Search

Organic fruit production is confronted with the consequences of abiotic and biotic stress factors, such as drought, soil salinisation, unavailability of soil nutrients, soil degradation, resistant pests, temperature stress, to name but a few of the causes of significant yield and quality loss in fruit production. The area of orchards cultivated according to organic farming principles is increasing, which is also related to the demand for organically produced fruit. The use and development of safe and environmentally friendly preparations for organic farming is increasing. Humic substances complex organic substances, beneficial chemical elements, seaweed extracts and microbial biostimulants have been shown to play a key role in reducing fertiliser dependence, increasing stress resistance, and final yield and fruit quality. The positive effects of named biostimulants include improved root growth, better nutrient uptake and higher phytohormone production. Osmotic adjustment under abiotic stress conditions has also been confirmed. The use of preparations such as biostimulants can be an important tool for improving organic fruit production. Numerous studies have shown that biostimulants can improve cultivation efficiency, quality, and safety. The use of biostimulants is an ecologically sound practise with no negative impact on the environment, fruit quality and overall yield and have a possibility for addressing sustainability issues in organic production, i.e., a potential for integration into the management of modern organic orchards.

Cilj ovog istraživanja je bio utvrditi sadržaj ukupnih fenola i flavonoida, antioksidacijsku aktivnost te mineralni sastav dviju najviše uzgajanih sorata lijeske u Hrvatskoj 'Rimski i 'Istarski duguljasti' . U plodovima sorata 'Rimski' i 'Istarski duguljasti' utvrđene su sljedeće vrijednosti bioaktivnih tvari: ukupni fenoli 1, 572 ± 0, 12 i 1, 912 ± 0, 21 mg GAE g-1 uzorka, ukupni flavonoidi 5, 9 ± 0, 57 i 5, 9 ± 0, 03 mg ekvivalenti kvercetina g-1 uzorka te antioksidacijska aktivnost 3, 25 ± 0, 08 i 4, 43 ± 0, 24 mM Trolox g-1 uzorka (respektivno). Kod plodova sorte 'Istarski duguljasti' utvrđen je veći sadržaj fenola kao i antiooksidacijska aktivnost u odnosu na plodove sorte 'Rimski'. Najviši sadržaj ukupnih flavonoida utvrđen je kod ekstrakcije maceracijom u trajanju od 24 h. Plodovi obje sorte imali su sadržaj kalcija, magnezija, željeza, bakra i cinka srazmjeran sadržaju navedenih minerala utvrđenih i u drugim znanstvenim publikacijama za druge sorte lijeske. Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da su plodovi sorata 'Rimski' i 'Istarski duguljasti' uzgajani u agroekološkim uvjetima zapadne Slavonije vrijedan izvor bioaktivnih komponenata.

Kivi postaje sve popularnija voćna vrsta zbog svoje nutritivne vrijednosti, visokog sadržaja vitamina C te zbog svoje široke klimatske prilagodljivosti. Zbog sve veće potražnje i dobre otkupne cijene i dalje raste interes za njegov uzgoj. Tome pridonosi i činjenica njegovog kasnog dozrijevanja, od sredine rujna do početka listopada, što se dobro uklapa u organizaciju i strukturu voćarske proizvodnje. Svjetska proizvodnja kivijia je oko 4, 4 milijuna tona godišnje, no za Republiku Hrvatsku statistički podaci ne postoje. Na tržištu postoji preko 70 sorata i dodatnih 130 selekcija stoga pravilan odabir sortimenta je ključan za uspješnu proizvodnju. Zadarska županija ima dugu tradiciju uzgoja voća te povoljne pedoklimatske uvjete za uzgoj kivija. Cilj rada je opisati potrebne agroekološke uvijete i sortiment za uzgoj kivija u cilju postizanja maksimalnih priroda kao ključni čimbenici profitabilne intenzivne proizvodnje.

Cilj rada bio je utvrditi prikladnost za uzgoj sorata ‘Topfirst’, ‘Topfive’, ‘Top 2000’ i ‘Jojo’ cijepljenih na podlozi WaxWa određivanjem pomoloških značajki plodova. Sorte su zasađene u voćnjaku pokušališta Jazbina Agronomskog fakulteta u Zagrebu (lok. 45°51.320’ SGŠ, 16°00.217’ IGD) bez sustava za navodnjavanje i zaštitnih mreža. Na temelju provedenog istraživanja sorta ‘Top 2000’ imala je najsitnije, najbrojnije plodove i najmanju košticu, no pokazala je najveću osjetljivost utvrđenu najvećim brojem oštećenih plodova. Sorta ‘Topfirst’ imala je najkrupnije plodove, dok je randman plodova bio najveći kod sorata ‘Top 2000’ i ‘Topfive’. Sorte ‘Jojo’ i ‘Topfive’ su imale najveću količinu suhe tvari.

Permakultura je svjesno oblikovanje i održavanje poljoprivredno produktivnih ekosustava te zauzima svoje mjesto i značajna je u suvremenoj poljoprivredi i tranziciji prema samoodrživosti. Obzirom na poljoprivrednu proizvodnju, permakultura se trudi dati praktična rješenja u proizvodnji hrane koja su vezana uz ekološku održivost promjenom socijalno - ekonomske slike svijeta uz promjenu kulture, pristupa tehnologiji i promjenu ekonomije. Kroz načela permakulture dolazi do integracije ljudi i krajolika, koji na održivi način osiguravaju hranu, energiju, sklonište i ostale materijalne i nematerijalne potrebe. Posao voćara se uvelike mijenja ako preuzme permakulturni svjetonazor od načina tehnologije uzgoja do plasmana proizvoda na tržište gdje se pored voća plasiraju i različiti drugi proizvodi. Koristi ostvarene ovakvim sustavima gospodarenja ne mogu se mjeriti s onima ostvarenima intenzivnim načinom uzgoja., Permaculture is the conscious design and maintenance of agriculturally productive ecosystems. It takes its place and is significant in modern agriculture and in the transition to self-sustainability. With regards to agricultural production, permaculture strives to provide practical solutions in food production that are related to environmental sustainability by changing the socio - economic picture of the world. It acts by changes in culture, access to technologies and changes in the economy. Through the principles of permaculture, there is an integration of people and landscapes, which is a sustainable way that provides food, energy, shelter, and other tangible and intangible needs. The job of a fruit grower changes greatly if he takes a permaculture worldview from the mode of cultivation technology to the arrival of the product on the market where in addition to fruit it comes with different products. The benefits achieved by such systems cannot be measured with those achieved by intensive modern orchards.

