently also Hober Forest Park have seen a wide range of changes caused by different social and economic, as well as natural circumstances that occurred both throughout history and to date. The Hober area has passed through different development stages, from a natural forest from which it developed, through the city park that was maintained and cared for until it reached the level of legal protection in the Forest Park. In 1969, in accordance with the Decision on the Declaration of the City Park in Korčula a Natural Landscape Reserve, Hober was protected in accordance with Nature Protection Act in the Forest Park Category. After, legal protection was followed by its neglect. The loss of identity of the City Park and Hober Forest Park has been occurring for a large number of years as a consequence of a lack of the necessary maintenance measures, amid the expansion of the settlements and a lack both of the needs and culture of the citizens, which caused its degradation and the loss of its compositional basis. A lack of research and propensity towards renovation and landscaping of this valuable area resulted in an endangered zone both inside the park and to its very boundaries. The City of Korčula recognises the value of Hober City Park. Nevertheless, the areas of Hober and the City Park have a vital importance from the aspect of biology and ecology, as well as from spatial, aesthetic, recreational and tourism aspect in the context of the City of Korčula. The aim of this paper is to inventory, analyze and valorize the current state of the Hober park-forest and the entire Hober area in relation to its condition throughout history and nowadays and explain its value and the possibilities for landscaping and renovation. The research included the collection of the e