Fruit samples of domestic (‘Barski slatki’, ‘Ciparski’, ‘Glavaš’ and ‘Sladun’) and foreign pomegranate cultivars (‘Granada’, ‘Hicaznar’ and ‘Wonderful’) were collected in productive pomegranate orchard in Metković (Croatia) and compared their pomological and chemical properties. The results on the main pomological and quality traits indicated significant statistical differences among domestic and foreign cultivars. Fruit weight of investigated cultivars varied from 510.5 to 355.1 g and the highest was recorded in ‘Glavaš’, while difference in fruit weight between other cultivars was not found. Color of peel, arils and juice of domestic cultivars was yellow to red, red and light red to red, receptively, while in the foreign cultivars intensively red and dark red. Arils yield of ‘Barski slatki’ and ‘Ciparski’ (57.7 and 60.8%, receptively) was higher compared with other investigated cultivars. Juice yield of domestic cultivars was higher than that of foreign. Total soluble solid (TSS) of ‘Hicaznar’ (18.6%) was higher than that of ‘Barski slatki’ (17.0%), ‘Ciparski’ (14.7%) and ‘Wonderful’ (16.6%). Total acidity (TA) of ‘Glavaš’ (2.24%) and ‘Hicaznar’ (2.08%) was the highest while of ‘Barski slatki (0.58%), ‘Ciparski’ (0.37%) and ‘Sladun’ (0.59%) the lowest. According to the TA and (TSS/TA) ‘Glavaš’ and foreign investigated cultivars belonged to the group of sour-sweet cultivars while ‘Barski slatki’, ‘Ciparski’ and ‘Sladun’ belonged to the sweet cultivars. Foreign cultivars had higher total phenolic content (TPC) that ranged from 679.6 to 906.6 mg 100 g-1 d.w., than domestic ones. ‘Hicaznar’ stood out as a cultivar with the highest TPC and anthocyanin content (86.3 mg 100 g-1 d.w.). Non-flavonoid content in studied cultivars ranged from 160.6 to 385.5 mg 100 g-1 d.w. and antioxidant activity measured by 1, 1-diphenyl-2-picrylhydrazyl from 60.2 to 74.5%. Results of this survey are a basis for use defining of the pomegranate fruit.

Bajam zbog svoje izuzetne hranjive i energetske vrijednosti s najvećom primjenom u prehrambenoj (konditorskoj) industriji, ali i širokoj primjeni u farmaceutskoj industriji i proizvodnji kozmetike ima desetljećima veliku potražnju kao i visoke otkupne i maloprodajne cijene. Uz povoljne klimatsko-edafske čimbenike u kombinaciji s odgovarajućim sortama i podlogama te primjenom suvremene tehnologije uzgoja, mogao bi se ostvariti prinos koji bi zadovoljavao vlastite potrebe. Današnja proizvodnja u Hrvatskoj zadovoljava samo petinu vlastitih potreba. U zadnjih deset godina ostali smo na uzgojnoj površini od svega 400 ha, točnije u 2016. godini uzgojna površina iznosila je 430 ha, s prinosom bajama u ljusci od 0, 4 t/ha. Ukupan prinos bajama u ljusci u 2016. godini iznosio je 155 t. Analizirajući podatke od 1992. godine do danas površina uzgoja bajama je prepolovljena, a proizvodnja je smanjena na približno deset posto tadašnje. Teško je povjerovati da smo 1951. godine imali proizvodnju bajama u ljusci od čak 5 680 t koja se sukcesivno smanjivala na 4 602 t u periodu od 1961. do 1970., na 2 156 t od 1971. do 1979. da bi se danas spustili na nezapamćeno nisku razinu proizvodnje. Otvoreno je pitanje kako aktualizirati povećanje proizvodnje bajama u Hrvatskoj budući je jezgra bajama toliko cijenjen i tražen proizvod.

Na otoku Pagu, u botaničkom rezervatu u Lunu nalazi se oko 80.000 stabala maslina od kojih je oko 1.500 divljih maslina i divljih maslina na koje je nacijepljena ‘Oblica’. U radu je praćena cvatnja i određena uspješnost klijanja peluda maslina od osam stabala (genotipova) samoniklih divljih maslina, 'Oblice' nacijepljene na divlju maslinu i 'Oblice' na vlastitu korijenu. Kod 'Oblice' na vlastitom korijenu i nacijepljene utvrđena je usklađenost u fenofazi cvatnje. Prema fenofazi cvatnje genotipovi divljih maslina grupirali su se u tri grupe: 1) G1, G2, G3 ; 2) G4 i G5, 3) G6, G7 i G8. Visok postotak klijavosti (>30%) utvrđen je kod divljih maslina, dok je postotak klijavosti kod 'Oblice' na vlastitom korijenu kao i nacijepljene bio niži (

Zbog visoke nutritivne i zdravstvene vrijednosti šipak (Punica granatum) sve intenzivnije se uzgaja širom svijeta. Tehnologija uzgoja šipka u svijetu značajno je uznapredovala kako u selekciji novih sorata tako i u unapređenju tehnoloških mjera, a sve u cilju povećanja priroda. U obalnom dijelu Republike Hrvatske kultura uzgoja šipka ima dugu tradiciju, a značajnija proizvodnja nalazi se na području Dubrovačko-neretvanske i Splitsko-dalmatinske županije. U uzgoju prevladavaju sorte: 'Barski slatki', 'Ciparski', 'Glavaš', i 'Sladun'. Zadnjih nekoliko godina podižu se i novi nasadi s introduciranim sortama 'Granada', 'Wonderfull' i 'Hicaznar' koje nisu gospodarski evaluirane u našim agroekološkim uvjetima. Cilj ovog istraživanja je evaluirati introducirane sorte te ih usporediti sa sortama koje se tradicionalno uzgajaju u agroekološkim uvjetima Dalmacije. Preliminarni rezultati istraživanja ukazuju na značajnu razliku između domaćih i introduciranih sorata. Boja kore, arilusa i soka introduciranih sorata intenzivnije je crvene boje u odnosu na domaće sorte. Također, imaju značajno veći sadržaj ukupnih kiselina (%, izraženo kao limunska) u odnosu na sorte 'Barski slatki', 'Ciparski' i 'Sladun'. Temeljem sadržaja ukupnih kiselina i odnosa TSS/TA introducirane sorte kao i domaća sorta 'Glavaš' pripadaju skupini slatko-kiselih sorata dok ostale domaće sorte pripadaju skupini slatkih sorata.

Fruit samples of ‘Granada’, ‘Wonderful’ and ‘Hicaznar’ cultivars were collected in productive pomegranate orchard in Neretva valley, Metković (Croatia) and their pomological and chemical properties were compared. Significant differences among cultivars were noted between the studied traits. Fruit weight ranged from 429.37 g to 359.43 g and the lowest was recorded in cv. ‘Hicaznar’. Color of peel, aril and juice of all investigated cultivars was intensively red and dark red, respectively. ‘Granada’ and ‘Wonderful’ stood out with high juice yield compared with ‘Hicaznar’. Total soluble solid (TSS) of ‘Hicaznar’ (18.61%) was higher than that of ‘Wonderful’ (16.64%). Total acidity (TA) significantly differed among cultivars and ranged from 1.6% to 2.1%. According to the TSS/TA ratio investigated cultivars belong to the group of sour-sweet cultivars. Dissimilarity between cultivars was found in the phenolics content (TPC). It ranged from 679.6 to 906.6 mg/100 g D.W. where ‘Hicaznar’ stood out as a cultivar with highest TPC and also highest flavonoid and non-flavonoid content (521.1 mg/100 g D.W. and 385.5 mg/100 g D.W., respectively). In ‘Granada’ antioxidant activity measured by 1, 1-diphenyl-2- picrylhydrazyl was recorded for 64.1%, in ‘Wonderful’ 70.2% and the highest in ‘Hicaznar’ (74.5%). Results of this assessment are the basis for practical determination of the pomegranate use.

Zahvaljujući raznolikosti klimatskih i edafskih uvjeta, u Republici Hrvatskoj uzgaja se velik broj voćnih vrsta. Dugogodišnjim selekcijskim radom kod većine voćnih vrsta stvorene su brojne sorte (autohtone, udomaćene ili introducirane). U intenzivnoj proizvodnji uglavnom je zastupljen samo manji broj sorata, dok su ostale sorte zastupljene pojedinačno na određenim lokalitetima ili su u fazi nestanka. Zbog sve veće ekspanzije i intenzivnijih sustava uzgoja raste potreba za vrednovanjem, očuvanjem i racionalnom uporabom genetskih izvora voćnih vrsta. Najčešći način očuvanja genetskih izvora višegodišnjih voćnih vrsta je ex situ (izvan mjesta prirodnog rasprostiranja) u regionalnim, nacionalnim ili internacionalnim kolekcijama. U Hrvatskoj postoji nekoliko kolekcijskih nasada voćnih vrsta (pokušališta Zavoda za voćarstvo - Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pokušalište Zavoda za voćarstvo Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo, pokušališta Odjela za voćarstvo Poljoprivrednog instituta u Osijeku i dr.), u sklopu kojih se provode mnoga istraživanja vezana uz evaluaciju različitih sorti voćnih vrsta, ali nema ciljanih istraživanja morfoloških svojstava sjemenki. Dosadašnja istraživanja sjemenki voćnih vrsta bile su uglavnom na razini rodova odnosno vrste, međutim sjemenke različitih sorti unutar određene voćne vrste nisu prikupljene na jedno mjesto, a kamoli detaljno proučavane i sačuvane. Stoga je prikupljanje sjemenki predstavlja osnovu za stvaranje nacionalne zbirke sjemenki voćnih vrsta u sklopu Agronomskog fakulteta kao vodeće nastavno znanstvene institucije u RH, a morfološka i digitalna karakterizacija sjemenki pomoću novijih sofisticiranih metoda (skener sa informatičkim paketom „WinSEEDLE“ koji služi za utvrđivanje i analizu morfoloških svojstava sjemenki) predstavlja značajan izvor podataka kao dopunu istraživanja u vrednovanju sorata.

Cilj ovog rada bio je istražiti parametre kvalitete svježe ocijeđenog soka od šipka sorte Sladun te utjecaj skladištenja na promjene parametara kvalitete analiziranog soka. Dobiveni sok je podijeljen u tri skupine uzoraka: sok od šipka bez dodataka, sok kojem je dodana limunska kiselina i sok kojem je dodana limunska kiselina i konzumni šećer. Svježe ocijeđeni sok od šipka imao je 17, 3 % suhe tvari, 16, 4 oBrix topljive suhe tvari, 4, 1 pH vrijednost, 0, 4 % ukupnih kiselina, 17, 7 mg/100g vit C, te 207, 9 mg GAE/100g svježe tvari ukupnih fenola. Pripremljeni uzorci termički su obrađeni postupkom pasterizacije. Postupkom pasterizacije došlo je do degradacije sadržaja vitamina C i ukupnih fenola. Pri skladištenju sadržaj vit C i ukupnih fenola značajno se smanjio u svim analiziranim uzorcima soka od šipka.

U mediteranskom dijelu Republike Hrvatske najveća proizvodnja trešnje nalazi se u Splitsko-dalmatinskoj županiji s glavnim centrima na području Kaštela i Poljica (Omiško zaleđe). U navedenim područjima veći je broj autohtonih kultivara koje se sve više istiskuju iz proizvodnje te im prijeti potpuni gubitak pod utjecajem novih gospodarski interesantnijih introduciranih kultivara. Cilj ovog istraživanja bio je prikupiti i evaluirati autohtone kultivare te procijeniti njihov gospodarski značaj. Na temelju fenoloških opažanja i komunikacije s proizvođačima izdvojeno je 12 genotipova. Morfološka, pomološka i kemijska karakterizacija provedena je temeljem UPOV deskriptora.

U Hrvatskoj ima malo komercijalnih nasada šipka, i to uglavnom u dolini rijeke Neretve i na dubrovačkom primorju. Čitavo naše obalno područje je pogodno za uzgoj šipka, no nažalost do danas šipak nije zauzeo značajnije mjesto u proizvodnji već ga nalazimo kao pojedinačna stabla na okućnicama. Šipak se može koristiti kao stolno voće, tj. u svježem stanju, ali i kao važna voćna sirovina za prehrambenu industriju. Cilj ovog rada bio je istražiti parametre kvalitete svježe ocijeđenog soka od šipka sorte Sladun te utjecaj skladištenja na promjene parametara kvalitete analiziranog soka. Dobiveni sok je podijeljen u tri skupine uzoraka: sok od šipka bez dodataka, sok kojem je dodana limunska kiselina i sok kojem je dodana limunska kiselina i konzumni šećer. Svježe ocijeđeni sok od šipka imao je 17, 3 % suhe tvari, 16, 4 oBrix topljive suhe tvari, 4, 1 pH vrijednost, 0, 4 % ukupnih kiselina, 17, 7 mg/100g vitamina C, te 207, 9 mg GAE/100g svježe tvari ukupnih fenola. Pripremljeni uzorci termički su obrađeni postupkom pasterizacije. Termičkom obradom soka od šipka postupkom pasterizacije došlo je do degradacije sadržaja vitamina C i ukupnih fenola u uzorcima. Obzirom da se pasterizacijom značajno uništavaju antioksidacijski spojevi u soku od šipka u industrijskoj proizvodnji sokova trebale bi se razvijati i primjenjivati druge tehnologije s učinkom smanjene degradacije antioksidacijskih spojeva. Obzirom na degradaciju kvalitete tijekom skladištenja soka od šipka potrebno je primjeniti načine skladištenja sa kontroliranim uvjetima.

Fruit growth is followed by numerous biochemical changes which end with fruit full maturity. Development of the red color, which is manifested through the coloration of the fruit, is commonly used as a parameter for maturity determination and depends on the content and anthocyanins profile. The study was conducted on sweet cherry cultivar 'Gomilička', the most common cultivar grown in the Mediterranean part of Croatia. From the full bloom, during ripening until harvest fruit weight and fruit size were measured, while color measurements as L, a, b values using colorimeter and content of total anthocyanins by spectrophotometer were measured during fruit ripening. Sweet cherry fruit growth is intense in the first 21 days after full bloom, and the second fruit growth phase is significantly slower because of pit lignifications, it last 10 days. Thirty five days after full bloom fruit growth continue and fruit weight increased rapidly. Accumulation of anthocyanins starts 50 days after full bloom. Amount of anthocyanins recorded 50 days after full bloom was 225.78 mg/kg. Results show that that color measurements can be used for monitoring pigment evolution and anthocyanins contents of sweet cherries.

Cilj ovog istraživanja je evaluacija plodova i kakvoće soka sorata šipka 'Barski Slatki', 'Glavaš', 'Konjski zub', 'Medun', 'Sladun' i 'Šerbetaš' uzgajanih na području Mostara. Sorta 'Glavaš' (703, 96g) prirada skupini extra velikih plodova, a ostale istraživane sorte skupini velikih, vrlo velikih i srednje velikih plodova. Istraživane sorte odlikuju se visokim randmanom arilusa (44, 75% do 56, 82%) i randmanom soka (64, 86% do 73, 85%). Sadržaj topljive suhe tvari varirao je od 15, 55°Brix ('Sladun') do 13, 00°Brix ('Barski Slatki'). Temeljem sadržaja ukupnih kiselina (TA) istraživane sorte pripadaju skupini slatkih sorata (TA

Tijekom zadnja dva desetljeća na tržištu su se pojavili mnogi biološki stimulatori pod raznim trgovačkim imenima, a koji nalaze sve veću primjenu u voćarskoj proizvodnji. U 2011. godini na lokalitetu Kupinečki Kraljevec provedena su istraživanja utjecaja biostimulatora peptona 85/16 (APC Europe) u tri tretmana (0.5, 1.0 i 1.5 grama/biljci) na tri sorte jagoda (Asia, Alba i Clery). Smatra se da ova vrsta biostimulatora koja se dobiva enzimatskom hidrolizom animalnog porijekla (iz svinjske krvi) ima pozitivne učinke na rast, razvoj i rodnost kod jagoda. Obzirom da je 2011. godina bila specifična po kasnom proljetnom mrazu kada su tijekom jutra 5. svibnja temperature ispod agrotekstila pod kojim su se jagode nalazile spustile do -3, 1 ºC, utvrdili smo stupanj pozebe cvjetova i zametnutih plodova na kontrolnim i tretiranim biljkama. Uzimajući u obzir samo kontrolne biljke koje nisu tretirane peptonom primjećuje se najmanji postotak smrznutih cvjetova i sitnih plodova kod sorte Clery, a zatim slijede Alba i Asia kao najosjetljivija na pozebu. Razlike u postotku smrznutih cvjetova i zametnutih plodova kontrolnih biljaka i onih tretiranih peptonom bile su najizraženije kod sorte Alba kod primjene 1.5 g po biljci, dok je najmanja bila kod sorte Asia kod primjene peptona 0.5 g po biljci. Utvrđeno je da su sve tri sorte kod svih primijenjenih tretmana, ukoliko su bile tretirane biostimulatorom peptonom, imale manju štetu od pozebe u odnosu na biljke koje nisu tretirane.

Zbog visokog sadržaja bioaktivnih komponenata koji pozitivno utječu na ljudsko zdravlje proizvodnja šipka u svijetu poprima sve veće značenje. Uzgoj šipka proširen je na svim kontinentima, a najviše u zemljama uz Sredozemno more (Španjolska, Italija, Turska, Grčka, Tunis, Alžir, Maroko) i na području Irana, Afganistana i Indije. U SAD-u najviše se uzgaja u Kaliforniji i Arizoni. Prosječna svjetska proizvodnja iznosi 3 086 000 tona, a najveći proizvođači su: Indija 900 000 t, Iran 800 000 t, Kina 260 000 t i Turska 208 000 t, što čini 70% svjetske proizvodnje. Najveći proizvođač šipka u Europi je Španjolska, 45 000 t od čega je više od 50% namijenjeno izvozu, uglavnom na europsko tržište. Potrošači preferiraju krupne i crvene plodove čija je cijena u europskim trgovinama od 1, 94 do 3, 75 Eura za kilogram. U Republici Hrvatskoj malo je komercijalnih nasada šipka i to uglavnom u dolini rijeke Neretve (Opuzen, Metković) i dubrovačkom primorju. Unatoč visokoj kakvoći zrna i soka sortiment šipka u Hrvatskoj ne prati svjetske trendove. Plodovi se koriste za potrošnju u svježem stanju, a prerađivačka industrija nije razvijena. Proizvodnja ne zadovoljava potrebe domaćeg tržišta pa se šipak uglavnom uvozi iz Turske, Izraela i Egipta. Nedostatak iskustva s odabirom sorata i tehnoloških zahvata dovodi do čestih pogrešaka pri podizanju nasada. Još je manje iskustva s utvrđivanjem optimalnih rokova berbe i sa čuvanjem, transportom i preradom ubranih plodova. Knjiga sadrži opis pomoloških i kemijskih karakteristika sorata šipka uzgajanih u RH te osnovne informacije za sve koje zanima uzgoj šipka za osobne potrebe ili tržište. Drugi dio knjige napisali su kolege sa Sveučilišta Georgia, a prilagođen je uvjetima uzgoja na njihovom području.

Balkan is the historic and geographic name of one part of southeastern Europe that covers area of 550, 000 km². The region include Bulgaria, FYR Macedonia, Albania, Bosnia and Herzegovina, Greece, Montenegro, as well as parts of Turkey, Serbia, Croatia and Slovenia. Mediterranean and continental climate can be seen in Balkans. The region has ancient fruit culture. Mediterranean climate in the region are favorable for growing pomegranates. There were around 100 pomegranate cultivars in Turkey, 30 cultivars in Greece, 20 cultivars in Croatia, 5 cultivars in Bosnia and Herzegovina and 2 cultivars in Montenegro. Over 95 percent of pomegranate in Balkan area are produced by Turkey and the other countries has insignificant amount of production. However pomegranates are important part of fruit diversity sources in the other Balkan countries. Currently intensive production of pomegranate occur only in Turkey. Unfortunatelly there were few breeding studies on pomegranates in these countries. Today, pomegranates are grown mainly in open field in small areas as family business in all Balkan countries. Trickle irrigation systems have been introduced in the recent years and applied now in all countries. Leader in pomegranate production is Turkey in Balkans with near 150.000 tons and followed by Greece with 4.000 tons. Nowadays, in Balkans predominantly low cost production systems of pomegranates are used. Balkan countries are important for pomegranate product diversity and pomegranates mainly processeed in these countries into fruit juice, liqueur, pomegranate sauce, pomegranate vinegar, salad dressing etc. Based on all this information we can conclude that is great potential for improving existing condition in pomegranate production on Balkan. The number of scientific studies are also increased on pomegranates in Balkans in particular last decade.

Pomegranate is among the oldest cultivated sub-tropical fruit species in the coastal part of Croatia. It has been traditionally grown in central and southern Dalmatia, mainly in small orchards and gardens. For centuries, all parts of the tree (leaves, flowers and roots) have been used for medical purposes. More recently its fruits are gained more interest for its nutritional values. The edible part of pomegranate fruit contains considerable amounts of sugars, vitamins, polysaccharides, polyphenols and minerals. One of the most important quality characteristics of pomegranate fruit are red arils and juice, which are primarily associated with anthocyanins pigment. Fruit samples of seven domestic pomegranate cultivars (Barski slatki, Ciparski rani, Crveni rani, Dividiš, Konjski zub, Sladun, and Šerbetaš) and wild pomegranate were collected in productive pomegranate orchard in Metković (Croatia) (43°01'N 17°65 'E). The results on the main fruit quality traits (total soluble solids, total acidity, total sugar contents, total phenolic content, total antioxidant activity, and antocyanins content) indicated significant statistical differences among cultivars.

Predavanje je održano na Federalnom agromediteranskom zavodu u Mostaru po pozivu direktora zavoda prof.dr.sc.Marka Ivankovića. Tema predavanja bila je proizvodnja šipka i proizvoda od šipka u Turskoj i u Bosni i Hercegovini, njihova iskustva i znanstvena istraživanja, te kvaliteta plodova i soka.

Posljednjih godina postoje mnoge nove sorte uvezene iz raznih oplemenjivačkih centara u svijetu. Suvremena proizvodnja zahtijeva uzgoj sorata veće krupnoće i bolje obojenosti te pogodnosti za transport i skladištenje. Osim toga, od sorte se traži rani ulazak u rodnu dob i postizanje pune produktivnosti . Prema pogodnostima ekoloških uvjeta uzgoja trešnja je bez razloga zapostavljena voćna vrsta u Zagrebačkoj županiji ali i ostatku Republike Hrvatske. Najveći broj stabala nalazi se u ekstenzivnom uzgoju, a tek zadnjih nekoliko godina podižu se manji intenzivni voćnjaci. U Europu i svijetu zadnjih 20-ak godina uzgoj trešnje doživljava veliku ekspanziju pa je stoga odabir pogodnih sorti od velike važnosti za uspješnu proizvodnju.. Istraživanje je provedeno tijekom 2009. i 2010. godine u kolekcijskom nasadu Zavoda za voćarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu. U istraživanju su obuhvaćene sorte Skeena, Sam, Sylvana, Van, Techlovan i Lapins. Cilj istraživanja bio je utvrditi vrijeme cvatnje, vrijeme dozrijevanja i pomološke karakteristike plodova. Dobiveni rezultati pokazali su signifikantne razlike istraživanih parametara.

Istraživanje je provedeno na introduciranim sortama šljive: Top Five, Top Star, Top Gigant, Haganta, Jojo, Elena, Top 2000 i Top Hit. Analizirane su pomološke (širina, debljina i visina ploda, masa ploda i masa koštice, dužina peteljke te randman ploda) i kemijske osobine ploda (suha tvar, ukupna kiselost,ukupni fenoli), te boja ploda. Dobiveni rezultati pokazali su značajne razlike istraživanih svojstava između sorata u pokusu. Prema istraživanim svojstvima i roku dozrijevanja kao zanimljive za proizvodne voćnjake ističu se: Top Star, Haganta, Jojo i Top Hit. Boja kožice ploda nije relevantan pokazatelj dozrelosti ploda, te se bez analize organoleptičkih značajki, sadržaja topljive suhe tvari i kiselina, ne može pouzdano koristiti u svrhu određivanja roka berbe., The research was conducted on the introduced plum cultivars: Top Five, Top Star, Top Gigant, Haganta, Jojo, Elena, Top 2000 and Top Hit. The quality of the fruit was analyzed by pomological parameters (fruit width, thickness and length, fruit weight and seed weight, stem length and rendiment of fruit) and chemical analysis (total soluble solids, titrable acidity and total phenols) and fruit skin colour. The results showed significant differences between the varieties in the traits. According to the investigated properties and maturity tame interesting for orchard productions are: Top Star, Haganta, Jojo and the Top Hit. The colour of fruit skin is not a relevant indicator of fruit maturity, and without analysis organoleptic characteristics, of soluble solids and acids content, its can not be reliably used to determine harvest time.

Physical, chemical and sensory characteristics of pomegranate fruits of cultivar ‘Glavaš’ were investigated. External and internal fruit quality was assessed through standard parameters (fruit and aril weight and dimensions, soluble solids, total acid) and sensorial quality by panel tests (fruit size, shape and colour ; juiciness, sweet/acid taste). Among locations ‘Stolac3’ and ‘Buna 3’ have significantly distinct physical characteristics. The highest fruit weight was at ‘Buna 3’ location. Location ‘Stolac 1’had significantly higher values of total soluble solid content (17, 63 ºBrix) and acidity of fruit juice (3, 16 g/L). Large differences in sensory scores for fruit taste were found between locations.

In this study in vitro pollen viability and germination in intact pollens and pollen tube growth in germinated pollens of five common pomegranate cultivars grown in Croatia and Bosnia and Herzegovina was investigated first time. Pollen viability varied from 36.73% (cv. Konjski zub) to 51.80% (cv. Barski) in fluorescent diacetat (FDA) test. The average pollen germination percentages were found as the lowest 6.83% in cv Konjski zub and the highest 42.51% in cv Glavas. Among the germination media in general 0.2 agar+ 10% sucrose+5 ppm H3BO3 gave the better results to obtain higher pollen germination for all cultivars. In germinated pollens of these five cultivars, significant differences were observed on pollen tube length. Average pollen tube lengths in germinated pollens of five cultivars were measured as minimum 302 μm in cv Konjski zub and as maximum 344 μm in cv Ciparski. The results showed that there were obvious differences in pollen germinability among cultivars growing under same environmental conditions and these differences must be consider for orchard establishment to obtain higher yield.

Republika Hrvatska ima pogodne agroekološke uvjete za uzgoj trešnje (Prunus avium L). Unatoč tome zapostavljena je voćna vrsta u Zagrebačkoj županiji, ali i ostatku Republike Hrvatske. Većinu proizvodnih nasada nalazimo u mediteranskom području. Tek posljednjih nekoliko godina uzgoj trešnje doživljava ekspanziju, pa je upravo odabir pogodnih sorti od velike važnosti. Sadašnja proizvodnja nije dostatna našem tržištu, a osim visokih troškova berbe, pojava pucanja i dvostrukih plodova i nedovoljno poznavanje sortimenta za uzgoj glavni je ograničavajući čimbenik proizvodnje. Istraživanje je provedeno na kolekcijskom nasadu trešanja Zavoda za voćarstvo Agronomskog fakulteta tijekom dvije godine. Analizirano je deset sorti trešnje Gomilička, Stonska, Tugarka, Bing, Oktavia, Van, Lapins, Summit, Kordia i Ferrovia. Na prikupljenim uzorci praćena je: masa ploda, randman mesa, vrijeme cvatnje i vrijeme dozrijevanja. Cilj istraživanja je bio utvrditi razlike u vremenu cvatnje i dozrijevanja plodova sorti trešanja te pomološkim svojstvima. Istraživanjem je ustanovljena velika varijabilnost između pojedinih sorata u vremenu cvatnje i dozrijevanja te pomološkim svojstvima. Istraživanje pokazuje da je 2009. godine najraniju cvatnju imala sorta Lapins (01.04.), zatim Gomilička, Stonska i Ferrovia (03.04.), a najkasniju Oktavia (11.04.), Kordia (10.04.) i Summit (08.04.). Najranije vrijeme dozrijevanje imale su sorte Bing (19.05.) i Van (21.05.), a najkasnije Oktavia (01.06.). Dok istraživanja iz 2010. pokazuju da su najraniju cvatnju imale sorte Stonska, Bing i Lapins (06.04.), a najkasniju Kordia (14.04.), zatim Summit i Oktavia (13.04.). Najranije vrijeme dozrijevanje imala je Bing (22.05.) zatim slijedi sorta Gomilička (01.06.), a najkasnije Oktavia i Tugarka (14.06.). Najveću masu ploda u 2009. godini imala Oktavia (7, 26 g), dok je u 2010. godini imala sorta Summit (8, 68 g). Najmanja masa ploda zabilježena je u 2009. godini kod sorte Van (3, 68 g), a u 2010. godini kod sorte Bing (4, 40 g). Najmanja masa koštice izmjerena je kod sorte Bing i Gomilička, a najveća kod sorte Oktavia i Lapins. Razlike u radmanu mesa nisu utvrđene. Najmanji radman koštice je kod sorte Van i Gomilička, a najveći kod sorte Lapins i Sam.

Šipak (Punica granatum L.) je vrlo cijenjena voćna vrsta čija se proizvodnja proširena u Sredozemlju i zemljama Bliskog Istoka. Plodovi se koriste kao svježe voće i za preradu u sok, vino, slastice itd. Mnogi dijelovi šipka imaju veliku terapeutsku vrijednost, a kora se koristi u industriji kože i kao bojadiser. Uzgoj šipak ne zahtijeva velika ulaganja, a i razmnožava se vrlo jednostavno. Također ne zahtijeva puno njege. To je idealna kultura za održivost malog gospodarstva, dobro je prilagođen za topografske i agroklimatske uvijete sušnih i polusušnih regija. Pored nutritivne vrijednosti, ima visok potencijal za razvoj zapuštenih površina u regiji i idealna kultura za raznolikost. Turska je prihvaćena kao jedan od centara podrijetla šipka i različitih vrsta šipka distribuirane u različitim dijelovima zemlje. Za vrijeme turske okupacije na Balkanu, šipak je dovezen u Hrvatsku kao drvna sirovina, a trenutno važnije sorte šipka Hrvatskoj imaju Osmanska imena kao što su Glavaš, Dividis itd. U ovom radu, s obzirom na situaciju dviju zemalja utvrđena je različitost proizvodnih područja i tehnike proizvodnje. Studija je pokazala da Turska ima vrlo bogatu gen bazu šipka i nekoliko regija u zemlji ima svoje specifične sorte i genotipove. U Hrvatskoj, šipak je malih razmjera i samo nekoliko sorti je prisutno u proizvodnji.

Intenziviranjem uzgoja šipka javljaju se problemi sa štetnicima i bolestima. Štete se očituju smanjenim urodom i kvalitetom ploda, ali do sada toj problematici nije posvećivana potrebna pozornost te nema potpunih podataka o pojavi štetnika i gospodarskoj značajnosti šteta koje prouzrokuju. U radu je na temelju literaturnih izvora opisana sistematska pripadnost najznačajnijih štetnika šipka. Cilj ovog rada je prikazati štetne vrste u nasadima šipka i štete koje uzrokuju na temelju pregleda znanstvenih i stručnih rezultata stranih istraživača.

Trešnja je voćna vrsta koja je nedovoljno zastupljena u voćarskoj proizvodnji Republike Hrvatske. Zbog povećane potražnje ovog ranog voća od strane potrošača raste i interes proizvođača za uzgojem i podizanjem novih nasada. U Zagrebačkoj županiji postoje povoljni ekološki uvjeti za uzgoj trešn je, a osim toga postoji i duga tradicija uzgoja. Suvremena proizvodnja zahtijeva uzgoj sorata veće krupnoće, prikladne konzistencije i obojenosti plodova. Osim toga, sorte trebaju rano proroditi i postići punu produktivnost. Istraživanje je provedeno na introduciranim sortama Burlat, Celeste, Regina, Techlovan i Sweetheart uzgojenim na pokušalištu Agronomskog fakulteta u Jazbini. U berbi su analizirani osnovni pokazatelji kakvoće plodova. Kao pokazatelj vegetativne razvijenosti izmjerena je površina poprečnog presjeka debla, a od generativnih parametara zabilježeno je vrijeme cvatnje i dozrijevanja plodova. Dobiveni rezultati pokazali su statistički značajne razlike među sortama. Kod sorte Celeste izmjerena je najveća masa ploda, debljina, visina, te dužina peteljke, dok su najmanje vrijednosti dobivene kod sorte Burlat.

Istraživanje je provedeno na samooplodnoj sorti Lapins cijepljenoj na šest različitih vegetativnih podloga (Gisela 5, Weiroot 158 , Weiroot 13 , PiKu 1, F 12/1 i Ma x Ma 14) na znanstveno-nastavnom pokušalištu Jazbina. Analizirane su pomološke osobine ploda ( širina, visina i debljina ploda, masa ploda te dužina peteljke) i boja ploda. Rezultati ukazuju na značajan utjecaj podloge na pomološke osobine ploda trešnje. Najveća masa ploda, visina, širina i debljina ploda utvrđena je na podlozi F12/1, a najmanja na podlozi Ma x Ma. Dužina peteljke bila je najveća kod podloge PiKu, a najmanja kod F12/1. Rezultati istraživanja su pokazali da boja ploda, iskazana parametrima C i L, u značajnoj mjeri ovisi o podlozi na koju je cijepljena sorta. Najveću vrijednost parametra C imali su plodovi na podlozi PiKu a najmanju oni na podlozi W158. Parametar L, koji prikazuje svjetloću boje također se razlikovao pa su plodovi na podlozi Gisela 5 bili najtamnije obojeni, a najsvjetlije oni na podlogama W158 i W13.

Predavanje je održano na Federalnom agromediteranskom Zavodu u Mostaru na poziv direktora zavoda prof.dr.sc. Marko Ivanković. U predavanju je iznijeto stanje proizvodnje šipka i pregled dosadašnjih znanstvenih istraživanja. Izložen je pregled i opis sorti zastupljenih u proizvodnji te kakvoća plodova.

Uspješna oplodnja trešnje moguća je samo ako se odabere kvalitetan oprašivač koji će se preklapati u vremenu cvatnje sa glavnom sortom te producirati velike količine vijabilne i kompatibilne peludi. Morfološka homogenost i klijavost peludi te rast peludnih cijevi značajne su komponente za procjenu kompozicije sorata, a time i za uspješnu oplodnju. Osobine peludi u in vitro uvjetima ukazuju na njegovu sposobnost uspješne oplodnje i zametanja plodova nakon in vivo oprašivanja. Cilj ovog istraživanja je bio utvrditi klijavost peludnih zrna i brzinu rasta peludnih cijevi sorti Garnet, Gomilička, Hedelfinger, Isabella i Stonska. Rezultati ukazuju da u istim okolišnim uvjetima postoje razlike između sorata u klijavosti peludi i rastu peludnih cijevi tijekom vremena inkubacije

U cilju zaštite zdravlja ljudi i očuvanja biološke raznolikosti, integrirana proizvodnja podrazumijeva uravnoteženu primjenu agrotehničkih mjera uz minimalnu i optimalnu uporabu agrokemikalija u svrhu ekonomski isplativih i ekološki prihvatljivih proizvoda. U intenzivnoj proizvodnji voća regulatori rasta i biostimulatori dobivaju sve veći značaj, jer su važni čimbenici u razvijanju biljke i njezinih plodova. Dijele se prema utjecaju na fiziološke procese u biljci kao i u njihovoj kemijskoj strukturi na: auksine, gibereline, citokinine, apscizinsku kiselinu i etilen. Njihovo djelovanje regulira metabolizam biljke čime poboljšava njezin rast i razvoj bez da mijenja njihov prirodni tijek. U ovom radu objašnjeno je na koji način primjena biljnih hormona utječe na sastavnice integrirane voćarske proizvodnje. Učinak biljnih hormona djeluje na prinos voća. Rezultati pokazuju korist primjene biljnih regulatora kod voćarskih kultura. Javlja se potreba za daljnjim istraživanjem i mogućnostima primjene biljnih hormona i njihove kombinacije kao obećavajuće tehnološke mjere za okoliš, te neškodljivoj i integriranoj voćarskoj proizvodnji. In order to protect human health and preserve biological diversity, integrated production implies a balanced application of agrotechnical measures with minimal and optimal use of agrochemicals for the purpose of economically profitable and ecologically acceptable products. In intensive fruit production, growth regulators and biostimulators are gaining more and more importance, because they are important factors in the development of the plant and its fruits. They are divided into: auxins, gibberellins, cytokinins, abscisic acid and ethylene according to their influence on physiological processes in the plant as well as their chemical structure. Their action regulates the plant's metabolism, by improving its growth and development without changing their natural course. This work explains how the application of plant hormones affects the components of integrated fruit production. The effect of plant hormones affects fruit yield. The results show the benefit of using plant regulators in fruit crops. There is a need for further research and possibilities for the application of plant hormones and their combinations as a promising technological measure for the environment and harmless and integrated fruit production.

Cilj ovog diplomskog rada je prikazati utjecaj opterećenja rodom kod jabuke na diferencijaciju generativnih pupova kao i na morfološke parametre plodova. U intenzivnim nasadima jabuke važno je postići ravnotežu rasta i rodnosti te omogućiti što raniju punu rodnost. Primjenom različitih agrotehničkih i pomotehničkih zahvata od kojih su najznačajniji rezidba i prorjeđivanje plodova, postiže se ravnoteža između vegetativnog i generativnog rasta. Premalo ili preveliko opterećenje dovodi do razvijanja plodova nezadovoljavajućih standarda za tržište. Prva opterećenja na mladim stablima moraju biti određena na temelju karakteristika uzgajane sorte, sortnoj sklonosti alternaciji kao i na temelju poprečne površine presjeka debla (TCSA). Regulacija opterećenja rodom je neizostavan dio uzgoja jabuke, jer se na taj način osigurava redovita rodnost i proizvodnja plodova koji zadovoljavaju potrebe tržišta. The aim of this thesisis to present the influence of crop load on differentiation of generative buds and morphological parameters of fruit. In intensive apple orchards it is important to accomplish balance between vegetative and generative growth and to get into fruit bearing as early as possible. This balance is accomplished with various agrotechnical and pomotechnical operations. The most important are pruning and thinning. Wrong intensity of crop load can lead to having fruit which does not have satisfying parameters for the market. First crop loads on young trees must be determined by sort characteristics, biennial bearing tendency and trunk cross section area. Cropload regulation is indispensable part of apple production because it ensures regular fruit bearing and production of fruit that is satisfying for the market.